Ako postoji šerijetski validno opravdanje za prekidanje namaza dovoljno je preselamiti na desnu i lijevu stranu zbgog riječi Poslanika, ﷺ: “Ključ namaza je abdest, početak mu je tekbir, a završetak selam.” (Ebu-Davud, 1/15/55, Ibn-Madže, 1/105/224 i Hatib u Tarihu Bagdad, 10/195-196/5339. Hakim i Zehebi tvrde da ovaj hadis ispunjava Muslimove kriterije. Imam Nevevi u El-medžmua, 3/289 i hafiz Ibn-Hadžer u El-fethu, 2/589, ovaj hadis su ocijenili ispravnim. Autentičnost ovoga hadisa potvrðuju imam Rafi‘i, Begavi i Mubarekfuri. Vidjeti: Hulasatul-bedril-munir, 1/111, Šerhus-sunne, 2/184 i Tuhfetul-ahvezi, 1/42. Ovaj hadis, takoðer, prenosi se kod Bejhekija 2/16/2096 i 2/173/2790, kao riječi Ibn-Mesuda (mevkufen), a šejhul-islam Ibn-Tejmijje ga smatra vjerodostojnim. Vidjeti: Sudžudut-tilave, str. 84 od Ibn-Tejmijje.) Ako nema dovoljno vremena da se preselami na obadvije, dovoljno je preselamiti samo na desnu stranu, jer se selam na desnu stranu smatra ruknom namaza za raliku od selama na lijevu stranu koji je sunnet. Ibn-Munzir navodi konsenzus islamskih učenjaka o dozvoli predavanja selama na samo jednu stranu. (Vidjeti: El-idžma, str. 43/61 i El-evsat, 3/223, od hafiza Ibn-Munzira Nejsaburija.) Imam Ed-Davudi tvrdi: “Onaj ko preselami na jednu (desnu) stranu upotpunio je svoj namaz po konsenzusu islamskih učenjaka.” (Vidjeti: El-mufhim, 2/204, od imama Kurtubija.) Ako, pak, situacija zahtijeva brzu reakciju dovoljno je srcem zanijetiti prekid namaza ili jednostavno regovati shodno potrebi koju nalaže dotična situacija. Nakon prekida namaza treba iznova zanijetiti namaz, a Allah najbolje zna.

Odgovorio: mr. Safet Kuduzović

Vidi manje

Riječ torovi je množina riječi tor, a to se odnosi na:
1- mjesto gdje se, inače, deve odmaraju,
2- posebno mjesto gdje deve noće,
3- mjesto gdje se deve odmaraju nakon pojenja na izvorima. A tačno je da torovi podrazumijevaju sva ova značenja, s obzirom na to da među njima nema kontradiktornosti.

Iz fetvi i predavanja šejha Muhammeda ibn Saliha el-Usejmina

Vidi manje

Što se tiče žurbe i trčanja kako bi se prispjelo na namaz, to je pokuđeno (mekruh), shodno riječima Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem:
”Kada krenete na namaz, idite polahko, smireno i budite skrušeni. Klanjajte ono na što prispijete, a ono što vas je prošlo, naklanjajte.”

Druga verzija ovog hadisa glasi:
”Nemojte žuriti kada idete na namaz, već idite smireno i budite skrušeni. Klanjajte ono na što ste prispjeli, a upotpunite ono što vas je prošlo.”
Sunnet je normalnim hodom dolaziti u džamiju i sa skrušenošću, a ne žuriti. Treba ići polahko, biti smiren i tako stati u saff.

Šejh Ibn Baz
(Fetve učenjaka dvaju harema – 118. str.)

Vidi manje

Najvredniji namaz je ikindija jer je to srednji namaz. Allah, dž. š., je rekao:
”Redovno molitvu obavljajte, naročito onu krajem dana, i pred Allahom ponizno stojte”. (Al-Baqara, 238)

A vjerodostojno se prenosi od Allahova Poslanika, ﷺ., da je, na dan bitke poznate pod nazivom Gazvetul-ahzab, rekao: „Allah im vatrom ispunio kuće i grobove njihove kao što nas zabaviše od srednjeg namaza, ikindije.“

Prema tome, ovo je decidan tekst u kojem je Allahov Poslanik, ﷺ., jasno objasnio da je srednji namaz, ikindija.

Iz fetvi i predavanja šejha Muhammeda ibn Saliha el-Usejmina

Vidi manje

Zahvala pripada Uzvišenom Allahu, dž.š. Zajednička okupljanja muškaraca i žena na jednom mjestu, miješanje jednih sa drugima, međusobna stiska i gužva, kao i otkrivanje žena pred muškarcima, sve su to po Šerijatu zabranjene stvari jer mogu biti uzrokom iskušenja i uzbuđivanja strasti, te povodom zapadanja u nemoral i grijeh.

Argumenti iz Kur’ana i sunneta Allahovog Poslanika, ﷺ. koji govore o zabrani miješanja muškaraca i žena su mnogobrojni, a mi ćemo neke od njih ovom prilikom navesti: Uzvišeni Allah, dž.š., kaže: “A ako od njih nešto tražite, tražite to od njih iza zastora. To je čistije i za vaša i za njihova srca.”  (El-Ahzab, 53.)              

U komentaru ovog ajeta poznati islamski učenjak Ibn Kesir, Allah mu se smilovao, kaže: “To jest, i kao što sam vam zabranio da njima ulazite, također, definitivno ne gledajte u njih. Ako bi neko od vas imao određenu potrebu koju želi da obavi kod njih, neka ih ne gleda i neka ne traži to što želi, osim iza zastora.”

Allahov Poslanik, ﷺ. je poštivao i zadržao zabranu miješanja muškaraca sa ženama čak i na najdražim mjestima Allahu, dž.š., na ovom svijetu, a to su džamije. To je činio na taj način što je odvajao muške safove od ženskih, naređivao je muškarcima da sačekaju nakon namaza da bi žene prve izašle iz džamije, a odredio je  u džamiji i posebna vrata za njih. Da je to bilo tako govore sljedeći argumenti:

Od Umm Seleme, r.a., se prenosi da je rekla: “Nakon što bi Allahov Poslanik, ﷺ. predao selam nakon završetka namaza, malo bi se zadržavao prije nego bi ustao, a žene bi ustajale neposredno nakon završetka selama.” Ibn Šihab, jedan od prenosilaca ovog hadisa, kaže: “Smatram, a Allah, dž.š., najbolje zna, da je njegovo zadržavanje bilo iz razloga da žene izađu i udalje se prije nego ih sustignu ljudi koji su izlazili iz džamije nakon namaza.”

Ovaj posljednji hadis je najjači argument i dokaz da je Šerijat zabranio miješanje muškaraca i žena. Što muškarac bude udaljeniji od safova žena, to će biti bolje za njega i što- Od Abdullaha ibn Omera, r.a., se prenosi da je kazao: “Allahov Poslanik, ﷺ. je rekao: ‘Kada bi ste ostavili ova vrata za žene!’ Nafi’a, sluga Ibn Omera, r.a., nastavlja dalje, pa kaže: ‘Na ta vrata Ibn Omer, r.a., nije više ušao sve do svoje smrti.'”

– Od Ebu Hurejre, r.a., se prenosi da je rekao: “Allahov Poslanik, ﷺ. je kazao: ‘Najbolji safovi muškaraca su prvi, a najslabiji zadnji, a najbolji safovi žena su zadnji, a najslabiji prvi!'”

Ovaj posljednji hadis je najjači argument i dokaz da je Šerijat zabranio miješanje muškaraca i žena. Što muškarac bude udaljeniji od safova žena, to će biti bolje za njega i što žena bude udaljenija od safova muškaraca, to će biti bolje za nju.

Ako sve ove mjere bivaju poduzete u džamiji koja je čisto mjesto za obavljanje ibadeta i gdje muškarci i žene bivaju najudaljeniji od uzbuđivanja strasti, onda nema sumnje da poduzimanje ovih mjera na nekom drugom mjestu biva preče.

Ebu Usejd el-Ensari, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, ﷺ. prilikom izlaska iz džamije ugledao miješanje između muškaraca i žena na putu, pa se obratio ženama riječima: “Zaostanite i ne hodajte sredinom puta, nego se krećite njegovim krajem!”

Nakon toga se mogla vidjeti žena kako se prislanja na zid tako da se njena odjeća kačila za njega od jačine tog prislanjanja.

Mi znamo da je miješanje žena sa muškarcima postalo sveopća nevolja i potreba na mnogim mjestima u savremenom dobu, kao što su tržnice, bolnice, univerziteti i druga mjesta. Ali mi isto tako:

1. Nismo izabrali takvo stanje, niti smo njime zadovoljni, a posebno se to odnosi na vjerska predavanja i upravne odbore u islamskim centrima.

2. Koristimo raspoloživa sredstva kojima želimo otkloniti i izbjeći to miješanje, uz nastojanje ostvarivanja, što je moguće više, zajedničke koristi. To činimo na taj način što odvajamo prostore žena od prostora muškaraca, određujemo posebna vrata za muškarce i žene, upotrebljavamo savremena sredstva komunikacije za prijenos glasa i užurbano radimo na osposobljavanju žena koje će biti u stanju da podučavaju žene i slično.

3. Bojimo se Allaha, dž.š., koliko smo u stanju tako što obaramo svoj pogled i borimo se sa svojim nefsom.

U onome što slijedi navest ćemo dio istraživačke studije koju su uradili islamski  sociolozi o problemu miješanja spolova:

Jedan od njih kaže: “Kada smo postavili pitanje: ‘Koji je šerijatski stav, prema  vašem mišljenju, u pogledu miješanja spolova?’, dobili smo sljedeći rezultat:

76 % ispitanika koje je obuhvatila ova studija odgovorili su na ovo pitanje sa: “Nije dozvoljeno.”

12% ispitanika je ustvrdilo da je to dozvoljeno, ali uz ograničenja koja postavlja vjera i moralno ponašanje…

12% ispitanika je odgovorilo sa: “Ne znam.”

Šta biste vi odabrali – tako je glasilo sljedeće pitanje – ako bi vam se dala mogućnost da birate između radnog mjesta gdje dolazi do miješanja spolova i drugog gdje nema tog miješanja?

Rezultati odgovora koji su dati  na ovo pitanje, izraženo u postocima, izgledali su ovako:

67% ispitanika je izabralo posao na mjestu gdje nema miješanja,

9% je dalo prednost radnom mjestu gdje dolazi do miješanja,

a 15% ispitanika se ne protive i ne odbijaju bilo koji posao koji odgovara njihovim stručnim kvalifikacijama, bez obzira da li bi na radnom mjestu dolazilo do miješanja muškaraca i žena ili ne.

Sada ćemo navesti neke od neprijatnih situacija koje su spomenuli učesnici u ispitivanju već spomenute studije:

– Jednog radnog dana sam ušao u odjel gdje sam zaposlen i ugledao jednu od kolegica koja je radila zajedno sa mnom i koja je inače bila pokrivena, ali je tom prigodom bila skinula mahramu među svojim kolegicama. Ona se mnogo iznenadila mom neočekivanom ulasku, a ja sam se poslije tog događaja vrlo neprijatno osjećao.

– Bio sam odsutan sa univerziteta jednog dana kada sam trebao da izvršim neke opite u laboratoriji. U laboratoriji sam bio jedini muškarac među grupom studentica uz prisustvo profesorice i upravnice laboratorije. Osjećao sam se veoma neugodno i nelagodno. Strogo sam pazio na svaki svoj pokret, osjećajući, neprijatne i pune negodovanja i osuđivanja, ženske poglede kako me u stopu slijede i prate.

-Pokušavala sam izvući higijenske uloške iz jedne ladice svog ormarića. Iznenadila sam se pojavom kolege koji je stajao iza mene i koji je namjeravao uzeti neke stvari iz svoje lične fijoke. Kolega je primijetio moju zbunjenost i smetenost, te brzo napustio prostoriju kako bi izbjegao moju nelagodu.

– Dogodilo mi se da se sa mnom sudarila jedna studentica u prepunom hodniku. Ona je išla žurnim hodom kako bi na vrijeme stigla na predavanje. Nakon sudara, izgubila je ravnotežu, a  ja sam je dohvatio rukom, tako da je posmatraču sa strane izgledalo kao da je grlim. Možete samo zamisliti koliko smo se neugodno osjećali i ja i ova djevojka, i to pred grupom raskalašene i razuzdane omladine.

– Jedna moja kolegica je pala na stepenicama univerzitetskog amfiteatra i tom se prilikom njena odjeća veoma nezgodno otkrila. Njen izvrnuti položaj joj nije dopuštao da sama sebi pomogne. Ta bi agonija i duže potrajala, da joj jedan od prisutnih mladića nije prišao, pokrio njen otkriveni dio tijela i pomogao joj da ustane.

– Radim u jednoj kompaniji i jednog dana sam ušla kod svog rukovodioca kako bi mu predala neke dokumente. Pri izlasku iz njegovog ureda, pozvao me je po drugi put. Okrenula sam se i ugledala ga  oborene glave. Očekivala sam da zatraži neki fascikl ili dopunu već donešenih dokumenata. Iznenadila sam se zbog njegovog oklijevanja i kolebanja. Okrenuo se na lijevu stranu ureda, pretvarajući se kao da nešto radi i istovremeno sa mnom vodio razgovor. Mogla sam pretpostaviti i zamisliti da mi kaže bilo šta, osim da me upozori da mi je odjeća uprljana od menstrualne krvi. Da li se uistinu Zemlja otvara i proguta čovjeka u trenutku kada čovjek to zatraži u iskrenoj dovi? Bilo kako bilo, ja sam u tom momentu u dovi Allahu, dž.š., tražila da se Zemlja otvori i proguta me.

-Ummu Muhammed, žena u zreloj dobi, koja je premašila četrdesetu godinu života, ispričala nam je svoju priču:

Živjela sam sa svojim mužem poštenim i neporočnim životom, iako se za njega ne može ustvrditi da je posjedovao onu očekivanu bliskost, sklad i harmoniju. Moj suprug nije bio neka jaka ličnost koja bi zadovoljila moje ženske iluzije i uobrazilju. Međutim, njegova dobrota je učinila da se pretvaram i pravim nevještom da ne vidim da sam ja bila ta koja je preuzela na sebe veći dio odgovornosti kod donošenja odluka koje su se ticale naše porodice. Suprug mi je često spominjao ime svog prijatelja i partnera sa posla. Često se sastajao s njim u svom uredu koji je u osnovi bio sastavni dio našeg stana. To je trajalo godinama, sve dok nas njegov prijatelj nije posjetio sa svojom porodicom. Porodične posjete su se počele ponavljati i usljed njihovog velikog prijateljstva nismo primjetili koliko se povećeo broj posjeta i broj provedenih sati u jednoj posjeti. On je, čak,  često i sam dolazio kako bi proveo duge sate u mome i društvu moga muža. Povjerenje koje je moj muž gajio prema njemu nije imalo granica. Kako su dani prolazili, ja sam sve bliže upoznavala ovu osobu. Koliko je samo bio izvrstan i uglađen!  Počela sam osjećati veliku ljubav i naklonost  prema njemu, a u isto vrijeme sam osjetila da i on gaji  ista osjećanja prema meni. Nakon toga su stvari krenule čudnim tokom,  s obzirom na to da sam otkrila da je taj čovjek bio ona osoba koju želim i koga sam nekada u snovima zamišljala.

Zašto je on morao tek sada doći, nakon toliko godina? Svaki se put on uzdizao u mome oku za jedan stepen, a istovremeno se u drugom oku moj muž srozavao za više stepeni. Kao da sam imala potrebu da otkrijem prefinjenost i ljepotu  njegove ličnosti kako bi se osvjedočila i otkrila odvratnost i ružnoću ličnosti moga muža. Ova stvar između mene i ove, poštovanja vrijedne, osobe nije prekoračila ove misli koje su me danonoćno preokupirale. Sve do današnjeg dana ni on ni ja nismo otvoreno obznanili ono što je bilo u našim srcima. Bez obzira na to, naš život je okončan. Moj muž mi nije ništa više predstavljao do glupog negativca i slabog čovjeka koga sam zamrzila. Sama ne znam kako se rodila sva ta mržnja prema njemu. Pitala sam se kako sam mogla sve ove silne godine da nosim sav taj teret sama na svojim plećima. Odgovor na to je dala arena života. Stvari su se toliko pogoršale da sam zatražila razvod braka. Da, moj muž se razveo od mene na osnovu moje želje i zahtjeva, a poslije toga je postao ruševina i krhotina od čovjeka. Gorče od svega ovoga jeste to da se nakon razaranja moje kuće i porodice, te  duševnog sloma djece i muža, našim razvodom situacija u porodici tog čovjeka, također, strašno pogoršala. Njegova žena je svojom urođenom ženskom intuicijom uspjela da snimi i skuži sve što se krije i dešava u našim srcima, a nakon tog saznanja preokrenula je njegov život u džehennem  na ovom svijetu. Ljubomora ju je savladala i obuzela do tog stepena da je jednog dana, u dva sata poslije ponoći, napustila svoj dom kako bi napala moju kuću svojom vikom, plačom i obasipanjem krivnji i sumnji na moj račun. Njegov dom je također bio pred razaranjem. Priznajem da su nam lijepa druženja i sastanci koje smo zajedno proživjeli dali priliku da se upoznamo u pogrešnom periodu našeg ovozemaljskog života.

Njegova porodica je razorena.  Moja, također. Sve sam izgubila u svom životu i sada sam svjesna da moja i njegova trenutačna situacija ne dozvoljavaju da preduzmemo bilo kakav pozitivan korak ka povezivanju i zajedničkom životu. Sada sam nesretnija negoli u bilo kojem prethodnom periodu moga života i dala sam se u potragu za srećom i izgubljenom nadom.

JEDNO PO JEDNO

Umm Muhammed nam priča i kaže:

“Moj je muž imao grupu oženjenih prijatelja. Bili smo navikli da se, shodno našoj čvrstoj vezi sa njima, okupljamo u jednoj od naših kuća jednom sedmično kako bismo vrijeme proveli u druženju i veselju. Ja lično nisam bila smirena i zadovoljna ovim ambijentom, budući da je druženje bilo popraćeno večerama, kolačima, slatkišima, orasima, bademima i sokovima, te talasima gromoglasnog smijeha zbog priča i viceva koji su često prelazili granicu lijepog i kulturnog ponašanja. U ime prijateljstva nestalo je okolišanja i formalnosti te se, s vremena na vrijeme, moglo čuti prigušeno i pritajeno smijanje između neke žene i muža druge žene. Grube šale  koje su se bez imalo stida doticale osjetljivih tema, kao što su spolni odnos i stvari svojstvene samo ženama, bile su normalna pojava, čak se može reći da su sa uživanjem to radili i da im se sve to činilo veoma privlačnim.

Bez obzira na moje saučesništvo u ovim stvarima ipak me je grizla savjest sve dok nije došao dan koji je otkrio svu odvratnost i bijednost takvog načina života. Zazvonio je telefon. Čula sam glas jednog prijatelja iz ovog društva. Pozdravila sam ga i izvinula se zbog odsutnosti mog muža. Međutim, on je odgovorio da to već zna i da je ovaj poziv isključivo zbog mene!? Bila sam sva bijesna i uzrujana nakon što mi je predložio da stupi sa mnom u ljubavnu vezu. Žestoko sam mu odgovorila i naružila ga. On mi je, smijući se, odgovorio: “Umjesto odlučnosti i hrabrosti koju iskazuješ prema meni, budi isto tako energična i odlučna prema svom mužu i prati šta on radi!” Ovaj me je razgovor slomio, ali sam se savladala i rekla sama sebi kako ova osoba želi da razori i uništi moj brak i dom. Ali je, ipak,  uspio da posadi klicu sumnje u meni prema mom mužu. U vrlo kratkom periodu desila se velika nesreća. Otkrila sam da me moj muž vara sa drugom ženom. To je bilo pitanje života ili smrti za mene. Sve sam to otkrila svom mužu riječima: “Nisi ti jedini koji može da stupi u nedozvoljene veze! Meni je ponuđena ista stvar.” Zatim sam mu ispričala priču njegovog prijatelja. Bio je zbunjen i šokiran. “Ako želiš da prihvatim tvoju vezu sa tom ženom, onda će moja veza sa ovom osobom uslijediti kao odgovor na nju”, rekla sam mu. Njegov šamar koji je uslijedio  uzdrmao mi je tijelo i cijelo moje biće iz temelja. Znao je da to stvarno ne mislim, ali je osjetio nevolju koja se sručila na naš brak, a, također, bio je svjestan pokvarene sredine u kojoj živimo. Puno sam se brinula, sve dok moj muž nije ostavio tu propalu ženu za koju se bio vezao, što mi je i sam priznao. Da! On je napustio tu ženu i vratio se svome domu i svojoj djeci, ali ko će mi vratiti muža u moju dušu onakvim kakav je prije bio? Ko će povratiti ono uvažavanje, poštovanje i respekt u mojoj nutrini koje sam gajila prema njemu? Ova velika rana je ostala u mom srcu. Iz njega izbija kajanje i silna srdžba na tu smrdljivu sredinu. Ova rana je ostala svjedokom onoga što nazivaju čistim sijelima, ali njihov sadržaj nije ni nevin niti bezazlen. Ova rana je ostala tražiti milost od Gospodara moći.”

INTELIGENCIJA JE TAKOĐER ISKUŠENJE

Abdul-Fettah kaže: “Radim kao šef odjela u jednoj velikoj firmi. Već duže vrijeme mi se sviđa i dopada jedna kolegica. Razlog tome nije njena ljepota, nego njena ozbiljnost u radu, njena inteligencija i vanredna nadarenost i talenat. Ovome treba dodati da je ona pristojna i poštovanja vrijedna žena koja ne obraća pažnju ni na što, osim na svoj posao. To dopadanje i oduševljenje je preraslo u naklonost i ljubav. Ja sam oženjen čovjek koji se boji Uzvišenog Allaha, dž.š., i ne propuštam farzove. Otvoreno sam joj rekao za svoje simpatije, ali sam naišao na branu i zid. Ta osoba je, također, udata i ima sinove. Ona ne vidi ništa što opravdava uspostavljanje bilo kakve veze sa njom pod bilo kakvim imenom: prijateljstva, kolegijalnosti, naklonosti, ljubavi, itd.

Ponekad mi se javi pokvarena misao u dubini duše i poželim da se njen muž razvede od nje kako bih je ja zadobio. Počeo sam da vršim pritisak na nju na poslu i da diskreditujem njen položaj i stepen pred direktorima naše firme. Možda je to bio neki vid osvete prema njoj. Ona je to prihvatila širokogrudno, bez gunđanja, komentara ili negodovanja. Samo je radila i radila, a sam njen posao je dovoljno govorio o stepenu  njene kvalifikovanosti i ona je to vrlo dobro znala. Moja ljubav i simpatije prema njoj su rasle istovremeno i recipročno intenzitetu njenog animoziteta prema meni.

Ja sam osoba koja se lahko ne predaje iskušenjima kada su u pitanju žene. Bojim se Uzvišenog Allaha, dž.š., i ne prelazim granicu u ophođenju sa njima izvan onoga što od mene zahtijeva posao koji obavljam. Ali ovo je moje iskušenje. Koji je izlaz i rješenje problema? Ja to ne znam.”

GUŠČE JE DOBAR PLIVAČ

Djevojka od devetnaest godina nam pripovijeda:

“Bila sam tada mala djevojčica koja je svojim nevinim okicama pratila ono što se događalo na sijelima koja su okupljala prijatelje porodice u našoj kući. Sjećam se da sam tad vidjela samo jednog čovjeka, a on je bio moj babo. Pratila sam svaki njegov pokret, njegove kretnje i njegove poglede kojim je gutao prisutne žene. Zurio je u njihove noge, njihova prsa, zabavljao se sa očima jedne, sa kosom druge, sa strukom treće. Moja jadna majka je bila prisiljena da organizuje ovakva okupljanja. Ona je bila jako jednostavna. Među prisutnim bila je i jedna žena koja je namjerno izazivala pozornost moga oca. Ponekad je to činila sjedenjem blizu njega, drugi put svojim izazovnim i mehkim pokretima. Sve to sam pažljivo pratila, dok je moja majka bila zauzeta u kuhinji.

Ova okupljanja su iznenada prestala. Pokušavala sam sa toliko malo godina da shvatim i analiziram ono što se dogodilo, ali nisam uspijevala u tome. Ono čega se dobro sjećam, jeste da je moja majka bila potpuno srozana i skrhana. Nije mogla podnijeti da čuje sam spomen mog oca u kući.

Čula sam samo nejasnu priču koju su odrasli šapatom pričali oko mene: prevara, spavaća soba, vidjela ih je svojim očima, bijednica, u sramotnom položaju, itd. Sve su to bile ključne riječi koje su samo odrasli mogli razumijeti. Sada sam odrasla i shvatam značenje tih riječi. Zamrzila sam sve muškarce i svi su oni za mene postali prevaranti. Moja majka je slomljena žena. Svaku ženu koja nam dođe optužuje da preotima tuđe ljude i da će nasrnuti na mog oca. Što se njega tiče, on se i dalje bavi svojim omiljenim hobijem, a to je proganjanje žena, ali to čini van naše kuće. Iako imam samo devetnaest godina, ja dosta toga poznajem o momcima.

Osjećam zlobno uživanje kada im se svetim, posebno kada naiđem na kopiju koja je identična originalu, odnosno mome ocu. Ja ih zavodim i izazivam, ali tako da ne mogu  dodirnuti niti jednu nit moje kose. Progone me i dosađuju zbog mojih ciljanih pokreta i namigivanja na mjestima okupljanja i trgovima. Moj telefon nikako ne miruje i ponekad osjećam ponos i diku zbog onoga što činim, sveteći se u ime h. Havinog roda i moje majke. U mnogim situacijama osjećam se tako jadno i razočarano da osjećam gušenje i davljenje. Moj život prekriva crni oblak koji se zove otac.”

PRIJE  NEGO  ŠTO  SJEKIRA PADNE  NA  GLAVU

S.N.A.  pripovjeda svoje iskustvo: “Nisam sebi mogla predstaviti da ću jednog dana doći u sitaciju da me prilike prisile da na poslu dođem u kontakt sa muškarcima. Ali to se uistinu desilo. Na samom početku  nosila sam nikab i na taj način se sakrivala od njihovih pogleda. Međutim, neke sestre su mi ukazale na činjenicu da ova odjeća privlači veću  pažnju na moje prisustvo, te je zbog toga bolje da napustim nošenje nikaba, posebno ako se ima u vidu da su mi oči malo izraženije. Doista sam skinula pokrivač sa svog lica, misleći da je tako bolje. Ali dugotrajnim miješanjem sa kolegama došla sam do zaključka da sam ja izuzetak među svim ostalim. Taj status sam zaslužila svojom krutošću i pasivnošću u razgovorima i međusobnoj razmjeni duhovitosti. Svi su bili oprezni sa ovom ženom koja je u njihovim očima, naravno, bila gruba i divlja.

To je javno i iznijela jedna osoba koja je potvrdila svoju odluku da ne želi kontaktirati i surađivati sa oholom i umišljenom osobom koja se uzdiže nad drugima, znajući da sam ja u stvarnosti sušta suprotnost ove kvalifikacije. Nakon toga sam odlučila da ne nanosim sama sebi nepravdu i da sebe ne dovodim u nezgodnu situaciju sa kolegama, te sam počela da učestvujem sa njima u gore spomenutim stvarima i razmjeni duhovitosti. Tada su svi otkrili da posjedujem izraženu oratorsku sposobnost, da sam sposobna da ubijedim druge i da na njih djelujem. Uvidjeli su da govorim na jedan odlučan i energičan način, ali koji je, u isto vrijeme, privlačan za neke kolege. Nije potrajalo dugo kad sam primijetila na licu mog prvog pretpostavljenog uzbuđenje, neku zbunjenost, bljedoću i uživanje u mom načinu govora i nastupa. Namjerno je započinjao određene teme kako bih ušla u njihove rasprave da bih vidjela njegove blijede poglede. Ja, također, ne negiram da sam počela pomalo razmišljati o tom čovjeku. Moje razmišljanje je bilo preokupirano čuđenjem i iznenađenjem zbog lahkoće upadanja čovjeka u mrežu i zamku žene vjernice. A kakvo bi tek stanje bilo da ga kakva otkrivena žena poziva na nemoral? O njemu, uistinu, nisam razmišljala na nedozvoljeni način, ali je on, što je najbitnije u svemu ovome, zaokupio moje misli jedan duži period. Ali nije dugo trebalo da moj sopstveni ponos odbije da budem predmetom uživanja ovog, za mene, stranog čovjeka, bez obzira kakvo ono bilo. U mom konkretnom slučaju radilo se samo o  apstraktnom uživanju. Poduzela sam sve od sebe kako bih presjekla put svakom poslu koji bi me prisilio da budem osamljena sa njim. Na kraju sam došla do rezultata koji sadrži sljedeće korisne zaključke:

1- Naklonost i privlačnost između spolova je stvar koja stoji u bilo kojoj situaciji, bez obzira koliko čovjek ili žena to opovrgavali. Ta naklonost može započeti na dozvoljen, a na kraju završiti na nedozvoljen način.

2- Ako bi se čovjek pokušao imunizirati od toga, on ne može biti siguran od šejtanovih zamki.

3- Ako je čovjek siguran u sebe i odnosi se prema drugom spolu u okviru zacrtanih i razumnih granica, on neće moći biti siguran od osjećanja sa druge strane.

4- I na kraju da zaključim: Zaista u miješanju između muškaraca i žena nema nikakvog dobra. Ono nikada neće donijeti proklamovane plodove za koje njegovi pobornici tvrde da će doći sa njim i ono samo onemogućuje ispravno i rezonsko razmišljanje.”

ŠTA  POSLIJE

Pitamo se šta poslije, nakon navođenja svih ovih primjera vezanih za miješanje spolova?

Moramo priznati da bez obzira na to koliko uljepšavali pitanje miješanja spolova ili ga potcjenjivali,  njegove negativne i štetne posljedice nas sustižu i  uništavaju naše porodice. Ispravna i urođena ljudska priroda i instinkt odbijaju da priznaju i prihvate činjenicu kako je miješanje spolova zdrav ambijent u društvenim odnosima. To je ta ista urođena priroda koja je nagnala većinu ispitanika koje je obuhvatila ova istraživačka studija (76%) da odaberu i daju prednost onom radnom mjestu na kom ne dolazi do miješanja spolova. Identičan procenat (76%) je kazao da miješanje spolova šerijatski nije dozvoljeno. Ono što privlači pažnju nije ovaj visoki procenat koji ukazuje na čistoću našeg islamskog društva u dušama njegovih sljedbenika, nego našu pažnju privlači upravo taj mali procenat ispitanika  koji stoje na stanovištu da je miješanje spolova dozvoljeno, a njih je bilo (12%). Ova ispitana grupa je bez izuzetka rekla da je miješanje spolova dozvoljeno u okvirima i granicama koje postavljaju vjera, običaji, moralno ponašanje, savjest, čednost, pokrivanje, itd. Spisak lijepih svojstava koje po njihovom mišljenju održava miješanje spolova u granicama dozvoljenosti je dug.

Sada im mi postavljamo slijedeće pitanje da li se na miješanje spolova koje danas možemo vidjeti na našim fakultetima, tržnicama, radnim mjestima, porodičnim i društvenim okupljanjima mogu odnositi i primijeniti gore već spomenute vrijednosti, ili se na ovim mjestima prelazi svaka granica u odijevanju, govoru i ponašanju? Na ovim mjestima vidimo nedozvoljeno dotjerivanje i  pokazivanje ženskih čari, otkrivanje lica, zavođenja i sumnjive veze, odnosno, ponašanja koja su lišena morala, savjesti i sakrivanja. Kao da same stvari i okolnosti govore zaista sa miješanjem spolova u svom sadašnjem obliku nisu zadovoljni čak ni oni koji podržavaju miješanje u čistim i puritanskim sredinama. Možemo slobodno zaključiti da je miješanje spolova kao topla, ljepljiva i vlažna materija koja predstavlja plodno tlo za društvene kulture otrovnih parazitskih gljivica da rastu po njenim ćoškovima, zidovima i stropu. One, međusobno se miješajući, rastu i razmnožavaju se bez uviđanja većine da je miješanje spolova, ustvari, glavni uzrok svemu tome. Miješanje muškaraca i žena je, uistinu, nijema glava fitneluka i raznih iskušenja. U njegovom okrilju srca posrću i odaju se strastima i ono čini da izbiju bračne prevare i unište se domovi i porodice.

Molimo Uzvišenog Allaha, dž.š., za spas i popravljanje trenutačnog stanja! Neka je salavat i selam na posljednjeg poslanika Muhammeda, ﷺ.

Muhammed Salih el-Munedždžid

Vidi manje