Zahvala pripada Allahu, dž.š. Lijepa riječ otvara brave na srcu, otklanja koprenu sa njih i pročišćava duše. Tolerancija, opraštanje i savjetovanje vraća ljubav među ljudima. Onog trenutka kada čovjek bude upotrijebio lijepu riječ i ne bude se obazirao na neprijatnosti, on će rasti u očima ljudi i činiti da se onaj ko je pogriješio izvine za svoja vrijeđanja i da prestane sa svojom daljnjom praksom. Nema sumnje da su neki ljudi odabrali takav način odnosa i komunikacije sa drugim ljudima kakav oni, lično, ne žele i ne vole da nađu na drugoj strani. Oni misle da su snaga, konfrontacija i provokacija faktori koji čine da ih drugi poštuju. Uz njihovu neobuzdanost, hirovitost i konstantnost u pravljenju greške, i s obzirom na žestoke kritike i bolne upute sa kojima su suočeni i koje im prijete, oni lutaju u vrtlogu mržnje i nemiru osvete, tako da ne znaju razlikovati ispravno i tačno od netačnog, niti istinu od laži. Čovjek tu ostaje nemoćan da im uputi bilo kakvu uputu ili savjet. Svaka takva riječ za njih znači početak konfrontacije ili produžavanje neprijateljstva. Oni se stalno nalaze u poziciji motrenja i stajanja u zasjedi. Ovdje je sigurnije da načinimo između ovih osoba i našeg kontaktiranja sa njima jednu stanku za preispitivanja i revizije. Povući ćemo se,  u njenom trajanju jedno vrijeme i pokušati da raspršimo njihova strahovanja od suočavanja, kritike i  ispita savjesti, a posijat ćemo lijepu riječ, smirenost i osmijeh. Učinit ćemo sve što smo u stanju da osjete naše opraštanje i naklonost. Uzvišeni Allah, dž.š., kaže: “Zlo dobrim uzvrati, pa će ti dušmanin tvoj odjednom prisni prijatelj postati. To mogu postići samo strpljivi; to mogu postići samo vrlo srećni.” (Fussilet, 34-35.)

Pod napuštanjem i odvajanjem ne podrazumijevamo prekidanje svih veza i sustezanje od odgovaranja na selam ili bilo kakvog vida pričanja sa njim. Klonit ćemo se dužih kontakata i miješanja sa njima, sve dok ne nađemo pogodnu priliku u kojoj će njihova duša biti spremna da prihvati savjet i uputu. Razgovor ćemo započeti spominjanjem njihovih dobrih strana i ono što im od dobra želimo i što se nadamo od njih da će učiniti. Zatim ćemo savjet predočiti na jedan pristojan i učtiv način koji ne vrijeđa, niti predbacuje, a sam nije dosadan. Za takav postupak trebamo očekivati nagradu od Allaha, dž.š., ali moramo biti strpljivi i opraštati. Mi svojim ponašanjem i lijepim ophođenjem moramo dati primjer i sliku koju će slijediti osobe kojima želimo dati savjet i uputu. Poslušajmo sada Allahovu, dž.š., uputu koju je dao Svom Poslaniku, ﷺ.: “Ti sa svakim-lijepo! I traži da se čine dobra djela, a neznalica se kloni!” (El-A’raf, 199.)

Naglost u prijekoru, prigovori, vrijeđanja i kritike, kao i pogrešno odabiranje trenutka, u većini slučajeva dovode do suprotnog rezultata i efekta. Skromnost i blagost otklanjaju prepreke i sprečavaju prekoračenje dozvoljene granice i svađu. U vjerodostojnom  hadisu koji prenosi Ijad, r.a., on kaže: “Allahov Poslanik, ﷺ. je rekao: ‘Allah, dž.š., mi je objavio da budete skromni kako jedni drugima ne bi nepravdu  činili i da se jedni nad drugima ne hvališete i oholite.'” (Muslim u Sahihu, hadis br. 2865.)

Muhammed Salih el-Munedždžid

Hvala Allahu, dž.š. Ja, uistinu, upoređujem poruke koje se šalju putem mobitela sa grafitima i pisanjima po zidovima javnih WC-a. To je prljavo smeće i riječi onih koji ne shvataju. Njihovo ponašanje je još čudnije ako znamo da se zajedno sa tekstom poruke pojavljuju i brojevi njihovih mobitela. Ponekad se, čak,  pojavljuju poruke koje sadržavaju širk- pripisivanje druga Uzvišenom Allahu, dž.š.

Naša je dužnost posavjetovati korisnike mobitela koji šalju takve poruke i opomenuti ih Allahom, dž.š., i šerijatskim tretmanom onoga što čine. Njihova opasnost je tim veća što oni, ponekad šire lažne glasine o nemoralu onih koji vjeruju u Allaha, dž.š….. Od Allaha, dž.š., tražimo pomoć! (Medželletud-da’ve, br.1795, str.47.)

Šejh Ibrahim El-Hudejri

Hvala Allahu, dž.š. Nije ti dozvoljeno da obavljaš ovaj zabranjeni posao zbog toga što on obuhvata i podrazumijeva  prenošenje tuđih riječi i uhođenje. Nagrada i nadoknada za takvu aktivnost, također, nije dozvoljena. Treba da znaš da je nemimet veliki grijeh, a on podrazumijeva prenošenje riječi od jednih do drugih kako bi se unio razdor među njima i međusobno ih zavadio. Ovo je poznata definicija nemimeta. Ibn Hadžer Hejtemi je prenio ovu definiciju u svom djelu “Ez-zevadžir an iktirafil-kebair“, a zatim nastavio: “Gazalija je u svom ‘El-Ihjau‘ kazao sljedeće: ‘Nemimet se ne ograničava samo na spomenuto u definiciji, nego je on iznošenje i otkrivanje svega onoga čije se izlaganje ne želi i ne voli, neovisno da li to mrzio onaj od koga se prenosi, kome se prenosi ili treća osoba i neovisno da li otkrivanje bilo verbalnim putem, pisanjem, znakom ili gestikulacijom. Svejedno je u tome da li je predmet nemimeta  djelo, govor, mahana ili nedostatak onoga o kome se priča ili nekog drugog. Suština nemimeta je širenje tajne i otkrivanje onoga što se ne voli otkriti. Zbog toga treba šutiti i suzdržati se od prepričavanja svega onoga što se primijeti i vidi kod ljudi, izuzev da u tom prepričavanju bude korist za nekog muslimana ili otklanjanje određene štete. Tako, naprimjer, ako čovjek primijeti i vidi da neka osoba otuđuje imovinu drugog, on treba da posvjedoči o njegovoj aktivnosti. Za razliku od ovoga, ako primijeti da neko sakriva svoj vlastiti imetak, pa to spomene, već je uradio nemimet i odao tajnu. Ako nemimet sadrži mahanu ili nedostatak onoga o kome se priča, onda je to istovremeno  i nemimet i gibet, odnosno ogovaranje .'” (Ibn Hadžer El-Hejtemi, Ez-Zevadžir, 252., veliki grijeh: En-nemime.)

Od hafiza Munzirija je prenešeno da je rekao: “Konsenzus ummeta je uspostavljen po pitanju zabrane nemimeta i da je on jedan od najvećih grijeha kod Uzvišenog Allaha, dž.š.”

Iz navedenog se vidi i zna da je tvoje prenošenje govora kolega direktoru otkrivanje tajne i pokušaj  sijanja razdora i međusobne zavade. Ovaj postupak se smatra velikim grijehom, a njemu treba pridodati i zabranjeno uhođenje tih ljudi.

Mnoštvo tekstova i argumenata  je došlo po pitanju kritičkog osvrta na nemimet, špijuniranje i slijeđenje slabosti i nedostataka ljudi. Njihova uloga se sastoji u tome što se oni brinu i skrbe da vjernika odagnaju i odvrate od činjenja ovih zabranjenih stvari:

1. Od tih dokaza su i riječi Allahovog Poslanika: “U Džennet neće ući nemmam (tj. onaj ko prenosi tuđe riječi kako bi zavadio ljude)!”

U drugom rivajetu ovog hadisa spomenut je ‘kattat‘, tj. onaj koji  krivo i lažno prenosi vijesti. (Buhari u Sahihu, hadis br. 6056, i Muslim u Sahihu, hadis br. 105.)

Kattat je po nekima sinonim za nemmama. Međutim, drugi kažu da je nemmam ona osoba koja je prisutna u nekom društvu gdje se vodi razgovor, a nakon toga se bavi svojom aktivnošću prenošenja njihovih riječi, dok je kattat osoba koja krišom i potajno prati razgovor drugih, a zatim ga prenosi.

2. U Buharinom i Muslimovom Sahihu nalazi se hadis koga prenosi Ibn Abbas, r.a., u kome on kaže da je Allahov Poslanik, ﷺ. izašao iz nekog Medinskog vrta, pa je čuo glas dvije osobe koje su patile i bile kažnjavane u svojim mezarima, te je rekao: “Ova dvojica se sada kažnjavaju, a ne kažnjavaju se, na prvi pogled, zbog velikog grijeha, ali je on, doista, velik kod Allaha, dž.š.! Prvi se nije sakrivao i čuvao kada je obavljao malu nuždu, a drugi je prenosio tuđe riječi.” (Buhari u Sahihu, hadis br. 216, i Muslim u Sahihu, hadis br. 292.)

3. U “Buhariji” i “Muslimu“, također, se nalazi hadis Ebu Hurejre, r.a., u kome on prenosi da je Allahov Poslanik, ﷺ. rekao: “Čuvajte se sumnje! Zaista je sumnja najlažniji govor. Ne prisluškujte jedni druge! Ne uhodite jedni druge! Ne zavidite jedni drugim! Ne okrećite leđa jedni drugim! Ne mrzite se međusobno! Budite, o Allahovi robovi, jedni drugima braća!” (Buhari u Sahihu, hadis br. 5144, i Muslim u Sahihu, hadis br. 2563.)

Imam Nevevi, r.a., u komentaru ovoga hadisa kaže: “Neki učenjaci kažu da je ‘tehassus‘ prisluškivanje govora drugih ljudi, a ‘tedžessus‘ istraživanje sramota kod njih. Rečeno je još da je ‘tedžessus‘ raspitivanje o skrivenim stvarima i uglavnom se koristi u negativnom kontekstu. Tako se u arapskom jeziku za sahibiju tajne povezane sa zlom kaže ‘džasus’, a za sahibiju tajne povezane sa dobrom kaže ‘namus’ (pouzdanik). Drugi su, pak, kazali da je razlika između ova dva termina u tome da se ‘tedžessus‘ čini za druge, a ‘tehassus‘ za sebe. Ovo je mišljenje Sa’leba. Opet neki misle da se ovdje radi o sinonimima koji znače traženje spoznaje o tajnim stvarima ili stanjima.”

4. Od Ibn Abbasa, r.a., se prenosi da je kazao: “Allahov poslanik, ﷺ. je rekao: ‘Ko bude pričao lažne snove, bit će mu naloženo da sveže i spoji između dvije dlačice, ali neće biti u stanju. Ko bude slušao razgovor ljudi koji ga ne vole ili ga izbjegavaju, na Sudnjem danu će mu u uši biti sipano rastopljeno olovo. Ko nacrta sliku, bit će kažnjen i naložit će mu se da udahne dušu naslikanim likovima, ali to neće moći.'” (Buhari u Sahihu, hadis br. 7042.)
Od Ebu Berze, r.a., se prenosi da je rekao: “Allahov Poslanik, ﷺ. je kazao: ‘O skupino onih čiji su jezici povjerovali, ali u čija srca iman još nije ušao, ne ogovarajte muslimane i ne slijedite njihove sramote! Onaj ko bude istraživao njihove sramote, Allah, dž.š., će istraživati njegovu sramotu, a onaj kome Allah, dž.š., bude istraživao sramotu, osramotit će ga i obrukati u njegovom domu.'” (Ahmed u Musnedu, hadis br. 19277, i Ebu Davud u Sunenu, hadis br. 4880, a Albani ga u Sahihu Ebi Davud ocjenjuje kao sahih, hadis br. 4083.)

Mislimo da nema toga vjernika koji će sebi dopustiti da nakon čitanja ovih divnih hadisa uhodi svoju braću muslimane, istražuje njihove sramote, ili, pak, nastoji da među njima prenosi riječi kako bi ih zavadio. Mi, također, smatramo da si ti, ako Bog da, jedan od onih koji će se okoristiti od ovih hadisa i koji će se odazvati porukama istih. Zbog toga ti kažemo sljedeće: Obavezno moraš prestati sa svojom dosadašnjom praksom, bez obzira na sva navraćanja i prijetnje koje će ti pristići. Pored toga, trebaš savjetovati svoje kolege da ostave ogovaranje svog direktora i da ih, ako to bude potrebno, koriš zbog toga.

Svog direktora, također, trebaš savjetovati da napusti uhođenje službenika  i da ne sumnja u njih, jer će ih to pokvariti i istrgnuti povjerenje iz njihovih srca. Jedne prilike je Allahov Poslanik, ﷺ. rekao Muaviji, r.a.: “Ako budeš slijedio sramote ljudi, ti ćeš ih pokvariti ili ćeš biti blizu toga.” (Ebu Davud u Sunenu, hadis br. 4888, a Albani u Sahihu Ebi Davud, hadis br.4088, za njega kaže da je sahih.)

Da završimo ovaj naš odgovor sa veoma korisnim citatom koji govori o ispravnom stavu vjernika prema nemimetu u momentu kada ga čuje:

Ibn Hadžer Hejtemi u svom djelu “Ez-zevadžir min iktirafi-l-kebair” kaže sljedeće:

Obaveza onoga do koga dođe nemimet, kao naprimjer da čuje: Ta osoba o tebi kaže to i to ili ta osoba je uradila to i to i tako ugrozila tvoje pravo… jeste da učini šest stvari:

1. Da ne povjeruje toj osobi pošto je nemmam (spletkar) veliki griješnik po konsenzusu islamskih učenjaka. Uzvišeni Allah, dž.š., kaže: “O vjernici, ako vam nekakav nepošten čovjek donese kakvu vijest, dobro je provjerite, da u neznanju nekome zlo ne učinite, pa da se zbog onoga što ste učinili pokajete.” (El-Hudžurat, 6.)
2. Da ga spriječi da se vrati ovom zlu, iz vjerskih i opće kulturnih razloga!
3. Da ga mrzi u ime Allaha, dž.š., ako se se ne pokaje za svoj postupak!
4. Da ne misli loše o onome od koga se prenosi govor, jer nije potvrđeno da je ono što je preneseno od njega, uistinu, i poteklo od njega!
5. Da ga ne ponese to što je čuo i što je došlo do njega da uhodi i istražuje dok se ne uvjeri u vjerodostojnost iznešenog. Uzvišeni Allah, dž.š., kaže: “Klonite se mnogih sumnjičenja, neka sumnjičenja su, zaista, grijeh.” (El-Hudžurat, 12.)
6. Da ne dopusti ni sebi ono što sprječava spletkarošu. Tako on neće dalje prenositi i prepričavati spletku koju je čuo, govoreći: Taj i taj mi je pričao to i to. Sa takvim postupkom će i on sam biti spletkaroš, onaj koji ogovara i učiniti će ono što mu je zabranjeno.

Jednom je prilikom Omer ibn Abdul-Aziz, r.a., rekao osobi koja mu je nešto spletkarila i prenosila tuđe riječi: “Ako želiš, možemo pogledati tvoj slučaj? Ako si slagao, onda se na tebe odnosi ovaj ajet: ‘… Ako vam  nekakav nepošten čovjek donese kakvu vijest….’

Ako si, pak, rekao istinu, onda se na tebe odnosi ovaj ajet: ‘Klevetnika, onoga koji tuđe riječi prenosi.’ (El-Kalem, 11.)

Ako želiš, možemo ti oprostiti?” “Oprost, o vladaru pravovjernih” – odgovori čovjek- “nikada se više neću tome vratiti.”

Sulejman ibn Abdul-Melik je ružio osobu čije su mu riječi prenijeli drugi. To se desilo u prisustvu Imama Zuhrija. Čovjek je negirao optužbe, ali Sulejman reče: “Onaj koji me je obavijestio govori istinu.” Tada Imam Zuhri reče: “Nemmam ne govori istinu.” “Istinu si rekao”- reče Sulejman – ” idi čovječe u miru!”

Hasan Basri, r.a., jedne prilike je rekao: “Onaj ko ti prenosi riječi drugih prenosiće, također, tvoje riječi drugima.” Ovim se želi ukazati na neophodnost mržnje prema nemmamu, kao i na nemogućnost povjerenja u njega i  da se ne pouzda i ne oslanja na njegovo  prijateljstvo. Kako da se ne mrzi takva osoba koja ne odustaje od laži, ogovaranja, potvaranja, izdaje, zlobe, zavisti, prevare i sijanja razdora među ljudima. On se svrstava među one koji nastoje prekinuti ono što je Allah, dž.š., naredio da se spoji i koji siju razdor na Zemlji. Uzvišeni Allah, dž.š., kaže: “A odgovaraće oni koji ljude tlače i bez ikakva osnova red na Zemlji remete; njih čeka bolna patnja.” (Eš-Šura, 42.)

Nemmam je jedan od njih. Allah, dž.š., najbolje zna.

Muhammed Salih el-Munedždžid

Šerijat nije vremenski regulirao pitanje posjećivanja rodbine. Čovjek je dužan obilaziti rodbinu shodno mogućnostima i običajnom pravu podneblja u kojem živi, i posjećivanje rodbine ne smije zapostaviti toliki vremenski period da se to smatra kidanjem rodbinskih veza. Na posjetu roditeljima ili rodbini utječu brojni faktori: materijalna i tjelesna mogućnost, udaljenost, potreba (bolest, slavlje, žalost itd.) Dakle, sve se ovo treba uzeti u obzir i tada se može donijeti približan sud o minimalnim posjetama roditeljima. Nema sumnje da je bolje što češće posjećivati rodbinu, zbog nagrade koju je Allah pripremio onima koji održavaju rodbinske veze ulijevajući time radost u srca svojih najbližih. Bitno je naglasiti da održavanje rodbinskih veza nije isključivo posjetom već se može manifestovati i na druge načine shodno okolnostima: pozivom, savjetom, matrijalnom pomoći itd.

Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović

Hvala Allahu koji ti je ukazao na Pravi put i izbavio te iz tmina u kojima se nalazi tvoja porodica. Nedvojbeno je da musliman nakon čvrstog prihvatanja Allahove vjere nailazi na različita iskušenja, najčešće od strane svojih najbližih. Upravo takav slučaj bio je i s najodabranijim Allahovim poslanikom Muhammedom, ﷺ. Ako vjerovjesnici i poslanici nisu bili pošteđeni ovakvih i još mnogo većih iskušenja, neće ih biti pošteđeni ni oni koji ih slijede. Dakle, treba istrajati na Pravom putu i ne pokleknuti pred nedaćama i iskušenjima kojima je musliman izložen.

Kada je riječ o ovom problemu, jako je bitno objediniti dvije komponente: prvo, musliman se mora slijepo pokoravati Uzvišenom Stvoritelju i ne gledati hatar ljudi; i, drugo, na najljepši se način treba ophoditi prema rodbini posebno prema roditeljima i pokušati im objasniti propise islama. Nakon toga nije odgovoran kod Allaha, već će biti nagrađen za svoje strpljenje s rodbinom i imat će status dobročinitelja prema njima. Grubih izraza: “Neću“; “Ne zanima me”, “Šta vas briga” i sl. mora se kloniti, a treba strpljivo, blago i mudro razgovarati s rodbinom koja ne prakticira islam. Na to nas upućuje sljedeći ajet: “Onima koji kažu: ’Gospodar je naš Allah i potom ustraju’ – silaze meleki: ’Ne bojte se i ne žalostite se, i radujte se Džennetu, koji vam je obećan…’” (Fussilet, 30.) A Allah najbolje zna.

Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović