Namaz je ibadet, a ibadetom se smatra samo ono na što ukazuju dokazi Kur’ana i vjerodostojnog sunneta Allahovog Poslanika. Nije zabilježeno da je Poslanik izgovarao nijjet bez obzira da li bio u farz –obaveznom ili dobrovoljnom – nafila namazu. Da je on to činio, to bi bilo nama preneseno i to bi prakticirali ashabi Allahovog Poslanika, ali se to nije desilo. Zato možemo kazati da je izgovaranje nijjeta prije namaza novotarija. Zabilježeno je da je Allahov Poslanik kazao: ”Ko uvede u ovu našu vjeru ono što nije od nje, bit će mu odbijeno.” Također je kazao: ”Čuvajte se novih – uvedenih stvari u vjeri, svaka uvedena stvar je novotarija, a svaka novotarija vodi u zabludu.”

Fetve Stalne komisije: fetva broj 2444, 6. tom, str. 323

Okretanje prema Kibli u namazu nije obavezno u sljedećim situacijama:

1- kada se na putovanju klanja nafila namaz, tada će se zanijetiti namaz na onu stranu na koju je okrenut,

2- u velikom strahu kada je nemoguće okrenuti se prema Kibli,

3- kada čovjek zbog bolesti, kao što je paraliza, nije u mogućnosti okrenuti se prema Kibli, ili iz nekog drugoga razloga, kao kada bude zavezan, a okrenut na neku drugu stranu.

Neobaveznost okretanja prema Kibli ne važi za onoga koji se dvoumi da li je Kibla na jednoj ili na drugoj strani. Pod sumnjom ne smije stupiti u namaz, nego mora biti odlučan i uvjeren da je Kibla na određenoj strani i na tu stranu se mora okrenuti i početi namaz. U suprotnom, on svjesno klanja neokrenut prema Kibli (što nije dozvoljeno).

Iz fetvi i predavanja šejha Muhammeda ibn Saliha el-Usejmina

Alejkumus-Selam! Bismillah, ves-salatu ves-selamu ala resulillah… Ako se musafir vrati u svoje mjesto boravka, a pri sebi je imao propisani nijjet te’ehira tj. da spoji podne sa ikindijom u ikindijskom vaktu, ili akšam sa jacijom u jacijskom vaktu – onda će u toj situaciji klanjati pune namaze, a ne skraćene. Preče je namaz obaviti i klanjati ga što prije – što znači da je ljepše klanjati namaz dok se na putu nego li ga ostaviti za kasnije, s nijjetom te’hira-odgode, da bi ga eventualno klanjali kući, a Allah dž.š., najbolje zna.

Više detalja u vezi s musafirom i skraćivanem i spajanjem namaza:

Pravilo je da musafir – čovjek koji je na putu, skraćuje i spaja svoje namaze, slijedeći u tome praksu Allahovog Poslanika, s.a.w.s., pa se kaže da je skraćivanje namaza na putu sunnet – vrednije i ljepše, dok je spajanje namaza na putu ruhsa-olakšica, kojom se dozvoljeno koristiti, kako u putu tako i pri nevremenu, studeni, strahu itd.

Dosta uleme uslovljava prelazak određene prostorne dužine puta da bi čovjek imao pravo skraćivati i spajati namaze, i taj iznos je, po njima, kilometrima 83 km. A kada je riječ o vremenskoj dužini puta, taj iznos je po njima 4 dana – ali, ima i uleme, među kojima su npr. šejhul-islam Ibnu Tejmijje, rhm., i šejh Ibnu Usejmin, rhm., koji smatraju da se neće uzimati u obzir određena kilometraža, već će mjerilo biti ”urf” (običaj), tj. šta ljudi određenog mjesta i vremena podrazumijevaju pod putem i putovanjem, jer nisu svi gradovi, države i kontinenti isti po ovom pitanju.

Ovo mišljenje i ja preferiram i smatram da ljudi moraju biti iskreni i bojati se Allaha, dž.š., i da po svom “urfu” – običaju i ‘adetu sagledavaju ovo pitanje. Ono što se podrazumijeva pod putem, za njihov pojam, to će se uzimati za mjerilo, i to nećemo ograničavati prostorno (kilometrima), niti vremenski (danima). Sve dok se čovjek, u nekom mjestu, osjeća musafirom, i nije kod kuće, ima pravo na olakšice musafira. S toga, ako za tebe i tvoje okruženje dužina od 50 km puta predstavlja „polazak na put“ imaš pravo na olakšice musafirluka, a ako ta dužina za vaš pojam nije „polazak na put“, onda nemaš pravo na olakšice musafirluka, tj. skraćivanje i spajanje namaza.

Namaz se mora obavljati na čistom mjestu, a nečista mjesta su mjesta na kojima ima nečistoće tipa: mokraće, izmeta, krvi, psećih dodira, WC-ovi, toaleti, hamami, torovi od deva itd. Namaz se također neće klanjati na mezarjima, u pravcu kaburova, slika itd. Dakle, prašina, pilotina (piljevina), cement, kreč, papiri itd. nisu nečiste materije i može se namaz klanjati na mjestu gdje se one nalaze. S toga, ti moraš namaze klanjati normalno, stojeći, u pravcu Kible, na vrijeme, ako igdje u svome okruženju imaš makar jedan metar kvadratni čiste površine, a za tu svrhu možeš uvijek pripremiti neku sedžadu.

Ako čovjek nije u stanju klanjati namaz normalno, na vrijeme, sa stajanjem (kijamom) i u pravcu Kible, onda će čovjek klanjati namaz sjedeći, u pravcu Kible, i neće dozvoliti da mu namaz izađe iz svoga vremena kako bi mogao namaz obaviti stojeći u pravcu Kible! Šart – uslov nastupa vremena – je preči od rukna – sastavnog dijela namaza, tj. stajanja u namazu.

Klanjanje na jahalici (prevoznom sredstvu) se dozvoljava zbog nevremena – studeni, snijega, kiše, vjetra, te i zbog straha po svoj život od nevjernika, razbojnika, životinja itd., kao i ženi koja se nalazi na devi kojoj nema ko pomoći da se spusti i da se na nju ponovo popne.

U svakoj drugoj situaciji, kada je vrijeme lijepo, i kada nam život nije direktno ugrožen od nevjernika, razbojnika ili životinja, čovjek nema pravo da klanja namaz sjedeći.

Dodatak:

– Čovjek nema pravo pred polazak na put koristiti se olakšicama predviđenim za musafire.

– Musafir, koji klanja za imamom koji nije musafir, klanjat će puni namaz za njim.

– Sve dok čovjek ne odluči boraviti u nekom mjestu – u kojeg je došao radi svršetka određenog posla – ima status musafira.

– Dozvoljeno je spajati namaze bez skraćivanja, i skraćivati namaze bez spajanja. Ako je čovjek spojio podne i ikindiju u podnevskom vremenu (takdim), pa se desi da dođe kući u ikindijskom vremenu – neće nanovo klanjati ikindiju namaz, jer ju je prethodno već obavio na propisani način.

– Ako se musafir vrati u svoje mjesto boravka, a imao je nijjet te’ehira – da spoji podne sa ikindijom u ikindijskom vaktu, ili akšam sa jacijom u jacijskom vaktu – onda će tada klanjati pune namaze, a ne skraćene.

– Ako čovjek ide na put radi činjenja harama nema prava na olakšice musafirluka.

– Musafiru je dozvoljeno da obavlja nafila namaze dok je na putu, posebno noćni namaz, vitr namaz, duha namaz i sabahske sunnete.

Odgovorio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha