Islamski učenjaci nemaju istovjetan stav u vezi s nošenjem odjeće koja pada ispod članka. Neki učenjaci smatraju da je to zabranjeno, bez obzira na to činio to čovjek iz oholosti ili ne činio. Neki učenjaci kažu da je nošenje odjeće koja pada ispod članka, pokuđeno, ako se ne nosi iz oholosti. Ovo je stav imama Šafija i njegovih učenika te mišljenje imama Ebu Hanife. A svi su, opet, jednoglasni u mišljenju da je zabranjeno iz oholosti nositi odjeću koja pada ispod članka.

Imam El-Buhari zabilježio je preko Ebu Hurejre, radijallahu anhu, sljedeće Poslanikove, ﷺ, riječi: “U vatri će gorjeti onaj dio noge ispod članka koji bude pokriven odjećom.” U hadisu koji je zabilježio imam Muslim, preko Ebu Zerra, radijallahu anhu, stoji da je Poslanik islama rekao: “S tri kategorije ljudi Allah neće govoriti na Sudnjem danu, niti će ih pogledati, niti će ih očistiti, oni će imati bolnu patnju. To su: onaj ko nosi dugu odjeću, čovjek koji prigovara zbog učinjenog dobra i trgovac koji se lažno zaklinje.” En-Nesai je preko Ibn Abbasa, radijallahu anhu, zabilježio sljedeće Resulullahove, ﷺ, riječi: “Svevišnji Allah odista ne obraća pažnju na čovjeka koji nosi dugu odjeću.” Ovi hadisi odnose se na čovjeka koji nosi dugu odjeću, bez obzira činio to iz oholosti ili ne, osim što će onaj ko nosi dugu odjeću oholeći se, imati veću i stravičniju kaznu na ahiretu. Ako se Allahov Poslanik, ﷺ, obratio Džabiru, radijallahu anhu: “Nipošto nemoj nositi dugu odjeću, jer je nošenje duge odjeće uistinu oholost, a Allah ne voli oholost” (Et-Tirmizi), tad niko nema pravo reći: “Ja doduše nosim duge pantalone, ali ne činim to iz oholosti!”

Kad je Božiji Poslanik, ﷺ, rekao da Allah neće pogledati na Sudnjem danu čovjeka koji vuče svoju odjeću iz oholosti, Ebu Bekr, radijallahu anhu, požalio se: “Allahov Poslaniče, kraj mog haljetka, ako o njemu na vodim brigu, spusti se!” Na ovo mu je Božiji Poslanik, ﷺ, rekao: “Ti nisi jedan od onih koji to čine iz oholosti!” (El-Buhari). Šejh Ibn Usejmin, rahimehullah, kazao je: “Onome ko svoj stav dokazuje Ebu Bekrovim, radijallahu anhu, predanjem treba reći da ovo predanje ne može uzeti za dokaz iz dva razloga. Prvi je razlog to što se Ebu Bekr, radijallahu anhu, požalio Poslaniku islama rekavši ovako: ‘Allahov Poslaniče, kraj mog haljetka, ako o njemu na vodim brigu, spusti se!’ Dakle, ovaj ashab nije svoju odjeću namjerno spuštao ispod članka, već je haljetak sam od sebe padao, a Ebu Bekr ga je brižno podizao, za razliku od onih koji tvrde da ne nose odjeću iz oholosti: namjerno puste odjeću da pada ispod članka i uvijek je tako nose ne podižući je iznad članka. I, drugi je razlog to što je Allahov Poslanik, ﷺ, pohvalio Ebu Bekra, radijallahu anhu, rekavši mu da nije ohol, za razliku od onih koji dokazuju ovim hadisom: niko od njih nije pohvaljen na jeziku Allahova Poslanika i nijednom od njih nije rečeno da nije ohol. Eto tako šejtan neke ljude navede na slijeđenje manje jasnih dokaza, kur’anskih ajeta i hadisa, kako bi opravdali svoje postupke. Allah je Onaj Koji upućuje na Pravi put, molimo Ga da nas uputi i sačuva.”

Međutim, je li dozvoljeno da odjeća (pantalone) bude toliko duga da pokrije članak ali da ne pada ispod njega? Vanjsko značenje navedenih hadisa ukazuje na to da je dozvoljeno da odjeća pokriva članak, ne padajući ispod njega. U jednoj radio-emisiji postavljeno je sljedeće pitanje šejhu Ibn Usejminu: “Je li dozvoljeno nositi odjeću koja pokriva članke”, i on je odgovorio: “Dozvoljeno je nositi odjeću koja pokriva članke, jer je zabranjeno spustiti odjeću ispod članaka, kao što stoji u hadisu: ‘U vatri će gorjeti onaj dio noge ispod članka koji bude pokriven odjećom.’” Hafiz El-Iraki, rahimehullah, zapaža: “…hadis koji je zabilježio imam El-Buhari: ‘U vatri će gorjeti onaj dio noge ispod članka koji bude pokriven odjećom’ ukazuje na to da je zabranjeno spustiti odjeću ispod članka, a da nije zabranjeno nositi odjeću koja je duga toliko da pokriva članke.”

Kratka odjeća (iznad članka) ne potpada pod “libasu-šuhre”, odjeću koja čovjeku donosi popularnost. Odjeća koja čovjeku donosi popularnost jest svaka odjeća koja se ne nosi u određenom podneblju, a pomoću koje čovjek stječe reputaciju i skreće pažnju na sebe. U djelu “El-Mevsuatul-fikhijja”, 6/136, 137, stoji sljedeće: “Pokuđeno je nositi odjeću koja nije u skladu s običajima određenog naroda, jer se pomoću nje biva prepoznatljiv u društvu i skreće pažnja na sebe. Kažemo ovako, eda čovjek ne bi davao povod da ga se ogovara; dadne li povoda da ga ljudi ogovaraju, ponijet će grijeh zbog njihova ogovaranja.” Šejh Ibn Usejmin, rahimehullah, u knjizi “Šerhul-usul”, str. 405, kaže: “Sunnet je da čovjek oblači odjeću koju nose njegovi zemljaci; tako je Resulullah, ﷺ, činio. I upravo zato zabranio je oblačenje odjeće koja čovjeku donosi popularnost. I to je svaka dozvoljena odjeća zbog koje čovjek stječe reputaciju u društvu.”

Ibn Omer, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, ﷺ, rekao: “Onoga ko na ovom svijetu bude nosio odjeću po kojoj se bude raspoznavao, Allah će na Sudnjem danu ogrnuti odjećom poniženja, a zatim će se ista ta odjeća na njemu razbuktati vatrom” (Ebu Davud i Ibn Madža. Ovaj je hadis dobrim ocijenio muhadis El-Albani). A evo kako imam Es-Sindi komentira ovaj hadis: “Značenje je: Allah će na Sudnjem danu poniziti onoga ko na ovom svijetu bude nosio onu odjeću po kojoj želi biti prepoznatljiv među svijetom, bez obzira na to nosio skupocjenu odjeću, nadmećući se s ljudima u ovozemaljskim ukrasima, ili nosio pohabanu, staru odjeću pokazujući se pred svijetom i hineći skromna čovjeka.” Ibn Muflih, hanbelijski autoritet, u djelu “El-Adabuš-šeri‘jja”, 2/521, 522, zapisano je sljedeće: “Ibn Abdulberr govori da je Abdullah b. Omer rekao sljedeće: ‘Allah će se okrenuti od čovjeka koji obuče odjeću koja čovjeku donosi popularnost, makar bio povjerljiv i Allahu odan rob.’ Ibn Abdulberr kaže: ‘Ljudi govorahu: ‘Jedi šta ti želiš, ali se odijevaj onako kako to od tebe zahtijevaju običaji tvog naroda!’’”

I naposlijetku, ako je u jednoj zemlji nekad bio običaj da se nosi određena vrsta odjeće, kao, naprimjer, turban, šalvare sa spuštenim turom, i tome slično, a sad se stanovnici te iste zemlje nose drukčije, ali u skladu sa Šerijatom – imaju li njihovi potomci pravo kazati: “Mi želimo oživjeti običaj predaka, pa zato nosimo turbane i šalvare”? Potražimo odgovor u predanju koje je zabilježio Ibn Ebu Šejba, u djelu “El-Musaneff”, 5/205, a u kojem stoji da je Husajn b. Abdurrahman ispričao: “Čovjek imenom Zubejd el-Jami oblačio je burnus, ogrtač s kukuljicom, pa sam čuo da ga je Ibrahim en-Nehai osudio zbog toga. Ja sam Ibrahimu pak rekao: ‘Zar je problematično da Zubejd oblači burnus? Ta ljudi su ga nekad nosili!’ On reče: ‘Da, ali ljudi koji su nosili burnus davno su pomrli. Onaj ko burnus sad oblači skreće na sebe pažnju i zbog toga postaje popularan.’” Tu je i predanje zabilježeno u djelu “Et-Tevaduu vel-humul”, str. 86, gdje stoji da je Adijj b. el-Fadl ispričao: “Jednom, Ejjub es-Sihtijani zapovijedio mi je: ‘Napravi mi nanule slične onima kakve je nosio Resulullah, ﷺ!’ I kad sam mu ih napravio, on ih je nosio nekoliko dana i zatim ih odbacio. Upitao sam ga zašto ih ne nosi, a on je odgovorio: ‘Niko ne obuva onakve nanule, pa neću ni ja.’”

O, zar treba odbijati ljude od islama slijedeći običaje koji su nekad bili, ili, još gore, uvodeći strane običaje koji nemaju nikakve veze s islamom! O muslimani, imajte na umu da ćete na Danu strašnog polaganja računa biti pitani za svoje ponašanje na ovom svijetu! A Gospodar tvoj najbolje zna.

Odgovorio: Abdurrahman Kuduzović

Da, Semra je muslimansko ime. Ime Semra (s dugim vokalom “a”) znači: pšenica, brašno; kutija. A ime imenica “sumra”, koja ima isti korijen kao i spomenuto ime, znači: smeđa, crnomanjasta bolja. Korijen “semere” ima sljedeće značenje: bdjeti, ne spavati, provoditi noć u razgovoru…  I, mnogo je drugih, prelijepih arapskih imena koja nisu zastupljena kod nas.   A Allah najbolje zna.

Odgovorio: Abdurrahman  Kuduzović

Sintagma “iskušenje u vjeri” znači odstupanje od poslušnosti Gospodaru svjetova i činjenje grijeha. I kušnja u vjeri daleko je veća od kušnje u pogledu ovog svijeta. Da čovjek bude uboga sirotinja, pogorjelac, bolje mu je nego da bude iskušan u vjeri. To je tako, jer je vjera najdragocjenije šta čovjek može posjedovati na dunjaluku, i samo se pomoću vjere može spasiti na oba svijeta.

Ibn Omer, radijallahu anhu, prenosi da je naš dragi Resulullah, ﷺ, učio je sljedeću dovu: “Naš Allahu, dodijeli nam bogobojaznosti koja će nas odvratiti od grijeha, poslušnosti kojom ćeš nas dovesti do dženneta, uvjerenja kojim ćeš olakšati naše ovosvjetske nedaće!

Naš Allahu, daj da uživamo blagodat sluha, vida i snage dok smo živi, sačuvaj nam to do smrti, učini da se svetimo samo onome ko nam nasilje čini, pomozi nam protiv neprijatelja, ne iskušaj nas u vjeri, nemoj učiniti ovaj svijet našom najvećom brigom ni krajnjom granicom našeg znanja i nemoj dati vlast onome ko nam neće milostiv biti!”

(Et-Tirmizi, El-Hakim i Ibnus-Sunni. Hadis su vjerodostojnim ocijenili imami Ez-Zehebi, El-Hakim i šejh El-Albani.)

Podvučeni dio dove, “ne iskušaj nas u vjeri”, na arapskom jeziku glasi: ve la tedž’al musibetena fi dinina!

Pokušajmo naučiti ovu Poslanikovu, ﷺ, dovu i učiti je u odabranim vremenima, eda nas dragi Allah poštedi kušnje u vjeri i, odatle, sačuva svakog zla. A Allah je pokrovitelj uspjeha!

Odgovorio: Abdurrahman Kuduzović

Premda savremeni čovjek ima neuporedivo više mogućnosti za udobnijim životom na ovom svijetu, nije sretan. Njegova se sreća čak ne može ni uporediti sa srećom čovjeka koji je živio prije dva-tri stoljeća. Kad su bolnice za duševne bolesti bile punije?! Kad je duševnih bolesnika bilo više nego što ih danas ima?! Dakle, napetost, unutrašnji nemir i opsesivne misli, kako ste se sretno izrazili, “krase” nas, a naizgled smo sretni i ništa nam ne nedostaje.

Allah, džellešanuhu, u časnom Kur’anu kaže: “…u Knjizi Mi nismo ništa izostavili…” (El-En‘am, 38). Ovaj ajet dokazuje da u islamu mora postojati odgovor na sva pitanja, pa i na pitanje zbog čega ljudi boluju od depresije i unutrašnjeg nemira. Evo odgovora: “‘A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepim oživiti’” (Ta Ha, 124). Onaj ko se okrene od islama, taj živi tjeskobnim životom, nesumnjivo, makar izgledao sretan i bezbrižan – ljudi ne vide ono šta on osjeća, a on se upinje da svoje osjećaje sakrije. Blago onom čovjeku kojem Milostivi Allah ukaže Svoju milost, pa ga uputi na Pravu stazu! Takav uživa još na ovom svijetu, u slasti vjerovanja i Allahovoj naklonosti, a na ahiretu će uživati u džennetu, čije se čari ne mogu zamisliti ni opisati. Lijek protiv depresije jest vjerovanje i činjenje dobrih djela. Uzvišeni Allah kaže: “Onome ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život i, doista, nagradit ćemo ih boljom nagradom nego što su zaslužili” (En-Nahl, 97). Zar je moguće da živi sretno onaj čovjek koji nije bogobojazan i koji se prema Allahu ružno odnosi, a On je Onaj Koji daje sreću i ugodnost?! Islam nas uči da je bogobojaznost temelj svakog dobra i čestitosti i da grijesi imaju za posljedicu zlo i kušnje. Evo o tome Božijih riječi: “Zbog onog što ljudi rade, pojavio se metež na kopnu i na moru…” (Er-Rum, 41); “Kakva god vas bijeda zadesi, to je zbog grijeha koje ste zaradili, a On mnoge i oprosti.” (Eš-Šura, 30)

Budući da su muslimani uvelike odstupili od naučavanja islama, počeli su se baviti stvarima koje islam strogo zabranjuje i koje su sušta laž, a jedna od tih laži jest proricanje sudbine. O proricanju sudbine govori se u sljedećim hadisima. Safijja b. Ebu Ubejd prenosi od jedne Resulullahove, ﷺ, žene da je Poslanik, ﷺ, rekao: “Ko posjeti vračara i upita ga nešto u vezi s gajbom pa mu povjeruje, njegov namaz neće biti primljen četrdeset dana” (Muslim). Ebu Hurejra, radijallahu anhu, pripovijeda da je Vjerovjesnik, ﷺ, rekao: “Ko posjeti vračara i povjeruje u ono šta govori, i ko priđe svojoj supruzi dok je u mjesečnom ciklusu, i ko priđe svojoj supruzi u analni otvor – takvi su se već odrekli Kur’ana, koji je objavljen Muhammedu.” (Ebu Davud, Et-Tirmizi, Ibn Madža, En-Nesai i neki drugi muhadisi)

Možda će neko, pročitavši ovo, kazati: “Ako vračevi ne poznaju budućnost, zbog čega se dogodi ono o čemu oni izvijeste?!” Ovo je pitanje sasvim logično, blisko je razumu, a i na njega nam islam nudi odgovor. Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, ﷺ, jednom prilikom rekao sljedeće: “Kad Allah odredi nešta, na nebu, meleki udare svojim krilima, kao da su lanac kojim se udara po kamenu, povinujući se toj Božijoj odredbi. A kad ih mine strah, upitaju: ‘Šta je rekao vaš Gospodar?’ Tad pitaocima drugi meleki odgovore: ‘Istinu je rekao, a On je Svevišnji i Veličanstveni!’ I tu istu odredbu čuju oni koji prisluškuju, koji stoje jedni na drugima, pa džin čuje riječ i prenese je onome koji je ispod njega, a koji je, opet, prenese onome ispod sebe, sve dok tu istu riječ ne prenesu sihirbazu ili vraču. – Ponekad džina sustigne zvijezda padalica prije nego što prenese ono što je čuo, a ponekad je prenese pa ga ona tek tada sustigne. Na tu istinitu riječ sihirbaz, odnosno vrač doda stotinu laži, i ljudi govore: ‘Zar nije rekao da će se toga i toga dana desiti to i to!’, te mu bude povjerovano uslijed jedne nebeske vijesti koju je čuo” (El-Buhari). Ponekad šejtani prisluškuju koristeći se lakšim načinom od spomenutog. Naime, Aiša, radijallahu anha, prenijela je sljedeće Poslanikove, ﷺ, riječi: “Meleki u oblacima razgovaraju o budućim događajima na Zemlji, pa šejtani čuju riječ i šapnu je vraču na uho, kao što se šapće u flašu, ali na nju dodaju stotinu laži.” (El-Buhari)

I, na kraju, podsjetimo se na riječi velikog islamskog učenjaka El-Hattabija: “Vračevi su oštroumni i vatrenog temperamenta, ali veoma pokvareni ljudi kojima su šejtani ovladali zbog međusobne sličnosti i pomažu im svim raspoloživim sredstvima. Vračanje je u paganstvu bilo veoma rašireno, posebno među Arapima, tim više što tada nije bilo poslanika. Među njima su postojali brojni načini vračanja. Naime, nekim vračevima vijesti donose džini koji se uspinju jedan na drugog sve dok ne dosegnu visinu na nebu s koje mogu čuti ono što ih interesira, a kad džin čuje određenu vijest, prenosi je onome ispod sebe, i tako sve dok vijest ne dospije do vrača, pa on na zrno istine doda tovar neistine. Kad je s pojavom islama objavljen Kur’an, nebo je zaštićeno od šejtanâ, i Svevišnji je  Allah na njih slao zvijezde padalice, i ostalo je da onaj gornji krišom čuje neku vijest i prenese je dolje prije nego što ga pogodi padalica, na šta nas upućuju Allahove riječi: ‘…a onoga koji šta ugrabi – stigne svjetlica blistava’ (Es-Saffat, 10).

Prije pojave islama vračevi su često pogađali šta će se dogoditi, kako su pripovijedali Šikk i Setih, ali je s pojavom islama to smanjeno, skoro iskorijenjeno, hvala Allahu. Među vračevima ima i onih koje džin izvijesti o onome što je samo on vidio, a šta čovjek pretežno ne zna, ili ono šta je vidio prisutni, ali ne i odsutni. Ima i onih koji se oslanjaju na slutnje, pretpostavke i nagađanja, a to Svemogući Allah dadne nekim ljudima, osim što oni na to dodaju mnoge laži.

A ima i onih koji se oslanjaju na iskustvo i običaj, pa na osnovu prethodnog, sličnog, događaja tvrde da će se dogoditi tako i tako. I to uvelike liči crnoj magiji (sihru), tim prije što neki od njih posežu za gatanjem iz leta ptica, bacanjem piljaka i na osnovu položaja zvijezda, a sve je to Šerijatom zabranjeno” (Ove je riječi prenio Ibn Hadžer el-Askalani u djelu “Fethul-Bari”).

Allahu dragi, učini da robujemo samo Tebi, da lijepo živimo, još ljepše umremo i da Ti nama budeš zadovoljan! A Allah najbolje zna, On je Znalac svih tajni.

Odgovorio: Abdurrahman  Kuduzović

Pitanje slično Vašem postavljeno je eminentnom učenjaku Ibn Bazu, rahimehullah, i on je odgovorio da je “pušenje nargile i duhana izuzetno štetno, pa to spada u zabranjena djela”. U tome se ovaj islamski učenjak pozvao na Allahove riječi: “Pitaju te šta im se dozvoljava. Reci: ‘Dozvoljavaju vam se lijepa jela…’” (El-Maida, 4); “‘…koji će im lijepa jela dozvoliti, a ružna im zabraniti…’” (El-E‘raf, 157).

I mnogi savremeni islamski učenjaci smatraju da je pušenje nargile zabranjeno. Na štetne posljedice pušenja nargile upozorila je i Svjetska zdravstvena organizacija, koja kaže da je nargila isto toliko kobna za pluća kao pušenje cigareta.

“Pušenje nargile oslobađa velike koncentracije toksične mješavine ugljenmonoksida, teških metala, kancerogenih hemijskih supstanci i nikotina u količini dovoljnoj da izazove ovisnost. Za vrijeme jedne seanse, koja traje između dvadeset i osamdeset minuta, pušač nargile može inhalirati dim koji inhalira pušač kad popuši stotinu cigareta ili više…”, kaže se u jednom izvještaju ove organizacije.

Onome ko se sustegne od zabranjenog, Allah će dati užitak u halalu i nagradit će ga lijepom nagradom. Allah je, džellešanuhu, pokrovitelj uspjeha i samo On sve zna.

Odgovorio: Abdurrahman Kuduzović