Ashabi su odabrana generacija, i nikada nijedan poslanik nije počašćen takvim pomagačima kao što je počašćen naš Poslanik, ﷺ. Pored toga, odjećom nepogrješivosti nije počašćen niko do Vjerovjesnik, ﷺ, čak ni Ebu Bekr ni Omer ni drugi ashabi. Prema tome, ashabe je obavezno slijediti i razumijevati islam na način na koji su ga oni razumjeli, ne obavezujući se na individualno slijeđenje ma koga od njih.

Nisu vjerodostojni hadisi u kojima stoji: “Moji ashabi su kao zvijezde na nebu, kojeg god slijedili od njih bit ćete na uputi”; “Razilaženje među ashabima jeste milost prema vama.” (Vidjeti: Musnedul-firdevs, 4/160, od imama Dejlemija, Fejdul-Kadir, 1/212, Ed-Durerul-muntesira, str. 59, El-Esrarul-merfua, str. 372, Kešful-hafa, 2/504, Esnel-metalib, str. 52, i Es-Silsiletud-daifa, 1/78-79.) A Allah najbolje zna.

Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović

Najprije treba znati da je Allah, s.v.t., dao bolest i da se ona pojavljuje ili širi među ljudima samo Njegovom voljom i kaderom. Ali pored toga je Allah, s.v.t., dao i lijek kao što Poslanik, ﷺ., kaže: ‘’Allah, azze ve dželle, nije spustio nijednu bolest a da za nju nije spustio lijek. Spoznao je ko je spoznao, a nije spoznao onaj ko nije spoznao.’’ (Bilježi ga Ahmed, a Albani ga je ocijenio vjerodostojnim)
Liječenje od bolesti je šerijatski dopušten čin, međutim ne sa onim što je Allah zabranio, nego sa stvarima ili metodama koje su dopuštene u Šerijatu. Ono što je Allah, s.v.t., zabranio, u tome nema lijeka. Dokaz zabrane korištenja zabranjenih stvari u liječenju, a alkohola posebno, je predaja koju bilježi imam Buharija od Ibn Mes’uda, r.a.: ‘’Allah vam nije dao lijek u onome što vam je zabranio.’’ (Buharija kao mualek predaju, Taberani, Ahmed, Ibn Hibban Bezar i Ebu Jeala od Ummu Seleme)
Također imam Davud bilježi predaju od Ebu Derdaa, r.a., da je rekao: Allahov Poslanik, ﷺ., rekao je: ‘’Allah je spustio bolesti i lijek. Za svaku bolest odredio je lijek pa se liječite, ali nemojte se liječiti haramom.

U Muslimovom Sahihu bilježi se od Tarika b. Suvejda el-Džuafija da je upitao Allahovog Poslanika, ﷺ., o liječenju alkoholom pa mu je Poslanik zabranio iako je Tarik rekao da ga proizvodi za liječenje, i tom prilikom mu je rekao: ‘’On nije lijek nego je bolest. ‘’
Ono na što želim skrenuti pažnju jeste da Allah, s.v.t., nije ništa zabranio osim radi totalne ili većinske štete. Tako da osoba koja se liječi najprije je uvjerena da će, uz šerijatski dozvoljeno liječenje, tu bolest prvenstveno otkloniti Allah, s.v.t., što znači da se niko ne liječi bez oslonca na Allaha, s.v.t., posebno uzimajući u obzir prethodne predaje.
Ovdje je također obavezno skrenuti pažnju na činjenicu da je nemoguće prihvatiti teoriju o tome kako ne postoji prirodni ili hemijski pripremljen lijek za svaku bolest. Međutim, svaka se potreba određuje shodno nuždi. Allah najbolje zna.

Odgovorio: Harmin Suljić, prof

Liječenje bioenergijom nije pojava novijeg doba, nego se radi o metodi koju su od davnina koristili istočnjački narodi. Nažalost, muslimanski učenjaci nisu se ozbiljno i detaljno pozabavili ovim pitanjem i zato danas nemamo potpuno formiran stav i mišljenje o liječenju bioenergijom.
Da bismo imali ispravan sud i stav o liječenju bioenergijom, neophodno je da imamo detaljne informacije i naučno objašnjenje ovoga fenomena. Da li bioenergija ima naučno i medicinsko objašnjenje ili se radi o magijama, čarolijama ili običnim obmanama? Nauka o bioenergiji kaže sljedeće: Bioenergija je inače metod koji spada u alternativnu medicinu i potječe od drevnih istočnjačkih civilizacija. Bioenergetičari i oni koji odobravaju ovaj metod liječenja tvrde da bioenergija nema veze sa religijom i da se može naučno objasniti. Bioenergetske medicinske terapije zasnivaju se na teoriji bioenergetskih polja koja govori da bioenergija prožima ljudsko tijelo i u stalnoj je interakciji sa drugim energijama u prirodi. Liječenje rukama je najčešća bioenergetska metoda koja se koristi i podrazumijeva djelovanje bioenergetskog polja ruku bioenergetičara na subjekt terapije (drugu osobu) s ciljem uravnoteženja njegovog bioenergetskog polja što rezultira harmonijom i zdravljem.

Službeno prihvaćene metode alternativne medicine koje svoju metodologiju pronalaze u teoriji bioenergije su hipnoterapija, Reiki, akupresura, akupunktura, liječenje svjetlošću, zvukom i bojama, herbalna medicina, liječenje psihotroničnim, magnetskim i elektroneuronskim stimulatorima. Iako se bionergetske metode još uvijek smatraju alternativnim, veliki broj znanstvenih i kliničkih ispitivanja na ovom polju bio je uspješan. Tako su studije dokazale da, naprimjer, pulsirajuće elektromagnetsko polje ubrzava zarastanje tkiva, povećavajući brzinu formiranja epitelnih stanica, poboljšava cirkulaciju i pomaže u reparaciji krvnih žila. I druge studije su ukazale na efektivnost tehnika kao što su hipnoterapije i terapije bioenergetskim poljem (energetsko liječenje rukama).

U svakom slučaju, s obzirom na prethodno navedeno, možemo kazati da je liječenje bioenergijom metoda koja ima svoje naučno objašnjenje, ali da ipak u potpunosti nije prihvaćena u medicinskim krugovima. Zbog toga se ne može dati konačan šerijatski stav po ovome pitanju, ali se ne može i ne smije generalno odbacivati i osuðivati. Krajnji i relevantan stav jeste stav medicinske znanosti. Meðutim, činjenica je da danas imamo mnogo onih koji obmanjuju svijet i izvlače mu novac, te stoga oprez nije naodmet. Allah najbolje zna.

Odgovorio: Abdulvaris Ribo, prof

Ako se radi o vanjskom korištenju spomenute kreme i ako doista postoji potreba za njenim korištenjem, (tako da za liječenje bolesti koju želite liječiti spomenutom kremom ne možete naći alternativu) i ako kompetentne osobe dotične oblasti tvrde da je spomenuta krema ljekovita, tada nema zapreke u korištenju spomenute kreme.

Ako spomenutu kremu koriste odrasle osobe, one koje klanjaju namaz, prije uzimanja abdesta trebaju da operu mjesto na koje su nanosili kremu, pošto je svinjska mast nečista.

(Ovo je stav poznatog alima današnjice Muhammeda b. Saliha el-Usejmina, preuzet iz njegovih fetava s oficijelnog portala)

A Allah najbolje zna!

Odgovorio: Pezić Elvedin

Što se tiče vašeg pitanje da li se Kur’anom mogu liječiti fizička oboljenja, ispravno je da se učenjem Kur’ana i dovama Allahovog Poslanika mogu liječiti tri vrste oboljenja: fizička, psihička i ona koja su nastala kao plod džinsko-šejtanskog djelovanja.

Kada Uzvišeni Allah navodi da je Kur’an lijek, to spominje u općenitom kontekstu, bez ograničavanja na određenu vrstu oboljenja, na osnovu čega su islamski učenjaci kazali da se učenjem Kur’ana i dovama Allahovog Poslanika mogu liječiti i fizička oboljenja.
Kazao je Uzvišeni Allah: ‘‘Mi objavljujemo u Kur’anu ono što je lijek i milost vjernicima, a nevjernicima on samo povećava propast.” (El-Isra, 82)

Muhammed el-Emin eš-Šinkiti, poznati tumač Kur’ana, rekao je: ”Riječi Uzvišenog Allaha: ‘…ono što je lijek’, ukazuju na to da je Kur’an lijek srcima od bolesti koje mogu da ga pogode, kao što su sumnja, licemjerstvo – nifak, i druge bolesti, a isto tako ukazuje na činjenicu da je Kur’an lijek tijelu onda kada se putem rukje prouči bolesniku, kao što se navodi u poznatom događaju, zabilježenom u vjerodostojnim predajama, u kojem je spomenuto da je jedan od ashaba učio rukju Fatihom čovjeku kojeg je ujeo akrep (škorpion), pa je ozdravio.” (Edvaul-bejan, 3/183)

Događaj koji spominje ovaj veliki mufessir zabilježili su imam Buharija i Muslim u svojim vjerodostojnim zbirkama.

Prenosi se od Ebu Seida el-Hudrija da je rekao: ”Grupa ashaba Allahovog Poslanika otišla je na put. Na putu su došli do jednog logora beduina i tražili su njihovo gostoprimstvo. Beduini su ih odbili primiti, pa su ashabi odsjeli u blizini i krenuli na počinak. U međuvremenu, zapovjednik beduina razbolio se od uboda škorpiona. Njegovi su prijatelji pokušali sve što su znali (da ga izliječe), ali bez uspjeha. Napokon, otišli su i upitali ashabe da li imaju išta što bi izliječilo njihovog vođu. Jedan od ashaba je odgovorio: ‘Uistinu, slavljen neka je Allah, ja znam koje se djelotvorne dove uče kao lijek za otrovan ujed. Ipak, mi smo vas upitali da nas primite, a vi ste odbili da ponudite gostoprimstvo, i ja neću proučiti ove dove dok se ne nagodimo.’ Beduini su ih obradovali i obećali nagraditi sa nekoliko ovaca ako uspiju u liječenju njihovog vođe. Odmah zatim je ashab otišao u vođin šator i učio mu suru El-Fatiha, pljuckajući po njemu. Najednom, zapovjednik je povratio snagu kao da nije bio bolestan. Kada su ga ashabi napustili, zapovjednik je povratio svu svoju snagu. Pošto su beduini ispunili svoje obećanje, ashabi su rekli: ‘Podijelimo nagradu!’ Onaj ashab što je proučio rukju, odgovorio je: ‘Ne činimo ništa dok se ne vratimo Allahovom Poslaniku, ﷺ, i ispričamo mu naš slučaj.’ Kasnije, kada su došli kod njega i ispričali mu šta se desilo, on je prokomentarisao: ‘Kako ste znali da je El-Fatiha rukja? Uistinu, bili ste u pravu. Sada, podijelite ono što imate između sebe i ostavite jedan dio i meni!’“

U sunnetu Allahovog Poslanika nalazimo također mnogo argumenata koji nam ukazuju da je Allahov Poslanik preporučivao liječenje svih vrsta bolesti učenjem dove.
Imam Muslim zabilježio je da se Osman bin Ebu el-As jednom žalio Allahovom Poslaniku, na neku hroničnu bol od koje je bolovao još od ranih dana svoga prelaska na islam. Allahov Poslanik je potom rekao: ”Stavi svoju (desnu) ruku na mjesto koje te boli i moli: ‘S imenom Allaha’ (Bismillah), tri puta, a onda ponovi sedam puta:
« أَعُوذُ بِاللَّهِ وَقُدْرَتِهِ مِنْ شَرِّ مَا أَجِدُ وَأُحَاذِرُ »
(E’uzu bi ‘izzetillahi ve kudretihi min šerri ma edžidu ve uhazi)
‘Tražim utočište u moći Allahovoj i Njegovoj vrhovnoj vlasti nad svim protiv onoga što ja proživljavam i muke koja me iscrpljuje.’“

Aiša, radijallahu anha, prenijela je da kada bi se neko žalio Allahovom Poslaniku, ﷺ, na gnojenja, čir ili ranu, Allahov Poslanik, ﷺ, običavao bi pokazati vrhom kažiprsta ovako (pa je Sufjan ibn Ujejne dodirnuo prstom prašinu, a zatim ga podigao) govoreći:
« بِاسْمِ اللَّهِ تُرْبَةُ أَرْضِنَا بِرِيقَةِ بَعْضِنَا لِيُشْفَى بِهِ سَقِيمُنَا بِإِذْنِ رَبِّنَا »
‘Bismillahi, turbetu erdina, bi rikati b’adina, lijušfa bihi sekimuna bi izni rabbina.’
‘S imenom Allaha, ovo je prašina od naše zemlje, pljuvačkom nekih od nas, ozdravit će naši bolesnici – dopuštenjem našega Gospodara.’“ (Buharija i Muslim)

Pojašnjavajući ovaj hadis, imam Nevevi je rekao: ”Poslanik bi uzeo kažiprstom svoje pljuvačke, zatim bi ga stavio na zemlju, pa bi se nešto prašine zalijepilo na prst, time bi dodirnuo oboljeli dio tijela, izgovarajući prilikom potiranja spomenutu dovu.”

Odgovorio: Elvedin Pezić