Alejkumusselam.

Pitanje učenja Bismile na početku Fatihe i na početku sure zahtijeva da se kaže nešto ukratko o dvije mes’sle na kojima je ovo pitanje zasnovano, a to su: da li je Bismila ajet iz Kur’ana ili nije i kakav je propis učenja Bismile na početku Fatihe.

Da li se Bismila ubraja u ajet iz Kur’ana ili ne

Ovo pitanje je jedno od najbitnijih mes’ela u poglavlju namaza jer od njega zavisi valjanost namaza. Zato kaže imam Nevevi (El-Medžmu 3/334): “Znaj, da je pitanje Bismile važno i bitno na njemu je izgrađena ispravnost namaza koji je najvećei temelj (vjere) poslije tevhida”.

Prije navođenja stavova učenjaka neophodno je razdvojiti ono oko čega se učenjaci slažu po ovom pitanju da bi tek onda naveli stavove učenjaka oko onoga oko čega se razilaze.

Naime, složni su učenjaci da je Bismila dio ajeta iz sure En-Neml, a to su riječi Uzvišenog: “Ono je od Sulejmana i glasi: ‘U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! (En-Nemlu, 30), kao i da Bismila nije ajet na početku sure Et-Tevba. Da oko ovoga nema razilaženja među učenjacima to navode hanefijski učenjak Ebu Bekr El-Džessas, Nevevi, Ibn Tejmije, Ibn Rušd i mnogi drugi.

Zatim su se učenjaci razišli oko Bismile da li je ona ajet od Fatihe ili ne, da li prvi je ajet na početku svake sure ili ne, ili je ajet sam za sebe objavljen radi razdvajanja između sura, ili je ajet u Fatihi a nije u ostalim surama? Po ovom pitanju učenjaci imaju pet mišljanja.

Prvo mišljenje: da Bismila nije ajet od Fatihe niti ajet na početku svake sure nego je ajet sam za sebe objavljen da bi se znali gdje se razdvajaju sure, pa tako po ovom mišljenju Kur’an ima 114 sura i jedan ajet a to je Bismila.

Ovo je poznat stav kod hanefija naročito njihovih potonjih učenjaka, rivajet od Ahmeda i izabrao ga je šejhul-islam Ibn Tejmije.

Drugo mišljenje: da je Bismila ajet od Fatihe i prvi ajet svake sure.

Ovo je stav imama Šafije i odabrani stav većine njegovih učenika.

Treće mišljenje: da Bismila nije ajet ni od Fatihe ni prvi ajet svake sure niti je objavljena radi razdvajanja među surama.

Ovo je stav nekih prvih učenjaka kod hanefija, imama Malika i učenjaka njegovog mezheba. Po njima Bismila se piše radi da bi se znalo gdje je početak neke sure i radi bereketa a ne zato što je ajet iz Kur’ana.

Četvrti stav: da je Bismila ajet od Fatihe ali nije ajet na početku svake sure.

Ovo je stav nekih učenjaka šafijskog mezheba, rivajet od imama Ahmeda i nekih učenjaka hanbelijskog mezheba.

Peto mišljenje: da je Bismila ajet od Fatihe i dio prvog ajeta na početku svake sure.

Ovo je stav nekih učenjaka šafijaskog mezheba.

Navođenje dokaza za svako mišljenje i komentarisanje istih bi uzelo mnogo prostora, zbog toga ću navesti odabrano mišljenje poduprijeto sa argumentima.

Odabrano mišljenje je treći stav učenjaka, tj. da Bismila nije ajet ni od Fatihe niti je ajet na početku svake sure, a takođe nije ajet iz Kur’ana sa kojim se razdvajaju sure, nego je ajet sa kojim počinje svaka sura (osim Et-Tevbe), znači ona se navodi na početku svake sure čime se ujedno zna i kraj prethodne.

Od dokaza koji podupiru ovaj stav je sljedeće:

Prvo: hadis kojeg bilježi Ebu Davud od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, u kojem kaže: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije znao gdje se razdvaja sura (od one prije nje) sve dok mu se ne spusti Bismillahirrahmanirrahim”. Hadis je vjerodostojnim ocijenio šejh Albani. Znači nije znao gdje završava neka sura sve dok mu se ne spusti Bismila sa kojom mu se stavi do znanja da počinje sljedeća sura.

Drugo: Bismila se navodi i prije sure Fatihe iako prije nje nema nijedne sure, a to znači da je Bismila objavljena radi razdvajanja među surama ne bi se spominjala na početku Fatihe.

Treće: Bismila se piše na početku svake sure a ne ubraja se ajetom od te sure, tj. ne piše se da je to prvi ajet te sure. Na primjer, sura El-Kevser ima samo tri ajeta po idžmau učenjaka, a da se ubraja u tu suru imala bi četiri ajeta, takođe sura El-Mulk ima trideset ajeta a da je Bismila od nje imala bi 31 ajet a što bilo oprečno hadisu u kojem je došlo da ona ima 30 ajeta.

Korist poznavanja ovog pitanja se sastoji u sljedećem:

Prvo – onaj ko kaže da je Bismila ajet na početku svake sure po njemu je vadžib učiti Bismilu na početku Fatihe i svake sure u namazu jer je po njemu ona dio te sure.

Drugo – ko smatra da je Bismila prvi ajet od Fatihe po njemu je obaveza da se i Bismila uči naglas u namazima u kojim imam uči Fatiha naglas.

Propis učenja Bismile na početku Fatihe

Oko propisa učenja Bismile u namazu na početku Fatihe učenjaci imaju tri mišljenja:

Prvo mišljenje: da je učenje Bismile prije Fatihe u namazu mustehab.

Ovo je najpoznatiji stav unutar hanefijskog mezheba a zastupasju ga i hanabile.

Svoj stav dokazuju sa dva hadisa:

Prvi: hadis od Nuajma El-Mudžmira u kojem kaže da je klanjao iza Ebu Hurejre, radijallahu anhu, proučio je Bismillahirrahmanirrahim, a zatim Fatihu …, te kada je predao selam rekao je: “Tako mi onog u čijoj je ruci moja duša, ja najsličnije klanjam namazu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem”. hadis bilježe Bejheki, Darekutni i Hakim, a vjerodostojnim ga ocjenjuju Bejheki, Darekutni, Hakim i Zehebi.

Drugi: hadis od Ummu Selem, radijallahu anha, u kojem ona kaže: “Kada bi Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učio učio bi ajet po ajet: Bismillahirrahmanirrahim, El-Hamdu lillahi rabbil-alemin, …”. bilježe ga Darekutni, Hakim, Ibn Huzejme i Ahmed, a vjerodostojnim ga ocjenjuju Darekutni, Hakim i Zehebi.

Drugo mišljenje: da je učenje Bismile prije Fatihe u namazu vadžib. Ovo je stav imama Šafije i sljedbenika njegovog mezheba.

Oni dokazuju svoj stav time što je Bismila ajet od Fatihe te zbog toga vadžib da se uči. Na ovo se može prigovoriti da oko pitanja da li je Bismila dio Fatihe postoji jako razilaženje među učenjacima te se zbog toga ne može sa tim dokazivati.

Treće mišljenje: da je učenje Bismile prije Fatihe u farz namazima mekruh (pokuđeno) a u nafilama dozovljeno.

Ovo je stav imama Malika i većine njegovih sljedbenika.

Oni svoj stav dokazuju hadisom kojeg bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Enesa, radijallahu anhu, u kojem on kaže: “Da su Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, Ebu Bekr i Omer otpočinjali namaz sa El-Hamdu lillahi rabbil-alemin”. Kažu da ovo ukazuje da nije propisano da se Bismila uči na farz namazima.

Takođe, dokazuju svoj stav sa hadisom kojeg bilježi Tirmizi, Ibn Madže i Ahmed, u kojem je došlo da je ashab Abdullah ibn Mugaffel nazvao učenje Bismile prije Fatihe u namazu novotarijom. Međutim, hadis je slab te ga nema potrebe navoditi.

Ovom stavu se može prigovoriti da u hadisu sa kojim dokazuju nepropisanost učenja Bismile nije došlo da oni nisu učili Bismilu u sebi što je moguće, te tako njihov dokaz ne može presuditi po ovom pitanju.

Odabrani stav je prvo mišljenje, tj. da je učenje Bismile prije Fatihe u namazu mustehab, jer dokazi koje navode jasno ukazuju na propisanost učenja Bismile, a Allah zna najbolje.

Prema tome, mustehab je učiti Bismilu prije Fatihe, a oko učenja Bismile prije sure u namazu nije mi poznat neki šerijatski tekst na tu temu niti stavovi učenjaka o tome.

A što se tiče izgovaranja tekbira pri podizanju ruku na trećem rekatu kada se već dignemo na treći rekat i izgovaramo tekbir na sedždi to nije propisano, nego se izgovara samo jedan tekbir prilikom ustajanja sa sedžde. Ve billahi tevfik.

mr. Zijad Ljakić!

Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Ima učenjaka koji smatraju da se povlastica potiranja po mestvama ne prenosi s gornje na donje mestve, a ima i onih ko smatraju da se prenosi ukoliko čovjek gornje skine tokom vremena u kojem ima pravo na ovu povlasticu. Preovladava stav ovih potonjih učenjaka. Prema tome, ako čovjek potre po jednim čarapama i kasnije na njih obuje druge čarape, odnosno obuću, dozvoljeno je, prema mišljenju koje preovladava, potirati po gornjim čarapama, odnosno po obući, pod uvjetom da nije isteklo vrijeme predviđeno za činjenje mesha. Važno je znati da se, kad je riječ o vremenu koje je predviđeno za mesh, u obzir uzima status čarapa koje su prve obuvene, a ne status drugih čarapa, odnosno obuće.

Šejh Muhammed b. Usejmin

Preuzeto sa stranice http://www.minber.ba

Pet je islamskih propisa koji se odnose na čovjeka koji je džunup.

Prvi je propis to da je džunupu zabranjeno obavljanje namaza, bez obzira na to radilo se o farzu ili nafili, pa je čak zabranjeno da obavlja i dženaza-namaz, jer je Allah, dželle šanuhu, rekao: “O vjernici, kad hoćete namaz obaviti, lica svoja i ruke svoje do iza lakata operite – a dio glava svojih potarite – i noge svoje do iza članaka. A ako ste džunupi, onda se okupajte…” (el-Maida, 6)

Drugi propis jest da je džunupu zabranjeno obavljati tavaf oko Kabe, jer se Kaba nalazi u Haremu, a džunup ne smije boraviti u džamiji, na osnovi Allahovih, dželle šanuhu, riječi: “O vjernici, pijani nikako namaz ne obavljajte, sve dok ne budete znali šta izgovarate, i kad ste džunupi – osim ako ste putnici – sve dok se ne okupate…” (en-Nisa, 43)

Treći je propis da je džunupu zabranjeno dodirivati Mushaf. Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Kur’an smije dodirnuti samo onaj ko je čist!” (ed-Darimi, 3, i en-Nesai, 5718)

Četvrti propis jest da je džunupu zabranjeno boraviti u džamiji, osim ako uzme abdest, na temelju kur’anskog ajeta: “O vjernici, pijani nikako namaz ne obavljajte, sve dok ne budete znali šta izgovarate, i kad ste džunupi – osim ako ste putnici – sve dok se ne okupate…” (en-Nisa, 43)

I peti propis koji se odnosi na džunupa jest da mu je zabranjeno učiti Kur’ani-kerim sve dok se ne okupa, utoliko što je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, poučavao ashabe Kur’anu u svim prilikama, osim onda kad je bio džunup.

Šejh Muhammed b. Usejmin

Preuzeto sa stranice http://www.minber.ba

Riječi: “Bolje je namaz klanjati nego spavati” dodaju se na prvi, a ne na drugi sabahski ezan, na temelju hadisa: “Kad budeš učio prvi sabahski ezan, dodaj riječi: ‘Bolje je namaz klanjati nego spavati!’” (Ahmed, 3/408)

Ovdje, međutim, treba znati da se pod sintagmom prvi sabahski ezan, koja je upotrijebljena u hadisu, podrazumijeva ezan koji se uči nakon nastupanja namaskog vremena; to je prvi ezan, a drugi ezan jest ikamet: i ikamet se naziva ezanom, pozivom. El-Buhari i Muslim zabilježili su sljedeći Vjerovjesnikov, sallallahu alejhi ve sellem, hadis: “Između svaka dva poziva može se obaviti dobrovoljni namaz” (el-Buhari, 627, i Muslim, 304), a značenje je ovo: između ezana i ikameta može se obaviti dobrovoljni namaz. Imam el-Buhari zabilježio je predanje u kojem se kaže da je vladar pravovjernih Osman, radijallahu anhu, zarad džuma-namaza uveo treći ezan (to jest drugi, jer se i ikamet naziva ezanom, pozivom na namaz).

Dakle, Bilalu, radijallahu anhu, naređeno je da riječi: “Bolje je namaz klanjati nego spavati” doda prilikom učenja prvog sabahskog ezana. Ezan koji se uči prije nastupanja zore nije ezan zarad sabah-namaza. El-Buhari i Muslim zabilježili su da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Bilal uči ezan potkraj noći da bi probudio one koji spavaju i da bi završili dobrovoljni namaz oni koji klanjaju.” Dakle, pomoću tog ezana Bilal je objema kategorijama najavljivao da je vrijeme za konzumiranje hrane koja se jede prilikom sehura. Imami el-Buhari i Muslim zabilježili su da se Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obratio Maliku b. el-Huvejrisu: “Kad nastupi namasko vrijeme, neka jedan od vas prouči ezan”, a sabah-namaz nastupa nakon pojave zore.

Nije ispravno prosuđivanje onih ljudi koji smatraju da se sintagma prvi sabahski ezan odnosi na ezan koji se uči prije pojave zore. Neki ljudi vele: “Riječi: ‘Bolje je namaz klanjati nego spavati!’ izgovaraju se tokom ezana koji se uči prije zore, jer se ove riječ odnose na obavljanje dobrovoljnog namaza. Samo se za dobrovoljni namaz može reći: ‘Bolje je namaz klanjati nego spavati!’” Naime, kako se komparativ bolje može upotrijebiti za ono što nije farz, isto se tako može upotrijebiti i za strogu obavezu. Evo za to dva primjera: “O vjernici, hoćete li da vam ukažem na trgovinu, ona će vas spasiti patnje nesnosne: u Allaha i Poslanika Njegova vjerujte i imecima svojim i životima svojim na Allahovu se putu borite – to vam je, da znate, bolje…” (es-Saff, 10, 11) ; “O vjernici, kad se u petak na namaz pozove, kupoprodaju ostavite i pođite namaz obaviti – to vam je bolje neka znate!” (el-Džumua, 9)

Šejh Muhammed b. Usejmin

Preuzeto sa stranice http://www.minber.ba