Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Kršćani vjeruju da je Isa, alejhisselam, razapet na križu, da je umro na križu, zatim da je ukopan u zemlji a onda da je uskrsnuo, tj. da je ustao iz kabura živ i uzdigao se na nebesa.

Muslimani, na osnovu dokaza iz Kur'ana i Sunneta, vjeruju da Isa, alejhisselam, nije razapet niti ubijen, niti su Jevreji uopšte došli do njega kada su ga tražili da ga ubiju. Nego je na zadnjem susretu sa svojim havarijjinima (tzv. apostolima kod kršćana) uzdignut, tj. Allah ga je uzdigao na nebesa u živom stanju nije umro. Pred Sudnji dan on će sići na zemlju i vladati po Šerijatu Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, ubiće Dedžala i svinju i slomiće krst.

PITANJE 2: Selam alejkum.

Na jednom dokumentarcu sam gledao da ukoliko bi nasli ostatke Isusa a.s. da bi hriscanska vjera propala, pa me zanima da li se to odnosi na Islam?

ODGOVOR: Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Nije moguće da nađu ostatke Isa, alejhisselama, jer uzdignut na nebesa, što nam Kur'an jasno potvrđuje: “Nego ga je Allah uzdigao Sebi” (En-Nisa, 158). Musliman koji u ovo ne vjeruje utjeruje u laž Allaha i sumnja u ono što je došlo u Kur'anu, te bi trebao da prispita svoj islam. Musliman ne treba da obraća pažnju na njihova istraživanja i da to prati a kamoli da vjeruje u to. Ono što nam je dovoljno po ovom pitanju imamo u jasnim šerijatskim tekstovima.

A mogućnost nauke da potrefi ili ne u ovim i sličnim stvarima je poput Darvinove teorije, u koju ne bi ni majmuni povjerovali ali je još uvijek naučna teorija koja se uči i pridaje joj se važnost. Zar ti sumnjaš da je hrišćanska vjera propala i da je lažna i izmišljena, to ne treba dokazivati čak ni njima samim. A islam je Allahova vjera do Sudnjeg dana i neće propasti niti nestati samo će se mijenjati oni koji je nose.

Odgovor sa zvanične stranice dr.Zijad Ljakić (zijad-ljakić.com)

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

O stijeni koja se nalazi u džamiji Kubetussahra (Kupola na stijeni) pisao sam u knjizi „U islamu je odgovor“ str. 235. U narednom slijedi tekst o tome:

Oko džamije Mesdžidul-aksa u čijem sastavu je i Kubetussahra u Kudsu su raširena mnoga pogrešna uvjerenja, predodžbe i shvatanja. Tome je doprinijelo neznanje mnogih muslimana o stvarnom mjestu i ulozi ove džamije u Islamu, kao i miješanje muslimana sa Židovima i kršćanima koji su dolazili da posjete ovo sveto mjesto. Navođenje tih pogrešnih shvatanja zahtijeva više prostora i posebnu analizu. U ovoj prilici navešću samo ono što je ispravno, pouzdano i šerijatskim tekstovima potvrđeno oko džamije Mesdžidul-aksa.

Naime, džamija Mesdžidul-aksa je bila prva Kibla muslimana (oko 16 mjeseci) i mjesto u koje je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učinio Isra’, oko ovog dvoga nema razilaženja među muslimanima. Džamija Mesdžidul-aksa se ne razlikuje od ostalih džamija, mimo dva Harema (mekanski i medinski), osim u dvije stvari:

Prva: dozvoli putovanja u tu džamiju radi obavljanja namaza u njoj, kao što je došlo u vjerodostojnom hadisu: “Ne putuje se (radi svetosti nekog mjesta) osim prema tri džamije: ovoj mojoj džamiji (u Medini), Haremu (u Mekki) i džamiji Medžidul-aksa”[1].

Druga: da jedan namaz u ovoj džamiji vrijedi koliko 1000 namaza u nekoj drugoj džamiji, kako je došlo u vjerodostojnom hadisu od Mejmune, ili 500 namaza kako je došlo u vjerodostojnom hadisu od Ebu Ed-Derda’ ili 250 namaza kako je došlo u vjerodostojnom hadisu od Ebu Zerra, radijallahu anhum, u kojem Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Namaz u ovom mom mesdžidu je bolji od četiri namaza u Mesdžidul-aksa”[2]. Šejh Albani pojašnjava da se ova vanjska kontradiktornost među hadisima o vrijednosti namaza u Mesdžidul-aksa može pomiriti tako što je Uzvišeni Allah u početku učinio da vrijednost namaza bude 250, a zatim povećao na 500 namaza i nakon toga ponovo povećao na 1000 namaza od Svoje dobrote i milosti, a Allah zna najbolje[3].

Sve drugo što se prenosi o vrijednosti i fadlu ove džamije nije vjerodostojno, a na jezicima ljudi se prenose mnoge stvari koje su ništavne i batil. Od tih stvari je i ono što se prenosi o stijeni koja se nalazi u džamiji Kubetussahra (tzv. Kupoli na stijeni) a koja ulazi u sastav same džamije Mesdžidul-aksa. Mnogi muslimani vjeruju da ova stijena po kojoj je džamija i dobila naziv Kupola nad stijenom (Kubetussahra) ima posebnu vrijednost, fadl i svetost.

Neka od tih pogrešnih uvjerenja su:

– da sve vode svijeta (rijeke, potoci i ostalo) podzemno izviru ispod te stijene,

– da stijena visi u zraku i ne oslanja se na zemlju,

– da će Sudnji dan biti kada ta stijena padne na zemlju,

– da ova berićetna stijena ima na sebi miris miska pa ko je dirne ruka mu miriše mnogo dana koliko god da je pere,

– da ako bi trudna žena vidjela ovu stijenu pobacila bi ono što joj je u utrobi,

– da je ona iznad jedne od džennetskih rijeka,

– da je sama stijena porijeklom iz Dženneta,

– da je ona prvak svih stijena i da će kod nje ljudi na Sudnjem danu biti sakupljeni i tu proživljeni,

– da su na njoj ostali tragovi stopala Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kao i tragovi prstiju meleka,

– da je ova stijena na sredini dunjaluka i da je njegov centar,

– da ono što je Hadžerul-esved (crni kamen) kod Kabe to je ova stijena u džamiji Medžidul-aksa,

– da je ova stijena u noći Isra'a i Mi'radža kada je Poslanik, sallallhu alejhi ve sellem, podignut na nebesa da je ona poletjela za njim pa joj je Džibril, alejhisselam, dao išaret da stane te je ostala u zraku, i još mnoga druga uvjerenja.

Istina je da je ova stijena sasvim prirodna stijena kao i bilo koja druga, njen dio koji je iznad zemlje prirodno je povezan i spojen sa brdom nad kojim se nalazi. Ona nema nikakvu posebnost i značaj u Islamu osim što je dio džamije Medžidul-aksa. Sve što je prenešeno o njenoj vrijednosti je lažno i krivotvoreno. Ona se nalazi na najuzvišenijem mjestu dijela džamije Mesdžidul-aksa, otprilike u samom centru, nepravilnog je izgleda, duga je oko 18 a široka oko 13 metara, a visoka nešto manje od dva metra. Na sredini ove stijene ima šupljina koja predstavalja pećinu unutar nje, zovu je “Pećina duša” ili “Pećina vjerovjesnika” a ta pećina nema nikakvu nadprirodnu vrijednost ni značaj. Džamiju iznad ove stijene je sagradio emevijski halifa Abdulmelik ibn Mervan (rođen 26. umro 86., a postao halifa 65. po Hidžri).

Prenešeno je mnogo “hadisa” o stijeni u džamiji Mesdžidul-aksa za koje kaže Ibnul-Kajjim: “Svi hadisi koji govore o stijeni su lažni i izmišljeni”[4]. A najbolje što je rečeno o stijeni su riječi Ibn Tejmije: “Onaj ko danas uzme stijenu (koja je sada unutar džamije Kupola na stijeni a ova je u džamiji Mesdžidul-aksa) za Kiblu prema kojoj se klanja on je kjafir murted, traži se od njega da učini tevbu a u protivnom se ubija, iako je ona bila Kibla ali poslije je to derogirano, pa šta je tek sa onima koji čine tavaf oko nje kao što se tavafi oko Ka'be, … Zato je Omer, radijallahu anhu, sagradio musallu u prednjem dijelu džamije Mesdžidul-aksa, jer naziv Medžidul-aksa podrazumijeva cijelu džamiju koju je izgradio Sulejman, alejhisselam, a neki ljudi misle da je Medžidul-aksa samo musalla koju je sagradio Omer, radijallahu anhu, u prednjem dijelu džamije. Namaz u ovoj musalli koju je sagradio Omer, radijallahu anhu, je vrijedniji od namaza u ostalim dijelovima džamije. Kada je Omer, radijallahu anhu, oslobodio Kuds na stijeni je bilo veliko smetilište, jer su kršćani time htjeli pokazati svoj prezir i omalovažavanje stijene prema kojoj su židovi klanjali, pa je Omer, radijallahu anhu, naredio da se otkloni nečistoća sa stijene. Onda se posavjetovao sa K'abom el-Ahbar (židovom koji je primio islam) rekavši mu: “Šta misliš gdje da napravimo musallu za muslimane?” On mu odgovori: “Iza stijene” (čime bi muslimani klanjajući prema Kibli bili upravljeni i prema stijeni). Pa mu reče Omer, radijallahu anhu: “O sine židovski, u tebi je ostalo još židovstva, ne nego ću je izgradit ispred stijene, jer nama (muslimanima) pripadaju prednji dijelovi bogomolja”. Zato su imami ovog Ummeta kada bi zijaretili Mesdžidul-aksa klanjali u musalli koju je izgradio Omer, radijallahu anhu. Prenosi se od Omera, radijallahu anhu, da je klanjao u mihrabu Dvuda, alejhisselam. A što se tiče stijene, kod nje Omer, radijallahu anhu, nije klanjao, niti ashabi, niti je u vrijeme pravednih halifa nad njom bila kupola. Naprotiv, ona je bila otkrivena u vrijeme hilafeta Omera, Osmana, Alije, Muavije, radijallahu anhum, Jezida i Mervana. Tek kada je sin Mervanov, Abdulmelik ibn Mervan, preuzeo vlast u Šamu, a između njega i Abdullah ibn Zubejra, radijallahu anhu, je bila fitna, ljudi su išli na hadždž i tako bi se sastajali sa Abdullah ibn Zubejra, radijallahu anhu, a Abdulmelik je htio da ljude odvrati od njega pa je napravio kupolu nad stijenom i prekrio je i zimi i ljeti kako bi ljude pridobio da zijarete Kuds i odvratio ih od sastajanja sa Abdullah ibn Zubejra, radijallahu anhu. Dok učeni ljudi, počev od ashaba i onih koji ih slijede u dobru, nisu veličali stijenu. Jer ona je Kibla koja je derogirana (tj. čiji je propis poništen i promijenjen) kao što je dan subota bila (sedmični) praznik u šerijatu Muse, alejhisselam, pa je derogirana u šerijatu Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, sa petkom. Nije dozvoljeno muslimanima da subotu i nedjelju izdvoje sa nekom ibadetom kao što to rade Židovi i kršćani. Takav je propis i stijene, nju veličaju Židovi i neki kršćani. A ono što spominju neke neznalice oko stijene: da je na njoj trag stopala Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, trag njegovog turbana i tome slično, sve ovo je izmišljotina. Još veća laž od ovoga je ono što misle neki da je na njoj mjesto Allahovog stopala, kao i mjesto bešike Ise, alejhisselam. Ispravno je da je na njoj bilo mjesto kršćanskog krštenja. Takođe od laži je će na njoj biti Sirat i Mizan, te da Sur (pregrada) koji će biti postavljen između Dženneta i Džehennema da je to zid u istočnom dijelu džamije. Veličanje lanca ili mjesta na kojem on (zid) nije propisano”[5].

Nema nijedne vjerodostojne predaje koja upućuje da je Posalanik, sallallahu alejhi ve sellem, u noći Isra'a i Mitadža uzdignut na nebesa sa stijene.

Upitana je Stalna komisija za fetve u Saudijskoj Arabiji[6] da li stijena u džamiji Kubetussahra u zraku iznad zemlje, pa je odgovor bio da je čvrsto spojena sa brdom iznad kojeg se nalazi.

Ve billahi tevfik.

[1] Buharija (1189) i Muslim (3450).

[2] Hakim (4/509), Taberani u “El-Evsetu” (8395), Tahavi u “Muškilul-asar” (1/248), vjerodostojnim ga je ocijenio Hakim, Zehebi i Alabani u “Silsiletid-da'ife” (11/589), broj 5355.

[3] Es-Semeru el-mustetab (1/549).

[4] Menarul-menif str. 87.

[5] Medžu'ul-fetava (11-13/27).

[6] Fetava el-ledžnetid-daime (1/61), broj 200.

Odgovor sa zvanične stranice dr.Zijad Ljakić (zijad-ljakić.com)

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

To što je spomenuto je jedan od tri stava učenjaka po pitanju toga šta je mjerilo nisaba za novac?
Stavovi učenjaka po ovom pitanju su sljedeći:
1- da je nisab za novac nisab za zlato 85 g, tj. danas oko 3000 eura
2- da je nisab za novac nisab za srebro 595 g, tj. danas oko 300 eura
3- da je nisab za novac nisab ono sto je korisnije za siromahe, tj. što je manje vrijednosti, a to je danas srebro.
Pa je šejh Muneddzid izabrao treći stav.
A najblize ispravnom, a Allah zna najbolje, je da je nisab za novac nisab zlata, tj. 85 g, odnosno 3000 eura.
Nema dokaza – hadisa po ovom pitanju.

Ako bi neko rekao: zar da uzimamo tvoj odabir ispravnom mišljenja a na drugoj strani su Vijeće velike uleme u Saudiji i šejh el-Munedžid? Odgovor je:

U islamu nije dokaz sam po sebi stav šejha Munedždžida ni stav Viskorangirane uleme, nego se za njihov stav traži dokaz. A dokaza nema, jer da ga ima naveli bi ga. Pojava papirnog novca i mes'ele vezane za njeg su savremena pitanja.

Vrijednost srebra je od vremena Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, mnogo opala skoro da nije vrijedan spomena, za razliku od zlata. Sa druge strane, nisab za deve je 5 deva, nisab za ovce 40 ovaca, nelogično je da u šerijatu osoba koja ima 4 deve ne treba dati zekat jer nema nisab, kao i osoba koja ima 39 ovaca ne treba dati zekat jer nema nasab, a te se obe smatraju siromašnim po hanefijama, a onda osoba koja ima 300 eura treba dati zekat i da se tretira bogatom. Znači, da onaj ko ima 4 deve ili 39 ovaca ne treba dati zekat, a osoba koja ima 300 treba dati.
Zadnji stav je najbliži ispravnom zato što ako bi uzeli srebro za nisab onda bi i siromašni davali zekat, a to je kontradiktorno samom davanju zekata jer ga siromašni primaju.
Ve billahi tevfik.

Odgovor sa zvanične stranice dr.Zijad Ljakić (zijad-ljakić.com)

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Ehlu sunnet su ashabi i svi oni koji ih slijede na onome na čemu su bili od vjere. Na ovo ukazuju mnogi argumenti Kur'ana i vjerodostojnog sunneta. Zbog toga su skoro sve sekte i vjerske skupine za sebe tvrdile da su one sljedbenice prave istine sa kojom je došao islam, a mnoge su sebe smatrale Ehlu sunnetom i spašenom skupinom.

Šije rafidije za sebe tvrde da su oni spašena skupina, kao što se prenosi od njihovog šejha et-Tusija.

Također, mu'atezile sebe smatraju sljedbenicima istine, spašenom skupinom i Ehli sunnetom i džematom. To je jasno potvrdio njihov prvak i vođe Amr ibn ‘Ubejd.

Naravno, suvišno je dokazivati ništavnost njihovih tvrdnji.

Stav eš'arijske uleme

Navodi ulema eš'arija u svojim knjigama da su oni istinski sljedbenici istine, Ehlu sunnet i džemata, potpomognuta i spašena skupina. Da zastupaju ovu tezu to je logično i za očekivat je. Od eš'arijskih učenjaka koji su ovo jasno naglašavali kroz svoje knjige su:

– Ebu Bekr el-Bakilani (u.403 po Hidžri) u knjizi „El-Insafu“ (str. 108, 144, 161, 162 i 168) pojašnjavajući neka svojstva Uzvišenog na klasično eš'arijski način tvrdi da je to stav Ehlu sunneta i džemata.

– El-Bagdadi (u.429 po Hidžri) u knjizi „El-Ferku bejne el-fireki“ (str. 26, 308) ubraja ulemu Ehlul-kelama od muhaddisa, fakiha i sljedbenika kijasa (hanefija) u Ehlu sunnet i džemat.

– El-Džuvejni (u.478 po Hidžri) u knjizi „Leme'ul-edille“ (str. 75, 92) kaže da će opisati akidetske osnove Ehlu sunneta i džemata, a pojasnio je akidu eš'arija.

Slično tome, Ebu el-Muzaffer el-Isfiraini, El-Gazali, Er-Razi, kao i svi savremni učenjaci eš'arija i maturidija, poput Muhammeda Ramadana el-Butija, Hasana El-Bene, šejha Kardavija, trvde da je akida Ehlu sunneta i džemata ono na čemu su Eš'arije i Maturidije, koji po njima predstavljaju glavni tok islama.

Pa tako, eš'arije od vremena kada su se pojavili (tj. krajem trećeg stoljeća po Hidžri) pa sve do danas za sebe tvrde da su oni Ehlu sunnet, potpomognuta i spašena skupina.

Stav uleme Ehlu sunneta prema eš'arijama i maturidijama, tj. da li su oni Ehlu sunnet?

Nakon istraživanja i analize stavova učenjaka Ehlu sunneta prema eš'arijama, njihovi govori se mogu razvrstati i podijeliti u nekoliko pojašnjenja:

Prvo pojašnjenje – Govori učenjaka koji jasno i direktno kažu da eš'arije nisu od Ehlu sunneta, nego su od Ehlu kelama (islamskih skolastičara) i novotara.

Na ovom stavu su:

– Imam Ehli sunneta Imam Ahmed, on je proglasio bidatorima skupinu kullabija na čijim osnovama je izgrađen mezheb eš'arija. Takođe, Imam Ahmed i Ibn Medini su izjavili da oni koji se bave Ilmu kelamom nisu Ehli sunne, a eš'arije i maturidije su kelamističke skupine. (Menhedžul-eša'ire fil-akide, str. 60)

– Imam Ebu Nasr es-Sidžzi, on je nazvao eš'arije novotarskom sektom štetnijom od mu'atezila. (Er-Reddu ala men enkerel-harf vel-savt, str. 222).

– Imam Muhammed ibn Huvejz Mendad (u. 390 po Hidžri), malikija, od koga prenosti Ibn Abdulberr da je rekao: „Sljedbenici strasti kod Malika i njegovih učenika su Ehlul-kelam. Svaki kelamista je sljedbenik strasti i novotar, svejedno bio eš'arija ili ne, ne prima mu se svjedočenje u islamu nikada, …“ (Džamiu bejanil-ilmi ve fadlihi, 2/117).

– Šafijski učenjak Ibn Surejjidž, suvremenik Ebul-hasana El-Eš'arija, on je negirao te'vil (iskrivljeno tumačenje ajeta o sifatima) mu'atezila, eš'arija, džehmija, i ostalih, gdje je izjednačio eš'arije sa ostalim sektama. (Idžtima'ul-džujušil-islamije, str. 62)

– Kaže šafijski učenjak Ebul-hasan el-Kerdži da učenjaci šafijskog mezheba neprestano odbijaju da se pripišu El-Eš'ariju i odriču se njegovog mezheba …. (Et-Tis'inijje, str. 238)

– Hanbelijski učanjak Ibn Kudame u knjizi „El-Munazaretu fil-islam“ (str. 35) kaže da su eš'arije bidatori.

– Šafijski učenjak Ebu Hamid el-Isfiraini nije ubrajao eš'arije u sljedbenike Imama Šafije i odvojio je Usulu fikh Eš'arija od Usulu fikha Imama Šafije. (Derut-te'arudi, 2/96)

– Šejhul-islam Ebu Ismail el-Herevi pisac knjige „Zemmul-kelam“, kaže o njemu Subki da je proklinjao Ebul-hasena el-Eš'arija i da je napustio svog šejha El-Kadija zbog toga što je bio eš'arija. (Tabekatuš-šafi'ijje, 4/272).

– Šejh Albani je nazvao, između ostalih, eš'arije neprijateljima sunneta (Es-Silsiletus-sahiha, 6/285) A neprijatelji sunneta ne mogu biti na akidi Ehli sunne vel džema'a.

– Šejh Muhammed ibn Sali el-‘Usejmin je u komentaru Vasitijske akide jasno rekao da eš'arije, matiridije i njima slični nisu Ehli sunne vel džema'a. (El-‘Akidetul-vasitijje, 2/372)

– Šejhovi Sulejman ibn Sahman i Abdullah ebu Betin. (Hašijetu Levami'i el-envar, 1/73)

Drugo pojašnjenje – Stav da su eš'arije od Ehlu sunneta u onome u čemu su se složili sa Ehlu sunnetom u akidetskim temeljima, a da nisu u onome oko čega su se razišli.

Ovo je stav šejha Bin Baza i Saliha Fevzana. Obojica su u odgovoru na članak Es-Sabinija o sifatima naglasili da eš'arije nisu od Ehlu sunneta u poglavlju svojstava, a jesu u ostalim poglavljima u kojima se ne razilaze. (Tenbihatun hammetun, str. 37-38, El-Bejanu liahtai badil-kutubi, str. 28)

Treće pojašnjenje – Da su eš'arije u globalu najbliži Ehlu sunnetu od svih ostalih sekti, njihovi prvi imami i učenjaci, poput Ibn Kullaba, el-Kalanisija i el-Muhasibija, su bliži Ehlu sunnetu i selefu od potonjih, poput Bakilanija, el-Džuvejnija, Gazalija i Razija, koji su bliže džehmijama i mu'atezilama. Oni se ubrajaju u Ehlu sunnet u općem značenju odnosu na šije rafidije kao što se ubrajaju i ostale sekte, poput mu'atezila, kaderija, murdžija i drugih u sunnetske pravce, a nisu od Ehlu sunneta u specifičnom značenju u smislu potvrđivanja akidetskih uvjerenja kako ih potvrđuje selef ummeta.

Ovo je stav Ibn Tejmije i njegovog učenika Ibnul-Kajjima kojeg su iznosili u mnogim svojim knjigama.

Neki potonji učenjaci, koji se ubrajaju u Ehlu sunnet, iako manje poznati, poput es-Sefarinija, Ahmeda el-Katiba i Ahmeda Subhija, smatraju da se u Ehlu sunnet ubrajaju: sljedbenici hadisa (tj, imam Ahmeda, danas popularno kao selefije), eš'arije i maturidije. Na ovakvo poimanje pripadnika Ehlu sunneta žestoko su odgovorili šejhovi Sulejman ibn Sahman i Abdullah ebu Betin negirajući eš'arijama i maturidijama pripadnost Ehlu sunnetu.

Eš'arije i maturidije se razilaze sa akidom Ehli sunneta u sljedećem:

Prvo: izvori iz kojih se uzima akida.

Drugo: poimanje imana.

Treće: kader.

Četvrto: dokazivanje postojanja Allaha.

Peto: poimanje tevhida.

Šesto: koji je prvi vadžib.

Sedmo: Allahova svojstva.

Osmo: Allahov govor.

Deveto: gdje je Allah i Njegovo viđenje na ahiretu.

Deseto: mudrost stvaranja.

Dvanaesto: podjela akide shodno izvorima iz kojih se uzima akida.

Eš'arije i matiridije su složili sa akidom Ehli sunneta u sljedećem:

Prvo: pitanja gajba vezana za kaburski azab, dešavanja na Sudnjem danu: proživljenje, vaganje dijela, prelazek preko Sirata, šefa'at, Džennet i Džehennem.

Drugo: stav prema počiniocu velikog grijeha.

Treće: stav prema ashabima i redoslijedu pravovjernih halifa, kao i pitanja vezana za halifu.

Četvrto: pitanje kadera, Maturidije su se složile sa stavom Ehli sunneta, a eš'arije nisu.

Rezime

Sva tri pojašnjenja uleme oko poimanja pripadnosti eš'arija i maturidija Ehlu sunnetu se svode na jedno, a to je da sljedbenici akide eš'arija i maturidija nisu pripadnici Ehlu sunneta, tj. nisu sljedbenici akide na kojoj su bili ashabi i oni koji su ih slijedili na Uputi. Oni nisu baštinici glavnog toka islama ma koliko mnogobrojni bili.

Drugim riječima:

Eš'arije i maturidije nisu od Ehlu sunneta, oni su u akidi sljedbenici Ehlu kelama (islamskih skolastičara) i novotari.

Oni su od Ehlu sunneta onoliko koliko su se složili sa Ehlu sunnetom, a nisu u onome oko čega su se razišli. A razilaze se sa Ehlu sunnetom u preko deset akidetskih osnova, a slažu se u tri osnove (maturidije u četiri).

Također, eš'arije i maturidije su u globalu najbliži Ehlu sunnetu od svih ostalih sekti, njihovi prvi imami i učenjaci, poput Ibn Kullaba, el-Kalanisija i el-Muhasibija, su bliži Ehlu sunnetu i selefu od potonjih, poput Bakilanija, el-Džuvejnija, Gazalija i Razija, koji su bliže akidi džehmija i mu'atezila.

Oni se ubrajaju u Ehlu sunnet u općem značenju u odnosu na šije rafidije, kao što se ubrajaju i ostale sekte, poput mu'atezila, kaderija, murdžija i drugih u sunnetske pravce, a nisu od Ehlu sunneta u specifičnom značenju u smislu potvrđivanja akidetskih uvjerenja kako ih potvrđuje selef ummeta.

Ve billahi tevfik.

Odgovor sa zvanične stranice dr.Zijad Ljakić (zijad-ljakić.com)

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Meleke je moguće vidjeti u stvarnom liku ili u liku ljudi, kao što je došlo u vjerodostojnim hadisima. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je vidio Džibrila, alejhisselam, u stvarnom liku. Ashabi su ga vidjeli u liku ashaba Dihjeta Kelbija, kao i u drugim ljudskim likovima, poput onog opisa u hadisu Džibrila o temeljima islama, imana i ihsana.

Također, teoretski nije nemoguće da djeca vide meleke. Međutim, da mala djeca vide meleke u nekom stanju, kada se smiju ili slično, za takvo nešto nema potvrde u šerijatskim tekstovima.

Prema tome, da beba kada se smije vidi meleke, za takvo nešto nema hadisa niti je to uvjerenje potvrđeno u šerijatu.

Ve billahi tevfik.

Odgovor sa zvanične stranice dr.Zijad Ljakić (zijad-ljakić.com)