Zaista svaka zahvala pripada Uzvišenom Allahu koji je te uputio stazama Svoga pravog puta i što je te uputio da obavljaš namaz, jedan od najvašniji temelja naše vjere islama. Svaki musliman i muslimanka dužni su da dnevno klanjaju pet namaza: sabah, podne, ikindija, akšam i jacija u njihovo vrijeme i obaveza klanjanja namaza nikada ne spada sa muslimana osim kada umre i preseli sa ovog svijeta. Rekao je Allah u prevedenom značenju ajeta: “Vjernicima je propisano da u određeno vrijeme namaz obavljaju” (En-Nisa 103)

Islam je olakšao početnicima u njemu da klanjaju namaz shodno njihovom stanju i znanju dok ne nauče upotpunosti da ga obavljaju (potražite tekstove na tu temu). Ne ostavljaj namaz dok naučiš, već klanjaj shodno svome stanju i znanju. I naučiti pravilno obavljanje namaza nije teško, naprotiv lahko je i ne zahtjeva puno vremena niti truda i Allah će vam olakšati na tom plemenitom putu.

Čupanje obrva je veliku grijeh i onaj koji to čini i kome se čini je proklet od strane Allaha i udaljen je i protjeran od Njegove milosti. Ibn Mes`ud, r.a., jedne je prilike rekao: ‘’Allah je prokleo žene koje se tetoviraju i koje tetoviraju, i žene koje čupaju obrve i koje traže da im se čupaju obrve i koje stanjuju zube, uljepšavajući se i tako mijenjaju izgled koji Allah daje stvorenjima!’’ Kada mu je jedna žena prigovorila zbog toga, on joj je odgovorio:  ‘’A zašto da ne proklinjem onoga  koga je prokleo Allahov Poslanik, a.s., i čije je prokletstvo u Allahovoj Knjizi? Uzvišeni Allah kaže: “Ono što vam Poslanik da – to prihvatite, a ono što vam zabrani – ostavite!‘’  (El-Hašr, 7.). (Muttefekun alejhi)

Opasnost grijeha uopšteno je velika s tim da postaje veća kada musliman spozna da je određena radnja haram ali je on ne ostavlja, već je uporno čini i dolazi u stanje da bude izložen Allahovoj kazni. Osjećaji da ne možete bez čupanja obrva su šejtanske vesvese – došaptavanje i nisu stvarni već su prividni. Šejtan želi da te zadrži u grijehu i nepokornosti tvoga Gospodara, da te udalji od Allahove milosti. Onaj koji nešto iskreno ostavi radi Allaha , On će mu pomoći na tom putu i daće mu snage da prebrodi iskušenja. Sigurno je da će te u početku osjećati poteškoće, ta bi nakon toga opsjetili lahkoću u ostavljanju grijeha i slast ibadeta i pokornosti Uzvišenom Allahu. Allah najbolje zna.

Mr. Osman Smajlović

Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Alejkumu selam. Poslanik, sallahu alejhi ve selem, je pojasnio kriterije prilikom odabira buduće supruge, s tim da je naglasio da se treba odabrati osoba koja se prdržava islama: “Ženu udaju četri stvari: njen imetak, njeno porijeklo, njena ljepota, i njena vjera. A ti gledaj da uzmeš onu koja je vjernica i zadobićeš sa njom svaki hajr.” (Muttefekun alejhi)

Također je poželjno da se vide budući supružnici u granicama dozvoljenog u prisustvu mahrema, jer to dovodi do veće mogućnosti da brak, sa Allahovim dopustom, uspije i bude u njemu bračna harmonija.

Što se tiće klanjanja istihare namaza, nije od njeni propisa da se vidi u snu ono za što je se klanjalo, već islamski učenjaci navode da će osoba u sebi naći određeno naginjanje prema određenoj stvari i biće joj olakšano da je postigne, tj. da se odluči. Na taj način osoba treba da odabere određenu stvar. Također lijepi snovi su od Allaha, a ružni od šejtana i ne bi se trebale određene važne odluke graditi na snovima, naročito ako su ružni, već se trebaju graditi na islamskim osnovama.

Vi sjedite sa djevojkom sa kojm se planirate oženiti u prisustvu njenog mahrema, vidite se, razgovarajte oko budućeg braka i šta želite jedno od drugog i ako se složite, možete klanjati istiharu namaz i ako nađete u sebi da naginjete jedno prema drugom i da vam se stvari olakšavaju prema njemu, uzmite se i molite Allaha da vam olakša i da vaš brak učini srećnim i izgrađenim na islamskim osnovama.

Odgovorio mr. Osman Smajlović

Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Ako musliman ima mogućnosti da abdesti na mjestima koja su odvojena od WC-a i nužnika i gdje odvod od abdesta nije spojen sa njima, nema sumnje da je preče da na takvim mjestima abdesti. Ali to ne znači da je suprotno tome, odnosno da se abdesti nad umivaonikom u WC-u ili čak nad samim nužnikom, pokuđeno ili čak haram, jer za tako nešto treba imati dokaz. A čak imamo dokaz koji ide u prilog dozvoli uzimanja abdesta na tim mjestima, a to je dozvola gusula, pa ako je dozvoljen gusul dozvoljen je i abdest jer nema razlike među njima.

Zato, nema nikakve smetnje da se uzima abdest u umivaoniku u WC-u, pa čak i nad nužnikom. Prvo, što nema dokaza koji to zabranjuje ili da to čini čak pokuđenim, drugo što današnji WC-ovi nisu kao prijašnji jer su prethodnim nečistoća zadržavala na istom mjestu, dok u današnjim nečistoća odlazi kroz kanalizaciju, a i da nije tako nema veze. Nejasnoća i problem kod onih koji smatraju da je mekruh ili čak zabranjeno uzimanje abdesta na takvim mjestima dolazi sa više strana:

Prvo: što je kupatilo ili WC mjesta gdje borave džini i šejtani, pa kako da onda abdestimo u njima?

Odgovor: džini i šejtani borave često i u ostalim prostorijama kuće a nije nam došlo u Šerijatu da ne smijemo obavljati neki ibadet ako su oni prisutni. Allah, dželle še’nuhu, nam je zabranio (kao što se prenosi u vjerodostojnom hadisu) da obavljamo namaz u kupatilu, pa da je zabranjeno ili pokuđeno uzimanje abdesta u kupatilu ne bi nam to bilo prešućeno.

Drugo: što je pri uzimanju abdesta propisano učenje Bismile, pa kako da se Bismila uči u kupatilu?

Odgovor: izgovaranje Bismile nije šart da bude naglas nego može i u sebi.

Treće: da su to mjesta nečistoće te da ne priliči da se musliman u njima čisti uzimanjem abdesta za obavljanje namaza, kao i da se miješa voda abdesta sa prljavom vodom iz kupatila.

Odgovor: na tim istim mjestima niko nije rekao od učenjaka da je zabranjeno uzimanje gusula, a gusul je ibadet poput abdesta, pa kao što je dozvoljeno uzimanje gusula na takvim mjestima, analogno tome nema nikakve smetnej da se uzima i abdest. Ve billahi tevfik.

Dr. Zijad Ljakić

Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Uvažena sestro u vjeri, ako je stanje takvo kakvim ste ga opisali, onda je vama obaveza da onaj dio namaza koji doista možete klanjati stojeći, tako i klanjate.

Kada islamski učenjaci govore o namazu bolesnika, spominju jedno veoma korisno pravilo, koje važi za osobe koje zbog bolesti i stanja u kojem se nalaze ne mogu da obave samo jedan (temeljni) dio namaza, a ostali dio namaza mogu klanjati normalno, a koje glasi: Oni ruknovi (temelji) namaza koji se ne mogu obavljati zbog bolesti, izvršavat će se shodno mogućnosti, a ostali ruknovi će se izvršavati onako kako je i propisano.

Poznati islamski enciklopedista Ibn Kudama, Allah mu se smilovao, kazao je: “Osobi koja može stajati u namazu, a onemogućena je da čini ruku ili sedždu, obaveznost stajanja ne spada s nje, pa će klanjati stojeći, a ruku obavljati išaretom, potom će sjesti i išaretom obaviti sedždu. Ovo je još stav i imama Šafije.” (El-Mugni, 2/107)

Dakle, ovakav je propis ako vam, kao što ste konstatirali, stajanje u namazu ne šteti.

Savjetujem vam da se konsultirate s doktoricom i da pojasnite propis vjere o spomenutom pitanju, pa ako potvrdi vašu tvrdnju da vam to ne šteti, onda nastavite da činite onako kako smo pojasnili u odgovoru.

A Allah najbolje zna!

Odgovorio: Pezić Elvedin, prof.

Uvažena sestro, doista bi se mnogo toga moglo kazati vezano za spomenutu pojavu, a mi ćemo spomenuti samo nekoliko najbitnijih stvari, kako pravnih (fikhskih) tako i pedagoško-odgojnih.

Prvo, spomenuti čin samoozljeđivanja islamom je zabranjen. Islam u svom savršenstvu mnogo pažnje posvećuje ljudskom životu, čovjekovom zdravlju i zbog toga su preventivno zabranjene mnoge stvari, sve s ciljem kako bi se očuvao ljudski život i kako bi se očuvalo ljudsko zdravlje.

Isto tako, islamski učenjaci veoma često spominju da je ljudsko tijelo Allahov dar čovjeku i on ne može da raspolaže s njime kako on hoće, već u granicama onoga što je dopušteno. Ljudsko tijelo ima svoju svetost koju nije dozvoljeno povređivati. Jedna od stvari koja je zabranjena jeste unakažavanje ljudskog tijela.

Drugo, osoba koja ima naviku samoozljeđivanja samim tim postupkom pokazala je da ima ozbiljnih psiholoških problema s kojima ne zna da se nosi i da joj je potreban tuđi savjet i pomoć.

Stručni i kompetentni ljudi, koji toj pojavi pristupaju s psihološke strane, smatraju da takva osoba to čini da bi umanjila emocionalnu tegobu i bol situacije u kojoj se trenutno nalazi, misleći da će, ako se samoozljeđuju i sebi na taj način nanose bol, tako zaboraviti na bolove i problema s kojim se susreću u svakodnevnom životu.

Ovakav način rješavanja problema nije ništa drugo do produbljavanje psihičke krize osobe koja je odlučila “riješiti” svoje probleme na način što će, nanoseći sebi fizički bol, trenutno zaboraviti na emocionalnu bol. Nije to prvi pogrešan put koji su ljudi, zaboravivši zašto su stvoreni i šta je cilj njihovog boravka na zemlji, odabrali da bi riješili svoje probleme. Postoji veliki broj narkomana, alkoholičara, pušača, onih koji se odluče na samoubistvo, a koji to sve čine samo kako bi nakratko zaboravili trenutni problem kroz koji prolaze, a za čije rješenje nemaju odgovora.

Ovdje do izražaja dolazi pomoć ljudi sa strane.

Oni koji primijete da određena osoba ima naviku da se samoozljeđuje trebali bi da interveniraju, da pokušaju pomoći toj osobi.

Jedna od najboljih metoda jeste razgovor s tom osobom tokom kojeg će se ohrabriti i pozvati na realno sagledavanje situacije, pokušati je pozvati da razmisli šta u stvarnosti postiže samoozljeđivanjem i da li je na taj način riješila problem ili ne.

Spomenute osobe nerijetko se odaju samoozljeđivanju zbog gubljenja samopouzdanja, stoga ih treba prvenstveno saslušati, da shvate da postoji neko ko želi da im pomogne, da shvate da nisu odbačeni i zaboravljeni, i to im sigurno može mnogo pomoći.

Isto tako, takvim osobama treba preporučiti odlazak kod stručnih osoba koje će putem razgovora shvatiti šta je istinski razlog samoozljeđivanja i kako da se prevaziđu problemi koji su u osnovi uzrokovali samoozljeđivanje.

Normalno, ključna stvar u svemu tome, po mom skromnom mišljenju, jeste čovjekova udaljenost od Gospodara. Siguran sam da samoozljeđivanje nema mjesta u životu vjernika i vjernice. Oni znaju da je dunjalučki život protkan iskušenjima kako bi se pokazalo ko će u tim kriznim momentima biti pokoran, a ko nepokoran.

Vjernik i vjernica prvenstveno znaju da sva iskušenja koja ih zadese, nisu ih mogla zaobići, pa makar se u tome ispriječilo cijelo čovječanstvo, i da, ako se strpe i Allahu zahvale, da ih za to čeka velika nagrada kod Gospodara. Dalje, oni nemaju potrebe da samoozljeđivanjem zaboravljaju probleme koji su ih zadesili, pa oni imaju 24 sata otvorenu mogućnost da svoj problem putem dove kažu Svemogućem Gospodaru, koji, kada želi nešto, samo kaže: “Budi!”, i ono bude.

Kada bi spomenute osobe, one koje se odluče na samoozljeđivanje, znale koliku slast osjećaju vjernici kada u kasnim noćnim satima ponizno i skrušeno stoje pred svojim Gospodarom, kroz suze na sedždi Njemu kazujući svoje probleme, shvatili bi tada koliko su oni siromašni i koliko su griješili kada su samoozljeđivanjem bježali od problema koji su ih zadesili.

Pravi vjernik, ako spozna veličinu svoga Gospodara, Njegov rahmet i dobrotu prema robovima, nikada neće zapasti u problem zbog kojeg će pomisliti da putem samoozljeđivanja, duhana, alkohola, samoubistva, rješava probleme pred kojima se trenutno nalazi.

Vjernik, u svom najvećem uzoru, Allahovom miljeniku, ima praktičan primjer rješavanja problema. On, iako Allahu najdraži rob, prolazio je kroz velika iskušenja, kojih je bilo toliko da se ne mogu prebrojati, ali ih je znao riješiti, i nikada se nije bojao problema, već je hrabro poduzimao ono što je u njegovoj mogućnost, a za ostalo se oslanjao na Uzvišenog Gospodara.

Pa ako je on, kao Allahu najdraža osoba prolazio kroz ispite i iskušenja, pa da mi budemo podvrgnuti ispitima mnogo je prioritetnije. U osnovi, ljudi koji su se odlučili na samoozljeđivanje, u stvarnosti nisu svjesni činjenice da svi ljudi imaju problema i, po njihovom shvatanju, svi bismo trebali da se  samoozljeđujemo i da kao noj zabijamo glavu u pijesak i smatramo da su problemi nerješivi.

A Allah najbolje zna!

Odgovorio: Pezić Elvedin, prof.