Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Stav islama u vezi sa kumstvom za dijete?
Alejkumus-selam! Islam, kao što je većini poznato, usredsređuje svoju pažnju i brigu na čovjeka još i prije njegova začeća. Islam se ne stara o čovjeku samo kada napušta ovaj svijet, već i onda kada dolazi na ovaj svijet! Niz je propisa koje je lijepo, a neke i obavezno, sprovesti onda kada je dijetviše
Alejkumus-selam! Islam, kao što je većini poznato, usredsređuje svoju pažnju i brigu na čovjeka još i prije njegova začeća. Islam se ne stara o čovjeku samo kada napušta ovaj svijet, već i onda kada dolazi na ovaj svijet! Niz je propisa koje je lijepo, a neke i obavezno, sprovesti onda kada je dijete-novorođenče u pitanju, poput:
1. ljubavi prema djetetu, nebitno je li ono muško ili žensko,
2. traženje muštuluka od onoga kome se rodilo dijete,
3. proučiti novorođenčetu ezan i ikamet na uho,
4. dati mu lijepo-islamsko ime (davanje imena djetetu je pravo oca, a ne majke!),
5. sažvakati malo hurmi pa mu staviti u usta i protrljati mu nepce,
6. proučiti mu dovu za berićet,
7. zaklati akiku-kurban za dijete,
8. obrijati glavu novorođenčetu i podijeliti sadaku u srebru onoliko koliko teži obrijana kosa novorođenčeta,
9. sunetiti ga tj. obrezati (muško dijete),
10. probiti mu uho za minđušu (ženskom djetetu),
11. raditi na njegovom odgajanju.
Sigurno je da je vrijedno i sevap ove poslove i obaveze sprovoditi nad novorođenom djecom, i to je jedan znak užeg prijateljstva između te osobe i tog djeteta. Vrijedno je ove poslove povjeravati vrijednim osobama – učenim i pobožnim – a pogotovu kada je dova u pitanju! Osobe koje obave ovaj posao nad novorođenčetom (davanje imena, žvakanje hurmi, ezan i ikamet, brijanje kosice, klanje kurbana…), otprilike postaju ”kumovi” – samo što to kumstvo, šerijatski, ne nosi sa sobom nikakva prava i obaveze – izuzev prisnijeg i bližeg prijateljstva. Ono što je za svaku osudu jeste povjeravanje sprovedbe ovako vrijednih stvari i propisa kafirima i nevjernicima – što je bilo specifično kod nas na Balkanu za dobar dio Bošnjaka, ali i za neke Albance – u toku perioda komunizma, gdje je obavezno kum morao biti Srbin!!!?
Dakle, to je ono što je pogrešno i s čime se mora pod hitno prestati, i takvo postupanje nema nikakva utemeljenja u islamu! Sve prethodne propise pohvalno je sprovesti što prije i što ranije, i oni nisu vezani za ispunjenje godine dana života, a kome je milo da se upozna sa više detalja vezanih za ovo polje, neka se vrati na djelo hafiza Ibnul-Kajjima el-Dževzijje, rhm., pod naslovom ”Tuhfetul-Mevdud”.
Odgovorio: Sead Jasavić, prof. fikha
Vidi manjeDa li mi je ispravan namaz ako se nakon male ili velike nužde očistim samo toalet-papirom?
Upotreba vode pri čišćenju nakon nužde nije obavezna i dovoljno je pri tome upotrebiti papir i slično, osim u slučaju da nečist pređe svoj osnovni izlaz i zanečisti drugi dio tijela mimo uobičajenog. Dokaz je predaja od Aiše, radijallahu anha, gdje kaže da je Poslanik, sallallahua eljhi ve sellem, rviše
Upotreba vode pri čišćenju nakon nužde nije obavezna i dovoljno je pri tome upotrebiti papir i slično, osim u slučaju da nečist pređe svoj osnovni izlaz i zanečisti drugi dio tijela mimo uobičajenog. Dokaz je predaja od Aiše, radijallahu anha, gdje kaže da je Poslanik, sallallahua eljhi ve sellem, rekao: “Kada neko od vas ode da obavi potrebu neka sa sobom ponese tri kamena, neka se njima očisti i to mu je dovoljno.” (Ahmed, br. 23627, sahih po ocjeni Albanija, Irva, 44) Ibnu Kudame prenosi da su ashabi bili složni na tome da je dozvoljeno zadovoljiti se kamenjem pri čišćenju i da upotreba vode nije obavezna. (Mugni 1/208) To znači da je ovakav vid čišćenja dovoljan za ispravnost namaza.
Međutim, pri upotrebi papira uvjetuju se najmanje tri potiranja. Ako se time ne ostvari čistoća povećat će se broj potiranja sve dok se ne postigne čistoća, a pohvalno je potiranje završiti neparnim brojem. Dokaz da se pri čišćenju potiranjem uvjetuje da to bude tri puta je predaja od Selmana, radijallahu anhu, gdje kaže: “Zabranio nam je (Poslanik sallallahu alejhi ve sellem) da se okrećemo prema Kibli kada obavljamo veliku ili malu nuždu ili da se čistimo desnom rukom ili da se čistimo sa manje od tri kamena…” (Muslim, br. 262) A dokaz pohvale da to bude neparan broj puta je predaja od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, u kojoj se navodi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada se neko od vas potire nakon nužde neka to učini neparan broj puta.” (Muslim, br. 237)
Iako je upotreba papira i sl. dovoljna i dozvoljena bolje je upotrijebiti vodu kada za to postoji mogućnost, kao što na to upućuje predaja od Enesa ibnu Malika u kojoj kaže: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi odlazio da obavi nuždu, pa bi ja i dječak poput mene nosili posudu s vodom te bi se njome očistio.” (Buharija, br. 150 i Muslim, br. 271) Kao i predaja od Aiše, radijallahu anha, u kojoj se navodi da je govorila ženama: “Naređujte vašim muževima da se čiste vodom, jer ja ih se stidim, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je to činio.” (Tirmizi, br. 19, sahihom ga je ocijenio Nevevi, El-Medžmu’, 2/101) Rekao je Tirmizi nakon ovog hadisa: “Na tome je praksa učenih, odabiru čišćenje vodom iako je upotreba kamenja i sl. kod njih dovoljna. Upotrebu vode vide pohvalnom i to smatraju boljim.”
Uz to, učenjaci naglašavaju da je spojiti upotrebu papira i vode pri čišćenju nakon nužde bolje i potpunije, tako da se prvo upotrijebi papir a zatim voda. (El-Medžmu, 2/100)
Uzvišeni Allah najbolje zna.
Odgovorio: Mr. Hakija Kanurić
Vidi manjeKoji su oblici krsta i da li je zabranjeno sve što sliči krstu?
Krst je, kao što je poznato, kršćansko obilježje koje simbolizira razapeće Isaa, alejhis-selam. Časni Kur’an negira i poriče ovu tvrdnju ajetima: “A nisu ga ni ubili ni raspeli, već im se pričinilo. Oni koji su se o njemu u mišljenju razilazili, oni su sami o tome u sumnji bili, o tome nisu ništa poviše
Krst je, kao što je poznato, kršćansko obilježje koje simbolizira razapeće Isaa, alejhis-selam. Časni Kur’an negira i poriče ovu tvrdnju ajetima: “A nisu ga ni ubili ni raspeli, već im se pričinilo. Oni koji su se o njemu u mišljenju razilazili, oni su sami o tome u sumnji bili, o tome nisu ništa pouzdano znali, samo su nagađali, a sigurno je da ga nisu ubili, već ga je Allah uzdigao Sebi.” (Prijevod značenja En-Nisa, 157-158)
Postoje mnogi oblici krsta koji su nastali podjelom kršćana na razne skupine. Najpoznatiji su latinski krst, kakav koriste katolici i protestanti u obliku dvije prekrižene linije gdje je vodoravna kraća i siječe vertikalnu iznad polovine, i grčki krst sa četiri jednaka kraka, kakav koriste ortodoksni kršćani.
Muslimanu je haram nositi krst ili njegovu sliku, izrađivati ga ili gravirati i sl. Ibn Tejmijje o tome kaže: “Krst je zabranjeno izrađivati uz naknadu ili bez naknade, zabranjeno je prodati ga kao krst, a isto tako nije dozvoljena prodaja kipova i njihova izrada. Na to ukazuju riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: ‘Allah je doista zabranio prodaju vina, strvine, svinje i kipova’ (Buharija, br. 2236, i Muslim, br. 1581).” (Medžmu‘ul-fetava, 22/141)
Prema tome, krst u svom stvarnom obliku, graviran ili postavljen na slici da predstavlja simbol bilo koje vrste kršćana, zabranjen je muslimanu, jer muslimanu je zabranjeno poistovjećivanje sa kršćanima i veličanje njihovih simbola, koji predstavljaju krivu ideologiju i ubjeđenje koje je Allah porekao.
Međutim, ako se radi o prekriženim linijama nastalim ukrasnom grafikom ili figurativnom krstu nastalom konstrukcijom nekog predmeta, bez namjere da predstavlja krst – simbol kršćana, u tom slučaju propis se razlikuje shodno stanju:
● Ako prekrižene linije ili figurativni oblik očigledno sliče krstu tako da posmatrač ne sumnja da je to krst koji veličaju kršćani, obaveza je ukloniti i promijeniti njegov oblik, tako da ne sliči krstu. Aiša, radijallahu anha, prenosi da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u svojoj kući nije ostavljao ništa što na sebi ima krstove a da to nije promijenio. (Buharija, br. 5952)
● Ako pak okolnosti ukazuju da prekrižene linije ili figurativni oblik nemaju veze sa kršćanskim simbolom, nego su nastale kao rezultat određene grafike ili pri gradnji, iz tehničkih razloga, u tom slučaju nije obavezno promijeniti takav izgled, i nema smetnje u izradi i prodaji stvari koje na sebi imaju takvo nešto, jer ne postoji razlog za zabranu s obzirom da u tome nema poistovjećivanja sa kršćanima i veličanja njihovih simbola.
Šejh Usejmin, rahimehullah, odgovarajući na slično pitanje, nakon što je ukazao da je uputa Poslanika, sallallahu aljehi ve sellem, bila da sve što na sebi ima krst promijeni i poništi, te da je musliman dužan udaljiti se od simbola nemuslimana, kaže: “Ako je, pak, očigledno da se time ne želi istaknuti krst, kao nešto sveto i kao određeni simbol, poput matematičkih znakova kao što je plus, u tome nema smetnje i to nema nikakve veze sa krstom.” (Medžmu‘ul-fetava ve resail Ibn Usejmin, 18/74) Allah najbolje zna!
Odgovorio: Mr. Hakija Kanurić
Vidi manjeDa li ostajanje žene u kući čini pola društva neproduktivnim i beskorisnim?
El-hamdulillah… Prvo: Smatramo nemogućim da takve riječi izrekne vjernik, koji vjeruje da je Kur’an Allahov govor, istina od Njega, i da je On Uzvišeni u njemu naredio vjernicima da izvršavaju ono što će im koristiti i čime će ostvariti svoju sreću i na ovom i na onom svijetu, jer Uzvišeni Allah, obviše
El-hamdulillah…
Prvo: Smatramo nemogućim da takve riječi izrekne vjernik, koji vjeruje da je Kur’an Allahov govor, istina od Njega, i da je On Uzvišeni u njemu naredio vjernicima da izvršavaju ono što će im koristiti i čime će ostvariti svoju sreću i na ovom i na onom svijetu, jer Uzvišeni Allah, obraćajući se majkama vjernika, koje su najčasnije žene, a također i ostalim vjernicama ummeta koje ih u tome slijede, kaže: ”I u svojim kućama boravite“ (El-Ahzab, 33) Nemoguće je da se Allahovom propisu i naredbi suprotstavi osim licemjer, nevjernik ili veliki neznalica opsjednut šubhama i strastima, pa je u stanju da svoje lično mišljenje pretpostavi Allahovom govoru, i još misli da pravilno i lijepo postupa.
Drugo: Ako pogledamo stanje u kojem se nalaze islamske države, mnogo ćemo se začuditi pojavi ove propagande i onih koji se svim srcem zalažu za nju. Razlog tome je njeno prihvatanje od strane onih zajednica i društava kod kojih je razvoj privrede, industrije, zemljoradnje, kao i ostalih životnih pitanja, zakočen i zbog nemogućnosti da nađu muškarce koji će obavljati te funkcije i poslove, onda su se okrenuli ženi i pozvali je da izađe iz svoje kuće i radi njoj odgovarajuće poslove. Ovaj govor, uz određene uvjete i odrednice, donekle može biti i prihvaćen, ali interesantno je na koji način se ova propaganda raširila i postala prihvaćena u mjestima(državama) koje imaju problem nezaposlenosti, gdje milioni muškaraca ne mogu da nađu posao? I još pored svega toga, žena izađe iz svoje kuće i tim istim muškarcima postane konkurencija u poslu, što još više poveća i umnogostruči problem nezaposlenosti. I onda se pojave ovi sa svojom tvrdnjom da ostajanje žene u njenoj kući čini pola društva neproduktivnim i beskorisnim!!!!!
Njima treba reći: Koji to posao biva obustavljen i onemogućen ostankom žene u njenoj kući, a vi, istovremeno, u većini slučajeva, niste u stanju ni sebi ni svojim sinovima naći posao, osim uz mito, preko veze ili protekcije. Sama nezaposlenost od koje pati većina islamskih država, ako ne i sve, govori o neispravnosti ove propagande i lažima onih koji se zalažu za nju.
Treće: Ostanak, odnosno boravak žene u njenoj kući, ni u kom slučaju ne sprečava ženu da radi, već naprotiv, oslobađa je od te vrste posla i daje joj prostor za najbolji i najveličanstveniji posao: da odgaja generacije i podiže muškarce ummeta, jer žena, kao majka, rađa i odgaja islamske učenjake, mudžahide, daije, izumitelje, vođe, doktore, inžinjere, odgajatelje itd., pa kako onda ovaj vid rada može biti neproduktivan i beskoristan i ima li boljeg posla za ženu od ovog!
Koja je to najvažnija uloga za jednu ženu i može li se uopće porediti korist koju zajednica i društvo ubiru onda kada ona upotpunjava ulogu ”glave porodice” (u kontekstu odgoja generacija) i onda kada žena obavlja neke druge, sporedne, marginalne poslove koje obavlja van svoje kuće, kao stjuardesa, sekretarica, trgovački predstavnik-komercijalista. Praksa je potvrdila da izlazak žene iz njene kuće donosi više negativnih posljedica nego eventualnih koristi, a neke od njih su:
1-Djeci je uskraćena ljubav, pažnja i odgoj. Posao koji žena radi van svoje kuće, u većini slučajeva bolje mogu obavljati muškarci, a pored toga, ona u svojoj kući ostavlja upražnjeno mjesto koje niko ne može nadomjestiti, što će se nesumnjivo odraziti na njene ukućane: supruga i djecu.
Bivši predsjednik Sovjetskog saveza rekao je: “Žena učestvuje u naučnom radu i istraživanjima, u proizvodnji, uslužnim djelatnostima, umjetničkom i inovatorskom radu, tako da nema vremena ispuniti svoje svakodnevne kućne obaveze, odgajati djecu i uspostaviti jednu lijepu i prijatnu kućnu atmosferu.“ A zatim nastavlja: ”Otkrili smo da većina naših problema vezanih za ponašanje djece i omladine, kao i onih koji se odnose na naš društveni entuzijazam, našu opću kulturu i obrazovanost, razvoj i proizvodnju, dolazi zbog narušenih porodičnih veza. A sve je to prirodan ishod našeg upornog nastojanja, ”politički usmjerenog i podržanog”, o potrebi izjednačavanja spolova.
2-Dugotrajni boravak na poslu izvan njene kuće, izlaže ženu raznim bolestima. Na naučnom skupu doktora održanom u Njemačkoj, glavni doktor ženske bolnice dr. Kelin rekao je: “Statistike pokazuju da svaka osma žena, koja je u radnom odnosu, boluje od neke bolesti srca i krvotoka.“ Po njegovom mišljenju, razlog tome je u prevelikoj iscrpljenosti i umoru zaposlene žene, koji je za nju neprirodan. Također, shodno statistikama, razlog ženskih bolesti koje prouzrokuju spontani pobačaj ili prijevremeni porod leži u predugom stajanju, sjedenju u previjenom položaju za radnim stolom ili nošenju tereta, dodajući tome još i otečenost stomaka i nogu i bolesti koje dovode do raznih deformiteta. Nadalje, 40% zaposlenih žena u SAD-u, 60% u Švedskoj, 30% u Njemačkoj, a 28% u bivšem Sovjetskom savezu, pati od nervne napetosti i duševne uznemirenosti, a čak 76% sredstava za smirenje se troši na njih.
3-Posao koji obavlja i sam izlazak iz kuće, kontakti sa radnim kolegicama ili kolegama, nadređenim osobama, kao i pritisak i nervoza koje nekad prouzrokuje i sam posao, utječu na ženinu psihu i karakter, što ostavlja duboke tragove na njeno ponašanje i postupke, pa ona velikim dijelom gubi svoju smirenost i uravnoteženost. Sve to, opet, direktno utječe na njenu djecu, muža i porodicu. Nije nepoznato da, nakon što je čitav dan provela na poslu, majka dolazi kući sva umorna, iscrpljena i napeta, što naravno utječe na njen odnos prema djeci i dovodi do toga da se ona prema njima ophodi ljutito i nervozno.
4-Rad žene nije ekonomski opravdan i isplativ! 23. decembra 1985. godine, grupa doktora pedijatara, predala je dopis doktoru Atifu Abidu, predsjedavajućem vijeća ministara, u kojem ga mole da pomogne egipatskim majkama u izvršavanju njihove najvažnije zadaće i uloge, koja se ogleda u čuvanju djece i zdravom i ispravnom odgoju…. i između ostalog, s ciljem zaštite egipatske ekonomije od rasipanja budžetskih sredstava na uvoz vještačkog mlijeka. Također, 21. marta 1987. godine, direktor državnog sektora za proizvodnju i obradu materijala i tkanine u Egiptu, izdao je naredbu kojom zabranjuje ženama rad u 30 firmi koje sa bave ovim poslom, a u svojoj odluci, kako kaže, rukovodio se činjenicom da zaposlena žena ostvari tek oko 20% profita koji ostvari jedan muškarac. Pa u čemu se onda ogleda ta ekonomska korist dobivena ženinim radom?
5-Upošljavanje žena bez određenih normi i pravila, uveliko utječe na povećanje nezaposlenosti. Dodamo li negativnostima i štetama proizašlim iz ove činjenice visok procenat nezaposlenosti među mladićima u čemu, zasigurno, zapošljavanje žene ima svoga udjela, čiji negativan utjecaj, u našem društvu, više pogađa muškarce nego žene, kao i duševne, društvene i sigurnosne probleme, zapanjeno ćemo stati pred upornim nastojanjima i zahtjevima za upošljavanjem žene. Iskustvo i praksa sa Zapada potvrdili su da upošljavanje žene nije donijelo nikakve pozitivne rezultate čemu svjedoči njihov povratak svojim kućama. U istraživanjima koje su 17. jula 1991. godine objavile zapadne novinske agencije stoji da je u posljednje dvije godine u državi Washington stotine žena napustilo svoje poslove i vratilo se kućama. Organizacija ”Majka”, osnovana 1938. godine u SAD-u, objelodanila je podatak da se više od 15 hiljada žena pridružilo njihovoj organizaciji zatraživši pomoć, nakon što su dobrovoljno napustile svoje poslove. U anketi objavljenoj u časopisu ”Mari Kir”, koju je, 1990. godine u Francuskoj, agencija za istraživanje tržišta provela na 2,5 miliona djevojaka, stoji da 90% njih želi da se vrati svojim kućama i to zbog stalne napetosti na poslu i nemogućnosti da budu zajedno sa svojim muževima i djecom osim naveče uz večeru. Sve ove spomenute negativnosti, kao i mnoge druge koje nismo spomenuli, jasno pokazuju da svrha propagande kojom se zagovara zapošljavanje žene nije ekonomska niti društvena korist, već njeni zagovarači, pod plaštom te iste propagande, skrivaju svoje prave namjere i ciljeve.
Molimo Uzvišenog Allaha da popravi stanje muslimana i odbije spletke i smutnje prevaranata, a Uzvišeni Allah sve najbolje zna.
Odgovor preuzet sa stranice islamqa, pod nadzorom šejha Saliha Munedžida
Fetva preuzeta sa: http://www.islamqa.com/ar
Vidi manjeSmije li se abdest uzeti mineralnom vodom?
Abdest se može uzeti mineralnom vodom, kao i vodom iz bare, pod uvjetom da voda nije promijenila ukus, miris i boju. Muhammed b. Muhammed el-Muhtar el-Šenkiti kaže: “Svaki musliman mora poznavati propise vezane za vrste voda, jer je namaz neispravan izuzev ako se koristi ispravna voda, nakon što ćeviše
Abdest se može uzeti mineralnom vodom, kao i vodom iz bare, pod uvjetom da voda nije promijenila ukus, miris i boju.
Muhammed b. Muhammed el-Muhtar el-Šenkiti kaže: “Svaki musliman mora poznavati propise vezane za vrste voda, jer je namaz neispravan izuzev ako se koristi ispravna voda, nakon što će biti čisto tijelo, odijelo i mjesto gdje će se klanjati. Postoje vode kojima nam je Allah, dž.š., dozvolio da se čistimo, a ima i onih kojima nam nije dozvoljeno čistiti se, stoga svaki mukellef – punoljetni i razumni musliman, mora znati koja je voda dozvoljena za abdest i kupanje, i kojom je vodom neispravno uzimati abdest ili kupati se.
Shodno rečenom, veoma je bitno poznavati ovo poglavlje fikha, odnosno poznavanje vrsta voda, kako bismo na osnovu toga govorili o propisima vezanim za svaku od njih. Islamski učenjaci (džumhur) dijele vode na tri vrste:
voda koja je čisteća (tahur),
voda koja je čista (tahir),
voda koja je nečista (nedžis).
Pitanje: Koji je razlog ovakve podjele voda?
Odgovor: Voda se može naći u dva stanja:
Stanje u kojem se voda nalazi u svom prirodnom obliku, poput vode iz potoka, bunara itd., sve što pada sa nebesa ili teče zemljom, ono se nalazi u svom prirodnom stanju, kao i ono što izvire iz zemlje. Allah, dž.š., kaže: ‘Sa neba vam čisteću vodu spuštamo (ma’en tahura)!’ (El-Furkan, 48)
Voda u koju je čovjek stavio nešto što ju je izvelo iz prirodnog stanja, ili je vjetar ubacio nešto u vodu što joj je promijenilo prirodno stanje, a to nešto može biti čisto ili nečisto.
Tako, ako se u vodi našlo nešto što je čisto, poput humusa – leblebija, za‘aferana – šafrana – to postaje šafranska voda ili leblebijska voda itd. Ona se naziva čistom vodom (tahir), jer je prešla iz svog prirodnog stanja u novo stanje u kojem ju Allah, dž.š., nije stvorio, tako da je voda poprimila boju, ukus i miris šafrana (ruže, npr.), pa ako bi neko rekao: ‘Ova voda je čisteća (tahur)’, ne bismo mu vjerovali, jer je čisteće ono što je ostalo u svom prirodnom stanju – a ovakva voda nije u svom prirodnom stanju, jer je promijenjena čistom materijom.
Druga promjena nastaje zbog dodira vode sa nečistom materijom, poput posude sa vodom u koju se pomokrilo dijete, ili je upala neka nečistoća u vodu, pa su se boja ili miris vode promijenili shodno boji ili mirisu nečistoće. Tada voda postaje nečistom.
Stoga, postoje tri vrste voda:
-voda koja se nalazi u prirodnom stanju,
-voda koja je promijenila svoje prirodno stanje – ako je čista materija u pitanju, onda je voda čista, a ako je nečista materija u pitanju, onda je voda nečista.
Čisteća voda je ona koja se nalazi u svom prirodnom stanju, poput bunarske vode. Allah, dž.š., kaže: ‘Vodu smo pohranili u Zemlji, a u stanju smo da učinimo i da nestane!’ (El-Mu’minun, 18) Allah, dž.š., sa neba spušta vodu na Zemlju, pa kada izvire iz zemlje – izvire čista u svom prirodnom stanju, nebitno da li je u pitanju bunar ili izvor, ili rijeka ili kišnica.” (Vidjeti: Šerhu Zadil-mustaknea, 3/4)
Dakle, shodno navedenom, može se zaključiti da se za uzimanje abdesta i gusula, i za sve ostale vrste čišćenja, mogu koristiti:
-kiša, snijeg, morska voda, bunarska voda, izvorska voda, mineralna voda,
-voda koja je preostala iza čovjeka ili životinje, koji su pili iz posude, izuzev psa i svinje,
-voda u koju je upalo nešto čisto što joj nije promijenilo boju, ukus i miris, poput malo brašna ili sapuna,
-velika voda, poput rijeke, bunara, mora, u koju je upalo malo nečistoće, koja joj nije promijenila boju, ukus ili miris –.
Čovjek se neće čistiti sa:
-vodom koja se pomiješala sa nečim čistim (ružina voda) što joj je promijenilo boju, ukus i miris,
-vodom koja se pomiješala sa nečim nečistim, što joj je promijenilo boju, ukus i miris, i
-vodom koju su lokali pas i svinja. A Allah, dž.š., najbolje zna.
Odgovorio: Sead ef. Jasavić, prof. fikha
Vidi manjeUzimanje abdesta poslije gusula?
S obzirom da se Poslanik, ﷺ, uvijek abdestio po redoslijedu spomenutom u ajetu, a i nijjet je uvjet ispravnosti abdesta, ali mnogi ljudi zaborave nijjet za abdest prilikom kupanja, savjetujem da uzmeš abdest za namaz nakon kupanja. Allah najbolje zna! Odgovorio: Mr.Elvedin Huseinbašić
S obzirom da se Poslanik, ﷺ, uvijek abdestio po redoslijedu spomenutom u ajetu, a i nijjet je uvjet ispravnosti abdesta, ali mnogi ljudi zaborave nijjet za abdest prilikom kupanja, savjetujem da uzmeš abdest za namaz nakon kupanja. Allah najbolje zna!
Odgovorio: Mr.Elvedin Huseinbašić
Vidi manjeJeli ispravan abdest gole, nage osobe?
Abdest je validan, jer otkrivanje stidnih djelova tijela ili oblačenje onoga što u potpunosti ne pokriva stidne dijelove tijela ne sprečava validnost abdesta. S tim što treba napomenuti da muškarcu nije dozvoljeno da otkriva stidna mjesta pred nekim ko mu nije supruga ili robinja. (Fetve Stalne komiviše
Abdest je validan, jer otkrivanje stidnih djelova tijela ili oblačenje onoga što u potpunosti ne pokriva stidne dijelove tijela ne sprečava validnost abdesta. S tim što treba napomenuti da muškarcu nije dozvoljeno da otkriva stidna mjesta pred nekim ko mu nije supruga ili robinja.
(Fetve Stalne komisije: fetva broj 6259, 5. tom, str. 253)
Vidi manjeZašto vulgaran govor ne kvari abdest?
Uvaženi brate, islamski su učenjaci postavili jedno veliko pravilo koje muslimanu može mnogo koristiti u svakodnevnom životu, a koje glasi: Čovjek koji ispravno uzme abdest smatra se pravno čistim sve dok ne učini nešto što će ga dovesti do toga da izgubi i prekine postignutu čistoću (abdest), a zaviše
Uvaženi brate, islamski su učenjaci postavili jedno veliko pravilo koje muslimanu može mnogo koristiti u svakodnevnom životu, a koje glasi: Čovjek koji ispravno uzme abdest smatra se pravno čistim sve dok ne učini nešto što će ga dovesti do toga da izgubi i prekine postignutu čistoću (abdest), a za spomenutu stvar ima jasan dokaz.
Tako, za bilo koju stvar za koju želimo kazati da je njenim činjenjem pokvaren abdest, moramo za to posjedovati validan dokaz, pošto su to stvari koje se mogu saznati samo putem objave: Kur’anom ili sunnetom.
Ako pogledamo u tekstove Kur’ana i sunneta, nigdje nećemo naći da vulgaran govor uzrokuje gubljenje abdesta. Štaviše, o spomenutom pitanju, tj. da vulgaran govor ne kvari abdest, ne postoji razilaženje učenjaka, tj. oni, po jednoglasnom mišljenju, smatraju da vulgaran govor ne kvari abdest, a općepoznata stvar za muslimana jeste to da je konsenzus učenjaka jedan od izvora ove vjere.
Kazao je Ibn Munzir, a on jedan od učenjaka koji je mnogo pažnje pridavao sakupljanju pitanja u kojima učenjaci imaju jednoglasan stav – konsenzus: “Kada čovjek ispravno uzme abdest (postigne pravnu čistoću), on se smatra (pravno) čistim, osim ako validan dokaz potvrdi gubljenje abdesta. Svi oni učenjaci od kojih smo učili znanje složni su u mišljenju da riječi potvore, ili laž, ili ogovaranje, ne uzrokuju gubljenje abdesta, niti obavezuju obnavljanje abdesta. Tog stava bili su učenjaci Medine, učenjaci Kufe, ashabu r’aj (učenjaci hanefijske pravne škole) kao i drugi, a to mišljenje zastupali su i imam Šafija, imam Ahmed i Ishak.
Mi smo zabilježili predaju od Ibn Abbasa u kojoj se spominje da je upitan: “Da li krađa, prevara, laž, griješenje i gledanje u ono što je haram, obavezuju čovjeka na uzimanje abdesta”, pa je odgovorio odrično. (El-Evsat, 1/231)
Mi smo kazali da spomenuta činjenica nikako ne znači odobravanje vulgarnog govora, ali spomenute dvije stvari nisu vezane uzročno-posljedičnom vezom. Vulgaran govor je jedno, a gubljenje abdesta je nešto drugo.
U ovim pitanjima nema mjesta razumu. Ako neko želi da ljude odgovori od vulgarnog govora na način što će im kazati da to kvari abdest, on nije svjestan da na taj način obavezuje ljude onim što nije od vjere i, samim tim, otežava im.
A Allah najbolje zna!
Odgovorio: Pezić Elvedin
Vidi manjeSmije li se imetak mejjita utrošiti u potrebe dženaze?
Ako pod pojmom „potrebe dženaze“ misliš na: kupovinu ćefina, plaćanje onome ko će okupati mejjita, iskopati kabur i nositi mejjita i sl. Te stvari se mogu platiti iz mejjitovog imetka. Ako si pod tim pojmom mislio na hranu koja se sprema za one koji dolaze na žalost i sl. To nije dozvoljeno plaćativiše
Ako pod pojmom „potrebe dženaze“ misliš na: kupovinu ćefina, plaćanje onome ko će okupati mejjita, iskopati kabur i nositi mejjita i sl. Te stvari se mogu platiti iz mejjitovog imetka. Ako si pod tim pojmom mislio na hranu koja se sprema za one koji dolaze na žalost i sl. To nije dozvoljeno plaćati niti iz mejjitovog imetaka niti iz imetka nekog drugog.
A što se tiče slanja hrane od strane komšija i rođaka porodici mejjita to je pohvalano. Zato što je Allahovo Poslanik kada je saznao za smrt-pogibiju Dž’afeta ibn ebi Taliba r.a. naredio svojoj porodici da im spreme i pošalju haranu, govoreći: „Njima je došlo ono što ih je okupiralo.“
(Fetve stalne komisije: fetva broj 7912, 8. tom – 351 str
Vidi manjeJesmo li prisiljeni činiti grijehe?
U pravu ste, ovo pitanje zbuni mnoge ljude, pa na njega sebi pokušavaju odgovoriti te se zapletu u nerazmrsiva pitanja i dileme. Svevišnji Allah počastio je čovječanstvo dini-islamom, u kojem je sve jednostavno, lahko i, nama možda najvažnije, sukladno zdravom razumu i neiskvarenoj prirodi. Pa, nekaviše
U pravu ste, ovo pitanje zbuni mnoge ljude, pa na njega sebi pokušavaju odgovoriti te se zapletu u nerazmrsiva pitanja i dileme. Svevišnji Allah počastio je čovječanstvo dini-islamom, u kojem je sve jednostavno, lahko i, nama možda najvažnije, sukladno zdravom razumu i neiskvarenoj prirodi. Pa, neka je dragom Allahu velika i vječna hvala zbog toga.
Pedeset hiljada godina prije nego što će stvoriti nebesa i Zemlju, Allah, džellešanuhu, odredio je sve šta će se dogoditi, pa i najstinije detalje u vezi sa svime. Sveznajući Allah rekao je: “Nema nevolje koja zadesi Zemlju i vas, a koja nije, prije nego što je damo, zapisana u Knjizi – to je Allahu uistinu lahko…” (El-Hadid, 22). Evo o predodređenju nekoliko predanja. Abdullah b. Amr b. el-As, radijallahu anhu, kaže: “Čuo sam Resulullaha, ﷺ, gdje govori: ‘Allah je zapisao sudbinu svih stvorenja pedeset hiljada godina prije stvaranja nebesa i Zemlje, dok je Arš, Njegov prijesto, bio na vodi’” (Muslim). Ubada b. Es-Samit, radijallahu anhu, pripovijedao je da je čuo Poslanika, ﷺ, da govori: “Allah je prvo stvorio pero i obratio mu se: ‘Zapiši!’ ‘Šta ću zapisati?’, pero je upitalo, a Allah mu je rekao: ‘Zapiši sudbinu!’, i pero je zapisalo sve šta će se dogoditi do Časa suđenog” (Ahmed, Et-Tirmizi, El-Bejheki i mnogi drugi muhadisi). Tu je i Ibn Abbasovo, radijallahu anhu, predanje u kojem stoji da ga je Poslanik islama, ﷺ, posavjetovao:“O dječače, poučit ću te nekim stvarima! Čuvaj Allahove granice, i On će tebe čuvati; pazi na Allahove granice, naći ćeš ga uza se; znaj za Allaha u blagostanju, pa će On znati za tebe u poteškoći; kad moliš, moli od Allaha; kad tražiš pomoć, traži od Allaha! Znaj, kad bi se svi ljudi ujedinili radi neke tvoje koristi, ne bi mogli ništa učiniti, osim onoliko koliko je Allah već odredio! A kad bi se ujedinili da ti naštete, ne bi ti mogli ništa naštetiti, osim onoliko koliko je Allah već odredio! Pera su podignuta, a listovi su se osušili.” (Ahmed, Et-Tirmizi, El-Hakim). Dakle, nemoguće je da se dogodi ono šta Allah nije predodredio, niti je moguće da se ne dogodi ono šta je Allah odredio.
Odatle se i nameće logično pitanje, koje Vi ste naveli: ako je predodređeno da čovjek počini neki grijeh i ako taj isti grijeh nije mogao izbjeći – znano je da se sudbina ne može izbjeći – zbog čega će odgovarati pred Gospodarom svjetova za ono šta mu je bilo predoređeno i šta ni u kojem slučaju nije mogao izbjeći?! Isto ovo pitanje, jer je blisko zdravom razumu, ashabi su postavili Resulullahu, ﷺ, koji ih nije osudio zbog njega, nego im je objasnio suštinu stvari. Imran b. Husajn, radijallahu anhu, pripovijeda: “Neko je upitao: ‘Božiji Poslaniče, je li određeno ko će ući u džennet a ko u džehennem?’ ‘Da, to je već određeno’, Poslanik, ﷺ, odgovori. ‘Pa čemu onda ulaganje truda?’, upita onaj čovjek. Na ovo je Vjerovjesnik, ﷺ, odgovorio: ‘Trudite se; a svako je upućen na činjenje djela koja će ga naposlijetku dovesti do konačnog staništa.’” (Et-Taberani. Ovaj su hadis preko Alije, radijallahu anhu, zabilježili El-Buhari i Muslim)
Kad je posrijedi pitanje slobodne volje, imamo dvije krajnosti i sredinu. Prva je krajnost vjerovanje džebrija, sekte koja se pripisuje islamu, a koje tvrdi da je čovjek prisiljen na sve šta čini, to jest, vele da čovjek nema nimalo udjela u svojim djelima i da se ni u kojem slučaju ne može oduprijeti sudbini. Druga je krajnost oličena u vjerovanju kaderija, sekte koja negira postojanje sudbine, tvrdeći da je ljudska volja iznad Allahove volje. A sredina je oličena u stavu ehli-sunneta, kojem, hvala našem Uzvišenom Allahu, mi pripadamo. Ehli-sunnet kaže da čovjek posjeduje slobodnu volju i da sâm se opredjeljuje za djela koja će činiti, ali ta njegova volja ni u kojem slučaju ne može izaći izvan okvira Allahove, džellešanuhu, volje. I to je zaista središnji put. Još jednom, hvala Ti Veliki Allahu što si nam ukazao Svoju milost!
O, kako je lijepo da se čovjek ne zamara sudbinom, i kako je lijepo da se trudi čineći dobra djela! Sudbinom se ne treba zamarati utoliko jer je ona nama nedokučiva. Imam Et-Tahavi, rahimehullah, u svojoj je poslanici zapisao: “Kader, predodređenje, u osnovi je Božija tajna koju ljudi ne mogu dokučiti. U kader ne može proniknuti ni melek čestiti ni poslanik bliski…” Na drugom mjestu kaže da će onaj ko se bavi istraživanjem sudbine na koncu upasti u velike neprilike, sumnju i da će neopisivo pogriješiti. Onaj koga zanima više datelja u vezi s ovim pitanjem neka čita komentar Et-Tahavijeve poslanice. A Allah, džellešanuhu, najbolje zna i On ukazuje kome hoće na Pravu stazu.
Odgovorio: Abdurrahman Kuduzović
Vidi manje