Smatram da ovo nije dozvoljeno, jer se saradnja sa njima obično uspostavlja nakon što im se približi onim što oni vole. Sihirbaz se šejtanima približava preko onoga što oni vole, tako da ne može valjati ono što on uradi. Takav je spomenuti slučaj sa upotrebom jasminovog ulja. To je prevara i zarađivanje novca na nedozvoljen način, a ponekad bi se moglo smatrati i kockom. Šejtanove radnje mogu biti samo plod fikcije i sihra. Znamo da oni ne posjeduju imetak i robu kao mi, pa kada čovjeku daju nešto od toga, to može biti samo nestvarna fikcija ili krađa od ljudi. Stoga nije ispravno sarađivati s njima.

Stvarnost pokazuje da su mnogi od ovih “čudotvoraca”, koji tvrde da mogu uvećavati i umnožavati novac, lažovi, varalice i pljačkaši. Novine su pune vijesti u ovom smislu, da nas Allah sačuva.

Muhammed Salih Munedždžid, Odgovori o islamskom vjerovanju, str. 52.

Kur’an i hadis ukazuju na postojanje džina i na svrhu njihovog stvaranja, a to je obožavanje Allaha Jedinog, koji nema druga. Uzvišeni kaže: “Džine i ljude stvorio sam samo da Mi robuju.” (Ez-Zarijat, 56) Na drugom mjestu kaže: “O, skupe džinski i ljudski, zar vam iz redova vas samih poslanici nisu dolazili koji su vam ajete Moje kazivali?” (El-En’am, 130) Džinski svijet je samostalan i odvojen; specifičan je po svojoj prirodi i osobinama koje su ljudima nevidljive. Zajedničko i njima i ljudima jeste to što posjeduju razum, moć spoznaje i mogućnost izbora između dobra i zla. Nazvani su džinima zbog njihove skrivenosti od očiju ljudi. Allah, dž. š., kaže: “On vas vidi, on i vojske njegove, odakle vi njih ne vidite.” (El-A‘raf, 27)

Materija od koje su stvoreni džini

Allah, dž. š., u Kur’anu nas obavještava o materiji od koje su stvoreni džini, pa kaže: “Džina je stvorio od vatre.” (Er-Rahman, 15) U hadisu koji prenosi Aiša, r. a., Poslanik, ﷺ, kaže: “Meleki su stvoreni od svjetlosti, džini od vatre, a Adem od onoga što vam je opisano.” (Muslim, br. 5314)

Vrste džina

Postoji više vrsta džina. Neki od njih poprimaju različite oblike, kao što su pas, zmija itd. Neki od njih lebde poput vjetra i imaju krila, a neki opet nastanjuju određena mjesta i preseljavaju se. Prenosi se od Ebu Sa‘leba el-Hušenijja da je Poslanik, ﷺ, rekao: “Tri su vrste džina: jedni imaju krila i lete po zraku, drugi su u obliku zmija i pasa, a treći se nastanjuju i preseljavaju.” (Tahavi, Muškilul-asar, 4/95, Taberani, El-Kebir, 22/214, a Albani, Miškatul-mesabih, 2/1206, br. 4148, kaže da ga prenose Tahavi i Ebu Šejh sa dobrim senedom.)

Džini i ljudi

Svaki čovjek uz sebe ima džina pratioca. Prenosi se od Ibn Mesuda da je Poslanik, ﷺ, rekao: “Svako od vas ima džina pratioca.” Neki upitaše: “Zar i ti, Božiji Poslaniče?”, a on odgovori: “I ja, ali mi je Allah pomogao protiv njega, te je primio islam i ne navodi me osim na dobro.” (Muslim, 2814) U Komentaru Muslimovog Sahiha, 17/175, Nevevi kaže: “Riječ ‘feesleme’ znači da je postao musliman, vjernik. ” Kadi kaže: “Cijeli ummet se slaže da je Poslanik, ﷺ, tjelesno, umno i u pogledu govora, sačuvan od šejtana. Ovaj hadis, također, ukazuje na to da treba da se čuvamo zavođenja i došaptavanja ovoga pratioca. Stoga nas Poslanik, ﷺ, obavještava da je on uz nas kako bismo se, shodno mogućnostima, mogli sačuvati.”

Džinske sposobnosti

Allah, dž. š., dao je džinima neke sposobnosti koje nije dao ljudima. Ukazuje nam na neke od tih sposobnosti, kao što su velika pokretljivost i brzina. Ifrit, koji je džin, obavezao se da će Allahovom poslaniku Sulejmanu donijeti prijestolje kraljice Jemena u Kuds, u vremenu koje nije duže od čovjekovog ustajanja iz sjedećeg položaja. Uzvišeni kaže: “‘Ja ću ti ga donijeti’, reče Ifrit, jedan od džina, ‘prije nego što iz ove sjednice svoje ustaneš, ja sam za to snažan i pouzdan.’ ‘A ja ću ti ga donijeti’, reče onaj koji je učio iz Knjige, ‘prije nego što okom trepneš.’ I kad Sulejman vidje da je prijesto već pored njega postavljen, uzviknu: ‘Ovo je blagodat Gospodara moga.’” (En-Neml, 39–40)

Hrana i piće džina

Džini jedu i piju. Prenosi se od Ibn Mesuda da je Poslanik, ﷺ, rekao: “Došao mi je jedan od džina i pozvao me, te sam otišao s njim i učio im Kur’an.” Ibn Mesud dodaje da ih je odveo i pokazao im tragove njihove vatre. Od Poslanika, ﷺ, tražili su hranu, pa im je rekao: ‘Pripada vam svaka kost nad kojom je spomenuto Allahovo ime da u vašim rukama postaje meso i svaka balega hranom vaših životinja.’” Zato nam je Poslanik, ﷺ, kazao: “Nemojte se nakon nužde čistiti kostima i balegom, jer je to hrana vaše braće džina.” (Muslim, br. 450) U drugoj se predaji kaže: “Došla mi je delegacija lijepih džina Nesibina koji su me zamolili za hranu, te sam zamolio Allaha, dž. š., da ne prođu pored kosti ili balege a da na njima ne nađu hranu.” (Buhari, br. 3571) Džinima vjernicima pripada svaka kost životinje koja je zaklana bismilom, jer im Poslanik, ﷺ, nije dozvolio one nad kojima nije proučena bismilla. One su za džine nevjernike.

Džinske jahalice

U prethodnom hadisu koji prenosi Ibn Mesud navodi se da su džini tražili hranu od Poslanika, ﷺ, pa im je rekao: “…i svaka balega hranom vaših životinja.”

Džinske nastambe

Džini nastanjuju ovu Zemlju na kojoj i mi živimo. Najviše ih živi na porušenim i nečistim mjestima, kao što su kupatila, nužnici, smetljišta i groblja. Zato nas Poslanik, ﷺ, upućuje da se propisanim dovama osiguramo prilikom ulaska na ovakva mjesta. Jednu od tih dova prenosi nam Enes b. Malik, r.a., koji kaže da je Poslanik, ﷺ, prilikom ulaska u nužnik učio: “Allahumme inni euzu bike minel-hubusi vel-habais – Bože moj, utječem Ti se od šejtana muškog i ženskog roda!” (Buhari, br. 142, i Muslim, br. 375) Hattabi kaže: “Hubus je grupa pokvarenjaka (džina), a habais je množina od habisetun. Ovo označava šejtane muškog i ženskog roda.”

Među džinima postoje vjernici i nevjernici

Allah, dž. š., za džine kaže: “Ima nas muslimana, a ima nas zalutalih; oni koji islam prihvate, Pravi put su izabrali, a nevjernici će u Džehennemu gorivo biti.” (El-Džinn, 14–15) Vjernici među njima razlikuju se u dobroti i pokornosti. Allah, dž. š., u istoj suri kaže: “A među nama ima dobrih i onih koji to nisu, ima nas vrsta različitih.” (El-Džinn, 11)

Abdullah b. Abbas, r. a., prenosi nam slučaj o tome kako su prvi muslimani od džina primili islam: “Poslanik, ﷺ, sa grupom ashaba zaputio se u kvart Ukaz u vrijeme kad se nešto ispriječilo između šejtana i vijesti sa neba. Na njih su poslane vatrene strelice. Vratili su se svome narodu koji su ih upitali šta im je. Oni su im odgovorili: ‘Nešto se ispriječilo između nas i vijesti sa neba, te smo zasuti vatrenim strelicama.’ Narod im je potom kazao: ‘To što se ispriječilo između vas i neba neki je krupan događaj, pa pogledajte po svim krajevima zemlje šta bi to moglo biti.’ Oni koji su se uputili ka Tihami (primorska oblast sjeverno od Hidžaza) došli su kod Poslanika, ﷺ, koji je bio u Nahli. Klanjao je sa ashabima sabah u kvartu Ukaz. Kad su čuli učenje Kur’ana, saslušali su i kazali: ‘Tako nam Allaha, ovo se ispriječilo između vas i vijesti sa neba.’ Vratili su se svome narodu govoreći: ‘Narode naš, uistinu smo čuli čudesni Kur’an koji vodi dobru. Povjerovali smo u njega i Gospodaru svome nikoga nećemo za druga pripisivati.’ Tada je Allah, dž. š., objavio Poslaniku, ﷺ: ‘Reci: Meni je objavljeno da je nekoliko džina prisluškivalo…’ Ustvari, objavljeno mu je ono što su govorili džini.’” (Buhari, br. 731)

Džinsko polaganje računa na Sudnjem danu

Džini će na Sudnjem danu polagati račune. Mudžahid, tumačeći ajet: “Džini znaju da će biti dovedeni…”, kaže: “Bit će dovedeni da polažu račun.” (Buhari)

Zaštita od džinskog uznemiravanja

Pošto nas džini vide, a mi njih ne vidimo, Poslanik, ﷺ, podučio nas je mnogobrojnim načinima zaštite od njihovih uznemiravanja. Metoda zaštite od džina jeste učenje euze (utjecanje Allahu, dž. š., od prokletog šejtana), te učenje sura El-Felek i En-Nas. Također, euza sadržana u ajetu: “I reci: ‘Tebi se ja, Gospodaru moj, obraćam za zaštitu od priviđenja šejtanskih, i Tebi se, Gospodaru moj, obraćam da me od njihovog prisustva zaštitiš.” (El-Mu’minun, 97–98) Također, izgovaranje bismille prije ulaska u kuću, prije jela i pića, te prije intimnog odnosa, zabranjuje šejtanu da se pridruži čovjeku u boravku u kući, jelu, piću i intimnom odnosu. Spominjanje Allahovog imena prije ulaska u nužnik i prije skidanja odjeće sprečava šejtana da vidi stidne dijelove kod čovjeka i da ga uznemiri, kao što Poslanik, ﷺ, kaže: “Zastor između džinskih očiju i čovjekovih stidnih dijelova jeste da izgovori: bismillah.” (Tirmizi, br. 551; Sahihul-džamia, br. 3611)

Možemo kazati da snaga čovjekovog imana i vjere, općenito, sprečavaju džina da ga uznemirava. Štaviše, kad bi se sukobili, pobijedio bi vjernik, kao što nam to prenosi Abdullah b. Mesud: “Jedan ashab susreo je džina u liku čovjeka i pohrvali su se. Pobijedio je čovjek te upitao: ‘Vidim da si mršav i suhonjav, a mišići su ti kao u psa. Jeste li svi džini takvi ili samo ti?’ Džin mu odgovori: ‘Ne, tako mi Boga, ja spadam među jače džine. Daj mi drugu priliku pa ću ti kazati nešto od čega ćeš imati korist.’ Čovjek je pristao i on mu je rekao: ‘Učiš li: Allahu la ilahe illa Huvel-Hajjul-Kajjum…’ Čovjek mu odgovori da uči i on nastavi: ‘Kad god je proučiš u kući, iz nje izađe šejtan koji pusti vjetar kao magarac i u nju se ne vraća sve do jutra.’” Ebu Muhammed, tumači pojedine riječi navedene u hadisu, kaže da je “dail” mršav, “šehit” mršav i suhonjav, “dali” jak i mišićav, “habedž” vjetar. (Darimi, br. 3247)

Ovo je samo manji fragment podataka o džinima, njihovom stvaranju i prirodi, a Allah je najbolji čuvar i najmilostiviji. (Opširnije se može naći u knjizi Alemul-džinni veš-šejatin, autora Omera Sulejmana Eškara)

Muhammed Salih Munedždžid, Odgovori o islamskom vjerovanju, str. 55.

Vjerovanje u meleke jedan je od šest imanskih šarta bez kojih čovjek ne može biti vjernik. Ko ne vjeruje u jedan od njih, takav se ne smatra vjernikom. To su: vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan i u Allahovo određenje sudbine, bilo dobro ili loše. Meleki spadaju u alemul-gajb – nevidljivi svijet, koji ne vidimo. Allah, dž. š., obavještava nas o njima na mnogo mjesta u Svojoj Knjizi, jezikom Svoga Poslanika. Sada ćemo navesti nekoliko pouzdanih informacija i sigurnih vijesti o melekima koje će vjernicima pomoći da dobiju ispravnu predstavu o ovom pitanju i da spoznaju veličinu Gospodara i veličinu ove vjere koja nam je dala informacije o melekima.

Od čega su stvoreni meleki

Meleki su stvoreni od svjetlosti, kao što Aiša, r. a., prenosi da je Poslanik, ﷺ, rekao: “Meleki su stvoreni od svjetlosti, džini od plamena vatre, a Adem (čovjek) od onoga što vam je opisano.” (Muslim, br. 2996)

Kada su stvoreni

Ne posjedujemo precizno znanje o vremenu njihovog stvaranja, jer nema dokaza u Kur’anu ili hadisu koji na to ukazuje, ali su sigurno stvoreni prije nego što je stvoren čovjek. Na to nam ukazuje Kur’an: “A kada Gospodar tvoj reče melekima: ‘Ja ću na Zemlji namjesnika stvoriti.’” (El-Bekara, 30) Allah, dž. š., obavještava ih o namjeri da će stvoriti čovjeka, što ukazuje na to da su oni bili stvoreni prije čovjeka.

Veličina stvaranja meleka

Allah, dž. š., o melekima, čuvarima Vatre kaže: “O, vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje čuvajte od Vatre čije će gorivo ljudi i kamenje biti, i o kojoj će se meleki strogi i snažni brinuti, koji se onome što im Allah zapovjedi neće opirati, i koji će ono što im se naredi izvršiti.” (Et-Tahrim, 6) Apsolutno najveći od meleka jeste Džibril, alejhis-selam, u čijem se opisu kaže: Prenosi se od Abdullaha b. Mesuda da je rekao: “Allahov Poslanik, ﷺ, vidio je Džibrila u njegovom pravom liku. Imao je šest stotina krila, a svako od njih zaklanjalo je horizont. Sa krila su mu otpadali takvi ukrasi, biseri i safiri koje samo Allah poznaje.” (Bilježi Ahmed, a Ibn Kesir, El-Bidaja ven-nihaja, 1/47, kaže da mu je sened dobar) Poslanik, ﷺ, opisujući Džibrila, kaže: “Vidio sam ga kako se spušta sa nebesa, dok veličina njegove figure zaklanja prostor između neba i Zemlje.” (Muslim, br. 117)

Među ogromne meleke spadaju i nosioci Arša. U njihovom se opisu kaže: Prenosi se od Džabira b. Abdullaha da je Poslanik, ﷺ, rekao: “Dozvoljeno mi je da govorim o jednom od Allahovih meleka koji nose Arš. Udaljenost između resice njegovog uha i ramena iznosi koliko se pređe razdaljina od sedam stotina godina.” (Ebu Davud) Uzvišeni Allah kaže: “Hvaljen neka je Allah, Stvoritelj nebesa i Zemlje, koji meleke sa po dva, tri i četiri krila čini izaslanicima; On onome što stvara dodaje što hoće, On, uistinu, sve može.” (Fatir, 1)

Ljepota meleka

Uzvišeni ovako opisuje Džibrila, alejhis-selam: “Uči ga jedan ogromne snage, lijepog izgleda, koji se pojavio u liku svome.” (En-Nedžm, 5–6) Za riječ “zu mirretin” Ibn Abbas kaže da znači “lijepog izgleda”, a Katada da znači “visok i lijep”. Kod svih ljudi općeprihvaćen opis za meleke jeste da su oni lijepi, te zato lijepog čovjeka porede sa melekom. Tako su žene za Jusufa, alejhis-selam, rekle: “A kad ga one ugledaše, zadiviše se ljepoti njegovoj i po rukama svojim se porezaše: ‘Bože, Bože!’, uskliknuše, ‘ovo nije čovjek, ovo je melek plemenit!’” (Jusuf, 31)

Meleki se razlikuju po veličini

Nisu svi meleki na istom stepenu kad je u pitanju veličina, nego se razlikuju, kao što se razlikuju i po vrijednosti. Najbolji su oni koju su bili prisutni na Bedru, kao što se to spominje u hadisu koji Muaz b. Rifaa b. Rafi’ ez-Zureki prenosi od svoga oca koji je bio na Bedru i koji kazuje: “Džibril je došao Poslaniku, ﷺ, i upitao ga: ‘Kakvim smatrate učesnike Bedra?’ On mu je odgovorio: ‘Smatramo da su od najboljih muslimana’, ili je rekao nešto slično tome. On mu tada reče: ‘Takvi su i oni od meleka koji su bili na Bedru.’” (Buhari, br. 3992)

Meleki ne jedu i ne piju

Na ovo upućuje događaj sa Ibrahimom, alejhis-selam, i melekima koji su mu bili u gostima. Allah, dž. š., kaže: “I on neprimjetno ode ukućanima svojim i donese debelo tele i primače im ga: ‘Zar nećete da jedete?’, upita, osjetivši od njih u duši zebnju. ‘Ne boj se!’, rekoše, i obradovaše ga dječakom koji će učen biti.” (Ez-Zarijat, 26–28)  U drugom ajetu kaže: “A kad vidje da ga se ruke njihove ne dotiču, on osjeti da nisu gosti i obuze ga neka zebnja od njih. ‘Ti se ne boj!’, rekoše oni, ‘Mi smo Lutovom narodu poslani.’” (Hud, 70)
Nikad im ne dosadi i ne umore se od ibadeta i zikra
Uzvišeni kaže: “Hvale Ga noću i danju, ne malaksavaju.” (El-Enbija, 20)  U drugom ajetu kaže: “Pa, oni koji su kod Gospodara tvoga hvale Ga i noću i danju i ne dosađuju se.” (Fussilet, 38)

Brojnost meleka

Meleka ima mnogo i njihov broj zna samo Allah, dž. š. Poslanik, ﷺ, u opisu Bejtul-Ma‘mura na sedmom nebu, kaže: “Pokazan mi je Bejtul-Ma‘mur, pa sam upitao Džibrila šta je to, a on mi odgovori: ‘Ovo je Bejtul-Ma‘mur u kojem svaki dan klanja sedamdeset hiljada meleka, kad izađu više se ne vraćaju.’ (Buhari, br. 3207)  Prenosi se od Abdullaha da je Poslanik, ﷺ, rekao: “Tada će se pokazati Džehennem koji će imati sedamdeset hiljada uzda, uz svaku uzdu bit će sedamdeset hiljada meleka koji će ga obuzdavati.” (Muslim, br. 2842)

Imena meleka

Meleki imaju svoja imena, ali mi ih znamo vrlo malo. U one koji su nazvani imenom moramo tako vjerovati, a u ostale vjerujemo generalno, što ulazi u opće vjerovanje u meleke. Od imena meleka koja znamo jesu sljedeća:

•    Džibril i Mikail: “Reci: ‘Ko je neprijatelj Džibrilu?, a on, Allahovom voljom, tebi stavlja na srce Kur’an, koji potvrđuje ono prije objavljeno, kao putokaz i radosnu vijest vjernicima.’ Ko je neprijatelj Allahu i melekima Njegovim i poslanicima Njegovim i Džibrilu i Mikailu, pa, Allah je, doista, neprijatelj onima koji neće da vjeruju.” (El-Bekara, 97–98)

•    Israfil: Od Ebu Seleme b. Abdurrahmana b. Avfa prenosi se da je rekao: “Pitao sam Aišu šta je Poslanik, ﷺ, učio na početku namaza kada bi noću ustajao da klanja, a ona je odgovorila: ‘Kada bi noću ustajao da klanja, na početku bi učio: Gospodaru moj, Gospodaru Džibrila, Mikaila i Israfila, Stvoritelju nebesa i Zemlje, Poznavaocu nevidljivog i vidljivog, Ti ćeš presuditi Svojim robovima u onome u čemu su se razilazili. Uputi me Pravim putem tamo gdje su se ljudi razišli, Ti Pravim putem upućuješ koga hoćeš.’”  (Muslim, br. 270)

•    Malik je čuvar u Džehennemu. Uzvišeni kaže: “Oni će dozivati: ‘O, Malik! Neka Gospodar tvoj učini da umremo…’”  (Ez-Zuhruf, 77)

•    Munkir i Nekir: Od Ebu Hurejre prenosi se da je Poslanik, ﷺ, rekao: ‘Kada se ukopa mejit (ili je rekao: neko od vas), dođu mu dva modro-crna meleka. Prvi se zove Munkir, a drugi Nekir. Oni će upitati mejita: ‘Šta si vjerovao u pogledu ovoga čovjeka?’ On će odgovoriti ono što je i smatrao: ‘On je Allahov rob i poslanik. Ešhedu en la ilahe illallah ve enne Muhammeden abduhu ve resuluh.’ Oni će mu tada kazati: ‘Znali smo da ćeš tako reći.’ Tada će mu se kabur proširiti sedamdeset puta sedamdeset aršina i bit će mu osvijetljen. Bit će mu rečeno da spava. On će tražiti da se vrati svojoj porodici i obavijesti ih (svom stanju). Meleki će mu reći: ‘Spavaj kao što spava mladoženja kojeg budi njemu najdraža osoba.’ Tako će biti sve dok ga Allah ne proživi iz tog njegovog počivališta. Ako bude munafik, reći će: ‘Čuo sam ljude da nešto govore, pa sam i ja tako govorio, ne znam…’ Oni će tada reći: ‘Znali smo da ćeš tako kazati.’ Zemlji će biti rečeno da ga stijesni, pa će ga stijesniti, a rebra će mu ući jedna u druga. Tako će biti kažnjavan sve dok ga Allah ne proživi iz njegovog počivališta.’”  (Tirmizi, br. 1071. Ebu Isa kaže: “Hadis je hasen-garib.” U djelu Sahihul-džamia ocijenjen je kao hasen, broj 724)

•    Harut i Marut: Allah, dž. š., kaže: “I onome što je bilo nadahnuto dvojici meleka Harutu i Marutu, u Babilonu.” (El-Bekara, 102) Postoje i drugi meleki: “A vojske Gospodara tvoga samo On zna. To je ljudima samo opomena.” (El-Muddessir, 31)

Sposobnosti meleka

Meleki imaju velike sposobnosti koje im je Allah, dž. š., podario. Neke od njih jesu sljedeće:

Sposobnost poprimanja različitih oblika

Allah, dž. š., dao je melekima sposobnost preobražavanja u likove koji nisu njihovi. Allah, dž. š., poslao je Merjemi Džibrila u liku čovjeka. Uzvišeni kaže: “Mi smo k njoj meleka Džibrila poslali i on joj se prikazao u liku savršeno stvorena muškarca.” (Merjem, 17) Ibrahimu, alejhis-selam, došli su meleki u ljudskom obliku, a on to nije znao dok ga oni o tome nisu obavijestili. Također su došli Lutu, alejhis-selam, u liku mladića lijepog lica.

Džibril, alejhis-selam, dolazio je Poslaniku, ﷺ, u različitim oblicima. Nekad je dolazio u liku Dihje Kelbija, koji je bio ashab lijepog izgleda, a ponekad u liku beduina. Ashabi su ga vidjeli u ljudskom obliku, kao što to Buhari i Muslim bilježe od Omera b. Hattaba da je rekao: “Dok smo jednog dana bili sa Poslanikom, ﷺ, pojavi se čovjek izrazito bijele odjeće i crne kose. Na njemu se nisu vidjeli tragovi putovanja i niko ga od nas nije poznavao. Sjeo je do Poslanika, ﷺ, svoja je koljena prislonio uz njegova, a dlanove stavio na svoja stegna. Rekao je: ‘Muhammede, obavijesti me o islamu…’” (Muslim, br. 8) Postoje i drugi, mnogobrojni hadisi koji ukazuju na to da  meleki mogu poprimiti ljudske likove, kao što je hadis o čovjeku koji je ubio stotinu ljudi. U njemu se kaže: “Došao im je melek u ljudskom liku.” Takav je i hadis o gubavcu, šugavom i slijepom.

Brzina meleka

Najveća brzina koju ljudi danas poznaju jeste brzina svjetlosti. Brzina meleka je mnogo veća, jer čim bi neko postavio pitanje Poslaniku, ﷺ, Džibril bi došao sa odgovorom od Gospodara.

Dužnosti meleka

Neki od njih zaduženi su prenošenjem Objave od Allaha do Njegovih poslanika. To je posao Ruhul-Emina, Džibrila, alejhis-selam. Uzvišeni Allah kaže: “Ko je neprijatelj Džibrilu?, a on, Allahovom voljom, tebi stavlja na srce Kur’an.” (El-Bekara, 97) Na drugom mjestu Allah kaže: “Donosi ga povjerljivi Džibril na srce tvoje, da opominješ.” (Eš-Šuara, 193–194) Neki od njh zaduženi su za kišu i njeno usmjeravanje tamo gdje Allah hoće. To je posao Mikaila, alejhis-selam. On ima pomoćnike koji rade ono što im on naredi, shodno Allahovim naredbama. Oni, također, usmjeravaju vjetar i oblake onako kako to Allah hoće.

Neki od njih zaduženi  su za puhanje u Sur. To je posao Israfila. (Sur je nešto poput roga u koji će Israfil puhnuti kako bi najavio Sudnji dan.) Neki od njih zaduženi su za uzimanje duša. To su Melekul-mevt i njegovi pomoćnici. Uzvišeni kaže: “Reci: ‘Melek smrti, koji vam je zato određen, duše će vam uzeti, a poslije ćete se Gospodaru svome vratiti.’” (Es-Sedžda, 11) On se u vjerodostojnim hadisima ne naziva Azrail. Neki od meleka zaduženi su da čuvaju čovjeka u svemu što radi, dok je budan i dok spava, odnosno u svim situacijama. To su Muakkibat, o kojima Allah, dž. š., kaže: “Za Njega je jednak od vas onaj koji tiho govori i onaj koji to glasno čini, onaj koji se noću skriva i onaj koji po danu hodi. Uz svakog od vas su meleki, ispred njega i iza njega, po Allahovom naređenju nad njim bdiju. Allah neće izmijeniti situaciju jednog naroda dok on sam sebe ne izmijeni. A kad Allah hoće da jedan narod kazni, niko to ne može spriječiti; osim Njega nema mu zaštitnika.” (Er-Ra‘d, 10–11)

Neki meleki zaduženi su bilježenjem čovjekovih djela, bila dobra ili loša. To su Kiramun-katibun. Na njih se odnose Allahove riječi: “I šalje vam čuvare.” (El-En‘am, 61) Uzvišeni, također, kaže: “Zar oni misle da Mi ne čujemo šta oni nasamo razgovaraju i kako se među sobom dogovaraju? Čujemo Mi, a izaslanici Naši, koji su uz njih, zapisuju.” (Ez-Zuhruf, 80) Na drugom mjestu Allah, dž. š., kaže: “Kad se dvojica sastanu i sjednu jedan s desne, a drugi s lijeve strane, on ne izusti nijednu riječ, a da pored njega nije prisutan Onaj koji bdije.” (Kaf, 17–18) U 10. i 11. ajetu sure El-Infitar, Allah kaže: “A nad vama bdiju čuvari, kod Nas cijenjeni pisari.”

Neki od meleka zaduženi su za ispitivanje u kaburu. To su Munkir i Nekir. Od Ebu Hurejre, r. a., prenosi se da je Poslanik, ﷺ, rekao: “Kada se mejit (ili je rekao: neko od vas) ukopa, dođu mu dva modro-crna meleka. Jedan se zove Munkir, a drugi Nekir. Reći će: ‘Šta si govorio o ovom čovjeku…’” (već smo navodili ovaj hadis). Neki od meleka su čuvari Dženneta. Allah, dž. š., kaže: “A oni koji su se Gospodara svoga bojali u povorkama će u Džennet biti povedeni, a kad do njega dođu, a kapije njegove već širom otvorene, čuvari njegovi će im reći: ‘Mir vama, od grijeha ste čisti, zato uđite u nj, u njemu ćete vječno boraviti!’” (Ez-Zumer, 73)

Neki od njih su čuvari Džehennema. Oni se zovu zebanije i ima ih devetnaest glavnih, a Malik, alejhis-selam, im je na čelu. Uzvišeni kaže: “Oni koji nisu vjerovali u gomilama će u Džehennem  biti natjerani, i kad do njega dođu, kapije njegove će se pootvarati i čuvari njegovi će ih upitati: ‘Zar vam nisu dolazili vaši poslanici, koji su vam ajete Gospodara vašeg kazivali i opominjali vas da ćete ovaj vaš Dan doživjeti?’ ‘Jesu’, reći će oni, ‘ali, još je davno određeno da će nevjernici kažnjeni biti.’” (Ez-Zumer, 71) U drugom ajetu kaže: “Pa neka on pozove društvo svoje. Mi ćemo pozvati zebanije.” (El-Alek, 17–18) Također kaže: “A znaš li šta je Sekar? Ništa on neće poštedjeti, kože će crnim učiniti, nad njim su devetnaesterica.” (El-Muddessir, 27–30) U u 77. ajetu sure Ez-Zuhruf kaže se: “Oni će dozivati: ‘O, Malik! Neka Gospodar tvoj učini da umremo!’, a On će reći: ‘Vi ćete tu vječno ostati!’”

Neki od meleka zaduženi su za plod u maternici, kao što se navodi u hadisu koji prenosi Ibn Mesud: “Pričao nam je Božiji Poslanik, ﷺ, a on je onaj koji govori istinu i kome se vjeruje: ‘Stvaranje čovjeka biva u utrobi njegove majke četrdeset dana, zatim bude toliko isto vremena aleka (zakvačak), zatim bude toliko isto vremena kao komad mesa (mudga), zatim Allah, dž. š., pošalje meleka, pa mu udahne dušu. Tom meleku naredi se da zapiše četiri odredbe: nafaku – opskrbu (djeteta), kraj života (tj. koliko će živjeti) i njegov posao i da li je (u pogledu drugog svijeta) sretan ili nesretan. Pa, tako mi Allaha, osim kojeg nema drugog – jedan čovjek radi djela koja vode u Džennet sve dotle dok između njega i Dženneta ne bude lakat prostora, pa ga pretekne ono što mu je zapisano i počne činiti djela koja vode u Vatru, pa uđe u nju; drugi čovjek radi djela koja vode u Vatru sve dotle dok između njega i Vatre ne bude lakat prostora, pa ga pretekne ono što mu je zapisano, pa počne činiti djela koja vode u Džennet, pa uđe u Džennet.”

Neki od meleka su nosioci Arša. Allah, dž. š., o njima kaže: “Meleki koji drže Prijesto i oni koji su oko njega veličaju i hvale Gospodara svoga i vjeruju u Nj i mole se da budu oprošteni grijesi vjernicima: ‘Gospodaru naš, Ti sve obuhvataš milošću i znanjem, zato oprosti onima koji su se pokajali i koji slijede Tvoj put i sačuvaj ih patnje u Vatri!’” (Gafir, 7) Postoje i meleki koji putuju po zemlji tražeći skupove na kojima se čini ibadet i traži nauka. Od Ebu Hurejre prenosi se da je Allahov Poslanik, ﷺ, rekao: “Allah ima meleke koji putuju tražeći ljude koji čine zikr. Kad nađu ljude koji spominju Allaha, uzviknu: ‘Požurite i ispunite svoje potrebe!’ Potom ih okruže svojim krilima, sve do zemaljskog neba. Njihov Gospodar će ih upitati, a On to zna bolje od njih: ‘Šta govore Moji robovi?’ Meleki će odgovoriti: ‘Slave Te, veličaju Te, zahvaljuju Ti i uzdižu Te.’ Allah, dž. š., će ih upitati: ‘Da li su Me vidjeli?’ Oni će odgovoriti: ‘Ne, nisu Te vidjeli.’ Tada će im On kazati: ‘Kako bi tek radili da su Me vidjeli!’ ‘Da su Te vidjeli, još bi Te više obožavali, veličali, zahvaljivali Ti i slavili Te!’, reći će Mu meleki. Tada će ih On upitati: ‘Šta traže od mene?’ Oni će odgovoriti: ‘Traže Džennet.’ ‘Da li su ga vidjeli?’, upitat će ih On, a oni će Mu odgovoriti: ‘Tako nam Allaha, nisu ga vidjeli.’ Tada će im Allah kazati: ‘Kako bi radili da su ga vidjeli?’ Meleki će odgovoriti: ‘Da su ga vidjeli, još bi ga više željeli, tražili i za njim žudjeli.’ Allah će ih ponovo upitati: ‘Od čega traže utočište?’ Meleki će odgovoriti: ‘Od Džehennema.’ On će ih upitati: ‘Da li su ga vidjeli?’ Oni će odgovoriti: ‘Ne, Gospodaru, nisu ga vidjeli.’ Allah će tada reći: ‘Kako bi se ponašali da su ga vidjeli?’, a meleki će odgovoriti: ‘Da su ga vidjeli, još bi više od njega bježali i još bi ga se više bojali.’ Tada će Allah reći: ‘Uzimam vas za svjedoke da sam im Ja oprostio.’ Jedan od meleka tada će kazati: ‘Među njima je jedan čovjek koji im ne pripada, jer je došao zbog neke svoje potrebe.’ Allah će mu odgovoriti: ‘To je takav skup da neće biti nesretan niko ko sa njima sjedi.’” (Buhari, br. 6408)

Postoji melek zadužen za brda. Od Aiše, r. a., prenosi se da je upitala Poslanika, ﷺ: “Da li si doživio teži dan od dana Bitke na Uhudu?” Odgovorio je: “Od tvoga naroda doživio sam svašta, a ono što mi je bilo najteže desilo se na dan Akabe kada sam se obratio Ibn Abdu Jalilu b. Abdu Kulalu. On mi se nije odazvao onako kako sam to želio. Otišao sam tužan i pognute glave. Podigao sam glavu kad sam bio na brdu Sealib. Vidio sam da je iznad mene oblak u kojem je bio Džibril. Dozvao me i rekao: ‘Allah je čuo šta ti je rekao tvoj narod i poslao ti je Meleka brda da mu narediš da im uradi ono što želiš.’ Tada mi se Melek brda obrati selamom i reče mi: ‘Muhammede, ako hoćeš, pokrit ću ih sa ova dva brijega?’” Poslanik, ﷺ, na to je rekao: “Ne, ja se nadam da će im Allah dati potomke koji će obožavati Allaha, Jedinog, nikoga Mu ne smatrajući ravnim.” (Buhari, br. 3231)

Postoje i meleki koji obilaze Bejtul-Ma‘mur. Poslanik, ﷺ, u dužem hadisu koji govori o Israu i Miradžu, kaže: “Pokazan mi je Bejtul-Ma‘mur, pa sam o tome upitao Džibrila, a on mi je odgovorio: ‘Ovo je Bejtul-Ma‘mur u kojem svakog dana klanja sedamdeset hiljada meleka, kada izađu više se ne vraćaju.’” Među melekima ima onih koji su stalno u safovima, te onih koji su stalno na kijamu i ne sjedaju, kao i onih koji su na rukūu i sedždi – ne dižu se. Prenosi se od Ebu Zerra, r. a., da je Poslanik, ﷺ, rekao: “Ja, uistinu, vidim ono što vi ne vidite i čujem ono što vi ne čujete. Nebesa puštaju zvuke i treba da ih puštaju. Na njima nema mjesta koliko četiri prsta a da na njemu melek ne čini Allahu sedždu. Tako mi Allaha, da znate ono što ja znam – malo biste se smijali, a puno biste plakali. Ne biste se naslađivali ženama u posteljama i izlazili biste tražeći utočište kod Allaha.” (Tirmizi, br. 2312)
Ovo je bilo ukratko o Allahovim časnim melekima. Molimo Allaha da nas učini vjernicima u njih i da ih volimo. Neka je salavat na našeg poslanika Muhammeda!

Muhammed Salih Munedždžid, Odgovori o islamskom vjerovanju, str. 44.

Ova riječ spominje se u Kur’anu i hadisu. Allah, dž. š, u 69. i 70. ajetu sure Sad kaže: “Ja nisam ništa znao o (meleul-a‘la) melekima uzvišenim kada su se prepirali – meni se objavljuje samo da jasno opominjem.” Prvak mufesira Ibn Džerir et-Taberi u komentaru ovoga ajeta: “Ja nisam ništa znao o melekima uzvišenim…”, kaže: “ Allah, dž. š., kaže Svome Poslaniku: ‘Muhammede, reci idolopoklonicima svoga naroda: Ništa nisam znao o melekima uzvišenim kada su se prepirali o Ademu, prije nego što mi je Gospodar moj objavio i tome me podučio. To što vam ja kazujem ove pojedinosti jasan je dokaz da je ovaj Kur’an Allahova objava, jer znate da ja prije objave Kur’ana nisam imao pojma o ovome. Također nisam imao priliku to vidjeti, ali sam to saznao tako što me je Allah obavijestio o tome.’”

Slično ovako smatraju i drugi tumači Kur’ana. Tako se od Ibn Abbasa prenosi da je rekao: “U ajetu: ‘Ja nisam ništa znao o melekima uzvišenim kada su se prepirali’, ‘meleul-a’la’ znači: kada su meleki razgovarali o stvaranju Adema, pa su se raspravljali i rekli: Nemoj stvarati halifu na Zemlji.’”

Od Suddija se prenosi: “‘Kada su se meleki uzvišeni raspravljali’, to je bilo: ‘Kada Gospodar tvoj reče melekima: Ja ću na Zemlji namjesnika postaviti.’ (El-Bekara, 30) Od Katade se prenosi da ajet: “Ja nisam ništa znao o melekima uzvišenim”, znači: “Meleki koji su se raspravljali vezano za Adema kada je tvoj Gospodar kazao melekima: ‘Ja ću čovjeka od sasušene ilovače stvoriti.’”

Što se tiče sunneta, od Ibn Abbasa, r. a., prenosi se da je Poslanik, ﷺ, prenio da mu je Allah, dž. š., u snu kazao: “O, Muhammede, znaš li oko čega se raspravljaju uzvišeni meleki… Raspravljaju se oko keffareta (iskupa za grijehe), a to je boravak u džamiji nakon namaza, odlazak pješke u džamiju i potpuno uzimanje abdesta i u nepovoljnim uvjetima. Ko tako postupa, živjet će u dobru, umrijet će u dobru i bit će čist od grijeha kao onoga dana kada ga je majka rodila.” (Tirmizi, br. 3157, a zabilježen je i u djelu Sahihul-džamia, br. 59)   Mubarekfuri, neka mu se Allah smiluje, u komentaru ovoga hadisa kaže: “Fime – o čemu; jahtesimu – istražuju; el-meleul-a‘la – uzvišeni meleki. Mele su tako nazvani jer društvo i srca ispunjavaju poštovanjem i uvažavanjem, a nazvani su a’la jer su visoko ili na visokom stepenu kod Allaha. Njihova je rasprava izraz za bilježenje navedenih djela i njihovo nošenje na nebesa, ili se time misli na njihovo razmjenjivanje mišljenja o vrijednosti tih djela, ili se radi o želji da i oni, poput ljudi, mogu postići te vrijednosti. To se naziva raspravom, jer se sastoji iz pitanja i odgovora, što sliči raspravi. Iz tog razloga upotrijebljen je izraz rasprava, a Allah najbolje zna.”

Muhammed Salih Munedždžid, Odgovori o islamskom vjerovanju, str. 49.

Allahov Poslanik, ﷺ, rekao je: “Kada nastupi predvečerje i prvi mrak, spriječite svoju djecu da izlaze (uvedite ih u kuću), jer se tada šejtani razilaze (na Zemlji).” U ovom hadisu Allahov Poslanik, ﷺ, obavještava nas da se šejtani najviše pojavljuju u predvečerje, pa nije preporučljivo da čovjek u to vrijeme obavlja poslove vani, kao što je cijepanje drva i sl., osim ako je to neophodno. Naročito je bitno u to vrijeme uvesti djecu u kuću i spriječiti ih da izlaze, jer su djeca više izložena šejtanovom djelovanju od odraslih. Inače, musliman treba da se redovno pridržava svih dova koje se prenose vjerodostojnim sunnetom, a koje se uče u raznim prilikama, kao što su dove prilikom ulaska i izlaska iz kuće, prilikom objedovanja itd., jer se tako čovjek štiti od šejtanovog zla u svakom momentu. Bilježi Muslim u svom Sahihu od Džabira, radijallahu anhu, da je Poslanik, ﷺ, rekao: “Kada čovjek uđe u svoju kuću i prilikom ulaska spomene Allahovo ime (bismillu), a tako učini i prilikom jela, šejtan kaže svojim podanicima: ‘Ovdje nemate ni konaka ni večere.’ Ako čovjek uđe u kuću i ne spomene Allahovo ime, šejtan kaže: ‘Ovdje ćete imati konak’, a ako ne spomene Allahovo ime prilikom jela, šejtan kaže: ‘Ovdje ćete imati i konak i večeru.’”

Odgovorio: Abdulvaris Ribo