Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Klanje povrijeđene životinje kao kurban?
Islamski pravnici o ovom pitanju imaju različita mišljenja, a razilaženje u ovom pravnom pitanju – mes’eli, rezultat je razilaženja u pogledu općeg propisa kurbana. Naime, kurban je u hanefijskom mezhebu vadžib imućnom muslimanu, dok je u ostala tri mezheba pritvrđeni sunnet. (El-Mevsuatil-kuvejtijeviše
Islamski pravnici o ovom pitanju imaju različita mišljenja, a razilaženje u ovom pravnom pitanju – mes’eli, rezultat je razilaženja u pogledu općeg propisa kurbana. Naime, kurban je u hanefijskom mezhebu vadžib imućnom muslimanu, dok je u ostala tri mezheba pritvrđeni sunnet. (El-Mevsuatil-kuvejtije, 5/76–77)
Po mišljenju džumhura (većine) učenjaka, među kojima su malikijski, šafijski i hanbelijski mezheb, kada čovjek odredi konkretnu životinju za kurban, a čista je od svih mahana koje se ne smiju naći pri žrtvenoj životinji, te se zatim pri životinji pojavi mahana koju on nije uzrokovao i za koju nije odgovoran, zaklat će je i žrtvovanje je validno. Ibn Kudama kaže: “Kada čovjek za kurban odredi zdravu životinju bez mahane, te se nakon toga pri životinji pojavi mahana koja životinju čini nezadovoljavajućom za kurban, zaklat će je i time je žrtvovanje validno. To mišljenje preneseno je od Ataa, Hasana el-Basrija, Zuhrija, Sevrija, Malika, Šafije i Ishaka.” (El-Mugni, 11/104)
Ibn Tejmijja kaže: “A ako kupi životinju za kurban, te se nakon toga pri životinji prije klanja pojavi mahana, zaklat će je, prema jednom mišljenju učenjaka.” (Medžmuul-fetava, 26/304)
Dokaz za ovo mišljenje nalazi se u predaji koju bilježi Bejheki od Ibn Zubejra, radijallahu anhuma, u kojoj se navodi da je među njegovim žrtvenim životinjama dovedena ćorava deva, pa je kazao: “Ako ju je to snašlo nakon što je kupljena, žrtvujte je, a ako ju je to snašlo prije nego što je kupljena, zamijenite je.” (Sunenul-Bejhekil-kubra, br. 10027, predaja je vjerodostojna po ocjeni imama Nevevija, El-Medžmuu, 8/363)
Ovakav je stav većine učenjaka ako se radi o životinji koja se žrtvuje za Kurban-bajram, a to žrtvovanje, shodno njihovom mišljenju, nije obavezno, međutim, ukoliko se radi o obaveznom prinošenju žrtve, kao što je zavjetni kurban, životinju koju snađe mahana dužnost je zamijeniti zdravom, jer samo žrtvovanjem životinje bez mahane ispunjava se obaveza. (El-Mugni, 11/104)
Učenjaci hanefijskog mezheba smatraju da je žrtvovanje kurbana vadžib svakom imućnom muslimanu, dok siromah to nije dužan. Stoga, hanefijski učenjaci u ovom propisu prave razliku između imućnog i siromašnog te imućnog obavezuju da oštećenu životinju zamijeni drugom, dok je siromahu dozvoljeno zaklati životinju i nakon mahane. Potvrđujući i obrazlažući ovaj stav u poznatoj knjizi hanefijskog mezheba El-Hidaje, nakon što je ukazano na mahane koje se ne smiju nalaziti pri žrtvenoj životinji, kaže se: “Sve spomenuto odnosi se na mahane koje se nalaze pri životinji u vremenu kupovine, a ko bi kupio životinju bez mahane, te nakon toga se pri njoj pojavi neka od mahana koje čine životinju neprikladnom za kurban, u tom slučaju, ako je imućan, dužan je zaklati drugu životinju, a ako je siromašan, dozvoljeno je i prihvatljivo da tu životinju (koju je snašla mahana) zakolje. Razlog za to jeste što je klanje kurbana imućnom u samom početku šerijatom stavljeno u obavezu i ta obaveza nije nastala kupovinom životinje, tako da obaveza nije vezana za tu konkretnu životinju, za razliku od siromaha kome je klanje kurbana postalo obavezno kupovinom životinje sa nijetom da bude kurban, pa je u njegovom slučaju obaveza vezana za tu konkretnu životinju.” (El-Merginani, El-Hidaje, 4/74)
Hanefijski učenjaci iz ovog propisa izuzimaju samo mahane koje nastanu pri samom klanju, kao naprimjer da se pri polaganju životinje na tlo radi klanja životinji slomi noga, takvo nešto ne čini životinju neprikladnom za kurban, svejedno bio prinosilac žrtve siromašan ili imućan.
Spomenuta predaja koju prenosi Ibn Zubejr, radijallahu anhu, ide u prilog stanovištu većine učenjaka. Zatim, životinja kupljena s namjerom da se žrtvuje poput je povjerenog emaneta, a povjerenik nije odgovoran za oštećenje emaneta, ukoliko oštećenje ne nastane njegovim propustom. To znači da je životinju kupljenu za kurban dozvoljeno žrtvovati nakon pojave mahane koju vlasnik životinje nije uzrokovao, a zamijeniti je zdravom bolje je i potpunije. Allah najbolje zna!
Odgovorio: Dr. Hakija Kanurić
Vidi manjeKakav je propis potpomaganja karinom-džinnom u liječenju drugih?
Zahvala pripada Uzvišenom Allahu. Brojni su prijestupi onih koji se bave liječenjem ljudi rukjom (učenjem Ku’ana), pa makar bili i od onih koji se pridržavaju vjere, jer je šejtan očito našao prostora da se umiješa, te da ih navede da učine ono što je zabranjeno, kroz njihova djela i njihov govor. Oviše
Zahvala pripada Uzvišenom Allahu.
Brojni su prijestupi onih koji se bave liječenjem ljudi rukjom (učenjem Ku’ana), pa makar bili i od onih koji se pridržavaju vjere, jer je šejtan očito našao prostora da se umiješa, te da ih navede da učine ono što je zabranjeno, kroz njihova djela i njihov govor.
Od tih prijestupa je i samo potpomaganje sa džinima, bilo da se radi da ih u tome potpomažu karini ili neko drugi od džina, a sve ove stvari bivaju posljedicom šejtanovih spletki i njegovog uticaja na one koji se time bave.
O tome su pitani i učenjaci Stalne komisije za fetve: U slučajevima pojedinih bolesti gdje doktori nisu mogli pomoći, učimo ajete rukje po nekoliko puta, ali bez ikakve promjene. Međutim, otkrili smo način da putem karina stupimo u kontakt sa karinom bolesne osobe, i tako dolazimo do saznanja o kojoj se bolesti radi.
Ovim načinom je izliječen veliki broj ljudi. A on se ogleda u sljedećem: Da tražimo od bolesne osobe da ponavlja sljedeće riječi „Bismillahi evelihi ve ahirihi“, uvlačeći prilikom izgovora zrak u sebe, da bi nakon određenog vremena mogli da razgovaramo sa njegovim karinom.
Pitanje je: Uistinu su naša saznanja o karinu jako skromna zbog nedovoljno pisanih tragova koji govore o njima. Da li se on nalazi u tijelu ili izvan njega, koje je vrijeme njegovog boravka sa bolesnikom (čovjekom). Da li svaki čovjek ima svog karina ili je moguće da se oni smjenjuju s vremena na vrijeme. Da li je stalno vezan za čovjeka ili ima mogućnost da ode od njega pa da se opet njemu vrati ? I često puta on (karin) tvrdi da je njegova životna dob kraća od samog bolesnika.
I zato se nadam od našeg poštovanog šejha da će odgovoriti na ova pitanja, da bi Allah njime okoristio sve muslimane?
Pa su odgovorili sljedeće: „Učenje šerijatske rukje biva: učenjem ajeta Fatihe, Ajetul kursije, sure Ihlas (kuhuvallahu), sura Felek i Nas, kao i ostalih ku’anskih ajeta i dova vjerodostojno prenešenih od Allahovog poslanika, ﷺ., i nije dozvoljeno potpomagati se džinom, kojeg vi nazivate karinom, kao što nije dozvoljeno njega pitati o vrsti bolesti dotične osobe. Jer je traženje pomoći od džina širk-pripisivanje druga Allahu, dž.š. Zato je na vama je obaveza da se pokajete od toga što ste radili do sada Allahu, dž.š., i da to ostavite, a ostanete u okviru onoga što je Šerijatom dozvoljeno od liječenje i učenja rukje.
A Allaha molim da nas sve uputi na ono sa čim će On biti zadovoljan. Uputa je od Allaha, dž.š., i neka je salavat i selam na našeg Vjerovijesnika Muhammeda, njegovu časnu porodicu i plemenite ashabe.“
(Šejh Abdul Aziz bin Baz, šejh Abdul Aziz Alu-Šejh, šejh Abdullah ibn Gudejan, šejh Salih Fevzan, šejh Bekr ebu Zejd.) „Fetve stalne komisije“ (287-289/24).
Također su pitani za: Potpomaganje sa džinima u otkrivanju sihra ili uroka, kao i da li vjerovati džinu koji je vezan za bolesnika, da se radi o sihru ili uroku, te na osnovu toga kasnije djelovati?
Pa su odgovorili: „Nije dozvoljeno potpomagati se sa džinima, jer to predstavlja širk u, Allaha s.v.t.a. Kaže Uzvišeni Allah, dž.š.: „I bilo je ljudi koji su pomoć od džinnova tražili, pa su im tako obijest povećali“, i kaže: „A na Dan kada On sve sakupi: “O skupe šejtanski, vi ste mnoge ljude zaveli!” – “Gospodaru naš,” – reći će ljudi, štićenici njihovi – “mi smo jedni drugima bili od koristi i stigli smo da roka našeg koji si nam odredio Ti!” – “Vatra će biti prebivalište vaše” – reći će On – ” u njoj ćete vječno ostati, osim ako Allah drugačije ne odredi.” Gospodar tvoj je zaista mudar i svaznajući.“ (Sura An’am, 128 ajet) A značenje riječi „mi smo jedni drugima bili od koristi“ je da su ti ljudi veličali džine i bili im pokorni, tražeći od njih zaštitu, a džini su sa druge strane, ispunjavali neke njihove potrebe i pribavljali ono što su im tražili. Od tih stvari je da ih obavijeste o vrsti i razlogu bolesti, koje su njima dostupne za razliku od ljudi. Oni također mogu i da slažu, tako da se njima se ne smije vjerovati.
Uputa je od Allaha, dž.š., i neka je salavat i selam na našeg Vjerovjesnika Muhammeda, njegovu časnu porodicu i plemenite ashabe.“
(Šejh Abdul Aziz bin Baz, šejh Abdul Aziz Alu-Šejh, šejh Abdullah ibn Gudejan, šejh Salih Fevzan, šejh Bekr ebu Zejd) „Fetve stalne komisije“(92-93/1).
A Allah najbolje zna.
Preveo: Bekir Hodžić
Vidi manjeSmije li se sihr liječiti sihrom?
U ime Allaha, subhanehu ve te’ala, hvala pripada samo Njemu! Nije dozvoljeno liječiti sihr sihrom, zato što je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kada je bio upitan o nušretu (običaj predislamskih Arapa da liječe sihr sihrom), rekao: “To je od šejtanskoga posla.” Taj način je također zabranjen,više
U ime Allaha, subhanehu ve te’ala, hvala pripada samo Njemu! Nije dozvoljeno liječiti sihr sihrom, zato što je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kada je bio upitan o nušretu (običaj predislamskih Arapa da liječe sihr sihrom), rekao:
“To je od šejtanskoga posla.”
Taj način je također zabranjen, zato što liječenje sihra sihrom uključuje traženje pomoći od džina što spada u veliki širk. Zato nam Uzvišeni Allah prenosi kazivanje o dvojici meleka (u Babiloni) koji su svakoga koga su podučavali, upozoravali:
“A njih dvojica nisu nikoga učili, dok mu ne bi rekli: ‘Mi samo iskušavamo, ti ne budi nevjernik.”
Prije ovoga je Allah, subhanehu ve te’ala, rekao:
“…i povode se za onim što su šejtani o Sulejmanovoj vlasti kazivali. A Sulejman nije bio nevjernik – šejtani su nevjernici, učeći ljude sihru i onome što je bilo objavljeno dvojici meleka, Harutu i Marutu, u Babilonu.”
Zatim kaže Allah, dželel šanuhu:
“A njih dvojica nisu nikoga učili dok mu ne bi rekli: ‘Mi samo iskušavamo, ti ne budi nevjernik!’ I ljudi su od njih dvojice učili kako će muža od žene rastaviti, ali nisu mogli time nikome bez Allahove volje nauditi. Učili su ono što će im nauditi i od čega nikakve koristi neće imati, iako su znali da onaj koji to sebi pribavi neće nikakve sreće na onom svijetu imati. A doista je ružno ono za što su se prodali, kad bi samo znali! A da oni vjeruju i boje se, nagrada od Allaha bi im bila bolja, kad bi samo znali!”
U navedena dva ajeta Uzvišeni Allah nas obavještava o sihru i to sa više aspekata: on je od djela šejtana; njegovo izučavanje je kufr (nevjerovanje) koji se suprotstavlja imanu; njime se rastavlja muškarca od žene, što je od najgorih nepravdi i najvećeg fesada (nereda) koji se može počiniti na Zemlji; u njegovom izučavanju je samo šteta bez ikakve koristi. Onaj ko se njime bavi kod Uzvišenog Allaha ne može očekivati lijep kraj (neće imati nikakve sreće, niti dobra). Ovo je velika prijetnja i zato se čovjek mora kloniti izučavanja i bavljenja sihrom. Zato Allah, subhanehu ve te’ala, za onoga ko se bavi sihrom, kaže:
“A doista je ružno ono za što su se prodali.”
Također, dovoljno je kao zabrana što Uzvišeni Allah sihr spominje u kontekstu suprotstavljanja imanu.
Iz gore navedenih činjenica, svakom muslimanu postaje jasno kolika je zabrana učenja sihra i podučavanja njemu. Pored toga, jasno je kolika šteta i fesad proizilaze iz toga. Iz ovih ajeta nedvosmisleno se vidi da je bavljenje sihrom kufr (nevjerstvo) poslije vjerovanja, kao i otpadništvo (ridet) od islama. Utječemo se Uzvišenom Gospodaru svih svjetova od toga. Dužnost je upozoravati na ovo, a onaj ko bude iskušan sihrom treba da se ograniči na šerijatski utemeljene načine liječenja i korištenje dozvoljenih lijekova. Ne smije se približavati onome što je Allah, subhenehu ve te’ala, zabranio.
Šejh Ibn Baz
Vidi manjeFetve učenjaka dvaju harema – 76. str
Smijem li vjerovati sihribazima koji tvrde da liječe Kur'anom?
Ako neko pri liječenju drugih postupa na gore navedeni način, nema sumnje da se takva osoba koristi radom džina i pri tome tvrdi da poznaje gajb (nepoznato). Kod takvih ljudi se nije dozvoljeno liječiti, niti se smiju pitati za kakav savjet. Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, govoreći o ovoj skviše
Ako neko pri liječenju drugih postupa na gore navedeni način, nema sumnje da se takva osoba koristi radom džina i pri tome tvrdi da poznaje gajb (nepoznato). Kod takvih ljudi se nije dozvoljeno liječiti, niti se smiju pitati za kakav savjet. Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, govoreći o ovoj skupini ljudi, upozorava:
“Ko ode vračaru i pita ga o nečemu, neće mu se primiti namaz četrdeset noći (dana).”
Od Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, se prenosi velik broj vjerodostojnih hadisa kojima se zabranjuje odlazak vračarima i sihirbazima, postavljanje pitanja njima, a prije svega se zabranjuje vjerovanje u ono što oni govore. Rekao je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem:
“Ko ode vračaru, pa povjeruje u ono što on govori počinio je kufr (nevjerstvo) u ono što je objavljeno Muhammedu.”
Ko tvrdi da zna nešto od gajba, koristeći se bilo kojom metodom (bilo da se radi o ispitivanju imena oca, majke, rođaka i sl.), je vračar i on je od onih za koje vrijedi Poslanikova, sallallahu ‘alejhi ve sellem, zabrana o vjerovanju u ono što oni govore.
Takve ljude treba izbjegavati i oni se ni za šta ne smiju pitati. “Liječenje” je kod njih svakako zabranjeno; makar tvrdili da liječe Kur’anom.
Šejh Ibn Baz
Vidi manjeFetve učenjaka dvaju harema – 71. str
Kakav je propis odlaska kod sihribaza?
Hvala Allahu! Sihiri koje želite uraditi nisu dozvoljeni, to je haram i smatra se jednim od najvećih grijeha. Poslanik, ﷺ, osudio je odlazak sihirbazu, vračari, kao i njihova djela koje čine. Poslanik kaže: „Nije naš onaj ko proriče ili kome se proriče, ko se bavi gatanjem ili kome se gata, ili onaviše
Hvala Allahu!
Sihiri koje želite uraditi nisu dozvoljeni, to je haram i smatra se jednim od najvećih grijeha. Poslanik, ﷺ, osudio je odlazak sihirbazu, vračari, kao i njihova djela koje čine. Poslanik kaže: „Nije naš onaj ko proriče ili kome se proriče, ko se bavi gatanjem ili kome se gata, ili onaj ko pravi sihire ili ih naručuje. (Hadis bilježe El-Bezzar i drugi. El-Albani smatra da je hadis dobar. Pogledati “Es-Silsila es-sahiha”, 2195.)
Što se tiče tvoje povezanosti s ovim mladićem, ako smatraš da je primjeren za brak, vjernik i moralan, nema zapreke da s njime stupiš u brak, možda bi vam to oboma donijelo smiraj.
Ali, ako on nije u tvom interesu i ne odgovara za brak, kako kažeš, onda u tome nema nikakve koristi osim što će se tvoja patnja i tvoje poteškoće povećati.
Poštovana čitateljice, trebaš prevladati ovu očaranost i opijenost, moraš biti jaka, ozbiljna, a ne da ideš sihirbazu, koji bi ti život učinio još težim i uništio ti vjeru. Ne, ti trebaš biti odgovorna i iskrena, trebaš potražiti zaštitu od Uzvišenog Allaha kako bi te izbavio iz situacije u kojoj se nalaziš.
Zaista, najvažnija stvar koja bi te izbavila iz ove situacije jeste brak s čovjekom koji je dobar i koji ti ponudi brak. Nije loše da svojim najbližim prijateljicama izložiš ovaj problem kako bi ti potražile primjerenog čovjeka, jer možda te Allah pomogne, pa ćeš postati vesela i smirena. Koliko ima mladića i djevojaka koji su se voljeli prije nego što su stupili u brak s nekim drugim, ali sve to prođe i padne u zaborav nakon što ih Uzvišeni Allah obraduje primjerenim brakom i učini da ponovo budu veseli.
Nema zapreke da potražiš pomoć od nekog ko uči rukju, a prije toga da se posvetiš zikru u svakom trenutku. Možda će nestati ove poteškoće u kojima se nalaziš. Molimo Allaha da te uputi na Pravi put i izbavi te iz ove situacije.
Allah najbolje zna!
Odgovor preuzet sa stranice islamqa, pod nadzorom šejha Saliha Munedžida
https://islamqa.info
Vidi manjeKupanje od džunupluka u mjesečnici?
Žena koja u periodu mjesečnice doživi orgazam te postane džunub (bez obzira da li to bilo kao plod naslađivanja sa mužem ili se to desilo kao plod sanjarenja) nije obavezna da se kupa. Dok je periodu mjesečnice smatra se pravno nečistom i uklanjanjem džunupluka u tom stanju ona praktično skoro ništaviše
Žena koja u periodu mjesečnice doživi orgazam te postane džunub (bez obzira da li to bilo kao plod naslađivanja sa mužem ili se to desilo kao plod sanjarenja) nije obavezna da se kupa. Dok je periodu mjesečnice smatra se pravno nečistom i uklanjanjem džunupluka u tom stanju ona praktično skoro ništa ne dobija, pošto je i nakon kupanja i odstranjivanja džunupluka ona i dalje pravno nečista zbog mjesečnice. Tako da njoj ostaje da se obavezno okupa nakon prestanka mjesečnice i na taj će način jednim kupanjem od sebe odstraniti džunupluk i pravnu nečistoću mjesečnice.
Kazao je Ibn Kudama: “Ako se desi da žena u periodu mjesečnice bude u stanju džunupluka, nije obavezna da se kupa sve dok ne završi njena mjesečnica, to je ono što je jasno spomenuo imam Ahmed, a to je bio stav Ishaka, zato što kupanje (u toj situaciji) ne nosi sa sobom nikakve pravne propise, a ako bi se okupala u tom periodu, ona bi od sebe odstranila džunupluk, i to je također bio stav imama Ahmeda.” (El-Mugni, 1/154)
Prema mišljenju nekih učenjaka, što je prihvatljivo, žena koja u periodu mjesečnice postane džunub, ako se okupa želeći time da od sebe odstrani džunupluk, a i dalje ostaje u mjesečnici, time postiže korist dopuštenosti učenja Kur’ana napamet bez doticanja mushafa, pošto je, prema njihovom mišljenju, ženi u periodu mjesečnice dopušteno da uči Kur’an napamet bez doticanja mushafa, za razliku od žene koja je džunub (a isti je propis i za muškarca koji u stanju džunupluka) i koja kao takva, prema mišljenju četiri mezheba, ne može da uči Kur’an.
A Allah najbolje zna!
Odgovorio: Pezić Elvedin, prof
Vidi manjeDa li učiti zikrove vezane za abdest i gusul u nužniku?
Alejkum selam. Bismillah, ves-salatu ves-selamu ala resulillah… Imam Ibnu Abdidin el-Hanefi, rhm., kaže: „ Ako čovjek bude uzimao abdest u hali-nužniku – da li će učiti bismillu i ostale zikrove/dove, poštivajući sunnete abdesta, ili će ih izostaviti – s obzirom na mjesto na kojem se nalazi? Ono štoviše
Alejkum selam. Bismillah, ves-salatu ves-selamu ala resulillah…
Imam Ibnu Abdidin el-Hanefi, rhm., kaže: „ Ako čovjek bude uzimao abdest u hali-nužniku – da li će učiti bismillu i ostale zikrove/dove, poštivajući sunnete abdesta, ili će ih izostaviti – s obzirom na mjesto na kojem se nalazi? Ono što je očitije jeste drugo mišljenje, tj. da će tada izostaviti zikrove i dove, zbog toga što zabrana ima prednost u odnosu na naredbu; razmisli.“ (Pogledaj: Reddul-Muhtar, 3/60.)
Dovu, koja se uči prije vršenja nužde, kao i bismillu prije abdesta, treba proučiti prije ulaska u WC. U kupatilu (WC) je dozvoljeno uzimati abdest, ali je ipak ljepše abdest uzimati na nekom čistijem i zasebnom mjestu određenom za to. Zikrove nakon uzimanja abdesta proučićemo nakon izlaska iz WC-a, a Allah, dž.š., najbolje zna.
Pogledaj:
http://fatwa.islamweb.net/fatwa/index.php?page=showfatwa&Option=FatwaId&Id=15513
http://fatwa.islamweb.net/Fatwa/index.php?page=showfatwa&Option=FatwaId&lang=A&Id=33760
Odgovor priredio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha
Vidi manjeDa li je dozvoljeno piti bezalkoholno pivo?
Alejkum selam. Ajša, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.w.s., rekao: „Sve što opija je haram. Ono što opija u velikoj količini – haram je i zabranjeno konzumirati ga i u maloj količini!“ (Sunen, Tirmizi, br.1866.; Musned, Ahmed, br.24468.; Sunen, Darekutni, br.4656-4659-4660-4661-4662.) Ovajviše
Alejkum selam. Ajša, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.w.s., rekao: „Sve što opija je haram. Ono što opija u velikoj količini – haram je i zabranjeno konzumirati ga i u maloj količini!“ (Sunen, Tirmizi, br.1866.; Musned, Ahmed, br.24468.; Sunen, Darekutni, br.4656-4659-4660-4661-4662.)
Ovaj hadis nas upućuje na to da sve što ne opija je halal (izuzev ako zbog nečeg drugog nije zabranjeno), i da sve ono što ne opija u velikoj količini – dozvoljeno je koristiti ga. Osnovno pravilo kada je jelo i piće u pitanju je HILL-DOZVOLJENOST, izuzev onoga što nam je Šeri’atom zabranjeno da jedemo ili pijemo. Svako piće koje ima alkohola u sebi i opija ono je zabranjeno, makar se mlijekom zvalo, i svako piće koje nema alkohola u sebi i ne opija, dozvoljeno ga je konzumirat,i pa makar se i pivom zvalo, a Allah, dž.š., najbolje zna.
Pogledaj: http://www.islamqa.com/ar/12557
Odgovorio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha
Vidi manjeNajkraći i najduži period nifasa (poslijeporođajnog pranja)?
Bismillah, ves-salatu ves-selamu ala resulillah… Po mišljenju većine islamske uleme najkraći period nifasa (poslijeporođajnog pranja), nije ograničen, i žene se po tom pitanju međusobno razlikuju. Imam Šafija smatra da najkraći period nifasa može da bude samo jedno izlijevanje krvi. Ebu Hanife je naviše
Bismillah, ves-salatu ves-selamu ala resulillah…
Po mišljenju većine islamske uleme najkraći period nifasa (poslijeporođajnog pranja), nije ograničen, i žene se po tom pitanju međusobno razlikuju. Imam Šafija smatra da najkraći period nifasa može da bude samo jedno izlijevanje krvi. Ebu Hanife je na stavu da je najkraći period nifasa 25 dana. Hasan el-Basr,i rhm., je na stavu da je najkraći period nifasa 20 dana, a dosta uleme smatra da je najkraći period nifasa 11 dana. Sve u svemu, mišljenje većine učenjaka je ispravnije, tj. da najkraći period nifasa nije ograničen, i žene se međusobno po tom pitanju razlikuju.
Što se tiče najdužeg perioda nifasa, većina islamske uleme smatra da je najduži period nifasa u trajanju do 40 dana, dok šafije smatraju da je najduži period poslijeporođajnog pranja u trajanju čak i do 60 dana. Ummu Selema, r.a., kaže: „U vrijeme Poslanika, s.a.w.s., žene bi u nifasu provodile 40 dana.“ (Sunen, Tirmizi, br.139.)
Imam Tirmizi, rhm., kaže: „Islamska ulema, od ashaba Allahovog Poslanika, s.a.w.s., preko tabi’ina i ostalih koji ih slijede, su složni na tome da žene pod nifasom neće klanjati namaz u periodu od 40 dana, izuzev ako vide tuhr-čistoću od krvarenja, prije tog vremena – u tom slučaju će se okupati i počet će s klanjanjem namaza. Ako žena primijeti krvarenje nakon 40 dana, većina uleme je na stanovištu da će žena klanjati namaze nakon 40 dana nifasa, što je stav većine fakiha (pravnika), poput Sufjan el-Sevrija, Ibnul-Mubareka, Šafije, Ahmeda, Ishaka. Prenosi se od Hasan el-Basrije, rhm., da žena pod nifasom neće obavljati namaz u terminu od 50 dana, ako do tada ne primijeti da je postala čista, a od Ata’a b. Ebi Rebbaha, rhm., i Ša’abija se prenosi da je najveći rok nifasa 60 dana.“ (Pogledaj: Sunen, Tirmizi, br.139.)
Žena koja dobije menstruaciju odmah prestaje sa klanjanjem namaza i postom, i sve dok joj traje menstruacija ne smije klanjati niti postiti, a kada postane čista – počeće sa klanjanjem namaza, a dane posta koje je propustila zbog menstruacije će nadoknaditi.
Pogledaj:
http://fatwa.islamweb.net/Fatwa/index.php?page=showfatwa&Option=FatwaId&Id=49899&RecID=20&srchwords=%20%C7%E1%E4%DD%C7%D3%20%E3%CF%C9&R1=0&R2=0
Odgovor priredio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha
Vidi manjeDa li ima uporišta u vjerodostojnom sunnetu nošenje hedija ili novca na velimu?
Alejkum selam ve rahmetullah. Hedija ili poklon je nešto što se daje bližnjem, rođaku, prijatelju, alimu (učenjaku) ili nekome prema kome gajimo lijepo mišljenje, s ciljem izražavanja ljubavi i prijateljstva prema njima, te radi sticanja sevaba, jer je davanje i primanje poklona pritvrđeni sunnet Alviše
Alejkum selam ve rahmetullah. Hedija ili poklon je nešto što se daje bližnjem, rođaku, prijatelju, alimu (učenjaku) ili nekome prema kome gajimo lijepo mišljenje, s ciljem izražavanja ljubavi i prijateljstva prema njima, te radi sticanja sevaba, jer je davanje i primanje poklona pritvrđeni sunnet Allahovog Poslanika, s.a.w.s.. Hedija i poklon ima veliki utjecaj na ljudske duše, kako onoga kome se daje poklon, tako i onoga ko poklon daje. Pokloni i hedije uklanjaju neprijateljstvo i surovost od ljudi, srca se mekšaju poklonima, a i duše se time bistre i čiste. Zbog poklona se ljubav produbljava i povećava, i učvršćuju se veze prijateljstva i bliskosti. Enes, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.w.s., naređivao udjeljivanje poklona kao vid održavanja dobrih veza među ljudima, govoreći: „Ne treba ljudi koji su primili islam da međusobno udjeljuju poklone samo onda kada su gladni!“ (el-Mu’udžem el-Kebir, Taberani, br.756.)
Allahov Poslanik, s.a.w.s., je rekao:
„Dijelite hedije jedni drugima, jer doista hedija uklanja zlobu iz prsa, i nemoj da komšinka podcijeni od svoje komšinke poklon, pa makar bila u pitanju i ovčija potkoljenica!“ (Sunen, Tirmizi, br.2130.; Musned, el-Tajalisi, br.2453.)
„Dijelite poklone međusobno, jer doista hedija-poklon uklanja vatru (mržnju, neprijateljstvo, zavist), iz prsa čovjeka!“ (Musned, Ahmed, br.9239.)
„O skupino Ensarija, dijelite međusobno poklone, jer doista hedija i poklon liječi prsa i urađa ljubav. Kada bi mi papak poklonili ja bih ga primio, i kada bih na običnu potkoljenicu bio pozvan ja bih se odazvao!“ (Musned, Bezzar, br.7529.; el-Mu’udžem el-Evsat, Taberani, br.1526.)
„Dijelite poklone međusobno – voljećete se!“ (el-Edeb el-Mufred, Buharija, br.594.; Musned, Ebu Ja’ala, br.6148.; el-Sunen el-Kubra, Bejheki, br.12297.; el-Sunen el-Sugra, Bejheki, br.2195.)
„Dijelite poklone međusobno jer oni udvostručuju ljubav i otklanjaju zlobu iz prsa!“ (el-Mu’udžem el-Kebir, Taberani, br.20901.)
„Dijelite međusobno poklone – uvećaće vam se ljubav!“ (el-Mu’udžem el-Evsat, Taberani, br.5775.)
„O skupino prisutnih, dijelite međusobno poklone, jer doista poklon – mali ili veliki – otklanja zlobu iz prsa, i urađa ljubavlju!“ (Emsalul-Hadis, Asbehani, br.214.)
„Dijelite međusobno poklone voljećete se. Poklon je divan ključ za potrebu!“ (Emsalul-Hadis, Asbehani, br.215.)
„Dijelite međusobno poklone jer to otklanja cicijaštvo iz prsa čovjeka!“ (Emsalul-Hadis, Asbehani, br.216.)
„Dijelite međusobno poklone jer doista poklon otklanja zlobu iz srca ljudi!“ (Mu’udžem, Ibnul-Mukri’, br.460.)
Na osnovu svega navedenog da se zaključiti da udjeljivanjem poklona povećavamo međusobno prijateljstvo i ljubav, približavamo sebi voljene i drage osobe, otklanjamo surovost i neprijateljstvo, zlobu, brigu, zavist i mržnju. S poklonom na lijep način uzvraćamo na tuđu pažnju, na svaki način učvršćujemo međusobne veze, smirujemo ljutitog, otklanjamo nešto što nam nije milo i drago i čuvamo se tuđeg šerra i zla. Dijeljenjem poklona postižemo naše i tuđe želje, i uvećavamo društvenu ekonomiju, proizvodnju i potrošnju. Sa poklonima otvaramo nova prijateljstva, liječimo naša i tuđa srca, rješavamo brojne probleme, uklanjamo razna neprijateljstva i ubrzavamo lijek i ozdravljenje.
Kada se daje nekome poklon, treba ga propratiti sljedećim edebom i bontonom:
1. Imati iskren nijjet, i samo radi Allaha, dž.š., udjeljivati poklon.
2. Učiti dovu onome kome damo poklon, da mu, Allah dž.š., podari berićeta u njemu.
3. Da poklon odgovara onome kome se poklon udjeljuje – poklon za žensko nije što i poklon za muško, i poklon za dijete nije što i poklon za odraslog.
4. Da poklon bude na lijep način upakovan i dostavljen.
5. Da se hedija pokloni u odgovarajuće vrijeme i mjesto, pogotovu ako su u pitanju određene prigode poput vjenčanja, rođenja djeteta, stjecanje diplome ili unapređenja, ili useljenja u kuću itd.
6. Poklon udijeliti sa osmjehom na licu, lijepim čehretom i uz lijepe riječi, bez bilo kakvog prigovora ili vrijeđanja.
7. Poklon udijeliti u krugu porodice ili prijatelja kako bi osoba kojoj se poklon daje osjetila da je vrijedna i da je ono što joj se poklanja vrijedno, te kako bi se određena prigoda po nečemu lijepom zapamtila.
8. Ako se pokloni poklanjaju djeci, ili braći ili sestrama – ne praviti razliku među njima u poklonima.
9. Osobi koja je primila poklon od sunneta je da na poklon uzvrati poklonom, ili makar lijepom riječju i dovom.
10. Ne poklanjati nešto što je haram.
Dakle, s obzirom na sve navedeno, od sunneta je ponijeti poklon bratu muslimanu, s povodom ili bez povoda, u novcu ili u nečem drugom, i to će biti samo jedan od načina kojim ćemo potvrđivati naše islamsko bratstvo, a Allah, dž.š., najbolje zna.
Odgovor priredio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha
Vidi manje