Hvala i zahvala pripadaju Uzvišenom Allahu. Da bi neko prihvatio islam, nije preduvjet da upozna cijelo učenje islama, pošto je islam more znanja. Čovjek treba da prihvati islam, kao prvi korak, a zatim da ga proučava i da u sebi upotpuni i razvije uvjerenost i zadovoljstvo u izvršavanju ostalih vjerskih dužnosti. Za početak je dovoljno da posjeduješ vjerovanje u šest imanskih uvjeta: vjerovanje u Allaha, Allahove meleke, Allahove knjige, Allahove Poslanike, u Sudnji dan i da se zbiva i dešava Allahovom voljom i određenjem.

Nakon toga slijedi prihvatanje pet islamskih uvjeta: svjedočenje da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed posljednji Božiji poslanik, klanjanje pet dnevnih namaza, post mjeseca ramazana, izdvajanje zekata, i obaviti hadž (ako budeš u mogućnosti). Znaj da znanje i čvrsto ubjeđenje dolaze postepeno i da se stepen vjerovanja povećava izvršavanjem propisanih naredbi i činjenjem što većeg broja dobrih djela. Potpuno sam uvjeren da, nakon što prihvatiš islam, iskreno u Allaha povjeruješ i počneš činiti dobra djela, da će ti Allah podariti snage, čvrstine, odvažnosti i nepokolebljivo uvjerenje. Uz pomoć tih osobina, bit ćeš u stanju suprotstaviti se svim izazovima i uspješno ih riješiti.

Nisi dužna oficijelno se odricati svoje stare vjere na papiru, ali u srcu i djelima obavezno trebaš. Treba istaći da je osobi koja prihvati islam i koja se plaši da joj zbog toga mogu biti naneseni teški udarci, dozvoljeno da prikrije svoj islam. Praktikovanje ibadeta u tom slučaju krila bi od pogleda ljudi u svom okruženju. Na taj način sigurno će naići na poteškoće na Allahovom putu koji vodi spasu od džehennemske vatre, ali iskreni vjernik mudrošću ih može prevazići.

Žarko želimo da uspiješ u svome naumu i spremni smo da ti pomognemo u budućnosti, na bilo koji način i u bilo kojem pitanju. Molim Uzvišenoga Allaha da te izvede na pravi put, i da ti olakša! Amin! A Allah najbolje zna!

Jasmin Đanan, prof.

Ve alejkumu selam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Stroga je obaveza slobodnoj i šerijatom obaveznoj ženi muslimanki da pokrije cijelo svoje tijelo u namazu osim lica i šaka, jer je ona cijela avret (područje čije je pokrivanje obavezno). Ukoliko klanja, a otkrilo je se nešto od njenog avreta kao što je koljenica, stopalo ili glava ili određeni njihovi dijelovi, njen namaz neće biti ispravan kao što je rekao Poslanik, sallahu alejhi ve sellem: ”Allah neće primiti namaz punoljetne osobe bez himara (prekrivač za glavu.”) (Bilježi ga Ahmed i ostali autori knjiga pod nazivom Sunnen osim Nesaie sa vjerodostojnim prenosiocima hadisa).

Kao što je zabilježio imam Ebu Davud od Ummu Seleme od Poslanika, sallahu alejhi ve sellem, da ga je pitala o ženi koja klanja u ogrtaču i himaru bez izara (odjeća koja prekriva dolji dio tijela) a Poslanika, sallahu alejhi ve sellem, je rekao: ” Žena je avret.”

Sunnet je otkriti lice u namazu osim u prisutnosti strani muški osoba, a stopala je stroga obaveza pokriti kod većine učenjaka, osim što pojedini učenjaci tolerišu otkrivanje stopala, s tim da većina učenjaka smatra to zabranjenim i da je stoga obaveza da se pokriju kao što prenosi Ebu Davud od Ummu Sememe da je upitala za ženu koja klanja u himaru i kamisu (košulji koja se oblači ispod odjeće) a Poslanika, sallahu alejhi ve sellem, je rekao: ”Može, s tim ako ogrtač prekriva stopala”, tako je u svakom slučaju pokrivanje stopala preče i sigurnije, dok je propis pokrivanja šaka lakši, tako da ih može pokriti ili ne, stim da je njihovo pokrivanje preče. (Šejh Ibn Baz)

Mr. Osman Smajlović

Alejkumusselam. Ako tvoj svekar sebe smatra muslimanom onda to što ne posti (naravno i ne klanja) predstavlja jedan od najvećih grijeha u islamu. Za to što radi nije mu opravdan izgovor operacija štitne žlijezde. Sa druge strane, tebi nije dozovljeno da mu spremaš hranu u toku dana Ramazana sa kojom se mrsi i ne posti, jer to predstavlja potpomaganje u griješenju. A Uzvišeni Allah je to zabranio rekavši: “A nemojte se potpomagati u griješenju i neprijateljastvu” (El-Maide, 2).

U ovome ti nije dozvoljeno da budeš pokorna mužu, jer nema pokornosti stvorenju u neposlušnosti Stvoritelju. Nema poslušnosti u griješenju, odnosno u neposlušnosti Gospodaru, nego poslušnost je samo u dobru. Ovo je opće šerijatsko pravilo oko kojeg nema razilaženja među učanjacima. Jer Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže u hadisu muttefekun alejhi: “Nema poslušnosti u grijašenju Allahu, poslušnost je samo u dobru“(Buharija (7257) i Muslim (4871)).

Takođe, u drugom hadisu kaže: “Nema poslušnosti stvorenju u griješenju Stvoritelju“. Hadis bilježe Ahmed (20672), Hakim (5870) i Taberani (367), a kaže Ahmed Šakir i Albani da mu je sened vjerodostojan. A ako tvoj svekar sebe ne smatra muslimanom, a što i odgovara njegovom stanju jer ne klanja niti posti, onda ti je dozvoljeno da mu spramaš hranu jer kjafir nije obavezan da posti prije nego što primi islam a i ako bi postio post mu se ne prima jer mu nedostaje šart valjanosti posta a to je islam.

Prema tome, prvo trebaš ustanoviti stanje svoga svekra, tj. pitati ga da li on sebe smatra muslimanom ili ne, pa onda postupiti kako je gore pojašnjeno. Ve billahi tevfik.

Dr. Zijad Ljakić

Preuzeto sa stranice n-um.com

U pouzdanom hadisu kaže se: “Kao da je postio cijelu godinu onaj ko isposti ramazan i zatim posti šest dana mjeseca ševala” (Muslim, 1164). Budući da nije određeno u kojim danima treba postiti, musliman može postiti na početku ševala, u sredini ili pak na kraju; može te dane postiti jedan za drugim, a može i odvojeno, praveći pauzu. Glede toga postoji širina, hvala Svevišnjem Allahu. Najbolje je, a ni to ne predstavlja poteškoću muslimanu, da ove dane posti odmah na početku mjeseca ševala, utoliko što je u tome natjecanje u činjenju dobrih djela. Zatim, ukoliko musliman jedne godine posti ove dane, a druge ih godine izostavi, neće pogriješiti zato što post tih šest dana nije vadžib, obaveza, već je sunnet.

Šejh Muhammed b. Usejmin

Islam traži od svojih pripadnika da udjeljuju na Božijem putu i umjesnu darežljivost ubraja u dobročinstvo. Čovjek će biti nagrađen za milostinju koju udijeli i bit će u njezinom hladu na Kijametskom danu. Ako se ispune potrebni uvjeti, milostinja će biti primljena, pa makar onaj ko udijeli milostinju bio zadužen. Rukovodeći se šerijatskim dokazima možemo kazati da su uvjeti ispravnosti milostinje sljedeći: da milostinja bude udijeljena radi Uzvišenog Allaha, da imetak bude stečen na dozvoljen način i da se novac dā onom ko ga zaslužuje. Kad je o tome riječ, nije uvjet da čovjek ne bude zadužen, ali ako je zadužen u toj mjeri da pomoću svog cjelokupnog imetka ne bi mogao vratiti dug, tad nije mudro niti je razumno da on udjeljuje milostinju. Dužnik je obavezan vratiti svoj dug, a nije obavezan udjeljivati dobrovoljne priloge, pa neka stoga počne od onog što je dužan učiniti. A neki učenjaci kažu da uopće nije dozvoljeno da udjeljuje milostinju onaj ko je zadužen u toj mjeri da pomoću svog cjelokupnog imetka ne bi mogao vratiti dug, jer dajući dobrovoljne priloge nanosi nepravdu svog zajmodavcu i ostaje opterećen obavezom vraćanja duga. Neki kažu da je to ipak dozvoljeno, ali nije preporučeno, to jest da je preče da to ne čini. Sve u svemu, nije dobro da udjeljuje dobrovoljne priloge onaj ko je zadužen u toj mjeri da pomoću svog cjelokupnog imetka ne bi mogao vratiti dug.

Hadž je islamska dužnost koje je oslobođen dužnik sve dok ne vrati dug; obavit će hadž nakon što vrati dug. A je li dužnik oslobođen davanja zekata, o tom islamski autoriteti imaju oprečna mišljenja. Neki drže da je oslobođen davanja zekata u onoj mjeri koliko iznosi njegov dug, bez obzira na to radilo se o imetku koji se ne može sakriti (kao, naprimjer, stoka i usjevi) ili onom koji se može sakriti (kao, naprimjer, novac i trgovača roba). Drugi učenjaci smatraju da onaj ko je zadužen nije oslobođen davanja zekata u onoj mjeri koliko iznosi njegov dug, nego mora davati zekat na sve što posjeduje, pa makar imao toliki dug da njegov imetak pada ispod vrijednosti nisaba. Ima i onih islamskih pravnika koji su napravili razliku između imetka koji se ne može sakriti i onog koji se može sakriti, pa su rekli da se na prvu kategoriju daje zekat, a da se na drugu kategoriju ne daje zekat. Prema mom rasuđivanju, onaj ko je zadužen nije oslobođen davanja zekata, bez obzira na to radilo se o imetku koji ljudi vide ili onom koje ne vide, pa će dati zekat na sve što posjeduje. To je tako, jer je zekat dužnost koja se odnosi na imetak, sukladno Božijim riječima: “Uzmi od dobara njihovih zekat, da ih njime očistiš i blagoslovljenim ih učiniš, i pomoli se za njih, molitva tvoja će ih, sigurno, smiriti. – A Allah sve čuje i zna sve” (et-Tevba, 103), i na temelju predanja u kojem stoji da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao Muazu b. Džebelu, radijallahu anhu, šaljući ga u Jemen: “…i izvijesti ih da im je Allah u obavezu stavio izdvajanje zekata, koji se uzima od njihovih bogatih i daje njihovim siromasima…” (el-Buhari, 1395, i Muslim, 19). Iz ovoga ajeta i hadisa slijedi da su zekat i dug posve različite nadležnosti koje nemaju ništa zajedničko, pa ne se ne mogu međusobno isključiti; dug se odnosi na čovjeka, a zekat se odnosi na imetak. Evo, zbog ovog smo preferirali stav da onaj ko je zadužen mora davati zekat.

Šejh Muhammed b. Usejmin

Preuzeto sa stranice minber.ba