Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Ko propusti namaz zbog sna ili zaborava, nema grijeha u tome, ali je po idžmau učenjaka dužan da ga naklanja. A ko namjerno propusti namaz, griješan je po idžmau učenjaka. Oko naklanjavanja tog namaza ima razilaženje; većina učenjaka je na stavu da je obaveza naklanjati propušteni namaz, a manja skupina smatra da se treba pokajati bez naklanjavanja.

Oko vremena naklanjavanja i opravdano i neopravdano propuštenog namaza, tj. da li je vadžib odmah naklanjati ga ili poslije, učenjaci imaju podijeljeno mišljenje:

Prvi stav: da je vadžib naklanjati odmah čim se sjeti da je propustio namaz ili čim ustane, osim ako će mu to nanijeti štetu (tjelesna slabost, bolest, strah i slično).

Ovo je stav džumhura (većine) učenjaka: en-Nehaija, Zuhrija, Rebi'e, Ebu Hanife, Malika, Ahmeda, Ibn Tejmije i drugih.

Dokaz im je hadis mutefekun alejhi od Enesa, radijallahu anhu, u kojem Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Ko zaboravi (klanjati) namaz, neka ga klanja kada ga se sjeti. Nema za njega keffareta (otkupa) osim toga: I namaz obavi kad god Me se sjetiš“. U rivajetu kod Muslima je došao dodatak: „Ili ga prespava“.

Kažu: u hadisu je naredba obavljanja namaza kad se sjeti da ga je izostavio, a naredba ukazuje da je vadžib, što znači da je vadžib odmah naklanjati taj namaz.

Drugi stav: da namaz koji se opravdano izostavi (zbog sna, zaborava, nesvijesti i slično) nije vadžib odmah naklanjati nego mustehab, a namaz koji namjerno izostavi vadžib je odmah naklanjati.

Ovo je stav šafijskog mezheba.

Njihovi argumenti su hadisi od Ebu Katade, radijallahu anhu, kojeg bilježi Buharija i od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, kojeg bilježi Muslim. U oba hadisa je opisan isti događaj: da su se Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, i ashabi vraćali (kod Muslima iz bitke na Hajberu) noću u Medinu pa su odsjeli da spavaju, a Bilal, radijallahu anhu, je bio zadužen da ih probudi. Bilala, radijallahu anhu, je uhvatio san, tako da su svi prespavali sabah-namaz. Niko se nije probudio sve dok ih Sunce nije obasjalo.

Zatim, u Buhariji je došlo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Allah je uzeo vaše duše kada je htio i vratio ih kada je htio. O Bilale, ustani i prouči ezan“. Uzeo je abdest, pa kada se Sunce podiglo i pobijelilo ustao je i klanjao.

A kod Muslima je došlo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Povedite (jahalice)“, pa su poveli svoje jahalice. Zatim je abdestio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio Bilalu da prouči ikamet i klanjao sa njima sabah. Kada je završio namaz rekao je: „Ko zaboravi (klanjati) namaz, neka ga klanja kada ga se sjeti. Zaista Allah kaže: I namaz obavi kad god Me se sjetiš“.

Kažu: da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije odmah naklanjao namaze koje su opravdano zbog sna propustili.

Odabrano mišljenje je drugi stav učenjaka, tj. da namaz koji se opravdano izostavi (zbog sna, zaborava, nesvijesti i slično) nije vadžib odmah naklanjati nego mustehab.

Detalj argumenta koji prevagnjuje na stranu drugog stava je to što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u rivajetu kod Muslima, naredio da povedu svoje jahalice kada su se probudili i tek poslije su naklanjali propušteni namaz, a onda nakon namaza rekao: „Ko zaboravi (klanjati) namaz, neka ga klanja kada ga se sjeti. Zaista Allah kaže: I namaz obavi kad god Me se sjetiš“. Znači, spojio je riječi „neka ga klanja kada ga se sjeti“ sa praktičnom primjenom tako što nije odmah naklanjao propušteni namaz.

Prema tome, onaj ko prespava sabah (ili neki drugi namaz) mustehab je da ga odmah naklanja, a nema grijeha ako odgodi naklanjavanje.

Ve billahi tevfik.

Preuzeto sa stranice dr. Zijad Ljakić zijad-ljakic.com

Alejkumusselam.

Islamski pravnici imaju podijeljeno mišljenje oko davanja dobrovoljne sadake kjafirima. Razlog ovog razilaženja među učenjacima je to što je sadaka sama po sebi davanje imetka u vlasništvo nekome drugom radi nagrade (sevapa) pa da li musliman ima nagradu ako sadaku da kjafiru?

Skupina učenjaka je na stavu da je uopće dozvoljeno davanje sadake kjafirima, svejedno bili oni zimijje (kjafiri koji plaćaju džizju i žive u muslimanskoj zemlji), ili oni koji su pod ugovorom o neratovanju protiv muslimana, ili kjafiri koji su u ratu protiv muslimana. Ovo je stav hanbelijskog mezheba, zvaničan stav šafija (po nekim učenjacima unutar mezheba) i stav Muhammeda Šejbanija od hanefija.

Dokazi sa kojim dokazuju ovu dozvolu su:
– riječi Uzvišenog: “I hranu su udjeljivali, mada su je i sami željeli, siromahu, jetimu i zarobljeniku” (Ed-Dehr, 8). Kaže Ibn Kudame: “U to vrijeme zarobljenik nije bio osim kjafir”.

– hadis mutefekun alejh u kojem kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “U svakoj svježoj jetri (živom biću) je nagrada”.
Neki učenjaci, poput hanefijskog učenjaka Haskefija, prave razliku između kjafira zimijja kojima je dozvoljeno davati sadaku i svih drugih kjafira kojima nije dozvoljeno dati sadaku.

Dok šafijski učenjak Šurejbini navodi stav učenjaka Ezre'ija da se dozvola davanja sadake kjafirima ne odnosi na kjafira koji je u ratu protiv muslimana, nego da se odnosi na zimijju, onog koji je pod ugovorom o neratovanju, kjafiru rođaku, kjafiru za kojeg se nadamo da će primiti Islam, kjafiru koji je zarobljen kod muslimana i slično.
Odabrano mišljenje po ovom pitanju, a Allah zna najbolje, je ovo zadnje mišljenje, tj. da je dozvoljeno davati sadaku svim vrstama kjafira osim onim koji su u ratu sa muslimanima. S tim da ovu dozvolu treba ograničiti, kao što to preciziraju neki učenjaci, da ako znamo da će se sa tom sadakom pomoći kjafir u činjenju grijeha prema Allahu, poput toga da će kupiti krst, alkohol i slično, da onda nije dozvoljeno da mu se da sadaka jer to prestavlja pomaganje u griješenju.

A što se tiče činjenja dobročinstva prema kjafirima, to nam je došlo pojašnjeno u kur'anskom ajetu u kojem Uzvišeni kaže: “Allah vam ne zabranjuje da činite dobročinstvo i da budete pravedni prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja vašeg ne izgone. Allah zaista voli one koji su pravedni” (El-Mumtehine, 8). Kaže Ibn Kesir u svom Tefsiru navodeći primjer na koga se odnose riječi “prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja vašeg ne izgone”, poput žena i tjelesno slabih.

Takođe, u hadisu kojeg bilježi Buharija u svom Sahihu od Esme, radijallahu anha, da joj je došla njena majka koja je bila mušrikinja, pa je ona pitala Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da li da održava rodbinske veze sa njom, pa joj je odgovorio: “Da, održavaj rodbinske veze sa svojom majkom”. A nema sumnje da je jedan od vidova održavanja rodbinskih veza sa roditeljem činjenje dobročinstva prema njemu.

Prema tome, dozvoljeno je da udjeljuješ sadaku toj ženi i da joj činiš dobročinstvo pomagajući joj na raznorazne načine, s tim da to ne smije preći u bliskost i prijateljovanje nego da budeš na distanci sa njom. Ve billahi tevfik.

Preuzeto sa stranice dr. Zijad Ljakić zijad-ljakic.com

Alejkumusselam.
Prenosi Enes, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem rekao: “Neće se dvojica zavoliti u ime Allaha a da neće biti draži Allahu od njih dvojice onaj koji koji više voli svoga druga”. Hadis bilježe Buharija u knjizi “El-Edbul el-mufred”, Ibn Hibban, Hakim, Ebu J'ala, Taberani u “El-Evsatu” i Bejheki u “Šu'abul-iman”. Vjerodostojnim su ga ocijenili Hakim, Albani i mnogi od potonjih učenjaka, a slabim Darekutni rekavši da je mursel (tj. da su riječi ashaba). U njegovom senedu je ravija Mubarek ibn Fudale kojeg neki muhaddisi ocjenjuju slabim dok drugi prihvatljivim. Riječi Darekutnija, da je hadis mursel odnosno slab, je najbliže ispravnom., a Allah zna najbolje. Ve billahi tevfik.

Preuzeto sa stranice dr. Zijad Ljakić zijad-ljakic.com

Alejkumusselam.

Učenjaci imaju podijeljeno mišljenje oko toga ko se ubraja u rodbinsku vezu koju je musliman dužan održavati i zabranjeno mu je da je prekida.

Prvo mišljenje je da se pod tom rodbinom porazumijevaju svi mahremi koji su u rodbinskoj vezi, tj. to su oni koji ako je jedan od njih muško a drugi žensko nije im dozvoljeno da se žene po Šerijatu.

Na ovom stavu je EbuHanife, a navodi ga i Nevevi.

Po ovom mišljenju rodbina sa kojom je vadžib održavati rodbinske veze su roditelji, njihovi roditelji (dido i nana) i tako naviše, djeca i njihova djeca (unučad) i tako naniže, braća i njihova djeca, sestre i njihova djeca, amidže i tetke (sestre od oca), daidže i tetke (sestre od majke). Po ovom stavu djeca od amidža, daidža i tetki (od oca i majke) nisu rodbina sa kojima je vadžib održavati rodbinske veze, sa njima je mustehab održavati rodbinske veze.

Dokaz ovog stava je zabrana da čovjek oženi dvije žene, tj. u poligamijslom braku da istovremeno živi sa obe, koje su u rodbinskoj vezi tako da je jedna žena tetka po ocu ili po majci drugoj ženi, kao što je došlo u vjerodostojnim hadisima koje bilježe Buharija i Muslim od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Vjerovjesnik, sallahu alejhi ve sellem, zabranio da se udaje žena (kao druga) na njenu tetku po ocu ili njenu tetku po majci. U jednom od rivajeta stoji: “A ako to učinite (tj. ako oženite neku ženu i njenu tetku) prekinut ćete njihove rodbinske veze”.

Prema tome, da se neka žena i kćerka od njene tetke po ocu ili majci ubrajaju u rodbinu čije veze je zabranjeno kidati onda ne bilo dozovoljeno da muškarac oženi njih dvije istovremeno, a to je dozovoljeno po idžmau’ učenjaka. Ovo tumačenje navodi Nevevi u svom Komentaru Sahiha od Muslima.

Drugo mišljenje je da su rodbina svi oni koji nasljeđuju određenu osobu. Po ovom mišljenjeu daidže i tetke po majci nisu rodbina te nije obaveza da se održavaju rodbinske veze sa njima, tj. dozovljeno je prekinuti rodbinske veze sa njima. Ovaj stav spominje Kurtubi. Međutim, ovo mišljenje je slabo jer kaže Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu kojeg bilježi Buharija: “Tetka (po majci) je na stepenu majke”.

Treće mišljenje je da se u rodbinu ubraja svako onaj ko je rođak i po ocu i po majki. Na ovom stavu je bio Šafija i ovo je rivajet od Ahmeda. Pa tako po ovom stavu djeca amidže, daidže i tetki (po ocu i majci) potpadaju pod pojam rodbine. Način održavanja rodbinskih veza po ovom mišljenju se razlikuje shodno blizini rodbinske veze. Prema nekima je obaveza održavati vezu rodbinstva svaki dan, dok je prema drugima svake sedmice a prema trećima svakog mjeseca. Takođe, sa nekima se održava rodbinska veza davanjem imetka, sa drugima nazivanjem selama a sa trećima telefonskim pozivom.

Četvrto mišljenje je da se rodbina koju je obaveza održavati vezu sa njom proteže sve do četvrtog djeda. Ovo je zvanični mezheb kod hanabila. Znači, u tu rodbinu spadaju vlastita djeca, djeca od oca (braća i sestre), djeca od djeda (amidže i tetke od oca) i djeca od očevog djeda (amidže od babe i babine tetke sa očeve strane). Po ovome ne spada u rodbinu niko sa majčine strane što se kosi sa hadisom : “Tetka (po majci) je na stepenu majke”.

Oni dokazuju svoj stav sa ajetom: “Plijen od stanovnika sela i gradova koji Allah Poslaniku Svome daruje pripada: Allahu i Poslaniku njegovu, i bližnjim njegovim, i siročadi, i siromasima, i putnicima-namjernicima…”. (El-Hašr 7) A Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je davao od plijena svojoj djeci, djeci Abdulmuttaliba i djeci Hašima, izuzev djece Abduššemsa i Nevfela.

Na kraju se može konstatovati da je prvo mišljenje najbliže istini, a Allah zna najbolje. To jest, da se pod tom rodbinom porazumijevaju svi mahremi koji su u rodbinskoj vezi, tj. da su to oni koji ako je jedan od njih muško a drugi žensko nije im dozvoljeno da se žene po Šerijatu. S tim da se uz ovo mora dodati i četvrto mišljenje zbog snage dokaza, tj. da u rodbinu ulaze mimo spomenutog u prvom mišljenju još i djeca od očevog djeda (amidže od oca i očeve tetke). Prema tome, rodbina sa kojom je vadžib održavati rodbinske veze su rođaci koji su jedni drugima mahremi, a sa svima ostalim rođacima je samo mustehab održavati rodbinske veze. A način održavanja rodbinskih veza se razlikuje shodno blizini rodbinske veze. Prema nekima je obaveza održavati vezu rodbinstva svaki dan, dok je prema drugima svake sedmice a prema trećima svakog mjeseca.

Takođe, sa nekima se održava rodbinska veza davanjem imetka ili zijaretom, sa drugima nazivanjem selama i komuniciranjem a sa trećima telefonskim pozivom.

Način održavanja rodbinskih veza

A što se tiče načina kako se održavaju rodbinske veze, one se održavaju na neki od sljedećih načina:

1- Zijaretom, tj. da ode i posjeti ih u mjestu gdje žive.

2- Da ih pozove i ugosti kod sebe u svojoj kući.

3- Da se raspituje o njihovom stanju i poselami ih svejedno putem telefona, interneta, poruke ili preko neke treće osobe.

4- Da ih materijalno pomaže dajući im sadaku ako imaju potrebu za imatkom ili hediju (poklon) ako nemaju potrebe za imetkom.

Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Zaista je sadaka data miskinu (samo) sadaka, a (sadaka) data rodbini sadaka i održavanje rodbinskih veza”. (Tirmizi, Nesai’, Ibn Madže, Ahmed, Darimi, Hakim, Ibn Hibban i ostali, dobrim ga ocijenjuje Tirmizi i Albani a vjerodostojnim Hakim i Ibn Hibban).

5- Da im iskazuje poštovanje i samilost na riječima i djelu.

6- Da učestvuje sa njima u njihovim radostima čestitajući im, takođe da saosjeća sa njima njihove tuge, boli i žalosti iskazujući im saučešće.

7- Da ih obilazi kada su bolesni.

8- Da se odazove njihovom pozivu u zijaret.

9- Da čisti svoja prsa od mržnje i zavisti prema njima.

10- Da dovi za njih u svemu onome što i sebi želi.

11- Da ih pozove na uputu i praktikovanje vjere, da im preporučuje svako dobro i upozorava na munkere koje imaju kod sebe, naravno na najljepši način i sa najefikasnijom metodom. I tako dalje.

Prema tome, tvoji amidžići, dajdžići i tečići ne ulaze u rodbinu sa kojima ti je vadžib da održavaš rodbinske veze, nego je održavanje tih veza sa njima mustehab. S obzirom da je po Šerijatu po idžmau učenjaka dozvoljeno dajdžićima, amidžićima i tečićima da te ožene to znači da ti oni nisu mahremi i da ti nije dozvoljeno da se sa njima osamljuješ i otkrivaš kao pred mahremima.

Takođe, praksa prisutna u Bosni da se amidžići, dajdžići i tečići ponašaju kao da su braća i sestre je oprečna Šerijatu i munker koji treba negirati i izbaciti iz prakse. Ve billahi tevfik.

Preuzeto sa stranice dr. Zijad Ljakić zijad-ljakic.com

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salat i selam ne posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Stanje slabosti i malaksalosti praktikovanja vjere kroz koje prolaziš je ono što uglavnom snalazi svakog čovjeka, na tebi je da ne dozovoliš da te to odvede u grijehe i ostavljanje sunneta (svega onog sa čime je došao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem).

Ovo je opisano u nekoliko hadisa u kojima je data smjernica kako da se musliman ponaša kada dođe u tu fazu i krizu.

Naime, bilježi imam Ahmed u svom Musnedu u nekoliko rivajeta od Abdullah ibn ‘Amra, radijallahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, opisao stanje zanosa i slabosti u praktikovanju vjere, sve ove rivaje te je Šu'ajb Arnaut ocjenio vjerodostojnim osim jednog koji je dobar.

U prvom rivajetu kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Svako djelo ima zanos (žar, ushit), a svaki zanos ima malaksalost (slabost), pa čija malaksalost bude na mom sunnetu on se je spasio, a čija malaksalost bude na onome što je mimo toga propao je”.

U drugom rivajetu: “Zaista svaki pobožnjak prolazi kroz stanje zanosa, a svaki zanos ima (period) malaksalost ili prema sunnetu ili prema novotariji. Pa onaj čija malaksalost bude na sunnetu ostao je na uputi, a onaj čija malaksalost bude na nečemu mimo toga propao je”.

U trećem rivajetu je došlo da je Abdullah ibn ‘Amr, radijallahu anhu, spomenuo Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, ljude koji se mnogo trude u činjenju ibadeta, pa je rekao: “To je žar islama i njegov ushit, a svaki žar ima zanos a svaki zanos malaksalost (period slabosti). Pa čija malaksalost bude na umjerenosti i sunnetu to je pravi put (kojim treba ići), a čija malaksalost bude na grijesima taj je propao”.

U četvrtom rivajetu je Abdullah ibn ‘Amr, radijallahu anhu, spomenuo Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, ljude od njegovih ashaba koji se mnogo trude u ibadetima, pa je rekao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “To je žar islama i njegov ushit, a svaki žar ima zanos a svaki zanos malaksalost (period slabosti). Pa čija malaksalost bude na Kitabu i sunnetu to je pravi put (kojim treba ići), a čija malaksalost bude na griješenju prema Allahu taj je propao”.

U petom rivajetu je došlo da je Abdullah ibn ‘Amr, radijallahu anhu, oženio neku ženu od Kurejšija pa joj nije prilazio jer se posvetio postu i namazu. To je spomenuto Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, pa mu je rekao: “Posti svakog mjesaca tri dana”, a on odgovori: “Ja mogu više od toga”, sve dok nisu stigli do toga da mu je rekao: “Posti dan mrsi dan”.

Zatim mu je rekao: “Prouči Kur'an (hatmu) svakog mjeseca”, a on mu odgovori: “Ja zaista mogu više od toga”, pa mu reče: “Uči ga svakih petnaest dana”, a on odgovori da može više od toga, pa mu reče: “Uči ga svakih sedam dana”, sve dok mu nije rekao: “Uči ga svaka tri dana”. A onda je dodao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Svako djelo ima zanos (žar, ushit), a svaki zanos ima malaksalost (slabost), pa čija malaksalost bude na mom sunnetu on je se spasio, a čija malaksalost bude na onome što je mimo toga propao je”.

Značenje ovog hadisa sa svim njegovim rivajetima je pojašnjeno u sličnom hadisu kojeg bilježi Tirmizi u svom Džamiu od Ebu Saliha, radijallahu anhu, a kojeg su Tirmizi i Albani ocijenili dobrim.

U tom hadisu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Svaka stvar ima zanos, a svaki zanos ima malaksalost, pa ko bude umjeren izbjegavajući pretjerivanje u stanju zanosa i popustljivost u stanju malaksalosti, nadati je se da će uspjeti. A ako u njega budu upirali prstom (zbog njegovog pretjerivanja u zuhdu i ibadetu da bi postao poznat) ne računajte na njega (jer to radi da bi u njega upirali prstom)”.

Prema tome, na tebi je da budeš umjeren u pridržavanju vjere, da ne popuštaš od onog na čemu si bio niti da u jednom periodu pun zanosa i entuzijazma činiš što više dobrih djela a zatim zbog malaksalosti ostaviš sve ili budeš na ivici islama.

Svaki dan uči Kur'an, čitaj islamsku literaturu, klanjaj nafilu i slično, ali bez prenemaganja i samoopterećivanja. Ako si već spao ispod granice držanja sunneta, stresi sa sebe prašinu klonulosti, uspravi se i vrati se na sredinu.

Bilježi Muslim u svom Sahihu od Aiše, radijallahu anha, da je Poslanik, sallallahu laejhi ve sellem, rekao: “Činite dobra djela koliko ste u mogućnosti, jer zaista Allahu neće dosaditi sve dok vama ne dosadi”, takođe u istom hadisu: “Allahu je najdraže djelo ono koje se ustrajno radi pa makar bilo i malo”.
Ve billahi tevfik.

Preuzeto sa stranice dr. Zijad Ljakić zijad-ljakic.com