Neka je hvala Svevišnjem Allahu, Njega hvalimo, od Njega pomoć i oprost tražimo, Njemu se utječemo od zla naših duša i naših loših djela. Koga Allah uputi, niko ga ne može u zabludu odvesti, a koga u zabludi ostavi, niko ga ne može uputiti.

Svjedočim da nema istinskog božanstva osim Allaha, Koji nema saučesnika i svjedočim da je Muhammed, ﷺ, Allahov rob i poslanik. Neka su mir i spas Allahovu Poslaniku, ﷺ, njegovoj časnoj porodici, ashabima i svima onima koji ih slijede dobro čineći.

U ovoj ćemo poslanici objasniti kako bolesnik uzima abdest i kako obavlja namaz. Na bolesnika se odnose posebni propisi, tim više što islamski vjerozakon uzima u obzir njegovo stanje. Svemogući Allah poslao je Vjerovjesnika, ﷺ, s vjerom koja počiva na olakšavanju i lahkoći. Evo o tome kur’anskih ajeta: “On vas je izabrao i u vjeri vam nije ništa teško propisao…” (el-Hadždž, 78); “Allah vam želi olakšati, a ne da poteškoće imate…” (el-Bekara, 185); “Zato se Allaha bojte koliko god možete…” (et-Tegabun, 16). A tu su i ovi hadisi: “Vjera je lahka” (el-Buhari, 39); “Sustegnite se od onog što vam zabranim, a od onog što vam zapovjedim izvršite onoliko koliko možete.” (el-Buhari, 7288, i Muslim, 1337)

Budući da je to tako, Sveznajući Allah dao je u pogledu ibadeta svakom onom ko se nalazi u vanrednom stanju olakšicu koja je posve odgovarajuća njegovim potrebama, da bi bez imalo poteškoće mogao obavljati ibadete robujući Uzvišenom Allahu. Neka je hvala Gospodaru na tome!

Bolesnik mora uzeti abdest za namaz, odnosno mora se okupati ako je džunup.Ako bolesnik ne može uzeti abdest, odnosno gusul zato što se boji da će se uslijed upotrebe vode pogoršati njegova bolest ili da će liječenje trajati duže, uzet će tejemum.Tejemum se uzima tako što se dlanovima dotakne zemlja, zatim se njima potare lice i na kraju se ruke potaru jedna drugom.Ako bolesnik ne može uzeti abdest sam, u tome će mu pomoći druga osoba. Kad se radi o tejemumu, druga osoba dotaknut će čistu zemlju i potrati lice i ruke bolesnika.Ukoliko se na nekom dijelu tijela nalazi rana, bolesnik će je oprati, a ako se boji posljedica, tad će po rani potrati vlažnom rukom; akoli se i zbog toga boji posljedica, umjesto pranja tog dijela tijela uzet će tejemum.Ako bolesnik na nekom dijelu tijela ima daščicu ili gips, neće taj dio oprati nego će po njemu učiniti mesh; tad ne mora uzeti tejemum jer mesh mijenja pranje.Dozvoljeno je tejemum uzeti potirući o zid ili o bilo šta drugo što ostavlja prašinu na ruci; nije dozvoljeno mesh učiniti potirući po zidu koji je obojen.Ukoliko bolesnik ne može uzeti tejemum o zemlju, ni o zid, ni o bilo šta drugo što ostavlja prašinu na ruci, nema smetnje u tome da tejemum uzima potirući o zemlju koja će mu se staviti u posudu, na maramicu i tome slično.Ako bolesnik obavi namaz i ne izgubi tejemum do sljedećeg namaza, dopušteno je da taj drugi namaz obavi pod tim tejemumom, to jest ne mora uzeti novi tejemum jer ga nije izgubio.Ako je to u stanju, bolesnik mora odstraniti nečistoću s tijela; ako to nije u stanju, obavit će namaz s nečistoćom na tijelu; njegov je namaz i u toj situaciji ispravan i ne mora ga ponoviti.Bolesnik mora klanjati u čistoj odjeći; ako odjeću uprlja nečistoćom, obući će drugu; ukoliko nije kadar klanjati u čistoj odjeći, njegov je namaz i u toj situaciji ispravan i ne mora ga ponoviti.Bolesnik mora klanjati na čistom mjestu; ako je mjesto na kojem klanja onečišćeno, mora ga očistiti ili po njemu postrti čistu serdžadu; ako to nije u mogućnosti, njegov je namaz i u toj situaciji ispravan i ne mora ga ponoviti.Bolesnik ne smije izostaviti namaz zato što nije u mogućnosti očistiti se za namaz onako kako treba. Očistit će se onoliko koliko može i namaz će obaviti u njegovu vremenu, pa makar se na njegovu tijelu, odjeći ili mjestu gdje klanja nalazila nečistoća.

Šejh Muhammed b. Usejmin

Uvaženi brate u vjeri, mnogo toga bi se trebalo kazati da bi odgovor na pitanje bio potpun, a mi ćemo rezimirano spomenuti nešto najbitnije.

Prvo, namaz je najbitniji stub islama, nakon što čovjek uđe u vjeru izgovaranjem šehadeta. Allahov Poslanik kazao je Muazu b. Džebelu, radijallahu anhu, kada ga je poslao u Jemen, u kojem su tada živjele ehlul-kitabije: “Neka prvo u što ćeš ih pozivati bude da posvjedoče da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov rob i poslanik, pa ako ti se odazovu, obavijesti ih da im je Allah propisao klanjanje pet namaza u toku dana i noći.” (Buhari i Muslim) Mnogo je drugih argumenata koji nam ukazuju koliko mjesto u islamu ima namaz.

– Namaz je vremenski ograničena obaveza. Kazao je Uzvišeni Allah: “A kada molitvu završite, Allaha spominjite, i stojeći, i sjedeći, i ležeći. A u bezbjednosti obavljajte molitvu u potpunosti, jer vjernicima je propisano da u određeno vrijeme molitvu obavljaju.” (En-Nisa, 103) Islamski učenjaci kazali su da kao što nije dozvoljeno klanjati namaz prije nastupanja namaskog vremena, tako isto ga nije dozvoljeno odgađati i klanjati nakon isticanja namaskog vremena.

– Odgađanje klanjanja namaza, izvan njegovog propisanog vremena, smatra se  jednim od najvećih velikih grijeha (osim situacija koje su izuzete vjerodostojnim argumentima, kao što je stanje putnika kada je dozvoljeno kraćenje i spajanje namaza). Kazao je Uzvišeni Allah: “Teško se klanjačima, koji su nemarni prema namazu.” (El-Maun, 4–5) Islamski tumači Kur’ana, u komentaru riječi “nemarni”, rekli su da to znači da odgađaju klanjanje namaza izvan propisanog vremena.

Drugo, treba da znaš da je namaz validan bez obzira u kojem dijelu namaskog vremena se obavio: da li ga obavili u prvom namaskom vremenu ili ga odgodili do pred kraj namaskog vremena. Međutim, učenjaci su za većinu namaza kazali da ih je najbolje klanjati u prvom namaskom vremenu, ali to ne znači da se namaz ne može odgoditi i klanjati poslije, tj. bitno je da se klanjanje namaza ne odgađa izvan propisanog namaskog vremena.

Jednog dana Džibril je došao Allahovom Poslaniku i tog dana klanjali su svaki namaz u prvom namaskom vremenu, a narednog dana opet mu je došao i tog dana klanjali su svaki namaz na isteku namaskog vremena, pa mu je nakon toga kazao: “Namasko je vrijeme između ova dva.” (Muslim) To znači da je čovjeku dozvoljeno, naročito ako ima potrebu, da odgodi klanjanje namaza i nije obavezan da ga klanja na samom početku namaskog vremena, bitno je da ga ne odgodi izvan vremena koje je propisano za taj namaz.

Treće, nemoj da se stidiš najvrednije stvari – svoje vjere, i Allahovog odabira. Allah te odabrao od toliko učenika, da ti budeš onaj koji će ići putem spasa i putem Dženneta. Stoga, slobodno traži od direktora škole, ili nekoga u čijim je ingerencijama spomenuta stvar, tj. prostor u kojem možeš klanjati: pravo na ispoljavanje religije i prakticiranje obreda koje nalaže religija, osnovno je pravo koje sve konvencije odobravaju i podržavaju.

Četvrto, mnogo je muslimana koji misle da se namaz striktno mora klanjati u kući ili džamiji, na tepihu, sedžadi i sl., a istina je na drugoj strani. Dozvoljeno je klanjati na svakom čistom predmetu, kao što je daska, beton, karton, kao što je dozvoljeno, u osnovi, klanjati na zemlji koja nije uprljana, a da se na nju ne prostire bilo šta. Spomenuto ubjeđenje nosi sa sobom mnoge negativnosti od kojih je i ostavljanje namaza i njegovo naklanjavanje od strane onih koji idu u školu ili od strane ljudi koji imaju svakodnevnu radnu obavezu.

Također, mnogo je ljudi koji ostavljaju klanjanje namaza u njegovom namaskom vremenu iz razloga što ne poznaju šta je to nečistoća, a šta nije, tako da mnogi smatraju da čovjek ne može da klanja u radnom odijelu koje je “uprljano” prašinom, cementom, zemljom, malterom, farbom, krečom, uljem, tovatnom mašću, a sve spomenute stvari, po vjerskom shvatanju, čiste su i ne utječu na validnost namaza.

Ako čovjek može da klanja u posebnoj odjeći – onoj koja je čista i od spomenutih stvari, naravno da je to bolje, ali to ni u kojem slučaju ne znači da, ako to nije u mogućnosti, treba sebi dozvoliti da propusti klanjati namaz u njegovom propisanom vremenu. Slična je situacija i s pitanjem mjesta klanjanja namaza.

Rezime: Punoljetnom muslimanu (punoljetstvom koje precizira islam) nije dopušteno da odgodi klanjanje namaza izvan njegovog propisanog vremena. Islam ne poznaje nešto što se zove naklanjavanje svjesno propuštenih namaza. Ako si u toku namaskih vremena u školi, iskoristi odmore između časova i klanjaj obavezne namaze u njihovom namaskom vremenu, na mjestu koje je čisto. U tom periodu dovoljno je da klanjaš samo farzove, obavezne namaze, bez da klanjaš nafilu, dobrovoljne namaze.

A Allah najbolje zna!

Odgovorio: Pezić Elvedin, prof.

Što se tiče žurbe i trčanja kako bi se prispjelo na namaz, to je pokuđeno (mekruh), shodno riječima Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem: ”Kada krenete na namaz, idite polahko, smireno i budite skrušeni. Klanjajte ono na što prispijete, a ono što vas je prošlo, naklanjajte.” (Buharija, poglavlje: “Ezan”, 635. i Muslim, poglavlje: “Mesdžid”, 603.)

Druga verzija ovog hadisa glasi: ”Nemojte žuriti kada idete na namaz, već idite smireno i budite skrušeni. Klanjajte ono na što ste prispjeli, a upotpunite ono što vas je prošlo.” (Buharija, poglavlje: “Ezan”, 632. i Muslim, poglavlje: “Mesdžid”, 602.)

Sunnet je normalnim hodom dolaziti u džamiju i sa skrušenošću, a ne žuriti. Treba ići polahko, biti smiren i tako stati u saff. (Šejh Ibn Baz, Islamske fetve, 1/218 – 219.)

ŠEJH IBN BAZ

Šejh Ibnu Baz, rhm., kaže: „Nije mi poznato da se išta po ovom pitanju bilježi od Allahovog Poslanika, s.a.w.s.. Ono što se bilježi jeste išaret i podizanje prsta prilikom dva sjedenja u namazu (tešehhuda), prvog i zadnjeg, radi potvrde Tevhida, a što se tiče ostalih momenata poput ezana i ikameta – ne znam da se išta po tom pitanju bilježi, izuzev da je ljudima propisano da se odazivaju onome ko uči ezan i ikamet, i da nakon ezana i ikameta prouče salavat na Poslanika, s.a.w.s., a Allah, dž.š., najbolje zna.“

Odgovor priredio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha

Hvala Allahu!

Prvo, molimo Uzvišenog Allaha da te izliječi i da ti podari napredak u onome što je dobrobit za vjeru i tvoj život na ovom svijetu. Znaj da ono čime te je Uzvišeni Allah iskušao jeste dobro za tebe, ako budeš strpljiv računajući na nagradu.

Šejtan ti još prikazuje zlo i neko loše djelo kako bi te odvratio od dobročinstva koje ćeš steći od Uzvišenog Allaha zbog svoje strpljivosti i iskušenja. Eto, vidiš, on te navraća na samoubistvo, a to se smatra najvećim grijehom. Šejtan te ne navodi na suicid kako bi se ti oslobodio patnje u kojoj se nalaziš, nego zato da bi umro na način kojim Allah nije zadovoljan i da bi odgovarao na ahiretu za to nedjelo.

Eto, nagovara te da izbjegavaš namaz s ostalim muslimanima u džamiji, posebno petkom, zato se pazi, cijenjeni brate, šejtanovih spletki i došaptavanja. Traži utočište kod Uzvišenog Allaha da te oslobodi njegovog upliva, potraži utočište kod Uzvišenog kako bi te izliječio, a Allah je dovoljan zaštitinik i pomagač.

Drugo, trebaš znati da tvoje mišljenje da oni koji su ti učili rukju nisu u pravu nije ispravno, jer smatrati da je epilepsija isključivo djelovanje džina nije ispravno. Ipak, epilepsijā može biti dvije vrste: ona koja potječe iz poganih stvorenja kao što su džini i šejtani, i epilepsija koja je organska bolest. To je upravo ono o čemu govore ljekari kad je riječ o uzrocima i liječenju. Te zablude ogledaju se u sljedećem: mišljenje da je epilepsija hronična bolest i da je nije moguće izliječiti ili držati pod kontrolom. Ustvari, ovo mišljenje nije ispravno, jer se epilepsija može držati pod kontrolom, a sprečavanje napada pomoću lijekova smatra se uspješnim u 90% slučajeva. Takav vid kontrole može biti potpun i dugoročan.

Treće, svajetujemo te, poštovani čitaoče, da učiniš sljedeće:

1. trebaš biti strpljiv u nedaći, ne očajavati i ne gubiti nadu u Božiju milost. Primijetili smo u tvom pismu inteligenciju i zdravu logiku. Stoga, budi strpljiv i promisli o sljedećoj priči koja govori o ogorčenosti i ukazuje na pouku.

Ata b. Ebu Rebbah prenosi: „Ibn Abbas mi je rekao: ‘Hoćeš da ti pokažem ženu koja je stanovnica dženneta?’

‘Naravno’,  rekoh.

‘Ova crna žena došla je Poslaniku, ﷺ, rekavši: ’Allahov Poslaniče, imam padavicu (epilepsiju), pa se otkrivam, zato moli Allaha da me izliječi’. ‘A on reče: ‘Ako hoćeš, strpi se i dobit ćeš Džennet, a ako želiš, uputit ću dovu Allahu da te izliječi.’”

‘Strpjet ću se, ali zamoli Allaha da se ne otkrivam!’, reče ona. I on je za nju zamolio Uzvišenog Allaha.” (Buhari, 5328, Muslim, 2576);

2. savjetujemo ti da posjetiš ljekare specijaliste iz neurologije i psihijatrije. Nadamo se da oni imaju preciznu dijagnozu tvog slučaja, i neka te Allah što prije izliječi uz njihovu pomoću

3. savjetujemo ti da odagnaš paranoju jačinom imana, pokornošću Uzvišenom Allahu, zikrom i učenjem Kur’ana;

4. sugeriramo ti da se povežeš s dobrim i iskrenim osobama, da redovno ideš u džamiju i obavljaš namaz u džematu, to će ti pomoći u izbjegavanju nevolje i ujedno će ubrzati proces liječenja;

Što se tiče džuma-namaza i namaza u džematu, nema bojazni da se bojiš epileptičnog napada u to vrijeme. Nije ti dozvoljeno da ih propuštaš, jer taj strah mora biti zasnovan na jakim dokazima, a ne na paranoji nametnutoj od šejtana.

Bilo bi lijepo kad bi imao dobrog prijatelja, onog koji poznaje tvoju situaciju, ujedno bi mogao ići s tobom na namaz u džamiju i vraćati se nazad. Slično slijepoj osobi koja sa sobom ima nekoga ko je vodi i prati na putu. U većini slučajeva kada bi imao sličnog pratioca bio bi u odlasku i povratku smiren, ujedno bi on bio uz tebe, spriječio bi da se ozlijediš i bio bi ti na usluzi.

Allah zna najbolje!

Odgovor preuzet sa stranice islamqa, pod nadzorom šejha Saliha Munedžida

https://islamqa.info