Šerijatski je čista mokraća životinja čije je meso jestivo, tako da ako bi se upotrebljavala na tijelu u nužnim situacijama, nema smetnje da se tako namaz klanja.

Dozvoljeno je obavljanje namaza u toru za ovce, jer su zabilježeni hadisi Allahovog Poslanika koji to potvrđuju.

(Fetve Stalne komisije: broj fetve 9009, 5. tom, str. 414)

Nema nikakve smetnje da osoba abdesti u situaciji kada je bez odjeće, pod uvjetom da ne dodiruje rukom spolni organ. Isto ili slično pitanje postavljeno je Stalnoj komisiji za fetve u Sudijskoj Arabiji, koje glasi: Stidno mjesto čovjeka je od pupka pa do koljena, kakav je propis uzimanja abdesta osobe koja je gola ili koja nosi kratku odjeću, koja ne pokriva od pupka do koljena?
Odgovor Stalne komisije glasi: Abdest je validan, jer otkrivanje stidnih dijelova tijela ili oblačenje onoga što u potpunosti ne pokriva stidne dijelove tijela ne sprečava validnost abdesta, s tim što treba napomenuti da muškarcu nije dozvoljeno da se otkriva pred nekim ko mu nije supruga ili robinja.
(Fetve Stalne komisije: fetva broj 6259, 5 tom, str. 253.)

Što se tiče ostalog dijela pitanja, možemo vam kazati sljedeće: žena nije obavezna svaki put prilikom obavljanja namaza da mijenja veš. Naročito ako žena smatra da bijelo pranje nije nečistoća, što je prioritetnije i jače mišljenje islamskih učenjaka. Da, isticanje bijelog pranja kvari abdest, ali to ne čini veš nečistim niti čini ženi obavezu da ga mijenja prilikom obavljanja namaza, samim tim žena nije obavezna da ga uklanja – pere sa veša kako bi njen namaz bio validan.
Samim tim nestat će mnoge dileme koje su vam se nametale u pogledu abdesta i namaza. Znači, u slučaju kada ne možete iz opravdanih razloga (kao što je spomenuto u pitanju) mijenjati veš prije namaza, vi to niste ni obavezni. Ovo sve u slučaju ako se vaše pitanje odnosi na bijelo pranje, dok ako je u pitanju mokraća, tada se propis razlikuje. Veš na kojem ima tragova mokraće treba zamijeniti ili ga oprati prije abdesta i namaza. Isticanje mokraće takoðer kvari abdest.

Što se tiče šminkanja, možemo kazati da ženi nije dozvoljeno da se šminka prilikom izlaska iz kuće na mjesta gdje će je vidjeti muškarci koji su njoj stranci – oni koji mogu sa njom stupiti u brak. Tako da za tim neće biti potrebe, a i manje problema će biti prilikom abdesta.

Molim Allaha da nam omili i olakša prakticiranje Njegove vjere i da učvrsti naša srca na putu istine. Amin!!!
Allah najbolje zna!

Odgovorio: Pezić Elvedin

Upotreba vode pri čišćenju nakon nužde nije obavezna i dovoljno je pri tome upotrijebiti papir i slično, osim u slučaju da nečist pređe svoj osnovni izlaz i zanečisti drugi dio tijela mimo uobičajenog. Dokaz je predaja od Aiše, radijallahu anha, gdje kaže da je Poslanik, ﷺ, rekao: “Kada neko od vas ode da obavi potrebu neka sa sobom ponese tri kamena, neka se njima očisti i to mu je dovoljno.” (Ahmed, br. 23627, sahih po ocjeni Albanija, Irva, 44) Ibnu Kudame prenosi da su ashabi bili složni na tome da je dozvoljeno zadovoljiti se kamenjem pri čišćenju i da upotreba vode nije obavezna. (Mugni 1/208) To znači da je ovakav vid čišćenja dovoljan za ispravnost namaza.

Međutim, pri upotrebi papira uvjetuju se najmanje tri potiranja. Ako se time ne ostvari čistoća povećat će se broj potiranja sve dok se ne postigne čistoća, a pohvalno je potiranje završiti neparnim brojem. Dokaz da se pri čišćenju potiranjem uvjetuje da to bude tri puta je predaja od Selmana, radijallahu anhu, gdje kaže: “Zabranio nam je (Poslanik ﷺ) da se okrećemo prema Kibli kada obavljamo veliku ili malu nuždu, da se čistimo desnom rukom, te da se čistimo sa manje od tri kamena…” (Muslim, br. 262) A dokaz pohvale da to bude neparan broj puta je predaja od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, u kojoj se navodi da je Poslanik, ﷺ, rekao: “Kada se neko od vas potire nakon nužde neka to učini neparan broj puta.” (Muslim, br. 237)

Iako je upotreba papira i sl. dovoljna i dozvoljena bolje je upotrijebiti vodu kada za to postoji mogućnost, kao što na to upućuje predaja od Enesa ibnu Malika u kojoj kaže: “Poslanik, ﷺ, bi odlazio da obavi nuždu, pa bi ja i dječak poput mene nosili posudu s vodom te bi se njome očistio.” (Buharija, br. 150 i Muslim, br. 271) Kao i predaja od Aiše, radijallahu anha, u kojoj se navodi da je govorila ženama: “Naređujte vašim muževima da se čiste vodom, jer ja ih se stidim, a Poslanik, ﷺ, je to činio.” (Tirmizi, br. 19, sahihom ga je ocijenio Nevevi, El-Medžmu’, 2/101) Rekao je Tirmizi nakon ovog hadisa: “Na tome je praksa učenih, odabiru čišćenje vodom iako je upotreba kamenja i sl. kod njih dovoljna. Upotrebu vode vide pohvalnom i to smatraju boljim.”

Uz to, učenjaci naglašavaju da je spojiti upotrebu papira i vode pri čišćenju nakon nužde bolje i potpunije, tako da se prvo upotrijebi papir, a zatim voda. (El-Medžmu, 2/100)
Uzvišeni Allah najbolje zna.

Odgovorio: Mr. Hakija Kanurić

Ovo pitanje usko je povezano sa razilaženjem među učenjacima po pitanju da li dodirivanje spolnog organa kvari abdest. U knjizi ‘Šerhul-mumti’ stoji: Učenjaci, Allah im se smilovao, se razilaze po pitanju da li dodirivanje spolnog organa i analnog otvora kvari abdest, na nekoliko mišljenja:

Prvo mišljenje: Dodirivanje spolnog organa kvari abdest. Ovaj stav zastupaju hanbelijski učenjaci i potkrepljuju ga sljedećim dokazima:
1. Hadis kojeg prenosi Busra bint Safvan r.a. u kojem stoji da je Poslanik, ﷺ, rekao: „Ko dodirne svoj spolni organ neka se abdesti.“
2. Hadis kojeg prenosi Ebu Hurejre r.a.: „Ako neko od vas rukom dodirne svoj spolni organ bez ikakvog zastora onda je dužan da se abdesti.“
3. Dodirivanje spolnog organa može dovesti do buđenja strasti kod čovjeka i može dovesti do toga da iz spolnog organa procuri mezij a da čovjek to ni ne osjeti. Samim tim kažemo da se propis veže za ono što podstične sumnju u postojanje nečistoće baš kao što je slučaj sa dubokim snom.

Drugo mišljenje: Dodirivanje spolnog organa ne kvari abdest. Ovo je mišljenje hanefijskih učenjaka, a potkrepljuju ga sljedećim dokazima:
1. Talk b. Ali prenosi hadis u kojem stoji da je on pitao Allahovog Poslanika, ﷺ, o čovjeku koji u namazu dodirne svoj spolni organ, da li je dužan da se abdesti? Poslanik, ﷺ, je odgovorio: „Ne, zaista je spolni organ samo dio tebe.“
2. Osnova je postojanje čistoće tj. abdesta i od ove osnove se ne može odstupili osim uz jak i jasan dokaz, a hadisi koje prenose Busra bint Safvan i Ebu Hurejre r.ﷺu slabi pa samim tim kažemo da je osnova postojanje abdesta, a ne njegovo gubljenje – a znamo da je Poslanik, ﷺ, rekao: „Osoba ne odstupa od namaza dok ne čuje zvuk ili ne osjeti miris.“

Treće mišljenje: Dodirivanje spolnog organa sa strašću kvari abdest dok dodirivanje bez strasti ne kvari abdest. Ovo mišljenje u sebi objedinjuje dokaze oba prethodna mšljenja. Dakle, imamo spoj između hadisa kojeg prenosi Busra r.a. i hadisa kojeg prenosi Talk b. Ali r.a. Fikhsko pravilo nalaže da se najprije pokušaju objediniti dokazi prije nego što se pristupi postupku traganja za preferirajućim mišljenjem, jer prilikom objedinjavanja mišljenja u obzir se uzimaju dokazi obje skupine dok se prilikom odabira preferirajućeg mišljenja u principu uzimaju dokazi jedne skupine dok se dokazi druge skupine ostavljaju po strani.
U prilog ovom mišljenju idu i riječi Poslanika, ﷺ: „…zaista je spolni organ samo dio tebe.“ Zaista, ako dodirneš svoj spolni organ bez strasti onda je to kao da si dodirnuo bilo koji drugi organ na svome tijelu i pri tome ne gubiš abdest. S druge strane, dodir spolnog organa sa strašću kvari abdest jer postoji mogućnost da će takav dodir dovesti do izlaska nečega što će pokvariti abdest, a da ti i ne osjetiš da je tekućina izašla. Dakle, ako se polni organ dodire sa strašću onda je osoba dužna da abdesti, dok dodir bez strasti za sobom ne povlači obavezu uzimanje abdesta.

Četvrto mišljenje: Onome ko dodirne svoj spolni organ mustehab (pohvalno) je da se abdesti, pa makar taj dodir bio sa strašću. Ovo mišljenje zastupa šejhul-islam Ibn Tejmijje. Ako kažemo da je abdest mustehab u ovoj situaciji to znači da ima utemeljenje u šerijatskim tekstovima i da shodno tome izvršilac zaslužuje nagradu. Također, abdest u ovoj situaciji je pohvalno uzeti iz predostrožnosti.

Sažetak i zaključak: Ako čovjek dodirne svoj spolni organ pohvalno je da se nakon toga abdesti bez obzira da li taj dodir bio sa ili bez strasti. No, ako dodir bude sa strašću onda je mišljenje koje kaže da je obavezan da se abdesti izrazito jako, ali ja ne obavezujem druge na to mišljenje mada je za osobu bolje da iz predostrožnosti uzme abdest nakon dodira spolnog organa sa strašću. Ovo je mišljenje šejh Usejmin, rahimehullah, iznio u komentaru knjige ‘Šerhul-Mumti’.
Nakon ovoga šejh Usejmin, rahimehullah, je u komentaru knjige ‘Bulugul-Meram’ (1/256) kazao da je osoba koja svoj spolni organ dodirne sa strašću obavezna da uzme abdest, dok dodir polnog organa bez strasti ne kvari abdest.
Shodno ovome kažemo da strastveno dodirivanje spolnog organa prilikom uzimanja gusula za sobom povlači obavezu da osoba nakon gusula uzme abdest. S druge strane, ako dodirivanje polnog organa ne bude sa strašću – u tom slučaju osoba nije dužna da se abdesti po završetku gusula.

Preveo i sažeo: Fahret Kadrić

Odgovor preuzet sa stranice islamqa, pod nadzorom šejha Saliha Munedžida

https://islamqa.info

Ispravno mišljenje je da dodirivanje žene ne kvari abdest, osim ako bi se desilo da čovjek doživi ejakulaciju. Dokaz tome je praksa Allahovog Poslanika, alejhis-selam, gdje je zabilježeno da je Poslanik, alejhis-selam, poljubio jednu od svojih supruga, zatim izašao u džamiju, a nije obnavljao abdest. Također, osnova je da abdest nije pokvaren sve dok se ne potvrdi da je čovjek počinio nešto što kvari abdest. Čovjek je uzeo abdest onako kako mu dokazi nalažu, i ne možemo mu kazati da je izgubio abdest osim na osnovu validnih dokaza.

(Fetava El-Mereti el-muslime 1. tom, str. 216, odgovorio šejh Muhammed Salih Usejmin)