Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Koji su ruknovi zahvalnosti na Allahovim blagodatima?
Postoje tri rukna zahvalnosti na Allahovim blagodatima: 1- priznanje Allahovih blagodati srcem, 2- zahvaljivanje i hvaljenje Allaha, dž. š., jezikom, 3- djelovanje u skladu sa zadovoljstvom Onoga Koji čovjeku daje te blagodati. Pjesnik je rekao u svojim stihovima: Zahvaljujem vam se na blagodatima sviše
Postoje tri rukna zahvalnosti na Allahovim blagodatima:
1- priznanje Allahovih blagodati srcem,
2- zahvaljivanje i hvaljenje Allaha, dž. š., jezikom,
3- djelovanje u skladu sa zadovoljstvom Onoga Koji čovjeku daje te blagodati.
Pjesnik je rekao u svojim stihovima:
Zahvaljujem vam se na blagodatima sa tri (stvari):
rukom, jezikom i dušom (srcem) skrivenom.
Iz fetvi i predavanja šejha Muhammeda ibn Saliha el-Usejmina
Vidi manjeDa li mi je dozvoljeno da dovim za roditelje koji su preselili bez namaza?
Dijete je dužno roditelju činiti dobročinstvo za vrijeme njegovog života, svejedno bio roditelj musliman ili ne, s tim što mu se neće pokoravati u grijehu. Nakon smrti roditelja djete i dalje ima obavezu da mu čini dobročinstvo, upućujući dove za njega, posjećujući njegove prijatelje i sl., međutimviše
Dijete je dužno roditelju činiti dobročinstvo za vrijeme njegovog života, svejedno bio roditelj musliman ili ne, s tim što mu se neće pokoravati u grijehu. Nakon smrti roditelja djete i dalje ima obavezu da mu čini dobročinstvo, upućujući dove za njega, posjećujući njegove prijatelje i sl., međutim ako je roditelj umro kao nevjernik nije dozvoljeno za njega doviti, a na to upućuje ajet: “Vjerovjesniku i vjernicima nije dopušteno da mole oprosta za mnogobošce, makar im bili i rod najbliži, kad im je jasno da će oni stanovnici Džehennema biti.” (Et-Tevba, 113)
Prema tome pitanje propisanosti dove za umrle roditelje veže se za njihov stanje na kojem su napustili ovaj život.
Djete dobro poznaje svog roditelja, ako mu je jasno da je nevjernik nije mu dozvoljeno za njega doviti, kao naprimjer: ako se deklarisao ateistom, ako ništa od islama nije praktikovao, ako je poricao proživljenje, psovao vjerske svetinje, konstantno ispoljavao mržnju prema islamu, ismijavao se vjerom i vjernicima i sl.
Ako, pak umrli nije bio od te vrste, nego se deklarisao muslimanom, donosio šehadet i činio neka dobra djela ali nije obavljao namaz iz nemara i ljenosti, o nevjerstvu takve osobe učenjaci imaju različite poglede. Većina islamskih pravnika je stanovišta da se takva osoba tretira velikim griješnikom, ali ne izlazi iz islama. To znači da je prema ovom mišljenju propisano za njega doviti i tražiti oprosta.
Prema drugom mišljenju ostavljač namaza iz nemara je nevjernik. Ovo mišljenje je potkrijepljeno jasnim šerijatskim argumentima, poput hadisa: “Između čovjeka i širka i nevjerstva je ostavljanje namaza.” (Muslim, br. 116.) tj. ono što sprečava čovjeka da ne bude nevjernik je namaz, pa kada ga ostavi nestaje prepreke između njega i širka i nevjerstva. Međutim, pobornici ovog mišljenja naglašavaju da prije nego se konkretna osoba proglasi nevjernikom potrebno je da je namjesnik muslimana, odnosno onaj ko ga mijenja u njegovom odsustvu, pozove na pokajanje, te ako ustraje na ostavljanju namaza tretirat će se otpadnikom od vjere, a prije toga zadržava statut muslimana. (Pogledati npr.: El-Insaf, El-Merdavi, 1/285) To znači da u dovi za ostavljača namaza, koji nije na spomenut način proglašen nevjernikom, nema smetnje, jer se i dalje tretira muslimanom.
Uz to, kada se radi o pitanjima u kojima se mišljenja učenjaka razilaze, a svako mišljenje ima validne argumente, islamski pravnici se drže parole: “Naše mišljenje je ispravno uz mogućnost da bude pogrešno, a mišljenje onih koji se s nama razilaze je pogrešno uz mogućnost da bude ispravno!” (El-Ešbahu ven-nezair, Ibnu Nudžejm, 381) Prema tome, u ovom slučaju, mišljenje koje preferira da ostavljanje namaza nije kufr treba uzeti u obzir, jer postoji mogućnost da bude ispravno, a radi se o osobama koje su već napustile dunjaluk, ne mogu više ništa promijeniti, i u najvećoj su potrebi za dovom djeteta.
Svemogući Allah najbolje zna.
Odgovorio: Mr. Hakija Kanurić
Vidi manjeDa li muž može imati spolni odnos sa svojom suprugom koja se porodila, ali prije nego što prođe četrdeset dana?
Nije dozvoljeno spolno općiti sa suprugom koja je u nifasu, što podrazumijeva postporođajni odljev krvi. U slučaju da toj ženi prestane krvarenje prije isteka četrdeset dana, njenom mužu je mekruh (pokuđen) spolni odnos sa njom, ali je on u osnovi dozvoljen i u tome, ako Bog da, nema grijeha. Naravnviše
Nije dozvoljeno spolno općiti sa suprugom koja je u nifasu, što podrazumijeva postporođajni odljev krvi. U slučaju da toj ženi prestane krvarenje prije isteka četrdeset dana, njenom mužu je mekruh (pokuđen) spolni odnos sa njom, ali je on u osnovi dozvoljen i u tome, ako Bog da, nema grijeha. Naravno, to je u slučaju da žena bude u potpunosti čista, što podrazumijeva da može klanjati, postiti i slično.
Šejh Ibn Džibrin
Fetve o ženskim pitanjima, str. 46, sakupio Muhammed el-Musnid
Vidi manjeDa li je dozvoljeno učiti iz Kurana u stanju hajza sa rukavicama na rukama?
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: Prije govora o "onome što je svima poznato", tj. dodirivanja Kur'ana od strane žene u stanju hajza, neophodno je da se takođe u ovoj prilici ukratko pojasni propis učenjaviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Prije govora o “onome što je svima poznato”, tj. dodirivanja Kur'ana od strane žene u stanju hajza, neophodno je da se takođe u ovoj prilici ukratko pojasni propis učenja Kur'ana, svejedno gledajući u Kur'an ili učeći napamet, dirajući Kur'an ili bez diranja, od strane žene u stanju hajza.
Učenje Kur'ana od strane žene u stanju hajza
Oko učenja Kur'ana od strane žene u stanju hajza islamski učenjaci imaju podijeljeno mišljenje.
Prvo mišljenje – da ženi u stanju hajza uopće nije dozvoljeno da uči Kur'an, svejedno dirala Mushaf ili učila napamet.
Ovo je zvanični stav tri mezheba: hanefijskog, šafijskog i hanbelijskog.
Argument sa kojim dokazuju svoj stav je hadis od Abdullaha ibn Omera, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ne uči džunub niti žena u stanju hajza ništa od Kur'ana”. Hadis bilježe Tirmizi iIbn Madže, a Tirmizi navodi da ga je imam Buhari ocijenio slabim. U njegovom senedu je ravija Ismail ibn Ajjaš čiji se hadis ne prihvata kod muhadisa kada prenosi od stanovnika Hidžaza a ovaj hadis je od njih. Takođe, Ebu Hatim smatra da su ovo riječi Ibn Omera, radijallahu anhuma. Prema tome, hadis je veoma slab zbog slabosti ravije Ismaila i zbog toga što su to riječi ashaba. Još ako se tome doda da se slabi ravija Ismail izdvojio sa ovim hadisom tako da ga niko drugi ne prenosi, dolazi se do rezultata da je hadis veoma slab i da ne može biti argument po ovom pitanju.
Stavovi ova tri mezheba se po ovom pitanju u nekim detaljima međusobno razlikuju. Pa je tako kod hanefija ženi u stanju hajza je dozvoljeno učiti Fatihu ili neku drugu suru koja ima značenje dove ako se izgovara kao dova a ne učenje Kur'ana, a nije joj dozvoljeno učiti sureta koja nemaju značenja dove poput sure Mesed (Tebettjeda).
Takođe, oni dozvoljavaju mualimi u stanju hajza da poučava Kur'anu ali da uči riječ po riječ razdvajajući jednu od druge.
Dok šafije zabranjuju učenje Kur'ana ženi u stanju hajza pa makar i dio ajeta, s tim da joj dozvoljavaju učenje Kur'ana srcem bez pomjeranja jezika ili uz pomjeranja jezika ali da se ne čuje glas, kao i da gleda u Mushaf.
Hanabile zabranjuju učenje jednog čitavog ajeta pa naviše, dok dozvoljavaju učenje jednog dijela ajeta, takođe dozvoljavaju razmišljanje o kur'anskim ajetima i učenje Kur'ana pomjeranjem usana pod uslovom da se usnama ne naznačavaju slova (harfovi). Takođe, dozvoljavaju ženi u stanju hajza da izgovara neke riječi koje su u Kur'anu ali ne sa ciljem učenja Kur'ana, poput riječi: BISMILLAH, ELHAMDULILLAHI RABBILALEMIN, INNA LILLAHI VE INNAILEJHI RADŽI'UN i slično.
Naravno, za ovakve detalje nema dokaza u šerijatskim tekstovima kao što u osnovi nemaju vjerodostojnog dokaza da je ženi u stanju hajza uopće zabranjeno učiti Kur'an.
Drugo mišljenje – da je ženi u stanju hajza dozvoljeno učiti Kur'an dok joj ide krv hajza, svejedno bojala se da će zaboraviti nešto iz Kur'ana ili ne, a kada joj prestane teći krv hajza nije joj dozvoljeno učiti Kur'an sve dok se ne okupa jer je tada u mogućnosti da se okupa.
Ovo je stav malikijskog mezheba.
Dokazuju ga vjerodostojnim hadisom kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu od Aiše, radijallahu anha, da je rekla: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je činio zikrullah (spominjao Allaha) u svakom stanju”. A učenje Kur'ana je zikr jer Uzvišeni Allah naziva Kur'an na nekoliko mjesta u Kur'anu zikrom.
Treće mišljenje – da je ženi u stanju hajza dozvoljeno da uči Kur'an ako se boji da će zaboraviti nešto iz Kur'ana, čak u tom stanju joj je vadžib da uči jer je fikhsko pravilo da ono bez čega se ne može izvršiti jedan vadžib ono samo postaje vadžib.
Ovo mišljenje se pripisuje ibn Tejmiji i zastupaju ga mnogi drugi učenjaci.
Odabrano mišljenje je stav onih učenjaka koji uopćeno dozvoljavaju učenje Kur'ana ženi u stanju hajza bez ikakvih ograničenja.
Na tom stavu su Ibn Tejmije i Ibnul-Kajjim a izabrali i mnogi savremeni učenjaci. A da je ovaj stav ispravan ukazuje sljedeće:
-nema šerijatskog dokaza koji zabranjuje učenje Kur'ana ženi u stanju hajza,
– a sa druge strane imamo vjerodostojan hadis u kome se kaže da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, činio zikrullah, u što ulazi i učenje Kur'ana, u svim stanjima.
Diranje Mushafa od strane žene u stanju hajza
Ovo pitanje se vraća na mes'elu diranja Mushafa bez tahareta (abdesta, gusula ili tejemuma). Naime, učenjaci imaju podijeljeno mišljenje oko diranja, uzimanja i nošenja Mushafa od strane džunuba, žene u stanju hajza i bez abdesta.
Prvi stav učenjaka – da je džunubu, ženi u stanju hajza i bez abdesta zabranjeno dirati mushaf ili dio mushafa.
Ovo je stav većine učenjaka ovog Ummeta i zvanični stav četiri mezheba.
Najjači argumenti kojima potkrepljuju tu zabranu su jedan ajet i jedan hadis.
Prvi dokaz – riječi Uzvišenog: “On je, zaista, Kur'an plemeniti, u Knjizi brižljivo čuvanoj dodirnuti je smiju samo oni koji su čisti” (El-Vaki'a, 77-79). Kažu: ajet upućuje na zabranu diranja mushafa bez abdesta jer se zamjenica “je” vraća na Kur'an plemeniti, i po njihovom ajet se prevodi: “dodirnuti ga smiju samo oni koji su čisti”.
Komentar: Oni koji se ne slažu sa tumačenjem ovog ajeta na ovakav način poput mufessira Ibnul-Arebija i Kurtubija kažu: Ispravno je da se zamjenica “je” vraća na “Knjigu brižljivo čuvanu”, te prevode ajet: “dodirnuti je smiju samo oni koji su čisti” jer se zamjenica u osnovi vraća na najbližu imenicu prije nje.
Takođe, prenose Ibn Džerir i Ibn Kesir u svojim tefsirima da su Ibn Abbas, Enes, radijallahu anhum, Mudžahid, Ikrime, Seid ibn Džubejr, Dahhak, Džabir ibn Zejd, Es-Suddi i mnogi drugi, rekli da se pod riječima “Knjizi brižljivo čuvanoj” misli na knjigu na nebesima (levhul-mahfuz), a pod riječima “samo oni koji su čisti” da se misli na meleke.
Ono što podržava stav da se pod ajetom misli na meleke i Levhul-mahfuz je riječ u ajetu “El-mutahherun” koja znači: oni koji su sami po sebi čisti a to su meleci, jer da je se željelo ajetom reći da se misli na ljude koji se čiste tako što uzimaju abdest došla bi riječ “El-mutetahhirun” što znači oni koji se čiste, kao što je došlo u drugim ajetima. Kao u ajetu: “Allah zaista voli one koji se često kaju i voli el-mutetahhirine – one koji se mnogo čiste” (El-Bekara, 222).
Prema tome, argumentiranje sa ovim ajetom zabranu diranja mushafa bez abdesta je u najmanju ruku upitno a bliže bi bilo da se kaže da je i neispravno.
Drugi dokaz – poznati hadis Amra ibn Hazma od njegovog oca od njegovog djeda da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, napisao pismo stanovnicima Jemena a u njemu je bilo napisano: “Ne dodiruje Kur'an osim tahir (onaj koji je čist)”. Bilježi ga Malik kao mursel (bez spomena ashaba koji prenosi od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem), Nesai i Ibn Hibban. I kažu da je ovaj hadis jasan šerijatski tekst da nije dozvoljeno dirati mushaf bez tahareta (abdesta, gusula ili tejemuma).
Komentar: Prenosi Ibn Hadžer da ovaj hadis ima skrivenu mahanu a to je da je ravija Hakem ibn Musa pogriješio u ovom hadisu kada je naveo u senedu prenosilaca hadisa Sulejman ibn Davuda a ispravno je da je riječ o Sulejman ibn Erkamu, a Sulejman ibn Erkam je ravija čiji hadis se ne uzima. Ovu grešku koju navodi Ibn Hadžer spominju najveći učenjaci hadisa, poput Ebu Davuda, Ibn Ebi Hatima, Ebu Zur'e, Ibn Mendea, Nesaija i Saliha Džezerija.
Prema tome, ovaj hadis je veoma slab iz dva razloga: prvo – što je rivajet kod Malika mursel a mursel je slab hadis, drugo – što u rivajetu kod Nesaia ima skrivena mahana gore spomenuta zbog koje se hadis smatra neprihvatljivim za argumentiranje. Zbog ovoga ne treba da nas zavedu riječi Ibn Abdilberra da je šuhret (tj. to da je poznat) ovog hadisa kod učenjaka dovoljan tako da nema potrebe za njegovim senedom.
Takođe, ovaj hadis, i ako bi uzeli da je sa strane seneda prihvatljiv, on ima nejasno značenje sa strane tumačenja. Naime, riječ “tahir” (onaj koji je čist) koja je došla u hadisu u arapskom jeziku ima višestruko značenje.
Prvo značenje je čistoća u prenesenom smislu, tj. da “tahir” (onaj koji je čist) znači čistoću od kufra i širka pri čemu bi hadis značio: ne dodiruje Kur'an osim mu'min, jer je došlo u ajetu: “Zaista su mušrici nečisti” (Et-Tevbe, 28).
Drugo značenje je čistoća u fizičkom smislu, tj. da je “tahir” (onaj koji je čist) onaj koji je čist od nedžaseta (prljavština) koje se u Šerijatu smatraju nečistoćom, kao što je došlo u hadisu o mački: “Ona nije nečista”.
I treće značenje je čistoća u šerijatskom smislu, tj. da je pod abdestom ili gusulom. Pa ostaje nejasnoća na koje značenje od ova tri se odnosi hadis, odnosno da li se može odnositi na sve tri istovremeno. U svakom slučaju, slabost hadisa i neodređenost njegovog značenja ne daju ovom hadisu snagu kojom bi po njemu bilo zabranjeno dirati Mushaf bez abdesta, tj. da bi onaj koji bi to radio bio griješan zbog toga.
Drugo mišljenje učenjaka – da je dozvoljeno uzimati i dirati Mushaf od strane džunuba, žene u stanju hajza i bez abdesta iako su i zagovarači ovog mišljenja složni da je to mustehab raditi uz abdest.
Na ovom stavu su: Hakem ibn ‘Utbe, Davud Zahiri, Ibn Hazm i ostali, a ovo mišljenje su izabrali i mnogi savremeni učenjaci.
Od najjačih argumenata sa kojima dokazuju svoj stav su sljedeći:
Prvi dokaz: da je osnova dozvola uzimanja, diranja i nošenja Mushafa u spomenutim stanjima sve dok nemamo dokaza za zabranu, a nema jasnog ajeta i vjerodostojnog hadisa koji ukazuju na zabranu.
Drugi dokaz: dugi hadis o pismu koje je poslao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, Heraklu, rimljanskom namjesniku u Šamu, u kojem je između ostalog bilo napisano nekoliko ajeta iz Kur'ana a nema sumnje da su kršćani dirali to pismo čitajući ga. Ali ovome se može prigovoriti da pismo nije Mushaf niti dio njega, nego najviše liči nekim islamskim knjigama u kojima ima i ajeta.
Odabrano mišljenje nakon svega izloženog je dozvola diranja, uzimanja i nošenja Mushafa od strane džunuba, žene u stanju hajza i bez abdesta jer nema jasnog niti vjerodostojnog dokaza koji to zabranjuje. A ako bi i prihvatili da se ajet iz sure Vakia “ … dodirnuti je smiju samo oni koji su čisti” odnosi na ljude a ne meleke kao i da je hadis od Amr ibn Hazma “Ne dodiruje Kur'an osim tahir (onaj koji je čist)” vjerodostojan, najbliže bi bilo da je značenje i ajeta i hadisa sljedeće: Ne dodiruje Mushaf osim mu'min (koji je čist sa svojim imanom i vjerom), svejedno bio bez abdesta, džunub, žena u stanju hajza ili nifasa ili ima na svom tijelu nedžaseta.
A što se tiče predaja od ashaba i selefa da su smatrali da se ne dodiruje Mushaf osim pod taharetom (sa abdestom, gusulom ili tejemumom) njihovo značenje je da je to mustehab a ne da onaj koji uzme Mushaf bez abdesta, gusula ili tejemuma da je griješan. A Allah zna najbolje.
Prema tome, ženi u stanju hajza je dozovljeno učiti Kur'an i dirati ga (bez rukavica), uzimati i nositi. Ve billahi tevfik.
Preuzeto sa zvanične stranice dr.Zijad Ljakić ( zijad-ljakic.com )
JE LI VRH BRDA (MINARETA) BLIŽI ALLAHU OD NJEGOVOG PODNOŽJA?
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salat i selam na posljednjeg Vjerovjesnika, a zatim. Ne postoji hadis sa tekstom: „Allah je bliže vrhu minareta nego dnu minareta“ niti neki drugi hadisi u tom kontekstu. Nego se prenosi predaja od učenjaka tabi'ina Abdullahviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salat i selam na posljednjeg Vjerovjesnika, a zatim.
Ne postoji hadis sa tekstom: „Allah je bliže vrhu minareta nego dnu minareta“ niti neki drugi hadisi u tom kontekstu. Nego se prenosi predaja od učenjaka tabi'ina Abdullah ibn Mubareka u kojoj on kaže: „Vrh minareta je bliži Allahu od njegovog podnožja“, a značenje ove predaje su pojasnili i podržali i drugi učenjaci selafa ovog Ummeta.
Takođe, nije mi poznato da ima hadis u kojem je došlo da će Allah na Sudnjem danu doći u Šam (današnju Siriju i Palestinu).
Što se tiče predaje Ibn Mubareka i njenog značenja, rezime govora o tome je sljedeći:
Autor knjige „En-Nakdu“, koja se ubraja u jednu od najboljih akidetskih knjiga koja govori o Allahovim sifatima a i drugim pitanjima, imam Osman ibn Se'id Darimi je odgovorio na dalalete džehmije Bišra El-Merisija. U toj knjizi imam Darimi navodi spomenutu predaju od Ibn Mubareka i detaljnije govori o pitanju blizine i udaljenosti stvorenja od bića Uzvišenog Alaha i stava Ehli suneta po tom pitanju.
On kaže (Nekdu imam Usman Ed-Darimi ala el-Merisi, 1/504):„Zatim je protivnik (džehmija Bišr El-Merisi) potvrdio svoju tvrdnju da je Allah na svakom mjestu sa analogijom (kijasom) sa kojom je skrenuo sa Pravog puta. On kaže: ’Zar ne vidiš da za onog ko se popne na brdo ne kaže da je bliže Allahu?’ Odgovor ovom protivniku (džehmiji Bišru El-Merisiju) koji tvrdi ono o čemu nema znanja je: ’Ko te je obavijestio da vrh brda nije bliži Uzvišenom Allahu od njegovog podnožja? Jer onaj ko vjeruje da je Allah iznad Arša i iznad nebesa zna sigurno da je vrh brda bliži Allahu od njegovog podnožja, i da je sedmo nebo bliže Aršu Uzvišenog Allaha od šestog neba, da mu je šesto nebo bliže od petog i tako sve do Zemlje.
Takođe, prenosi Ishak ibn Ibrahim el-Hanzali od Ibn Mubareka da je rekao: ’Vrh minareta je bliži Allahu od njegovog podnožja’. Istinu je rekao Ibn Mubarek, jer sve što je bliže nebu bliže je Allahu. A Allahova blizina prema svim Njegovim stvorenjima najdaljim i najbližim je ista, ništa od Njegovih stvorenja nije udaljeno od Njega.
Dok su neka stvorenja (Njemu) bliža od drugih, shodno kako smo pojasnili o nebesima i Zemlji. Ista stvar je sa blizinom meleka prema Allahu. Meleci koji nose Arš (hameletul-arši) su bliže Allahu od svih meleka koji su na nebesima, a Arš je bliže Allahu od sedmog neba. A blizina Allaha prema svim (stvorenjima) je ista. Ovo je racionalna i jasna stvar osim onome ko ne vjeruje da iznad Arša ima bog. Zato je (Uzvišeni Allah) nazvao meleke mukarrebin (bliskima).
Kaže Uzvišeni: „Oni koji su kod tvoga Gospodara doista se ne ohole od činjenja ibadeta Njemu, Njega veličaju i Njemu sedždu čine“ (El-E'araf, 206). Da je Allah na Zemlji kao što tvrde džehmije, ne bi imale značenje Njegove riječi „Oni koji su kod tvoga Gospodara“, jer bi sva stvorenja bila kod Njega i sa Njim na istom stepenu, mu'mini i kafiri.“
Imam Osman ibn Se'id Darimi je sa ovim riječima naveo i pojasnio mezheb Ehli suneta po pitanju uzvišenosti Allaha Svojim bićem nad Njegovim stvorenjima, tj. da je Allah Svojom bićem iznad Njegovih stvorenja. Odgovorio je na mezheb džehmija i onih koji se sa njima slažu da je Allah na svakom mjestu Svojim bićem.
Takođe, imam Darimi je pojasnio da sve što je bliže nebesima bliže je Allahu, a što se tiče Uzvišenog Allaha Njegova blizina svim Njegovim stvorenjima najdaljim i nabližim je ista. Time je spojio između potvrđivanja različite blizine Njegovih stvorenja prema Njemu shodno njihovoj visini (blizini nebesima i Aršu), i između potvrđivanja da je Allahova blizina prema svim stvorenjima ista, jer ništa nije poput Allaha.
Kaže Uzvišeni: „Niko (ništa) nije kao On! On sve čuje i sve vidi“. (Eš-Šura, 11)
Takođe, šejhul-islam Ibn Tejmije kaže u svojim fetvama (Medžmu'ul-fetava, 6/7): „Ehlu Sunne vel džema'a potvrđuju da je Allah na Aršu, da su nosači Arša (meleci) Njemu bliži od drugih (stvorenja), da su meleci viših nebesa bliži Allahu od meleka nižih nebesa, da se blizina Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, u toku Miradža prema njegovom Gospodaru povećavala sa uzdizanjem i uspinjanjem, njegovo uspinjanje je bilo prema Allahu a ne prema nekom stvorenju od Njegovih stvorenja, i da je duša klanjača bliža Allahu kada je na sedždi iako je njegovo tijelo spušteno. Ovo je ono našto ukazuju tekstovi Kr'ana …“.
Ako bi neko negirao ili smatrao ružnim govorom ubjeđenje (tvrdnju ili izjavu): „vrh brda je bliži Allahu od njegovog podnožja“, ili „vrh minareta je bliži Allahu od njegovog podnožja“, treba mu kazati: da li je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, u toku uzdizanja (Miradža) prema Sidretil-munteha bio bliži Allahu od drugih ljudi koji su bili na Zemlji? Ako odgovori potvrdno, onda je potvrdio ono što je zanegirao i smatrao ružnim govorom, tj. da se stvorenja razlikuju u svojoj blizini i udaljenosti od bića Uzvišenog Allaha shodno njihovoj blizini nebesa i Arša. A ako negativno odgovori, onda je oprečan zdravoj prirodi, zdravoj pameti i Šerijatu.
Iz činjenice da je Allah iznad Arša logično proizilazi da je Arš bliži Allahu od drugih stvorenja, i da sve što je čovjek bliži Aršu bliži je Allahu, subhanehu ve te'ala.
Na sve spomenuto ukazuju mnogi ajeti, poput riječi Uzvišenog: „A oni koji su kod Njega ne zaziru da ibadet čine, i ne zamaraju se“. (El-Enbija, 19) Takođe riječi: „Već ga (Isa'a, alejhisselam) je Allah uzdigao Sebi“ (En-Nisa, 158), „K Njemu se dižu lijepe riječi“ (Fatir, 10).
Ve billahi tevfik.
Preuzeto sa zvanične stranice dr.Zijad Ljakić ( zijad-ljakic.com )
Vidi manjeDA LI TIJELA SVETACA TRUNU?
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: U osnovi svaki čovjek kada umre njegovo tijelo struhne i jedu ga crvi na što ukazuju vjerodostojan hadis kojeg prenosi Ebu Hurejre, radijellahu anhu, da je Poslanik, sallallahu aviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
U osnovi svaki čovjek kada umre njegovo tijelo struhne i jedu ga crvi na što ukazuju vjerodostojan hadis kojeg prenosi Ebu Hurejre, radijellahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Svakog sina Ademovog će pojesti zemlja osim njegovog ‘adžbuzzeneba (najdonje kičmene kosti), od njega je stvoren i od njega će biti formiran (pri oživljenju)” (Buharija 4814, Muslim (2955)).
Kaže Ibn Abdul-berr: “Vanjsko i uopćeno značenje ovog hadisa obavezuju da su svi ljudi u ovome isti osim onog što se prenosi o tijelima vjerovjesnika i tijelima šehida da ih zemlja neće jesti, dovoljno je ono što je došlo o šehidima Uhuda i ostalim šehidima” (El-Istizkar (8/355)).
Pa kao što kaže učenjak Ibn Abdulberr, izuzetak iz ovoga su tijela vjerovjesnika jer je došlo u hadisu kojeg prenosi Evs ibn Evs, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Zaista je Allah zabranio zemlji da jede tijela vjerovjesnika”. Bilježi ga Ebu Davud, Nesai, Ibn Madže, Ahmed i ostali. Oko vjerodostojnosti ovog hadisa postoji razilaženje među muhaddisima, s tim da je bliže i ispravnije da je hadis vjerodostojan i prihvatljiv, naročito to postaje jasno kada iščitamo odgovor Ibnul-Kajjima, Albanija i ostalih šejhova na ono što navode Ebu Hatim i ostali kao mahanu hadisu, a vjerodostojnim su ga ocijenili između ostalih Ibn Huzejme, Ibn Hibban, Hakim, Zehebi, Abdulkadir Arnaut, Albani i mnogi drugi.
Takođe, da tijela vjerovjesnika ne jede zemlja može se zaključiti iz ajeta koji govori o smrti Sulejmana, alejhisselam: “A kad smo odredili da umre, crv koji je bio rastočio štap njegov – upozorio ih je da je umro, i kad se on srušio, džini shvatiše da ne bi na muci sramnoj ostali da su budućnost prozreti mogli”. (Sebe’, 14)
A što se tiče šehida, iskrenih i pobožnih, moguće je da nekima od njih njihova tijela ne jede zemlja kao vid kerameta. Međutim, osnova je da i njihova tijela zemlja jede osim “adžebuzzeneba”, a to je zadnji dio kičme koji liči sjemenki ili je manji, njega Allahovom dozvolom neće pojesti zemlja nego ostaje kao sjemenka iz kojeg će tijelo biti oživljeno na Sudnjem danu, kao što je došlo u hadisu. Jer je Allah, dželle še'nuhu, za svaku stvar dao sebeb (razlog), a On je kadar da ponovo stvori insana a da ništa nije ostalo od njegovog prijašnjeg tijela.
Kao potvrda da tijela nekih šehida ne jede zemlja spominje se priča iz vremena Muavije, radijallahu anhu, kada je bio halifa muslimana kada je htio da provede vodu kroz mezarje šehida Uhuda, pa kaže Džabir, radijallahu anhu: “Kada je Muavija htio da provede izvor koji je bio u podnožju Uhuda kod mezarja šehida Uhuda, naredio je da se oglasi da svako ko ima nekog ko je tu ukopan da ga iskopa. Pa sam otišao do kabura svog oca, pa smo ih vadili a tijela su im bila svježa i savitljiva, tako da je jednom od njih lopata udarila prst pa je počela da teče krv”. Ovu predaju bilježi Malik u svom Muveteu i Ibn Abdulberr u knjigama “El-Istizkar” i “Et-Temhid” u mnogobrojnim rivajetima, kao i Ibn S'ad u “Et-Tabekat”, kaže Ibn Hadžer u “Fethul.bari” da je sened ovog rivajeta vjerodostojan.
Neki učenjaci poput Ibn Abdulberra dokazuju sa ovim rivajetom i mnogim drugim, poput iskopavanja tijela Talhe ibn Ubejdullaha, da tijela šehida takođe ne truhnu i da ih ne jedu crvi.
Dok većina učenjaka zauzima stav da je osnov da njihova tijela truhnu jer nema dokaza u šerijatskim tekstovima koji potvrđuju da ne truhnu. A rivajeti o šehidima Uhuda ili nekim drugim šehidima i dobrim ljudima u kojima se prenosi da im tijela nisu struhla to je izuzetak i predstavlja keramet a ne opće pravilo da im tijela ne truhnu.
Ovo zadnje je bliže ispravnom, a Allah zna najbolje. Ovo je što se tiče tijela onih koji su umrli na islamu i ispravnoj akidi.
A što se tiče kjafira osnov je da njihova tijela truhnu i da ih jedu crvi. S tim da Allah, dželle še'nuhu, može dati da i tijela nekih kjafira ne truhnu kao iskušenje i ispit onima koji imaju neko uvjerenje prema tim ljudima. Kao što Allah da da se na rukama sihirbaza desi neka nadprirodna pojava sa kojom zavodi one koji u njega vjeruju i kao što će dati moć Dedždžalu da oživi mrtvog, da naredi oblacima da spuste kišu i slično.
Prema tome, osnov je da tijela svetaca i sličnih njima, svejedno kršćanskih ili drugih, truhnu i da ih zemlja jede. S tim ako se desi da od nekih od njih tijelo nije struhlo to nije keramet niti znak ispravnosti njihove vjere i onoga na čemu jesu, nego baš obrnuto, Allah ih time učvršćuje na njihovom dalaletu.
Ve billahi tevfik.
Preuzeto sa zvanične stranice dr.Zijad Ljakić ( zijad-ljakic.com )
Vidi manjeDA LI SE ALLAHU PRIPISUJE SPOL?
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: Prvo: Stav Ehlu suneta ve džemata o Allahovim imenima je vjerovanje u sva imena sa kojima je Allah nazvao Samoga Sebe ili kojima Ga je nazvao Njegov Poslanik, sallallahu alejhiviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Prvo: Stav Ehlu suneta ve džemata o Allahovim imenima je vjerovanje u sva imena sa kojima je Allah nazvao Samoga Sebe ili kojima Ga je nazvao Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bez iskrivljivanja njihovog značenja (tahrifa), bez negiranja (t'atila), bez davanja kakvoće (tekjifa) i bez njihovog upoređivanja sa imenima
Njegovih stvorenja. Takođe, stav Ehlu suneta ve džemata o Allahovim svojstvima je vjerovanje u sva svojstva sa kojima je Allah opisao Samoga Sebe ili kojima Ga je opisao Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bez iskrivljivanja njihovog značenja (tahrifa), bez negiranja (t'atila), bez davanja kakvoće (tekjifa) tim svojstvima i bez njihovog upoređivanja sa svojstvima Njegovih stvorenja.
To jest, Allah se ne opisuje osim onim čime je Samoga Sebe opisao ili čime Ga je opisao Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Kao što kaže imam Ahmed: u ovome se ne prelazi ono što je došlo u Kur'anu i Sunnetu.
Drugo: Allah, subhanehu ve te'ala, nije opisao Sebe da je muškog niti ženskog spola, niti da uopće ima spol. Niti Ga je tako opisao Njegov Vjerovjesnik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem.
Spol je karakteristika Allahovih živih stvorenja, tj. Uzvišeni ih stvara u muškom ili ženskom spolu kako bi se između ostalog razmnožavali.
Uzvišeni Allah je za Sebe rekao da nije rođen, niti da je rodio, da nema ženu niti dijete i da Njemu nije ništa slično.
Kaže Uzvišeni:
„Nije rodio i rođen nije.“ (El-Ihlas, 3),
„On nije uzeo Sebi ni ženu ni dijete.“ (El-Džinn, 3),
„Otkud Njemu dijete kad nema žene.“ (El-En'am, 101),
„Ništa Njemu nije slično.“ (Eš-Šura, 11).
Treće: Upitan je poznati saudijski šejh Abdulaziz Abdullatif Ali eš-Šejh, ekspert iz oblasti akide, „da li je ispravno opisati Allaha tako da kažemo da On nema spola?“ On je odgovorio nakon zahvale i salavata sljedeće:„Ako se sa ovom konstatacijom želi reći da Uzvišeni Allah nema sudruga, da Mu niko nije sličan, i da On nema ni ženu ni dijete, onda je to istina.
Kaže Uzvišeni: „Ništa Njemu nije slično, On sve čuje i sve vidi“. (Eš-Šura, 11) I kaže Uzvišeni: “On je Allah – Jedan! Allah je Utočište svakom! Nije rodio i rođen nije, i niko Mu ravan nije!” (El-Ihlas, 1-4).
A ako se time želi neispravno značenje, ili nešto što ukazuje na nedostatak (u Allahovim svojstvima), onda treba znati da je Uzvišeni Allah čist od svih mahana i nedostataka, On je opisan svojstvima saršenstva i uzvišenosti. Kaže Uzvišeni: „Allah ima najljepša imena i vi Ga zovite njima“. (El-E'araf, 180) I kaže: „A Allah ima svojstva najuzvišenija“ (En-Nahl, 60) A Allah zna najbolje“.
(http://www.alabdulltif.net/)
Četvrto: Uzvišeni Allah kada govori o Sebi u Plemenitom Kur'anu govori u muškom rodu. Na primjer, kaže Uzvišeni: „I On je Taj koji je nebesa i Zemlju mudro stvorio: čim On za nešto rekne: ‘Budi!’ – ono biva; riječ Njegova je Istina; samo će On imati vlast na Dan kad se u rog puhne; On zna nevidljivi i vidljivi svijet, i On je Mudri i Sveznajući”.“ (El-En'am, 73) I kaže: „On je Taj koji iz ničega stvara i On će to ponovo učiniti, to je Njemu lahko; On je uzvišen i na nebesima i na Zemlji; On je silan i mudar.“ (Er-Rum, 27)
To što Uzvišeni Allah govori o Sebi u muškom rodu ne znači da je On, subhanehu ve te'ala, muškog spola. Učenjaci Ehlu suneta na dokazuju sa ovim načinom izražavanja u Kur'anu da je Uzvišeni Allah muškog spola niti mu pripisuju zbog ovoga spol.
Onda se postavlja pitanje: zašto Uzvišeni o Sebi govori u muškom rodu? Odgovor je sljedeći:
(http://almoslim.net/node/70336, http://islamqa.info/ar/98689)
Prvo – Zato što je nužnost govora i međusobnog razumijevanja na arapskom jeziku da se izražavanje čini u jednom od dva roda: ili muškom ili ženskom. Mnoge stvari koje po svojoj prirodi nemaju veze sa spolom na arapskom jeziku (kao i mnogim drugim) opisuju se u muškom spolu, poput predmeta: kamen, brdo i slično, ili osobina: pravda, plemenitost i slično. Ovo je karakteristika mnogih starih jezika mimo arapskog, poput semitskih jezika, da nemaju srednjeg neutralog roda. Ovi jezici imena stvari koja po prirodi nisu ni muškog ni ženskog roda srvstavaju ta imena u jedan od dva ova roda ili muški ili ženski.
Dok sa druge strane imamo drugu skupinu jezika, poput hindoevropskih jezika, koji imaju neutrali srednji rod za sve stvari koje po prirodi nisu ni muškog ni ženskog roda.
Drugo – U jezicima u kojima se imena stvari dijele na dva dijela ili ženski ili muški rod, što nije karakteristika samo arapskog jezika, ime neke stvari, koja po svojoj prirodi nije ni muškog ni ženskog spola, u tim jezicima se takvo ime izgovara u muškom rodu, jer je taj rod osnovni rod i jer je lakši za izgovor, za razliku od ženskog koji proizilazi iz muškog roda i ima dodatni prefiks koji ukazuje na njega.
Kaže imam arapske gramatike Sibevejhi (Kitabu Sibevejhi, 1/22): „Znaj, da je kod Arapa muški rod lakši od ženskog, jer je muški rod na prvom mjestu, on je više zastupljen, dok ženski rod proizilazi iz muškog“.
Kaže Ibn Kajjim (Es-Sava'iku el-mursele, 4/1308): „Ako se nešto kreće između dvije stvari (ili je prva ili druga stvar), a jedna od njih prevagnjuje nad drugom pa makr u bilo čemu, vadžib je nužno da se Gospodar (Uzvišeni Allah) opiše sa onom koja je viša i časnija (od te dvije stvari)“.
Treće – Allah, subhanehu ve te'ala, je ukorio i kritikovao mušrike (mnogobošce) kako tvrde da robuju Allahu Jednom Jedinom, a molitve upućuju mimo Njega ženskim kipovima.
Kaže Uzvišeni: „Oni se mimo Allaha ženskim kipovima mole, a ne mole se drugom do šejtanu prkosniku“ (En-Nisa, 117) Kaže imam Ibn Džerir Taberi u svom tefsiru (9/211): „Kaže Uzvišeni: ‘Dovoljan je dokaz protiv onih koji čine širk Allahu, a obožavaju ono što obožavaju mimo Njega od kipova i kumira, a koji ukazuje na njihov dalalet, kufr i skretanje sa Pravog puta, to što obožavaju kipove koje nazivaju ženskim imenima i tvrde da su to božanstva i gospodari. A žensko svake vrste je njen mizerniji dio. Time oni potvrđuju obožavanje mizernijih stvari sa znanjem da su one manje vrijedne“.
Četvrto – Neophodno je naglasiti da Allah Sebe nije opisao ni da je muško ni da je žensko, a u Plemenitom Kur'anu govori o sebi u muškom rodu jer je to nužan način govora i izražavanja u arapskom jeziku i jer je to potrebno radi međusobnog razumijevanja, a muški rod je osnovni, prvi i lakši za izgovor iz njega proizilazi ženski.
Allah je Stvoritelj i muška i ženska.
Kaže Uzvišeni: „I da On par, muško i žensko, stvara“. (En-Nedžm, 45)
A Allah je uzvišen od toga da bi imao sudruga, Sebi sličnog, suprugu ili dijete.
Kaže Uzvišeni: „On je stvoritelj nebesa i Zemlje! Otkud Njemu dijete kad nema žene, On sve stvara, i samo On sve zna.“ (El-En'am, 101)
I kaže Uzvišeni govoreći o džinima mu'minima, čim su čuli Kur'an povjerovali su njega i spoznali su svoga Gospodara: „On nije – neka uzvišeno bude dostojanstvo Gospodara našeg! – uzeo Sebi ni ženu ni dijete.“ (El-Džinn, 3)
Peto: Sve što je dosada spomenuto je pojašnjenje ispravnog poimanja pitanja vezanog za pripisivanje ili negiranje spola Uzvišenom Allahau.
A što se tiče toga što ti šejtan stalno dolazi sa mišlju ima li Gospodar stidno mjesto, ta ružna misao koja ti najviše dolazi u glavu i progoni te da ne možeš spavati, ovo se u Šerijatu tretira kao akidetska vesvesa i zla misao koju šejtan nameće mu'minu i sa kojima ga opsjeda do te mjere da joj se ne može oduprijeti, želeći time da ga odvrati od vjerovanja i praktikovanja vjere, da ga skrene sa Pravog Puta, da ga izluđuje ili u najmanju ruku rastužuje.
Detaljnije o toj temi, te kako se zaštiti i liječiti od akidetskih vesvesa pročitaj pod naslovom: LIJEK ZA AKIDETSKE VESVESE I RUŽNE MISLI O ALLAHU I ALLAHOVOM BIĆU, pod ovim linkom:
http://www.zijad-ljakic.com/index.php?option=com_content&view=article&id=797:lijek-za-akidetske-vesvese-i-rune-misli-o-allahu-i-allahovom-biu&catid=61:akidaimanvjerovanje&Itemid=44
Ve billahi tevfik.
http://www.ehlus-sunne.ba
Preuzeto sa zvanične stranice dr.Zijad Ljakić ( zijad-ljakic.com )
Vidi manjeDa li je ispravan namaz za imamom koji govori da su kršćani vjernici?
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: Od karekteristika savremenog doba je veliki nedostatak ispravnog šerijatskog znanja, raširenost džehla i slijeđenje strasti. Pa tako susrećemo muslimane koji se raspravljaju okviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Od karekteristika savremenog doba je veliki nedostatak ispravnog šerijatskog znanja, raširenost džehla i slijeđenje strasti. Pa tako susrećemo muslimane koji se raspravljaju oko temeljnih stvari vjere, negiraju opštepoznate akidetske osnove, suprotstavljaju se idžma'u učenjaka i onome našto jasno i nedvosmisleno ukazuju tekstovi Kur'ana i vjerodostojnog sunneta.
Od toga je i negiranje da su židovi i kršćani kjafiri (nevjernici), te nazivanje istih samo imenom “Ehlu kitabije” (sljedbenici knjige), tvrdeći da je nesmatranje Sljedbenika knjige kjafirima od tolerancije i pravednosti islama. Ima i onih koji smatraju da je to vid bogobojaznosti, jer “niko nema pravo da druge ljude izvodi iz vjere i proglašava nevjernicima”.
Još je čudnije da ovakva uvjerenja možemo čuti i od onih koji sebe ubrajaju u ulemu i učene. A čudnije i od ovoga je da se nesmatranje židova i kršćana nevjernicima pravda time što oni vjeruju u Boga, vjerovjesnike i Sudnji dan. Inna lillahi ve inna ilejhi radži'un.
Kufr (nevjerstvo) židova i kršćana
Da su Ehlu kitabije (sljedbenici knjige – Židovi i kršćani) kjafiri (nevjernici) je opštepoznata akidetska činjenica na koju ukazuju Kur'an, sunnet i idžma’ učenjaka.
Detaljnije pojašnjenje:
Prvo: Svim ljudima i džinima je stroga obaveza da vjeruju u poslanstvo Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, kao i da slijede šerijat sa kojim je došao. Nakon njegovog poslanstva, sallallahu alejhi ve sellem, nikome od ljudi i džina neće biti primljena bilo koja druga vjera mimo islama, niti će biti spašen na ahiretu.
Do koga god dođe poziv (dava) islama sa kojim je došao Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, pa ne prihvati islam i ne slijedi Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, on je kjafir koji će vječno boraviti u džehennemskoj vatri.
Oko ovog akidetskog osnova nema razilaženja među učenjacima ovog Ummeta.
Dokaz za navedeno su riječi Uzvišenog: „A onaj koji želi neku drugu vjeru osim islama, neće mu biti primljena, i on će na onome svijetu nastradati“. (Ali Imran, 85.)
Kaže mufessir el-Alusi (Ruhul-me'ani 3/347): „Uzvišeni je pojasnio da onaj ko traži nakon poslanstva Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, neki drugi šerijat- to mu neće biti primljeno“.
Takođe, dokaz su i riječi Uzvišenog: „Allahu je prava vjera jedino – islam.“ (Ali Imran, 19.)
Kaže Ibn Kesir (Tefsir Ibn Kesir 1/531): „Njegove riječi ‘Allahu je prava vjera jedino – islam’ su obavijest od Uzvišenog Allaha da ni od koga neće primiti vjeru osim islama, a ona je slijeđenje poslanika sa onim sa čime ih je Allah poslao u svakom vremenu, sve dok nije završeno slanje poslanika sa Muhammedom, sallallahu alejhi ve sellem, koji je zatvorio sve puteve prema Allahu osim da se ide preko njega. Pa ko sretne Allaha nakon poslanstva Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, sa nekom drugom vjerom mimo Muhammedovog šerijata, to mu neće biti primljeno, kao što kaže Uzvišeni: „A onaj koji želi neku drugu vjeru osim islama, neće mu biti primljena, i on će na onome svijetu nastradati“. (Ali Imran, 85.) A u ovom ajetu ‘Allahu je prava vjera jedino – islam’ obavještava nas da je kod Njega jedina vjera koja će biti primljena islam“.
Bilježi Muslim u svom Sahihu od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Tako mi Onoga u čijoj je ruci Muhammedova duša, neće niko iz ovog ummeta (tj. svih ljudi na Zemlji) čuti za mene, bio židov ili kršćanin, a zatim umre i ne povjeruje u ono sa čime sam poslan, a da neće biti stanovnik Vatre“.
Kaže Nevevi: „U hadisu je dokaz da su sa poslanstvom našeg Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, derogirane sve druge vjere. A njegove riječi „neće niko iz ovog ummeta čuti za mene“, to jest: od onih koji su živi u mom vremenu i poslije mene do Sudnjeg dana, svima njima je vadžib da mu budu pokorni. A spomenuo je židove i kršćane skrećući pažnju na one mimo njih, jer židovi i kršćani imaju knjigu, pa ako se ovaj propis odnosi na njih, a dobili su nebesku objavu, onda je preče da se isti propis odnosi na one mimo njih“.
Od Džabira, radijallahu anhu, se prenosi da je Omer ibn el-Hattab, radijallahu anhu, našao knjigu od Ehlu kitabija (u rivajetu: primjerak Tevrata), pročitao ju je Vjerovjesniku, sallallahi alejhi ve sellem, pa se on naljutio. Onda je rekao: „… Tako mi Onog u čijoj je ruci moja duša, da je Musa, alejhisselam, živ ne bi imao izbora osim da me slijedi“. Bilježi ga Ahmed, Ibn Kesir ga ocjenjuje vjerodostojnim, a Ibn Hadžer i Albani dobrim.
Hadis ukazuje na to da niko ko doživi vjerovjesništvo Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, nema izbora osim da povjeruje u njega i slijedi šerijat sa kojim je došao, pa makar bio vjerovjesnik ili poslanik od Allaha. Takođe, hadis ukazuje da je islam derogirao sve šerijate prije njega.
Isa’, alejhisselam, kada bude spušten pred Sudnji dan, on će vladati i suditi po Kur'anu i sunnetu Allahovog Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, kao što je potvrđeno u vjerodostojnim hadisima.
Kaže Ibn Hazm u „Meratibul-idžma“ (str.267): „Idžma’ (konsenzus) učenjaka je na tome da je Muhammed ibn Abdullah el-Kureši el-Hašimi, koji je poslan u Mekki, a učinio hidžru u Medinu, Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, svim džinima i ljudima do Sudnjeg dana. Da nema vjere priznate kod Allaha na Zemlji osim vjere islama, da je vjera islam derogirala sve vjere prije nje i da nju neće derogirati nijedna druga vjera. Da onaj do koga dođe vjera islam, pa je ne prihvati, on je kjafir koji će vječno u Vatri boraviti“.
Drugo: Ehlu kitabije (sljedbenici knjige) su učinile kufr (nevjerstvo) prije poslanstva Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, zbog skretanja sa puta vjere vjerovjesnika, iskrivljavanja nebeskih objava i slijeđenjem strasti ljudi. Zatim se njihov kufr (nevjerstvo) nakon poslanstva Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, može svesti u dvije glavne stvari:
Prvo – jer su izmijenili vjeru svojih vjerovjesnika, iskrivili njihove svete knjige i uveli u nju pagansku mnogobožačku akidu tvrdeći da je to vjera od Allaha.
Drugo – nisu povjerovali u vjerovjesnika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, nego su ga proglasili lažljivcem, kao i neke vjerovjesnike prije njega.
Znači, niti su ostali na vjeri vjerovjesnika koji su im slati niti su povjerovali u vjerovjesništvo Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, o čijem dolasku su bili obaviješteni u svojim svetim knjigama. Pa je tako njihov kufr (nevjerstvo) postao jasan sa svih strana.
Kaže šejhul-islam Ibn Tejmije (El-Džebabu es-sahihu 1/109): „Vjera kršćana je batil, to je novotarska vjera. Uveli su novotarije poslije Ise, alejhisselam, i time izmijenili vjeru Isa'a, alejhisselam. Pa su otišli u dalalet svi koji su odstupili od šerijata Isa'a, alejhisselam, prihvatajući novu izmišljenu novotarsku vjeru. Zatim, nakon što je Allah poslao Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, nisu povjerovali u njega, pa se tako njihov kufr i dalalet zasniva na ove dvije stvari: izmjena vjere prvog poslanika (Isa'a, alejhisselam) i smatranje lažnim drugog poslanika. Kao što se kufr židova sastoji u izmjeni propisa Tevrata prije poslanstva Isa'a, alejhisselam, a zatim smatranje lažnim poslanstvo Isa'a, alejhisselam“.
Treće: Njihovo nazivanje Ehlu kitabijama (sljedbenicima knjige) ne negira činjenicu da su kjafiri, odnosno to nije u koliziji sa time da su oni na kufru, širku i dalaletu. Tim nazivom je njima data prednost nad drugim mnogobošcima kjafirima u nekim propisima, poput dozvole ženjenja muslimanu sa kitabijkom i jedenja mesa Ehlu kitabija.
Njihovo nazivanje Ehlu kitabijama, tu prednost nad drugim kjafirima su dobili jer oni vjeruju u svoje knjige u kojima ima nešto istine iako su iskrivljene i promijenjene. Oni su time bliži muslimanima od drugih. A ovo govori o pravednom ophođenju islama prema njima.
Na njihov kufr i širk ukazuju mnogi kur'anski ajeti:
„O sljedbenici Knjige, zašto u Allahove dokaze ne vjerujete, a da su istina, dobro znate? O sljedbenici Knjige, zašto istinu neistinom zamračujete i svjesno istinu krijete?“ (Ali Imran, 70.-71.)
„Reci: “O sljedbenici Knjige, zašto u Allahove dokaze ne vjerujete kada je Allah svjedok svega što radite?” Reci: “O sljedbenici Knjige, zašto onoga koji vjeruje od Allahove vjere odvraćate, nastojeći da je krivom prikažete, a znate da je istina?“ (Ali Imran, 98.-99.)
„Nisu se nevjernici od sljedbenika Knjige i mnogobožaca odvojili, sve dok im nije došao dokaz jasni“ (El-Bejjine, 1.)
I mnogi drugi ajeti koji jasno ukazuju da ih Uzvišeni Allah naziva kjafirima.
Četvrto: Ehlu kitabije u suštini nisu vjernici u Allaha i oni Njega ne znaju istinskom spoznajom. Ono na čemu su oni od ništavnih uvjerenja o svom božanstvu izvodi ih iz kruga vjernika kao i ostale mnogobošce kjafire.
Dokaz tome su riječi Uzvišenog: „Borite se protiv onih kojima je data Knjiga, a koji ne vjeruju ni u Allaha ni u onaj svijet, ne smatraju zabranjenim ono što Allah i Njegov Poslanik zabranjuju i ne ispovijedaju istinsku vjeru – sve dok ne daju glavarinu poslušno i smjerno.“ (Et-Tevba, 29)
U ovom ajetu Uzvišeni Allah kaže da oni ne vjeruju niti u Allaha niti onaj svijet i da ne ispovijedaju istinsku vjeru. Pa ima li boljeg opisa njihovog kufra?
Takođe, u hadisu mutefekun alejhi od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, je došlo da kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao Mu'az ibn Džebela, radijallahu anhu, u Jemen, rekao mu je: „Doći ćeš ljudima koji su Ehlu kitabije, pa kada im dođeš, pozovi ih da posvjedoče da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov Poslanik, pa ako ti se pokore u tome …“. A u drugom rivajetu: „Ti ćeš doći narodu Ehlu kitabija, neka bude prvo u šta ćeš ih pozivati da samo Allahu ispoljavaju ibadet. Pa kada spoznaju Allaha, onda ih obavijesti da im je propisao pet namaza u svakom danu i noći …“.
Kaže Kadi ‘Ijad (Šerhu Sahihi Muslim, 1/90): „Ovo ukazuje da oni ne znaju Uzvišenog Allaha …“.
Peto: Ehlu kitabije nisu muvehhudi (monoteisti), odnosno nisu na tevhidu, nego su uronuli u širk u raznim oblicima.
Na to ukazuju mnogi ajeti:
„Oni, pored Allaha, bogovima smatraju svećenike svoje i monahe svoje i Mesiha, sina Merjemina, a naređeno im je da se samo jednom Bogu klanjaju – nema boga osim Njega“. (Et.-Tevba, 31.)
„Nevjernici su oni koji govore: “Bog je – Mesih, sin Merjemin!” (El-Maide, 17.)
„Nevjernici su oni koji govore: “Allah je jedan od trojice!” A samo je jedan Bog!“ (El-Maide, 73.)
Sedmo: Ehlu kitabije vrijeđaju Allaha, pripisuju mu dijete, razne mahane i nedostatke, a sve to je najveći i najogavniji vid kufra.
Dokaz za to su riječi Uzvišenog:
„Jevreji govore: “Allahova ruka je stisnuta!” Stisnute bile ruke njihove i prokleti bili zbog toga što govore! Ne, obje ruke Njegove su otvorene, On udjeljuje koliko hoće!“ (El-Maide, 64.)
„Allah je čuo riječi onih koji su rekli: “Allah je siromašan, a mi smo bogati!” (Ali Imran, 181.)
Jevreji govore: “Uzejr je – Allahov sin”, a kršćani kažu: “Mesih je – Allahov sin.” (Et-Tevba, 30.)
„Oni govore: “Allah je sebi uzeo dijete!”(Junus, 68.)
„Oni govore: “Milostivi je uzeo dijete!” Vi, doista, nešto odvratno govorite! Gotovo da se nebesa raspadnu, a Zemlja provali i planine zdrobe što Milostivom pripisuju dijete. Nezamislivo je da Milostivi ima dijete.“ (Merjem, 88.-92.)
Šesto: Idžma’ (konsenzus) učenjaka je na tome da onaj ko sumnja u kufr (nevjerstvo) židova i kršćana ili smatra da je njihova vjera ispravna ili smatra da oni imaju izbora da ne slijede Muhammeda, sallallahu alejhive sellem, je kjafir velikim kufrom koji izvodi iz vjere islama.
Učenjak Kadi ‘Ijad u knjizi „Eš-Šifa'“ (2/280) je spomenuo mišljenje El-Džahiza (književnika) i Sumame koji tvrde da Allah neće imati dokaza (na Sudnjem danu) protiv običnih masa, žena, zaglupljenih ljudi, od onih koji slijede židove i kršćane, jer oni nemaju mogućnost da dokazima dođu do istine (tj. da će oni biti spašeni na ahiretu).
A zatim je rekao: „Onaj ko ovo, sve što je rečeno, kaže on je kjafir po idžma'u učenjaka.
Idžma’ učenjaka je na tome da je kjafir onaj ko ne smatra kjafirima nekoga od kršćana i židova i bilo koga ko se raziđe sa vjerom muslimana, ili zastane u smatranju njih kjafirima ili ima sumnju u njihov kufr.
Kaže Kadi Ebu Bekr (malikijski učenjak Ibn el-Arebi): “Jer šerijatski tekstovi i idžma’ su složni na kufru ko u tome zastane (neće da ih smatra kjafirima, jer mu nije jasno), on time utjerava u laž šerijatske tekstove ili sumnja u njih, a utjerivanje u laž ili sumnjanje u njih ne dolazi osim od kjafira“.
Zatim dodaje na drugom mjestu „Eš-Šifa'“ (2/286): „Zbog toga mi (muslimani) smatramo kjafirom svakog onoga ko ne smatra kjafirima sve vjere mimo islama ili ko zastane u tom ili ima sumnju ili smatra da je njihov akidetski pravac ispravan. Čak i ako nakon toga ispolji islam, njegovu akidu i smatra pogrešnom svaku akidu mimo islama, on je kjafir sa onim što je ispoljio suprotno tome“.
Kaže hanbelijski učenjak El-Hidžavi (Keššaful-kinna'a, 6/170): „Ko ne smatra kjafirima sve vjere mimo islama poput kršćana ili ima sumnju u njihov kufr ili njihovu vjeru smatra ispravnom, on je kjafir“.
Kaže savremeni saudijski šejh Abdullah Ebabetin (El-Intisaru lihizbil-muvehhidin, str. 43): „Idžma’ učenjaka je na tome da je kjafir onaj ko ne smatra židove i kršćane kjafirima ili sumnja u njihov kufr. Na ovome je idžma’ učenjaka islama od početka islama do danas oslanjajući se na tekstove Objave“.
Upitana je Stalna komisija za fetve u Saudiji (Fetava el-ledžneti ed-daime, 2/18) o propisu onoga ko ne smatra kjafirima židove i kršćane i kaže za njih samo da su Ehlu kitabije. Pa je odgovorila sljedeće: „Ko to kaže on je kjafir, jer time utjerava u laž Kur'an i Sunnet koji jasno kažu da su oni kjafiri“. Zatim su naveli ajete koji ukazuju na kufr Ehlu kitabija. Komisija je bila u sastavu: predsjednika: Abdulaziza bin Baza, zamjenika: (egipatskog učenjaka) Abdurrezzaka ‘Afifija i člana: Abdullaha ibn Gudejana.
Kaže savremeni saudijski šejh Abdulaziz er-Radžihi (Šerhu Nevakidil-islam, preuzeto sa snimka predavanja): „Ko ne tekfiri kjafira on je kjafir poput njega. Ko ne tekfiri (ne smatra nevjernikom) židove, medžusije, pagane, munafike, komuniste, on je kjafir. Takođe, ko sumnja u njihov kufr, pa kaže: ja ne znam, židovi bi mogli biti na istini ili da kaže: čovjek može biti vjernik po vjeri židova ili kršćana ili muslimana, jer sve su to nebeske vjere, kao što neki ljudi pozivaju u zbližavanje među nebeskim vjerama, onaj ko ima ovakvo ubjeđenje on je kjafir. On mora biti ubjeđen da su židovi kjafiri, takođe pagani, medžusije i sve vrste kjafira, …“.
Kaže šejh Bin Baz (Fetava Nurun aled-derb: http://www.binbaz.org.sa/mat/18159): „Židovi i kršćani su kjafiri po tekstu Kur'ana i Sunneta. Vadžib je svakom punoljetnom muslimanu da ima ubjeđenje da su oni kjafiri i da su na dalaletu. Onaj ko ih ne smatra kjafirima ili ko sumnja u njihov kufr on je poput njih, jer on time utjerava u laž Allaha i Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem“.
Kaže šejh Ibn ‘Usejmin (Es-Sahvetu el-islamijje, 196): „Ko negira kufr židova i kršćana, koji nisu povjerovali u Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, nego ga proglasili lažljivcem, on utjerava u laž Allaha, a utjeravanje u laž Allaha je kufr. Ko sumnja u njihov kufr, nema sumnje da je kjafir“.
Kaže Bekr Ebu Zejd (Mu'adžemu el-menahi el-lafzijje, str. 92): „Vadžib je svakom muslimanu da bude ubijeđen u kufr svakog onoga ko nije primio islam od židova, kršćana i drugih, da ih naziva kjafirima (nevjernicima), da smatra da su od stanovnika Vatre. … Ko ne tekfiri (ne smatra nevjernikom) židove i kršćane on je kjafir, shodno šerijatskom pravilu: ko ne tekfiri kjafira on je kjafir“.
Prema tome, židovi i kršćani su kjafiri mušrici, oni „ne vjeruju ni u Allaha ni u onaj svijet, ne smatraju zabranjenim ono što Allah i Njegov Poslanik zabranjuju i ne ispovijedaju istinsku vjeru“ (Et-Tevbe. 29), njima nema spasa osim sa vjerovanjem u poslanstvo Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, niti će im biti išta primljeno osim sa prihvatanjem islama. Onaj ko sumnja u njihov kufr ili smatra ispravnom njihovu vjeru ili kaže da oni imaju izbora u neslijeđenju Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, on time čini djelo kufra sa kojim izlazi iz islama osim ako ima neko prihvatljivo šerijatsko opravdanje da se na njega ne spusti pojedinačni propis tekfira, poput džehla i slično.
Šubhe (nejasnoće) oko kufra Ehlu kitabija
U nastavku slijede najbitnije šubhe (nejasnoće) sa kojima se pravda pogrešno poimanje ovog pitanja, te odgovor na njih.
Prva šubha: dokazivanje sa 62.ajetom iz sure El-Bekara da će židovi i kršćani biti spašeni na ahiretu.
Kaže Uzvišeni: „One koji su vjerovali, pa i one koji su bili jevreji, kršćani i sabejci – one koji su u Allaha i u onaj svijet vjerovali i dobra djela činili – doista čeka nagrada od Gospodara njihova; ničega se oni neće bojati i ni za čim neće tugovati!“ (El-Bekare, 62.)
Odgovor: ovaj ajet je govor o onima (prvo mišljenje) koji su umrli na ispravnoj, neiskrivljenoj vjeri svojih vjerovjesnika prije poslanstva Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Ili (drugo mišljenje) o onima koji su doživjeli poslanstvo Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i povjerovali u njega. Oko ova dva tumačenja nema razilaženja.
Druga šubha: dokazivanje sa riječima Uzvišenog: „A otkud da oni traže od tebe da im sudiš kad imaju Tevrat, u kome su Allahovi propisi?“ (El-Maide, 43.) Kažu: ajet ukazuje na to da Allah nije zadužio židove da slijede Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jer imaju Tevrat.
Odgovor: Kaže šejh mufessira Ibn Džeriri Taberi u tefsiru ovog ajeta (Džami'ul-bejan 4/587): „Kako da prihvatite, o židovi, presudu vjerovjesnika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, kad negirate njegovo poslanstvo i utjerujete ga u laž, jer vi ne primjenjujete moj propis za koji priznajete da vam je obaveza slijediti ga, koji vam je dostavio Musa, alejhisselam, od Allaha? Kaže: ako vi ostavljate moj propis sa kojim vam je došao Musa, alejhisselam, čije poslanstvo prihvatate, onda je preče da ne prihvatite moj propis o kojem vas obavještava Vjerovjesnik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, jer negirate njegovo poslanstvo“.
A kao odgovor je dovoljan nastavak istog ajeta: „Oni ni poslije presude tvoje ne bi bili zadovoljni jer nisu nikakvi vjernici“.
Treća šubha: dokazivanje sa ajetom: „Ti ćeš, sigurno, naći da su vjernicima najljući neprijatelji jevreji i mnogobošci; i svakako ćeš naći da su vjernicima najbliži prijatelji oni koji govore: “Mi smo kršćani”“ (El-Maide, 82.). Kažu: ako su kršćani najbliži prijatelji vjernicima muslimanima, to znači da ne mogu biti kjafiri koji neće biti spašeni na ahiretu.
Odgovor: Stati na ovom dijelu ajeta je kao stati kod riječi Uzvišenog: „Teško klanjačima“ (El-Ma'un, 4.).
U nastavku ajeta sa kojim dokazuju Uzvišeni kaže: „Zato što među njima ima svećenika i monaha i što se oni ne ohole. Kada slušaju ono što se objavljuje Poslaniku, vidiš kako im liju suze iz očiju jer znaju da je to Istina, pa govore: “Gospodaru naš, mi vjerujemo, pa upiši i nas među one koji su posvjedočili“. (El-Maide, 82.-84.) Prema tome, ajet govori o kršćanima koji su povjerovali u Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, a ne o onima koji ustraju na svom kufru.
Četvrta šubha: onaj ko kaže da židovi nisu na Pravom putu, u tome je sličan kršćanima, a onaj ko kaže kršćani nisu na Pravom putu, sličan je židovima, a Allah je zanegirao postupak obje skupine. Misli se ovdje na riječi Uzvišenog: „Jevreji govore: “Kršćani nisu na Pravome putu!”, a kršćani vele: “Jevreji nisu na Pravome putu!” – a oni čitaju Knjigu. Tako, slično kao oni, govore i oni koji ne znaju. Allah će im na Sudnjem danu presuditi o onome u čemu se oni ne slažu“. (El-Brekare, 113.)
Odgovor: Ajet kori obje skupine u spomenutom, iako obje nisu na Pravom putu. Jer Uzvišeni kaže u drugom ajetu: „Reci: “O sljedbenici Knjige, vi niste nikakve vjere ako se ne budete pridržavali Tevrata i Indžila, i onoga što vam objavljuje Gospodar vaš.”“ (El-Maide, 68.). A da su se pridržavali povjerovali bi u Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, jer u drugom ajetu Uzvišeni kaže: „Onima koji će slijediti Poslanika, Vjerovjesnika, koji neće znati čitati ni pisati, kojeg oni kod sebe, u Tevratu i Indžilu, zapisana nalaze, koji će od njih tražiti da čine dobra djela, a od odvratnih odvraćati ih,…“ (El-E'araf, 157.).
Peta šubha: kako da smatramo kjafirima one koji samo poslanstvo Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, nisu prihvatili, a vjeruju u svoje vjerovjesnike.
Odgovor: Dovoljan je odgovor takvima u riječima Uzvišenog: „Oni koji u Allaha i poslanike Njegove ne vjeruju i žele da između Allaha i poslanika Njegovih u vjerovanju naprave razliku, i govore: “U neke vjerujemo, a u neke ne vjerujemo”, i žele da između toga nekakav stav zauzmu – oni su zbilja pravi nevjernici; a Mi smo nevjernicima pripremili sramnu patnju“. (En-Nisa’, 150.-151.) Znači, za one koji u jedne vjerovjesnike vjeruju, a u druge ne vjeruju Uzvišeni kaže da su zbilja pravi nevjernici.
Konkretan odgovor na pitanje
Što se tiče klanjanja za osobom koja smatra da su krišćani vjernici i da tri su vjere ispravne, namaz za takvom osobom nije dozvoljen, a ako se klanja batil je i treba ga ponoviti. Jer ko ima takvo uvjerenje on je kajfir, a namaz za kjafirom nije dozvoljen i ako se klanja batil je.
Konkretno za vašu situaciju, prvo tom mujezinu dostavite ovaj tekst (ili neki drugi sličan) o propisu onoga ko ne smatra židove i kršćane kajfirima. Zatim, ako nakon što pročita ne učini tevbu i dalje ustraje na svom uvjerenju, tražite da on više ne predvodi namaz, a ako bude predvodio nije vam dozvoljeno klanjati za njim. A ako klanjate nakon ovog saznanja namaz vam je batil. One namaze koje ste prije klanjali za tom osobom niste dužni naklanjati po ispravnom stavu učenjaka. A Allah zna najbolje.
Ve billahi tevfik.
http://www.ehlus-sunne.ba
Preuzeto sa zvanične stranice dr.Zijad Ljakić ( zijad-ljakic.com )
Vidi manjeDA LI JE ALLAH SVE STVORIO RADI MUHAMMEDA, sallallahu alejhi ve sellem?
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: U odgovoru na ovu temu se može govoriti u tri cjeline: vjerovanje vezano za ovu tematiku, hadisi o tome i govor uleme. Vjerovanje vezano za ovu tematiku Allahov poslanik Muhammviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
U odgovoru na ovu temu se može govoriti u tri cjeline: vjerovanje vezano za ovu tematiku, hadisi o tome i govor uleme.
Vjerovanje vezano za ovu tematiku
Allahov poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je prvak Ademovih potomaka, najbolje stvorenje i najplemenitiji kod Allaha. Na ovo ukazuju mnogi šerijatski tekstovi i oko toga nema spora i dileme. Međutim, od Omera, radijallahu anhu, se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nemojte me pretjerano hvaliti (uzdizati) kao što su kršćani pretjerano hvalili sina Merjemina. Ja sam, uistinu, rob, pa recite Allahov rob i Njegov Poslanik”. Bilježe ga Buharija, Ahmed i Darimi. Ovim hadisom se zabranjuje pretjerano uzdizanje i veličanje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koje nije zasnovano na validnim šerijatskim tekstovima.
Vjerovanje i ubjeđenje da Allah nije stvorio Adema, alejhisselam, ni Džennet, ni Vatru, ni dunjaluk, ni svemir, ni Arš, ni Zemlju, ni nebesa, ni Sunce, ni Mjesec, niti vjerovjesnike osim radi Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, odnosno vjerovanje da je cilj, mudrost i smisao stvaranja svega spomenutog isključivo radi Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, iz počasti prema njemu, je batil (ništavno) ubjeđenje i jedna u nizu sufijskih akidetskih devijacija.
Slično sufijsko uvjerenje u kojem pretjerano veličaju i uzdižu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, je uvjerenje da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, stvoren od Allahovog nura (svjetla) i da su nebesa, Zemlja, Arš, Kursijj i sva stvorenja stvorena od njegovog (Muhammedovog) nura, i da je on prvo stvorenje i osnov i temelj svega što postoji.
Vjerovanje da je sve stvoreno radi Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, ne priliči da ga ispolje ni djeca ni neznalice, a kamoli onaj ko je osjetio miris znanja.
Da je ovo uvjerenje batil i neispravno ukazuju sljedeće dvije stvari:
1- Jer je ono direktno oprečno dva kur'anska ajeta:
Prvi ajet – Kaže Uzvišeni govoreći o cilju stvaranja ljudi: „Džine i ljude sam stvorio samo zato da Me obožavaju (da mi ibadet čine)“ (Ez-Zarijat, 56). U ovom ajetu Uzvišeni Allah, subhanehu ve te'ala, stavlja jasno na znanje da je cilj, mudrost i smisao stvaranja ljudi (među njima poslanika i vjerovjesnika) i džina samo da Mu ibadet čine, svejedno stvorio Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, ili ne. Ne samo to, nego i samog Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, je stvorio zbog tog cilja.
Drugi ajet – Kaže Uzvišeni govoreći o cilju stvaranja nebesa i zemalja: „Allah je sedam nebesa i isto toliko zemalja stvorio; Njegovo naređenje na sve se njih odnosi, da bi znali da Allah sve može i da Allah znanjem Svojim sve obuhvaća!“ (Et-Talak, 12)
Ispravno ubjeđenje je suprotno ovoj tvrdnji zasnovanoj na apokrifnom hadisu „da je sve stvoreno radi Muhammeda“, a to uvjerenje je da Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, nije poslan osim da bi bio milost svjetovima, tj. da nije svjetova ne bi ga Uzvišeni Allah poslao kao vjerovjesnika. Kaže Uzvišeni: „A tebe smo samo kao milost svjetovima poslali“. (El-Enbija, 107)
2- Jer se ono zasniva na apokrifnim (izmišljenim) hadisima, o kojima će biti govora, inšallah.
Hadisi o tome
Prenešeno je nekoliko hadisa o ovoj temi u istom kontekstu, a to su:
1- „Da nije tebe (Muhammede), ne bih stvorio svjetove.“ (hadisi-kudsi)
Hadis je apokrifan (izmišljen). Apokrifnim su ga ocijenili Es-Sagani u „Ed-Mevdu'atu“ (78), El-‘Adželuni u „El-Kešfu“ (2123), Emir El-Sane'ani, Eš-Ševkani u „El-Fevaidu“ (str. 246) i Albani u „Ed-Da'ife“ (282).
2- „Da nije tebe (Muhammede), ne bih stvorio dunjaluk.“
Hadis je apokrifan (izmišljen). Apokrifnim su ga ocijenili Ibn El-Dževzi u „El-Mevdu'atu“ (1/288-289), što je potvrdio Sujuti u „El-Ala'i“, takođe Ibn ‘Irak u „Tenzihuš-šeri'ati“ (1/324).
3- Od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, da je Uzvišeni Allah objavio Isau: ‘O Isa, vjeruj u Muhammeda i naredi onima iz svoga Ummeta koji ga dočekaju da vjeruju u njega. Da nije Muhammeda, ne bih stvorio Adema, i da nije Muhammeda, ne bih stvorio Džennet i Vatru. Stvorio sam Arš na vodi i on se potresao, pa sam zapisao La ilahe illallah muhammedun resulullah i on se smirio.'“
Bilježi ga Hakim u svom „El-Mustedreku“ i kaže da mu je lanac prenosilaca vjerodostojan (sahih).
Međutim, njegovu ocjenu je komentarisao Zehebi riječima: „Mislim da je hadis izmišljen na račun (ravije) Se'ida“. To jest, od ravije Se'ida ibn ebi ‘Arube ovaj hadis prenosi Amr ibn Evs El-Ensari, a on je optužen da je izmislio ovaj hadis.
Kada je Zehebi naveo ovog raviju u knjizi „El-Mizan“ (3/246) rekao je za njega da je stanje njegove pouzdanosti nepoznato i da je došao sa munker hadisom, pa je naveo ovaj hadis i rekao da je apokrifan. Sa ovom konstatacijom Zehebija da je hadis apokrifan se složio Ibn Hadžer u knjizi „El-Lisan“ (4/354).
Za ovaj hadis kaže Albani u „Es-silsiletu ed-da'ifa“ (280): „Nema osnova“ (tj. nije prenešen sa senedom u hadiskim zbirkama). I potvrdio je da je apokrifan zbog spomenutog ravije.
Prema tome, složili su se Zehebi, Ibn Hadžer i Albani da je hadis kojeg bilježi Hakim apokrifan (izmišljen).
Napomena: Postavlja se pitanje kako je moguće da Hakim u svom Mustedreku ocijeni vjerodostojnim neke hadise, a da ti hadisu budu slabi, jako slabi ili izmišljeni kod drugih muhaddisa? Odgovor na ovo pitanje nam prenosi Sujuti od Ibn Hadžera u svojoj knjizi „Tedribur-ravi“ (1/113), gdje kaže da je šejhul-islam (misli na hafiza Ibn Hadžera) rekao: „To što je Hakim olahko ocjenjivao hadise vjerodostojnim je zbog toga što je u knjizi (El-Mustedrek) pisao i sakupljao hadise da bi ih poslije istražio, preispitao i pročistio, međutim prestigla ga je smrt (prije toga), rahimehullah“.
A što se tiče hadisa u kojima je došlo da je na Aršu napisano da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik, svi hadisi u tom kontekstu se kreću između apokrifnih (kako su ih ocijenili Ibn Hadžer, Ibn Irak, Sujuti i Albani) i onih koji nemaju osnova (tj. nisu prenešeni sa senedom u hadiskim zbirkama). Znači, ništa vjerodostojno o tome nije prenešeno zbog čega mnogi učenjaci kažu da to nema osnova u vjeri.
Govor nekih učenjaka o tome
Upitan je šejhul-islam Ibn Tejmijje (Medžm'ul-fetava, 11/86-96) o vjerodostojnosti hadisa kojeg spominju neki ljudi „da nije tebe (Muhammede) Allah ne bi stvorio ni Arš, ni Kursijj, ni Zemlju, ni nebesa, ni Sunce, ni Mjesec, niti ostala stvorenja“. Njegov odgovor je bio: „Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je prvak svih ljudi, najbolje stvorenje i najugledniji kod Allaha. Zbog toga je rečeno da je Allah zbog njega stvorio svijet i da nije bilo njega, ne bi stvorio Arš, ni Kursijj, ni nebo, ni Zemlju, ni Sunce, ni Mjesec. Međutim, ovo nije hadis od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ni vjerodostojan ni slab, niko ga od hadiskih učenjaka nije prenio kao riječi Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, niti je to prenešeno od nekoga od ashaba, čak se ne zna ni čije su to riječi“.
Upitana je Stalna komisija za fetve u Saudiji (Fetava Ledžentud-daime 1/312): da li se kaže da je Allah stvorio nebesa i Zemlju radi Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i šta znači „da tebe nema ne bih stvorio svemir“, je li ovo uopšte hadis? Komisija je odgovorila sljedeće:
„Nebesa i Zemlja nisu stvoreni radi njega, sallallahu alejhi ve sellem, nego su stvoreni zbog onoga što je Uzvišeni rekao: „Allah je sedam nebesa i isto toliko zemalja stvorio; Njegovo naređenje na sve se njih odnosi, da bi znali da Allah sve može i da Allah znanjem Svojim sve obuhvaća!“ A što se tiče spomenutog hadisa, on je izmišljen (krivotvoren) na Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, nema osnove“.
Takođe, upitan je šejh Bin Baz o ovom hadisu (Fetava Nurun ala ed-derbi, 46), pa je odgovorio: „To se prenosi od običnih ljudi koji ne razumiju. Kažu: „Dunjaluk je stvoren radi Muhammeda, da nema Muhammeda ne bi bio stvoren dunjaluk niti ljudi“. Ovo je batil (ništavno), nema osnova, pokvaren govor. Allah je stvorio dunjaluk da bi Njega, subhanehu ve te'ala, znali i spoznali, i da bi Ga obožavali. Stvorio je dunjaluk i stvorenja da bi Ga spoznali sa Njegovim imenima i svojstvima, Njegovom moći i znanju, da bi samo Njega obožavali nepripisujući Mu sudruga i da bI Mu bili pokorni. Nije stvorio dunjaluk radi Muhammeda, niti Nuha, ni Muse, niti Ise, niti radi nekog drugog vjerovjesnika, nego je stvorio stvorenja da bi samo Njega koji nema sudruga obožavali“.
A to što se prenosi od nekih učenjaka, poput El-Hejtemija, El-Kastalanija, Mula Ali El-Karija i njima sličnih, da su prihvatali značenje toga što je došlo u ovim apokrifnim hadisima, to je tačno ali ne treba da čudi jer su ovo sufijski učenjaci na akidi Eš'arija ili Maturidija.
Ve billahi tevfik.
Preuzeto sa zvanične stranice dr.Zijad Ljakić ( zijad-ljakic.com )
Vidi manjeZnakovi dolaska Meleka Smrti?
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: Nema ništa u Plemenitom Kur'anu niti vjerodostojnom sunnetu o znakovima dolaska ili prisustva meleka smrti, niti sam našao da je neko od uleme govorio o tome. Prema tome, to daviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Nema ništa u Plemenitom Kur'anu niti vjerodostojnom sunnetu o znakovima dolaska ili prisustva meleka smrti, niti sam našao da je neko od uleme govorio o tome.
Prema tome, to da pred dolazak meleka smrti čovjek osjeti kao da mu se mravi kreću po tijelu nije istina. Nema razloga da se bojiš zbog toga. Kome melek smrti dođe po dušu svejedno je šta osjeti, neće mu moći pobjeći niti dušu sakriti.
Ve billahi tevfik.
Preuzeto sa zvanične stranice dr.Zijad Ljakić ( zijad-ljakic.com )
Vidi manje