Cijenjeni brate, prije svega zahvaljujem ti se na gestu jer si se ponovo obratio nama u vezi s pitanjem koje nisi razumio. Neka te Svevišnji Allah nagradi svakim dobrom i neka poveća tvoju brižnost za vjerom! Kada se muslimani raziđu, obaveza je vratiti se Kur’anu i sunnetu, za sudiju moraju prihvatiti ta dva izvora. Pa pogledajmo šta sunnet kaže u vezi s klanjanjem tehijjetul-mesdžida za vrijeme hutbe. Buharija i Muslim zabilježili su predanje u kojem Džabir b. Abdullah pripovijeda da je Sulejk Gatafani, radijallahu anhu, ušao u džamiju dok je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, držao džumansku hutbu. Kada je Sulejk ušao, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao ga je: “Jesi li klanjao prije nego što si sjeo?” “Nisam”, odgovori Sulejk, pa mu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio: “Klanjaj!” Na osnovu ovog predanja imam Buharija naslovio je poglavlje: Onaj ko dođe u džamiju kada imam drži hutbu klanjat će dva kratka rekata. U drugom hadisu koji su također zabilježili Buharija i Muslim stoji da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naređivao: “Ko uđe u džamiju kada imam drži hutbu neka klanja dva rekata.” Navedeni hadisi jasan su argument i ne mogu se protumačiti u prenesenom značenju. Dokaz više za ovu tvrdnju jeste predanje koje je sa ispravnim lancem prenosilaca zabilježio imam Tirmizi u kojem stoji da je Ebu Seid Hudri, radijallahu anhu, ušao u džamiju dok je Mervan b. Hakem držao hutbu pa je počeo klanjati. Prišao mu je neki stražar, želeći ga spriječiti. Ebu Seid nije prihvatio njegovo upozorenje i nastavio je klanjati. Kada je završio namaz, nekoliko muslimana mu priđe i rekoše: “Allah ti se smilovao, mogli su ti nanijeti zlo!” “Nikada neću izostaviti ova dva rekata, jer sam vidio da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naređuje jednom siromahu da klanja kada je ušao u džamiju dok je on, sallallahu alejhi ve sellem, bio na minberu, pa je ovaj klanjao, a Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, držao je hutbu”, odgovori im Ebu Seid, radijallahu anhu. Molim Svemogućeg Allaha da nas pouči dini-islamu!

__________

Dr. Safet Kuduzović – preuzeto iz knjige “FETVE (Pravne decizije)”

Preuzmite knjigu u pdf formatu:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/06/Fetve-Pravne-decizije-mr.Safet-Kuduzovic.pdf

Mnogi klanjači, naročito u ramazanu, nakon teravih-namaza i vitra žele klanjati dodatne nafile noću, pa se često vodi polemika je li dopušteno klanjati nakon vitra. Islamski učenjaci kažu da je dobrovoljne namaze legitimno klanjati u svim vremenima, osim ako postoji validan argument koji izuzima određeno vrijeme. Osnovni dokaz učenjaka koji smatraju da nakon vitr-namaza nije ispravno klanjati jeste hadis koji su zabilježili najpoznatiji hadiski autoriteti od Ibn Omera da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Neka vaš posljednji namaz noću bude vitr.” Navedeni hadis ukazuje da nakon vitra ne treba klanjati noćni namaz. Međutim, imam Muslim zabilježio je predanje od Aiše, radijallahu anha, u kojem stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao dva rekata nakon vitr-namaza, i to u sjedećem položaju. Slično predanje prenosi i Ummu Selema, radijallahu anha, s vjerodostojnim lancem prenosilaca, kako tvrdi šejhul-islam Ibn Tejmijje u djelu Medžmu'ul-fetava, 23/92. Hadis koji prenosi Aiša, radijallahu anha, ukazuje na legitimnost namaza nakon vitra, što, opet, oponira Poslanikovom, sallallahu alejhi ve sellem, hadisu: “Neka vaš posljednji namaz noću bude vitr.” Postoji mogućnost usaglašavanja ovih hadisa: namaz nakon vitra bio je specifičan za Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a ne za sljedbenike njegovog ummeta. Međutim, ovaj način usaglašavanja hadisâ nije ispravan iz dva razloga: prvo, da bi se određeno djelo smatralo propisanim isključivo Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, treba postojati jasan argument iz Kur’ana, hadisa ili konsenzusa učenjaka, što u ovom slučaju ne postoji, već se zaključuje iz predanja čija se prividna oprečnost želi usaglasiti; i, drugo, u sunnetu se navodi hadis koji ukazuje da namaz nakon vitra nije specifičan samo za Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Naime, Sevban, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Put je, zaista, napor i opterećenje, pa kada neko klanja vitr, neka nakon toga klanja dva rekata, ako se ne probudi, to će mu biti umjesto noćnog namaza.” 1 Ibn Huzejme je u svome Sahihu prilikom navođenja ovog hadisa naslovio poglavlje: Dokaz da je dopušteno klanjati nakon vitra i da namaz koji je klanjao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije vrijedio eksplicitno za Vjerovojesnika, sallallahu alejhi ve sellem, mimo ostalih ljudi. Za Ibn Huzejmino mišljenje opredijelio se šejh Albani u djelu Silsiletul-ehadisis-sahiha, 4/647. Jedini način na koji možemo usaglasiti ove hadise jeste da kažemo: predanja u kojima se spominje namaz nakon vitra ukazuju na ispravnost i dopuštenost obavljanja namaza u tom vremenu, iako je bolje i preče da posljednji namaz u noći bude vitr, što je bila najčešća praksa Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Jedini, koliko znam, ko je namaz nakon vitra svrstao među pritvrđene sunnete bio je Ebul-Hasan el-Amidi, poznati hanbelijski pravnik, koga nisu podržali čak ni sljedbenici hanbelijskog mezheba. Imam Nevevi tvrdi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao ova dva rekata da postupkom objasni da se smije klanjati u ovom vremenu, a ne da se klanjanje poslije vitra uzme kao stalna praksa.2 Ovo mišljenje zastupa većina učenjaka hanefijske, malikijske i hanbelijske, a poznato je mišljenje i kod šafijske pravne škole. Prenosi se da su ga također zastupali: Ebu Bekr, Sa'd, Ammar, Ibn Abbas, Aiša, Evzai i Alkama.3 Neki učenjaci kažu da je dopušteno klanjati nakon vitra, ali prethodno treba klanjati jedan rekat kojim bi se prethodni vitr učinio dvorekatnim namazom kao klasične nafile pa se, uopće, ne bi računao vitrom. Potom bi se nakon noćnog namaza klanjao vitr. Ovaj stav je poznat u šafijskoj pravnoj školi i prenosi se od Osmana, Alije, Usame, Ibn Omera, Ibn Mes'uda i Ibn Abbasa.4 Ovo mišljenje nije utemeljeno, tim prije jer se vitr, nakon što se ispravno obavi, ne može preobraziti u klasični noćni namaz, dodavajući mu jedan rekat, i takav postupak, koliko mi je poznato, nije bio praksa odabranih generacija. Također, jedan dio islamskih učenjaka smatra da nije ispravno nakon vitra dodati jedan rekat, jer, kako tvrde, u šerijatu nije poznata jednorekatna nafila, što je stav učenjaka hanefijske pravne škole i imama Ahmeda, po jednoj verziji.5 Dakle, ako se doda jedan rekat, time se bit prethodnog vitra neće promijeniti, pa će ponovno klanjanje vitr-namaza doći u koliziju s riječima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Ne postoje dva vitr-namaza u jednoj noći.”6 Neki klanjači, nakon što imam preda selam na vitru, ustanu i klanjaju još jedan rekat, budući da žele klanjati dodatni noćni namaz. Ovim postupkom može se izgubiti nagrada spomenuta u hadisu koji prenosi Ebu Zerr, kada su nakon noćnog namaza s Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, tražili da im nastavi klanjati do zore, pa je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko klanja sa imamom dok ne završi namaz, bit će mu upisano kao da je klanjao noćni namaz cijelu noć.”7 Dakle, bolje je završiti namaz sa imamom, a potom ko želi može ponovo klanjati noćni namaz bez ponavljanja vitra, a Allah najbolje zna.

__________

1 Ibn Hibban, 6/315/2577, Ibn Huzejme, 2/159/1106, Tahavi, u djelu Šerhul-meani, 1/341, Taberani, 2/92/1410, i Darekutni, 2/26/1165, 1167. Ibn Hadžer i šejh Albani ovaj hadis smatraju vjerodostojnim. Vidjeti: Kešfus-sitr, str. 18, i Silsiletul-ehadisis-sahiha, 4/646-647.
2 Vidjeti: El-Medžmu, 4/23.
3 Vidjeti: Sahihu fikhis-sunne, 1/386.
4 Vidjeti: Ibid., 1/386.
5 Vidjeti: Šerhu Fethil-Kadir, 1/438, Šerhu umdetil-ahkam, 2/84, od Ibn Dekika, Tenkihut-tahkik, 1/514, od Ibn Abdulhadija, Fethul-Bari, 2/479, i Sahihu fikhis-sunne, 1/387.
6 Tirmizi, Ebu Davud, Ahmed i Taberani, 8/333. Imam Tirmizi i Ibn Hadžer ovo su predanje smatrali dobrim. Vidjeti: Fethul-Bari, 2/481.
7 Ebu Davud, Tirmizi, Nesai, Ibn Madže i Ibn Hibban, 6/288/2547, s lancem prenosilaca koji ispunjava Muslimove kriterije.

Dr. Safet Kuduzović – preuzeto iz knjige “FETVE (Pravne decizije)”
Preuzmite knjigu u pdf formatu:

https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/06/Fetve-Pravne-decizije-mr.Safet-Kuduzovic.pdf

Nije ti dopušteno ni skraćivati niti spajati, i svaki namaz moraš klanjati u potpunosti i u njegovom pravom vremenu. Ovo je zato jer se udaljenost od šest kilometara ne smatra putem ni u običajnom pravu ni u šerijatskoj terminologiji. Dakle, poenta je u tome da li je čovjek putnik ili nije. Iz toga se izuzimaju specifične okolnosti, naprimjer, liječnička intervencija koja će potrajati nekoliko sati a ljekar nije klanjao akšam-namaz, tada će ga spojiti s jacijom u jacijskom vremenu. Kada je riječ o skraćivanju i spajanju namaza, nema razlike između velikih gradova i naselja, a Allah najbolje zna.

Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović

Hvala pripada Allahu.

Šejh Albani, rahimehullahu te'ala, je rekao:

Uslovi hidžaba:

Prvo: Treba da prekriva čitavo tijelo osim onoga što je izuzeto

Allah kaže:

“O Vjerovjesniče, reci ženama svojim, i kćerima svojim, i ženama vjernika neka spuste haljine svoje niza se (tj. da se u potpunosti prekriju osim očiju da vide kuda idu). Tako će se najlakše prepoznati (kao časne žene) pa neće napastvovane biti. A Allah prašta i samilostan je.” (Prijevod značenja El-Ahzāb, 33:59)

Ovaj ajet ukazuje da je obavezno da se pokriju svi ženski ukrasi i njena ljepota i da se to ne pokazuje pred onima koji joj nisu mahrem osim onoga što se vidi nenamjerno, u kojem slučaju nema grijeha za nju ako požuri i to pokrije.

Hafiz Ibn Kesir, rahimehullahu te'ala, kaže u svome tefsiru:

“Ovo znači da ne trebaju pokazivati išta od svojih ukrasa onim koji joj nisu mahrem, osim ono što je nemoguće sakriti. Ibn Mesud, radijallahu anh, kaže: ‘U to spada ogrtač i haljina,’ tj. ono što su žene arapa nosile, ogrtač koji bi prekrio onu odjeću koju žena nosi, osim onoga što bi se vidjelo ispod ogrtača. Žena nije griješna zbog ovoga jer je to nemoguće sakriti.”

Drugo: Ne smije biti ukras samo po sebi

Allah kaže:

“…i neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi išta…” (Prijevod značenja En-Nūr, 24:31)

Općenito značenje ovog ajeta podrazumijeva i vanjski ogrtač, jer ako je ukrašen privlačit će pažnju muškaraca. Ovo značenje je pojačano i ajetom is sure El-Ahzāb:

“U kućama svojim boravite i ljepotu svoju, kao u davno pagansko doba, ne pokazujte…”(Prijevod značenja El-Ahzāb, 33:33) Također, ovo je podržano u hadisu u kojem Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “O trojici me nemojte pitati: o čovjeku koji napusti džemat, bude nepokoran svome vođi i takav umre; rob, muško ili žensko koji odbjegne i zatim umre; i žena čiji je muž odsutan a ostavio je sa svime što joj je potrebno, a ona se nakon toga namjerno razgolitila. O njima me ne pitajte.”(Hakim, 1/119; Ahmed, 6/19; od Fudale bint ‘Ubejda. Njegov sened je sahih i nalazi se i u Edebu-l-Mufredu)

Treće: Mora biti od deblje tkanine koja nije prozirna

Jer ako nije takva ne može ispravno pokriti. Providna odjeća čini ženu još ljepšom i većim iskušenjem. U pogledu ovog Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Pred Sudnji dan pojavit će se u mome ummetu žene koje su obučene ali gole, a na glavama će im biti kao grba od deva. Prokunite ih, one su proklete.” A u drugoj predaji: “Neće ući u Džennet niti će osjetiti njegov miris, a njegov miris se osjeti sa te i te udaljenosti.” (Muslim od Ebu Hurejre)

Ibn Abdulber, rahimehullahu te'ala, kaže: “Ono što je Poslanik mislio ovime jeste žene koje nose odjeću od lahke  tkanine kojaocrtaje i ne skriva. U osnovi su obučene ali su u stvarnosti gole.” (Zabilježio Sujuti u Tenvir el-Havalik, 3/103)

Četvrto:  Treba biti široko, a ne usko tako da ocrtaje dijelove tijela

Svrha odjeće jeste da spriječi fitnu (iskušenje), a ovo se može postići samo ako je odjeća široka. Tijesna odjeća, čak i ako se ne vidi boja kože, idalje ocrtaje veličinu i oblik tijela i njegovih dijelova, i stvara jasnu sliku u mislima muškaraca. Pokvarenost ili pozivanje u pokvarenost je jasna u ovome. Tako da odjeća mora biti široka. Usama ibn Zejd je rekao: “Allahov Poslanik mi je dao debeli egipatski ogrtač koji je bio od darova koje mu je dao Dihjetu el-Kelbi, i ja sam to dao svojoj supruzi da ga nosi. On je rekao: ‘Zašto te ne vidim da nosiš onaj egipatski ogrtač?’ Ja sam rekao: ‘Dao sam ga svojoj supruzi da ga nosi.’ On je rekao: ‘Reci joj da obuče haljinu ispod toga, jer se bojim da će to ocrtati veličinu njenih kostiju.'” (El-Dija’ el-Makdisi u El-Ehadis el-Muhtareh, 1/442; Ahmed i Bejheki sa senedom koji je hasen)

Peto: Ne smije biti namirisan sa tamjanom ili mirisom

Ima mnogo hadisa u kojim se zabranjuje ženi da namirisana izlazi iz kuće. Citirat ćemo ovdje neke koji imaju sahih senede:

Ebu Musa El-Eš'ari, radijallahu anh, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Svaka žena koja se namiriše pa prođe kraj skupine muškaraca tako da oni osjete njen miris, je bludnica.”

Zejneb el-Sakfijjeh, radijallahu anha, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ako neka od vas ide u džamiju, neka ne dodiruje miris.”

Ebu Hurejre, radijallahu anh, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Svaka žena koja je se namirisala sa tamjanom, neka ne prisustvuje jaciji namazu sa nama.”

Musa ibn Jessar kaže da je žena prošla kraj Ebu Hurejre a da je se osjetio jak miris od nje. On je rekao: “O robinjo Silnog, da li to ideš u džamiju?” Ona je rekla: “Da.” On je rekao: “I stavila si miris na sebe zbog toga?” Ona je rekla: “Da.” On je rekao: “Vrati se i okupaj se, jer sam čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da kaže: ‘Ako žena izađe da ide u džamiju namirisana, Allah neće pimiri njen namaz dok se ne vrati kući i okupa se.'”

Ovi hadisi su općeniti. Pa zabrana se odnosi i na mirise koji se nanose na tijelo kao i na mirise koji se nanose na odjeću, posebno u trećem hadisu, gdje je spomenut tamjan, jer se on posebno koristi da se namiriše odjeća.

Razlog zabrane je jasan, a to je da miris žene može izazvati neželjene provokacije i strasti. Učenjaci uključuju i druge stvari pod onim što žena treba izbjegavati kada ide u džamiju, kao što je privlačna odjeća, nakit koji se može vidjeti, previše ukrasa i miješanje sa muškarcima. Pogledajte Fethu-l-Bari, 2/279.

Ibn Dekik el-‘Id, rahimehullahu te'ala, je komentirao hadis iznad od Ebu Hurejre:
“Ovo ukazuje da je zabranjeno ženi koja ide u džamiju da se miriše, jer to izaziva strasti kod muškaraca. Ovo je zabilježio Menavi u Fejd el-Kadir.”

Šesto: Ne smije sličiti na odjeću muškaraca

Prenešeno je u vjerodostojnim predajama da žena koja oponaša muškarce u odjeći ili na neki drugi način prokleta. Slijede neki hadisi u kojima se to spominje za koje znamo:

Ebu Hurejre, radijallahu anh, je rekao: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je prokleo muškarca koji nosi žensku odjeću i ženu koja nosi mušku odjeću.”

Abdullah ibn ‘Amr, radijallahu anh, prenosi od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: “Nisu od nas, žene koje oponašaju muškarce i muškarci koji oponašaju žene.”

Ibn Abbas, radijallahu anhuma, je rekao: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je prokleo ženkaste muškarce i muškobanjaste žene. Rekao je: ‘Istjerajte ih iz vaših kuća.'” Rekao je: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je istjerao tog i tog i Omer je istjerao tog i tog.” Prema drugoj predaji: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je prokleo muškarce koji oponašaju žene i žene koje oponašaju muškarce.”

Abdullah ibn Amr, radijallahu anh, prenosi od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: “Troje neće ući u Džennet i Allah ih neće ni pogledati na Sudnjem danu: onaj ko je nepokoran roditeljima, žena koja oponaša muškarce, i dejjus (čovjek koji nema ljubomore prema tome šta žene u njegovoj porodici rade).”

Od Ibn Ebi Melikeh -čije ime je Abdullah ibn Ubejdillah- kaže: “Rečeno je Aiši, radijallahu anha: ‘Šta ako žena nosi muške papuče?’ Ona je rekla: ‘Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je prokleo žene koje oponašaju muškarce.'”

Ovi hadisi jasno ukazuju da je zabranjeno ženi da oponaša muškarce i obrnuto. Pod ovo podpada odjeća i sve ostalo, osim prvog hadisa koji je naveden, on se samo odnosi na odjeću.

Ebu Davud, rahimehullahu te'ala, je rekao: “Čuo sam kako je imam Ahmed upitan o čovjeku koji svoju robinju obuče u sevb (muška odjeća kao haljina kod arapa). On je rekao: ‘Ne odjevaj je u mušku odjeću, ne čini da izgleda kao muško.'” Ebu Davud kaže: “Upitao sam imama Ahmeda da li joj može dati muške sandale da nosi?” On je rekao: “Ne, osim ako ih nosi da uzme abdest.” Rekao sam: “A šta ako je radi ukrašavanja?” Rekao je: “Ne.” Rekao sam: “A može li joj skratiti kosu?” Rekao je: “Ne.” (Mesail el-imam Ahmed, 261)

Sedmo: Ne smije ličiti na odjeću nevjernica

Pravilo je u šerijatu da muslimani, oboje muškarci i žene, ne smiju sličiti nevjernicima u pogledu obožavanja, slavlja ili odjeće koje je specifično za njih. Ovo je bitan princip koji danas, nažalost, je zanemaren od mnogih muslimana, čak i od onih koji brinu o vjeri i druge njoj pozivaju. Ovo je slučaj ili zbog nepoznavanja vjere, ili jer slijede vastite strasti i prohtjeve, ili zbog zablude, pomiješanom sa modernim običajima i imitacijom nevjernika evrope. Ovo je bio jedan od razloga mislimanskog pada i slabosti, što je omogućilo strancima da ih nadjačaju i koloniziraju. “Allah neće izmijeniti jedan narod dok on sam sebe ne izmijeni.” (Prijevod značenja Er-Ra'd, 13:11) Kada bi samo znali.

Treba imati na umu da ima mnogo vjerodostojnih dokaza za ovu bitnu stvar iz Kur'ana i sunneta, a da se dokazi iz Kur'ana pojašnjuju u sunnetu, kao što je slučaj i inače.

Osmo: Ne smije biti odjeća prepoznavanja

Omer, radijallahu anh, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko obuče odjeću po kojoj se prepoznaje na ovome svijetu, Allah će ga zaodijeniti odjećom poniženja na Sudnjem danu,  zatim će ga zajedno sa njom zapaliti.”

Allah najbolje zna.

Vidjeti: Hidžab el-Mereh el-Muslimeh, 54-67
Izvor: http://islamqa.info/en/6991

Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com

Čovjek koji klanja namaz upotpunjavajući namaske ruknove i uvjete, njegov namaz je validan i imat će nagradu za njega, a također i grijeh za konzumiranje alkohola. On je jedan od onih koji su pomiješali činjenje dobrih i loših djela. Kazao je Uzvišeni Allah: ”Onaj ko bude uradio koliko trun dobra – vidjet će ga, a onaj ko bude uradio koliko trun zla – vidjet će ga.” (Zemljotres, 7-8.)

Fetve Stalne komisije: fetva broj 11293, 6. tom, str. 24