Spomenute misli dolaze od šejtana! Uzvišeni Allah u suri En-Nas kaže: “…od zla šejtana napasnika, koji zle misli unosi u srca ljudi.” (En-Nas, 4–5) Ibn Abbas je, u komentaru ovog ajeta, rekao: “To je šejtan koji je uz čovjeka. Kada je čovjek nemaran, šejtan mu unosi loše misli, a kada čovjek spomene Allaha, šejtan pobjegne.” (Ibn Kesir, Tefsir, 4/750)

Musliman treba da zna da je stvoren na ovom dunjaluku kako bi bio iskušan. Najveća iskušenja za čovjeka muslimana jesu ona koja ga odvraćaju od Pravog puta. Kao što drugi ljudi muslimane pokušavaju da odvrate od Pravog puta na razne načine, tako isto i šejtani ljudima unose razne misli kako bi ih odvratili od islama. U svim tim slučajevima čovjek nije grješan sve dok se ne odazove onima koji ga pozivaju. Tako, ako se čovjek odazove čovjeku koji ga poziva da ostavi namaz, bit će grješan! Tako isto i kada su u pitanju ružne misli. Ako čovjeku, naprimjer, dolaze misli da, ne dao Allah, opsuje Allaha, čovjek nije grješan, jer su to iskušenja za koja zna da su od šejtana i zna kako da im se odupre, ali ako bi se čovjek odazvao tim mislima pa opsovao Allaha, onda postaje grješan.

Jedan dio islamskih učenjaka kaže da šejtan dolazi sa takvim mislima onome za koga je izgubio nadu da će ga odvratiti od Pravog puta, pa onda želi da ga na taj način prepada i zastrašuje.

Allahov Poslanik, ﷺ, u hadisu koji su zabilježili Buhari i Muslim od Ebu Hurejre, kaže: “Zaista je Allah mom ummetu oprostio ono što im duše njihove govore, sve dok to ne izgovore ili ne postupe po tome.” (Buhari, br. 2391; Muslim, br. 327)

Također, u hadisu koji bilježe Buhari i Muslim od Ebu Hurejre, Allahov Poslanik, ﷺ, kaže: “Nekome od vas doći će šejtan i govorit će mu: ‘Ko je stvorio ovo, ko je stvorio ovo?’, sve dok mu ne kaže: ‘Ko je stvorio Allaha?’, pa kada mu to kaže, neka čovjek kod Allaha zatraži zaštitu od šejtana i neka odmah prekine s time.” (Buhari, br. 3102; Muslim, br. 343)

Imam Muslim u svom Sahihu zabilježio je hadis od Ebu Hurejre, r. a., u kojem se kaže da su neki ashabi došli Allahovom Poslaniku, ﷺ, i rekli: “Dolaze nam misli kojih se ustručavamo spomenuti?’’ Allahov Poslanik, ﷺ, rekao im je: “Stvarno vam dolaze?”Ashabi rekoše: “Da!” Poslanik, ﷺ, reče im: “To vam je čisti iman.”

Imam Nevevi u komentaru kaže: “Smatranje tih misli nečim velikim i strah od toga da čovjek to izgovori, a kamoli da u to povjeruje, može se pojaviti samo kod nekoga čiji se iman upotpunio i od koga se udaljila svaka sumnja.” (Šerhu Sahihi Muslim, 1/59)

Dakle, iz navedenog možemo zaključiti da su takve misli samo nešto čime šejtan pokušava da odvrati muslimana od Pravog puta i da ga zastraši i ožalosti. Stoga, kada ti dođu takve misli, treba da znaš od koga su, da zatražiš zaštitu kod Allaha, da Allaha što više spominješ, da znaš da čovjek radi njih nije grješan, da su takve misli dolazile i onima koji su bili u društvu Allahovog Poslanika, ﷺ, i što je najvažnije, da znaš da je strah od takvih misli Poslanik, ﷺ, nazvao – čistim i pravim imanom!

A Allah najbolje zna!

Odgovorio: Hfz. Dževad ef. Gološ

Murdžije su zabludjela muslimanska sekta koja je svojim poimanjem imana i njegovom definicijom izašla van okvira ehli-sunnetskog učenja. Kod učenjaka ehli-sunneta iman se sastoji od ubjeđenja u srcu, izgovaranja riječi (dva šehadeta) i djela (djela udova) i iman ne vrijedi bez prisustva ove tri komponente. Ibn Kesir navodi od imama Šafije, Ahmeda i Ebu Ubejda konsenzus učenjaka da iman sačinjavaju riječi i djela. (Vidjeti: Tefsirul-Kur’anil-azim, 1/41–42) Imam Šafija kaže: “Ashabi, tabiini i generacije nakon njih jednoglasni su u mišljenju da se iman sastoji iz riječi, djela i nijeta (tj. ubjeđenja) i da je postojanost imana ovisna o svakom od ovih elemenata.” (Lalikai, Šerhul-usul, 5/957) Ebu Zura i Ebu Hatim er-Razi kažu: “Učenjaci iz svih područja: Hidžaza, Iraka, Šama i Jemena, govorili su da se iman sastoji od riječi i djela.” (Lalekai, Šerhul-usul, 2/198) Imam Buhari kaže: “Sreo sam više od hiljadu učenjaka iz Hidžaza, Meke, Medine, Kufe, Basre, Vasita, Bagdada, Šama, Egipta… i oni se ne razilaze u pogledu toga da se vjera sastoji iz riječi i djela.” (Lalekai, Šerhul-usul, 2/194, Es-Sijer, 12/407, i Fethul-Bari, 1/61 i ocijenio je ovu predaju ispravnom). Ibn Abdulberr kaže: “Islamski pravnici i hadiski stručnjaci jednoglasni su u mišljenju da se iman sastoji iz riječi i djela.” (Vidjeti: Et-Temhid, 9/238) Imam Begavi kaže: “Ashabi, tabiini i učenjaci ehli-sunneta poslije njih jednoglasni su u mišljenju da su djela sastavni dio imana.” (Vidjeti: Šerhus-sunna, 1/38) Murdžije, pak, smatraju da se iman ogleda u riječima (i eventualno potvrđivanju srcem) i da je iman velikog grješnika isti kao iman vjerovjesnikâ, i ne smatraju činjenje dobrih djela sastavnim dijelom imana. (Vidjeti: Et-Temhid, 4/242; Medžmuul-fetava, 3/233, 13/24, 13/29, 23/197; Džamiul-ulumi vel-hikem, str. 44; Es-Sijer, 5/44; Šerhu kasideti Ibn Kajjim, 2/139; Avnul-Ma‘bud, 12/282) Međutim, same murdžije se razilaze u pogledu definicije imana. Tako džehmije, keramijje i murdžietul-fukaha ne definiraju iman na isti način. Džehmije smatraju da je iman puko ubjeđenje u srcu, keramije da je isključivo potvrđivanje jezikom, a murdžietul-fukaha smatraju da iman podrazumijeva potvrđivanje jezikom i ubjeđenje u srcu. Po mišljenju murdžija, iman svih ljudi je isti. (Vidjeti: Medžmuul-fetava, 7/93) Murdžije se slažu sa ehli-sunnetom da ispravan iman podstiče na pokornost i činjenje dobrih djela, ali ne prihvataju tvrdnju da je činjenje dobrih djela pokazatelj ispravnog vjerovanja. (Uporediti: Medžmuul-fetava, 7/36 i 13/26) Prema mišljenju nekih učenjaka, murdžije su se podijelili na dvanaest različitih frakcija. (Vidjeti: El-Džamiu li ahkamil-Kur’an, 4/171)

Što se tiče murdžija oni, svakako, kao i druge zabludjele sekte smatraju sebe nosiocima istine. Što se tiče naziva “murdžije”, to su ime dobili od ehli-sunneta jer su odvojili djela od imana.

Ovaj nakaradni akaidski mezheb, na veliku žalost, raširen je među muslimanskim masama općenito. Mnogi ljudi smatraju da je dovoljno izgovoriti riječi ihlasa (dva šehadeta) i nakon toga nadati se Džennetu. Izgovaranje riječi ihlasa i ubjeđenje u srcu elementarni su dijelovi imana, ali nisu validni bez djela. Pored gorke stvarnosti mnogih muslimana, smatram da je termin “murdžije” isforsiran i pripisan vjernicima koji su čisti od njega. Kada je u pitanju ovo neosnovano etiketiranje, za pojedince daije predstavljaju pravu poslasticu. Optužuju ih da su murdžije, jer, navodno, nisu spoznali osnove vjere i nisu se odrekli lažnih božanstava. Nije mi poznato da je neko od daija pozivao ljude u ovaj pokvareni akaidski mezheb direktno ili indirektno. To što daije ne tekfire određenu osobu, zbog nedovoljno raspoloživih argumenata o njoj ili smatraju da je u javnom tekfiru dotične osobe veća šteta nego korist, ne smatra se mezhebom murdžija, po konsenzusu razumom obdarenih ljudi. Međutim, nepravednog etiketiranja pa i proglašavanja otpadnicima nisu bili pošteđeni ni naši najbolji, zar da budu pošteđene daije?! A Allah najbolje zna!

Mr. Safet Kuduzović

Ono što muslimani trebaju jeste da uvećavaju potomstvo koliko god je to moguće, jer je Vjerovjesnik, ﷺ, na to skrenuo pažnju riječima: “Ženite se umiljatim i plodnim ženama, jer ću se ja vašim brojem nadmetati na Sudnjem danu (sa drugim narodima).”

Mnoštvo potomstva vodi ka umnožavanju ummeta, a u mnoštvu ummeta nalazi se njegovo dostojanstvo, kao što Uzvišeni Allah, spominjući svoje dobročinstvo prema Izraelćanima, kaže: “…i učinit ćemo vas brojnijim.” (El-Isra, 6)
A Šuajb je rekao svome narodu: “I sjetite se da vas je bilo malo i da vas je On umnožio.” (El-A‘raf, 86)

Niko ne može negirati to da je brojnost ummeta uzrok njegovog dostojanstva i moći, suprotno onome što predstavljaju ljudi lošeg mišljenja, koji smatraju da je mnoštvo ummeta uzrok njegovog siromaštva i bijede.

Ako se ummet umnoži, osloni na Uzvišenog Allaha i vjeruje u Njegovo obećanje: “Na Zemlji nema nijednog živog bića, a da ga Allah ne hrani” (Hud, 6), Allah će mu olakšati i dati iz Svoga obilja. Na osnovu ovoga postoji jasniji odgovor na postavljeno pitanje.

Žena ne može upotrebljavati kontracepcijska sredstva, osim uz dva uvjeta:

1. da postoji za to potreba (opravdan razlog), kao da bude bolesna i ne može zdravstveno podnijeti trudnoću svake godine, ili da bude previše mršava ili da postoje neke druge smetnje koje bi joj naškodile ako bi ostajala trudna svake godine;

2. da muž dozvoli ženi korištenje ovih tableta jer on ima pravo na djecu, a mora se konsultirati i ljekar u vezi s tim: da li su te tablete štetne ili ne. Kada se ispune ova dva uvjeta, onda nema smetnje da se koriste ove tablete, ali da to korištenje ne sprečava trudnoću zauvijek jer bi to značilo prekidanje potomstva.

Što se tiče drugog dijela pitanja, odgovor na njega bio bi sljedeći: U osnovi, nije moguće ograničavati potomstvo, jer Allah, dž. š., određuje kada će koja žena ostati trudna. Zatim, kada bi se čovjek ograničio na određeni broj djece, može se desiti neka nesreća koja za jednu godinu oduzme živote sve djece i čovjek ostane bez njih i bez potomstva. Precizno rečeno, ograničavanje potomstva je nešto što je strano šerijatu, ali je sprečavanje začeća uvjetovano nuždom, kao što je prethodno rečeno u odgovoru na prvo pitanje.

Što se tiče trećeg dijela pitanja, a odnosi se na bezrazložno ejakuliranje izvan rodnice prilikom snošaja, ispravan stav učenjaka jeste da to nije grijeh. To se temelji na riječima Džabira, r. a.: “Mi smo prilikom snošaja (sa našim suprugama) ejakulirali izvan rodnice, a Kur’an je objavljivan”, tj. to je bilo u vrijeme Vjerovjesnika, ﷺ.

Da je ovaj postupak zabranjen, Allah, dž. š., bi ga zabranio. Učenjaci, međutim kažu da čovjek ne može ejakulirati izvan rodnice u slučaju slobodne žene (suprotno od robinje) bez njene dozvole. To znači da čovjek ne može to uraditi u slučaju svoje supruge koja je slobodna žena, jer i ona ima pravo na djecu. Zatim, takvim se postupkom ženi uskraćuje potpuni užitak jer se on postiže tek nakon ejakulacije.

Stoga, može se reći da u slučaju ženinog neodobravanja ejakuliranje izvan rodnice, njoj se uskraćuje potpuni užitak kao i moguće potomstvo.
Zbog navedenog, ovaj postupak smo uvjetovali ženinom dozvolom.
Šejh Ibn Usejmin

Fetve o ženskim pitanjima, sakupio Muhammed el-Musnid

Preveo i prilagodio: Elvedin Pezić, prof.

Poznato je da izlazak žene zbog rada na poljima na kojima rade muškarci vodi do miješanja s njima. To je veoma opasna pojava, koja ima opasne posljedice, gorke plodove i kobne rezultate. Ona je u suprotnosti sa šerijatom, koji nalaže ženi da boravi u kući i da obavlja poslove specifične za nju i koje joj je Uzvišeni Allah po prirodi odredio, kako bi bila daleko od miješanja s muškarcima.
Jasni i vjerodostojni dokazi koji zabranjuju osamljivanje muškarca sa ženom kojoj nije mahrem, gledanje u nju i sredstva koja vode u ono što je Allah, dž. š., zabranio, jesu mnogobrojni, jasni i nalažu zabranu miješanja žena i muškaraca i sve što ima loše posljedice. Neki od tih dokaza jesu sljedeći:

1) Iz Kur’ana:

”U kućama svojim boravite i ljepotu svoju, kao u davno pagansko doba, ne pokazujte, i namaz obavljajte i zekat dajite, i Allaha i Poslanika Njegovog slušajte! Allah želi da od vas grijehe odstrani i da vas potpuno očisti. I pamtite Allahove ajete i mudrosti, koji se kazuju u dovama vašim. Allah je, uistinu, dobar i sve zna.” (El-Ahzab, 33)
“O Vjerovjesniče, reci ženama svojim, i kćerima svojim, i ženama vjernika neka spuste haljine svoje niza se. Tako će se najlakše prepoznati, pa neće napastvovane biti. A Allah prašta i samilostan je.” (El-Ahzab, 59)

“Reci vjernicima neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim, to im je bolje, jer Allah, uistinu, zna ono što oni rade. A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim, i neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi išta osim onoga što je ionako spoljašnje, i neka vela svoja spuste na grudi svoje, neka ukrase svoje ne pokazuju drugima, to mogu samo muževima svojim, ili očevima svojim, ili očevima muževa svojih…” (En-Nur, 30–31)

“A ako od njih nešto tražite, tražite to od njih iza zastora. To je čistije i za vaša i za njihova srca.” (El-Ahzab, 53)

2) Iz sunneta:

Rekao je Allahov Poslanik, ﷺ: “Čuvajte se toga da ulazite kod žena (misli na one kojima čovjek nije mahrem)!” Upitan je: “Allahov Poslaniče, a šta kažeš za djevera?” Odgovorio je: “Djever je smrt!”

Poslanik, ﷺ, zabranio je općenito osamljivanje sa ženom kojoj muškarac nije mahrem i rekao: “Doista, treći sa njima dvoje jeste šejtan!”
On je zabranio ženi putovati bez pratnje mahrema, sprečavajući tako sredstva koja vode do nereda (fesada), zatvarajući vrata grijeha i iskorjenjujući uzroke zla i čuvajući oba roda (muški i ženski) od šejtanskih spletki. Zbog toga, od njega se navodi vjerodostojno predanje u kojem kaže: “Čuvajte se dunjaluka i čuvajte se žena, jer prva smutnja među Izraelćanima bila je zbog žena.” I kaže: “Poslije mene svom ummetu nisam ostavio veću smutnju (iskušenje), štetniju za muškarce, od žena.”
Ovi ajeti i hadisi nedvosmislenog su i jasnog značenja u pogledu obaveznosti udaljavanja od miješanja (muškarca i žene) koji uzrokuje rušenje porodica i razaranje zajednica.

Ako pogledamo položaj žene u nekim islamskim zemljama, vidjet ćemo da je ona postala profanisani predmet omalovažavanja, zbog toga što je izvedena iz svoje kuće i zaposlena poslovima koji joj ne odgovaraju.

Inteligencija u tim zemljama, kao i u zapadnim zemljama, proklamuje obaveznost vraćanja ženi njene prirodne uloge koju joj je odredio Uzvišeni Allah, i za koju ju je konstituisao tjelesno i umno. Polje djelovanja žene u kući ili u obrazovanju i slično, što je specifično za žene, dovoljno je i može nadomjestiti zapošljavanje žena na poljima na kojima rade muškarci. Nažalost, te proklamacije došle su sa zakašnjenjem.

Molimo Uzvišenog Allaha da čuva našu zemlju i sve druge muslimanske zemlje od neprijateljskih razarajućih spletki i zavjera i da uputi sve odgovorne ljude i publiciste da ljudima ukazuju na ono što će im popraviti njihova stanja na ovom i na drugom svijetu. Tako će izvršavati zapovijedi svoga Gospodara i Stvoritelja, koji zna ono u čemu je njihova korist. Allaha molimo i da uputi odgovorne ljude u islamskim zemljama na sve ono u čemu je dobrobit ljudi i država, na ovom i na drugom svijetu, i da nas, i njih i sve muslimane, sačuva od zabluda smutnje i uzroka kazne. Doista je On garant toga i On to može!

Šejh Ibn Baz

Fetve o ženskim pitanjima, str. 156, sakupio Muhammed el-Musnid

U slučaju da je žena sama, nije joj dozvoljeno sjesti u auto sa muškarcem koji joj nije mahrem, zbog toga što se ona na taj način osamljuje s njim. U vjerodostojnom hadisu prenosi se da je Poslanik, ﷺ, rekao: “Neka se čovjek ne osamljuje sa ženom bez prisustva njenog mahrema.” “Nijedan se čovjek neće osamiti sa ženom, a da šejtan neće biti sa njima.”

Ako s njima ima još jedan muškarac ili više njih, ili još jedna žena ili više, nema smetnje da se voze zajedno, jer je u tom slučaju otklonjeno osamljivanje. Međutim, moraju se ispuniti dva uvjeta: (1) da se ne radi o sumnjivim osobama (da takva vožnja bude daleko od bilo kakve sumnje) i (2) da se ne radi o putovanju. U slučaju putovanja, žena mora biti sa mahremom (bilo koja osoba s kojom ne može stupiti u brak: otac, amidža, djed, brat, daidža, svekar, zet). Dokaz za to su riječi Poslanika, ﷺ: “Neka žena ne putuje bez mahrema.”

Nema razlike između putovanja kopnom, morem ili zrakom.

Šejh Ibn Baz

(Fetve učenjaka dvaju harema, str. 209)