U tom će slučaju postiti onoliko koliko poste muslimani u zemlji u koju je otputovao, jer treba početi postiti, mrsiti i zaklati kurban zajedno s muslimanima koji se nalaze u njegovoj blizini. Onaj ko otputuje u zemlju u kojoj nije viđen mlađak mjeseca ševala, pa posti dan više ima status onog ko otputuje u zemlju u kojoj je sunčev zalazak kasnije, te posti nekoliko sati više nego što bi postio da je ostao u svojoj zemlji. Ovako smo kazali i na temelju hadisa: “Početak i kraj ramazana odredite na osnovi viđenja mlađaka…” (el-Buhari, 1909, i Muslim, 1081)

U suprotnom slučaju, a to je da čovjek u mjesecu ramazanu otputuje u zemlju u kojoj Bajram nastupi prije nego što nastupi u zemlji iz koje je otputovao, prekinut će s postom zajedno sa stanovnicima te zemlje, a napostit će dan ili dva, to jest onoliko dana koliko je propustio. Kažemo da će napostiti zato što mjesec traje najmanje dvadeset i devet, a najviše trideset dana. A od njega se zahtijeva da mrsi kad mrse ostali ljudi, premda nije postio dvadeset i devet dana jer se mlađak pojavio; kad se mlađak pojavi, mora se prekinuti s postom. Eto zašto u ovom slučaju mora napostiti onoliko dana koliko je propustio. I ovaj se slučaj razlikuje od slučaja koji ste spomenuli u pitanju, a u kojem se mora postiti jer ramazan još nije istekao i ne može se prekinuti s postom, analogno pošćenju nekoliko sati više, što smo već objasnili.

Šejh Muhammed b. Usejmin

Djevojka koja je iz neznanja postila u mjesečnom ciklusu mora napostiti te dana ramazana, jer post u mjesečnom ciklusu nije ispravan niti je primljen, pa makar žena postila iz neznanja; mora napostiti i zato što napašatanje nije vremenski ograničeno. Evo još jednog primjera: ako djevojčica dobije menstruaciju (i time postane punoljetna, jer je menstruacija jedan od znakova punoljetnosti), ali iz stida ne izvijesti svoje roditelje o tome i, otuda, ne posti u mjesecu ramazanu, ona mora napostiti taj mjesec, koji ju je zatekao kao obveznicu.

Šejh Muhammed b. Usejmin

Onaj kome se dogodi da ode na počinak prije nego što se ustanovi da je nastupio mjesec ramazan, te ne donese nijet da će sutra postiti, a nakon zore sazna da je ramazan nastupio, taj se čovjek do sunčeva zalaska mora sustegnuti od svega što kvari post i, prema mišljenju većine učenjaka, mora napostiti taj dan. Koliko mi je poznato, jedino se šejhul-islam Ibn Tejmijja u ovom pitanju ne slaže s većinom učenjaka. On veli da je nijet u čvrstoj vezi sa saznanjem glede ibadeta, te da takav čovjek ima opravdanje jer nije znao da je nastupilo vrijeme ibadeta; on praktično nije ni izostavio donošenje namjere za post u toku noći. Prema mišljenju ovog islamskog autoriteta, ispravan je post onog ko se sustegne od konzumiranja hrane i pića u toku dana, pošto sazna da je nastupio ramazan, a usto taj dan ne mora napostiti. Većina učenjaka svoj stav da on ipak mora napostiti obrazlaže time da je takav čovjek dio dana postio bez nijeta. Smatram da taj dan ramazana treba napostiti iz predostrožnosti.

Šejh Muhammed b. Usejmin

Ve alejkumus-selam! Pravilo u šerijatu je da sumnja ne potiskuje čvrsto ubjeđenje. Ako ne znaš sigurno za njega da se pokajao, onda ti nije dozvoljeno da moliš za njega niti da mu klanjaš dženazu, a dozvoljeno je da kažeš: “Oprosti mu ako se pokajao!”, jer to je dova pod uslovom.

Odgovorio Mr. Amir I. Smajić – https://amir-smajic.blogspot.com