We alejkumusSelam,

Na slicno pitanje je mr. Safet Kuduzović dao sljedeći odgovor: “Kada se govori o šijama općenito onda se kaže da su šije muslimani. Međutim, kada se ne gleda globalno, onda se kaže da ima šija koji su muslimani i koji su nevjernici. Najbliža šitska sekta ehlusunnetu su “Zejdije” koji se pripisuju Zejdu b. Ali Ibnul-Abidin (79-122 god. po H. ili 698-740 god.) i oni svojim novotarijama kako u akidi tako u fikhu, nisu izašli iz okvira islama, ali se ipak ne smatraju ehlusunnetom.

Međutim, što se tiče Ismailija (Batinija) koji se pripisuju Ismailu najstarijem sina Džafera Es-Sadika, glavni izvor njihovog vjerovanja je grčka filozofija pomješana sa židovsko-kršćanskom i vatropokloničkom nevjerom, te brojnim Aristotovim i Pitagorinim idejama.
Ova sekta poriče proživljenje, Sudnji dan, Džennet i Džehennem i vjeruje u transmigracionizam (seobu duse iz tjela u tjelo).

Pored ovog zločina, Ismailije kažu da je namaz ustvari iskreno okretanje srcem ka imamu, da je post neotkrivanje (njihovih) misionarskih tajni, a da je hadždž posjeta nepogrešivom imamu. Zbog toga većina njih dozvoljava ono što je Allah učinio zabranjenim i lahko prelaze Allahove granice.

Također, od šitski sekti koje su gore u svome nevjerstvu od židova i kršćana su Nusajrije. Oni obožavaju Aliju b. Ebi-Taliba, r.a., i vjeruju u panteizam (sjedinjavanje Allaha sa stvorenjima) smatrajući da je Alija posljednja osoba s kojom se sjedinio Allah, Uzvišen neka je On od onoga što govore. Pored ovoga kažu da je Alija, r.a., bio živ prije stvaranja nebesa i Zemlje i da je Alija stvorio poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, Selmana El-Farisija, a Selman da je stvorio pet jetima: El-Mikdada b. El-Esveda, Ebu-Zerra, Osmana b. Mazuna, Abdullaha b. Revahu i Kanbera b. Kadana slugu Alije r.a.

Tako svaki od ovih, kako ih oni nazivaju, pet jetima, ima svoju ulogu. El-Mikdad je zadužen za grom, zemljotrese itd. Ebu-Zerr je zadužen za vjetar i uzimanje duša ljudima. Osman je zadužen za bolesti i temperaturu ljudskih tjela itd. Ova sekta kao i njihova braća Ismailije vjeruju u transmigracionizam (seobu duše iz tjela u tjelo).

Naredna šitska sekta su Duruzije (Duruz) koji smatraju vladara El-Mensura b. El-Aziza billahi, božanstvom i smatraju da se džehennemom prijeti svakome ko ne obožava ovog vladara. I ova sekta vjeruje u transmigracionizam. Njihovo vjerovanje se s jedne srtane, zasniva na budističkom, židovskom, kršćanskom, sraro faraonskom i Grčko filozofskom učenju.

A sa druge strane glavni cilj njihovog učenja je negiranje našeg Šerijata, jer smatraju da ne treba klanjati, postiti niti zekat davati i to sve po vladaravoj odredbi. I ova sekta u globalu vjeruje u transmigracionizam sa izvjesnim razlikama oko forme i nacina, ali samo do Sudnjeg dana koga ne poricu. Što se tice imama na koga se pozivaju bio je psihopata i iznimna ličnost koja ponajmanje liči na normalnog čovjeka. Jedno vrijeme je zabranio prodaju ribe, grožđa, datula i ubijao bi svakoga ko prekrši njegovu zabranu.

Zabranio je klanjanje teravije-namaza deset godina potom je dozvolio. Zabranio je 404 god. po H. ženama izlazak iz kuća po danu i noći sve dok nije umro 411 god. Zabranio je ljudima da prodaju na pijaci po danu a dozvolio po noći, potom je dozvolio prodaju po danu i noći. Bio je jako krut prema kršćanima, rušio njihove širkomolje, zatim ih ponovo gradio. Palio je pored sebe svijeću po danu i noći duži niz godina, potom je izvjesno vrijeme sjedio samo u tami. Ubijao je svoju najbližu rodbinu vlastitim rukama i palio ih u vatri itd. Ove sekte su nevjernici po konsenzusu ehlusunnetskih učenjaka, kako tvrdi sejhul-islam Ibn-Tejmijje. Vidjeti: Medzmuatul-fetava, 35/82-99.

U ove skupine upadaju i neke druge šitske sekte kao sto su Imamije a zovu se još (Džaferije ili El-isna ašerijje ili Revafid), Behaije i drugi koji potpuno liče svojoj braći Ismailijama, Nusajrijama i Duruzijama. Bitno je napomenuti da veliki procenat židovske graničarske vojske sačinjavaju Behaije. Iz skoro svake od spomenutih sekti se granaju brojne podsekte koje nemaju ništa bolje učenje od matične sekte. Mnogi od njih kažu da je Kur’an iskrivljen i nepotpun, psuju i proklinju gotovo sve ashabe, Džibrila, a.s, i ehlusunnetske učenjake (posebno Ebu-Hanifu), kažu da je Aiša majka vjernika nemoralna itd., da nas Allah uputi na pravi put, sačuva zablude i krivovjerstva. Amin!”

(izvor:http://www.kewser.net )

prof. Jasmin Djanan

Preuzeto sa http://www.n-um.com

Ibn Kajjim, Allah mu se smilovao, kaze:“Ljubav je osnova vjere”.

Kada govorimo o tome kako steci Allahovu ljubav prije svega se mora reci da imamo dvije ljubavi: ljubav roba prema Gospodaru (sto je uslov da bi sehadet bio primljen), i ljubav Gospodara prema robu (sto je plod ove prve ljubavi). Navest cemo nekoliko tacaka koje govore o tome kako steci Allahovu ljubav:

– Uslovi dobijanja Allahove ljubavi
– Putevi ili nacini kako steci Allahovu ljubav
– Znakovi Allahove ljubavi

Osnova svih ovih tacaka jeste hadis koji prenosi Ebu Hurejre a biljezi ga imam Buhari gdje kaze Poslanik s.a.w.s.: ”Kada Allah zavoli svoga roba pozove Dzibrila i kaze Dzibrilu: “Ja sam zavolio tog i tog svoga roba pa ga zavoli i ti”! Pa ga zavoli Dzibril i pozove stanovnike nebesa i kaze: “Allah Uzviseni je zavolio svog roba (spomene ga po imenu), pa ga zavolite i vi”! I zavole ga stanovnici nebesa, i da mu se da ga zavole i stanovnici zemlje”.

Insan ne treba traziti ljubav ljudi, jer je nece naci. Jedino treba traziti Allahovu ljubav pa ce ga zavoljeti i ljudi, kao sto se kaze u gore navedenom hadisu. Najbitnija stvar u svemu ovome jeste da covjek zna da Allah ima svojstvo da voli, prije svega, odredena stvorenja koje je stvorio, zatim, odredjena djela, voli odredjena vremena, mjesta, i to je prava ljubav koja ne slici ljubavlju stvorenja. Sada cemo se osvrnuti na nase tacke koje su gore navedene.

1.USLOVI DOBIJANJA ALLAHOVE LJUBAVI

a) Islam
Osnovni uslov jeste da covjek bude musliman. Allah ne prima niti jednu drugu vjeru osim Islama. Kao dokaz imamo ajet gdje Uzviseni Allah kaze: ”Ko bude trazio neku drugu vjeru sem Islama nece mu biti primljena.” Rijec “din” u arapskom jeziku znaci vjera, a bukvalan prijevod znacenja rijeci vjera jeste rad, djelo. Stoga ko bude radio neku drugu stvar trazeci zadovoljstvo Allaha, a ta stvar nije nije od Islama, Allah nece prihvatiti njegova dijela, samim tim nece prihvatiti njega.

b) Ljubav prema Allahu
Od sedam osnovnih sartova da bi sehadet bio primljen jeste ljubav prema Allahu. Ljubav prema Allahu se razlikuje od ljubavi prema zeni, djeci, prijateljima, jer ljubav prema Allahu je potpuna predanost, poniznost, ljubav do krajnih granica sa iskrenoscu i velicanjem. Ko nekog drugog, sem Allaha, na takav nacin zavoli, ucinio je veliki sirk.

c) Slijedjenje Allahovog Poslanika s.a.w.s.
Allah to jasno kaze u ajetu kojeg ucenjaci nazivaju “ajet ispita” ili “ajet iskusenja” a glasi: ”Reci: Ako Allaha volite mene slijedite i vas ce Allah zavoljeti i grijehe vam oprostiti”.

d) Da volimo ono sto Allah voli
U ovo spada i ljubav prema vjernicima, ljubav prema Allahovim najodabranijim stvorenjima, poslanicima, prema dobrim dijelima itd. Ucenjaci mrznju prema onom sto Allah voli svrstavaju u veliko licemjerstvo (nifak). To su, dakle, bili uslovi sticanja Allahove ljubavi. Sada cemo se osvrnuti na drugu veoma bitnu tacku.

2.NACINI KAKO STECI ALLAHOVU LJUBAV

a) Vezivanjem za Kur’an i to citanjem, razmisljanjem o njemu i radom po njemu
Jedan od ucenjaka kaze: ”Ako zelis da znas kakvo je tvoje mjesto kod Gospodara, pogledaj kakvo mjesto Kur’an ima kod tebe i odmah ces znati.” Ko god se veze za neke dunjalucke stvari, vezao se za ono sto je prolazno, a onaj ko se veze za Kur’an vezao se za uze koje ne popusta. Allah u jednom ajetu kaze: ”Knjigu koju smo ti dali da bi oni o njenim porukama razmislili”.

Sto znaci, da je od osnovnih ciljeva spustanja Kur’ana ,razmisljanje o njemu. Imam Muslim biljezi jedan hadis u kome se kaze da je Allahov Poslanik s.a.w.s. bio kod Aise r.a. i kaze joj: ”O Aisa, pusti me da obozavam svoga Gospodara, da ibadetim Njemu”. Aisa rece: ”Ja volim tvoju blizinu ali volim i ono sto ti volis” ,pa ga pusti.” Pa je, kaze Aisa, klanjao i plakao dok nije bradu smocio sve do sabaha.

Zatim je dosao Bilal da ga probudi na sabah (on je to inace radio), i nasao ga je kako jos uvijek sijedi i place. Kada ga je Bilal vidio u takvom stanju rekao je: ”Tako ti Allaha reci zasto places.” Pa je Poslanik s.a.w.s. rekao: ”Spusteni su mi nocas ajeti. Tesko onome ko ih procita a ne razmisli o njima…” Kazu ucenjaci: ”Nema prijetnje osim za izostavljanje obaveznosti i cinjenja harama.”

b) Da se covjek posveti nafilama nakon izvrsavanja farzova
Imam Buhari biljezi hadis kudsij, a prenosi ga Ebu Hurejre gdje Allah kaze: ”Nece se moj rob pribliziti meni nicim sto je najdraze od onog sto sam mu ja propisao obaveznim i nece prestati da mi se priblizava nafilama sve dok ga ne zavolim a kada ga zavolim onda budem njegov sluh kojim slusa,njegovo oko kojim gleda…”

c) Zikrullah ili spominjanje Allaha
Kazu ucenjaci da olaksice koje nam je Serijat dao jesu zbog toga da insan ne bi pretjerivao. Jedino su dvije stvari koje Allah voli da se cine sto vise a to je sjecanje na smrt i spominjanje Njega. Kaze Allah s.w.t.: ”O vjernici spominjite Allaha puno”. Kazu ucenjaci: ”Ako vjernik praktikuje dowe koje su dosle od Poslanika s.a.w.s. na odredenim mjestima ubraja se u one koji puno Allaha spominju.”

d) Davanje prednosti onome sto Allah voli
Tj. kada covijek dode u situaciju u kojoj treba da ucini ili ono sto on voli ili sto Allah voli,pa on da prednost onome sto Allah voli,time stice Allahovu ljubav.

e) Razmisljanje o Allahovim imenima i svojstvima
Ibn Kajjim kaze da je ovo osnova da bi covjek zavolio Allaha,a samim tim i Allah njega. Jer vjernik razmisljanjem o Allahovim imenima shvata kakav je ustvari nas Gospodar i cini sve da mu se priblizi.

f) Razmisljanje o blagodatima koje nam je Allah dao
Poznato je islamsko pravilo: ”Gledaj u malim stvarima onoga koji je ispod tebe,bices zadovoljan onim sto je kod tebe ”. Velicanjem blagodati dovodi nas do zahvalnosti a zahvalnost dovodi do toga da ce nam Allah dati jos vise kako On to obecava.

g) Skrusenost
Imam Hakim navodi hadis gdje Poslanik s.a.w.s. kaze: ”Od predznaka Sudnjega Dana jeste to da ces doci u mesdzid i neces naci u njemu vjernika”. Kazu ucenjaci da se misli na tijela bez skrusenosti.

h) Sijelo s dobrim ljudima
Tj. s onima koje Allah voli jer covjek druzenjem s njima postaje kao i oni sto je veoma pozitivno za njega,jer postaje onakav kakvim Allah voli da bude.

i) Da covjek bude iskren s Allahom
Allah ima jedno ime a to je ED-DEJJAN,koje znaci da se ponasa s robovima onako kako se oni ponasaju s njim. Ako mi iskreno zelimo jednu stvar,npr.Sehadet na Allahovom putu,nema sumnje da to Allah nama nece dati. Kaze jedan ucenjak:”Nije toliko veliko da ti zavolis Allaha.Ono sto je veliko i zadivljujuce jeste da tebe Allah zavoli.”-tebe malog bespomocnog roba.Slava Allahu i hvala Mu bezbroj puta.

3.ZNAKOVI ALLAHOVE LJUBAVI

Znakovi da je Allah zavolio roba jesu:

a) Da vidis roba u pokornosti Allahu kako hrli za dobrim djelima.

b) Zelja za znanjem. Kome Allah zeli dobo poduci ga vjeri.Kaze Hasan El-Basri: ”Kad rob izgubi ugled kod Allaha,Allah mu da da smatra znanje nepotrebnim”.

c) Ljubav prema Sunnetu Poslanika s.a.w.s. Voli sunnet Allahovog Poslanika i cini sve da bi ga izvrsio.

d) Razmisljnje o susretu s Allahom. Imam Muslim navodi hadis koji prenosi Aisa da je Poslanik s.a.w.s. rekao: ”Ko zavoli susret s Allahom zavoli i Allah susret s njim”. Da nas Allah pomogne,ucini nas od onih kojima je podario svoju ljubav i da nam ove rijeci,uz Allahovu pomoc, pomognu ka tom cilju jer ova vjera jeste vjera zrtve ali ova vjera, takoder, puno daje a najvrijednije sto ova vjera moze dati jeste da nas dovede do Allahove ljubavi.
A Allah najbolje zna!

Na pitanje odgovorio prof. Jasmin Djanan

Preuzeto sa http://www.n-um.com

Ve alejkumusSelam,

Svila koja je islamom zabranjena je od svilene bube i to ona koja u sebi nema primjesa neke druge tkanine. Samim time njena trzisna cijena je veoma visoka. Ovo sto mi imamo po radnjama i sto nam se nudi za nekoliko eura, ne spada pod zabranjene odijevne predmete.A Allah najbolje zna!

Na pitanje odgovorio prof. Jasmin Djanan

Preuzeto sa http://www.n-um.com

Ve alejkumusSelam,

Musa ibn Abdullah prenosi od Ebu Hurejre, r.a., da je Resul, s.a.v.s., rekao: “Kada neko od vas zaprosi ženu nije mu grijeh da je gleda, ako je to zbog braka, pa makar ona i ne znala za to (gledanje).” Prvi uvjet za brak su čovjek i žena, mladić i djevojka, spremni da u ime Allaha stupe u međusobni bračni odnos.

Kada je ovaj prvi korak u pitanju veoma je važno znati da je Islam dozvolio viđenje žene/čovjeka s kojom/kojim želi stupiti u brak. Mugire ibn Šu’be prenosi da je zaprosio ženu pa mu je Poslanik, s.a.v.s., rekao:”Vidi je, jer će to produžiti vašu vezu.”(Bilježe petorica osim Ebu Davuda)Od Džabira, r.a., se prenosi da je Resul, s.a.v.s., rekao:”Kada neko od vas zaprosi ženu ako može da vidi kod nje ono što će ga privući i podstaći na brak neka vidi.”(Ebu Davud)

Što se tiče dijelova tijela koje je dozvoljeno vidjeti većina uleme smatra da su to lice i šake, iako ne postoji hadis koji precizno određuje ono što je dozvoljeno vidjeti kod žene sa kojom čovjek treba da se oženi.

Važno je napomenuti da je viđenje obostrano i nije ograničeno samo na viđenje žene od strane muškarca, jer žena tu ima isto pravo kao i muškarac, i njoj se dopada kod muškarca ono što se muškarcu dopada kod žene, ili joj se nešto ne sviđa kod njega zbog čega će imati pravo da odbije udaju. Rekao je El E’Ameš: “Svaki brak koji se sklopi bez viđenja, njegov izvor je tuga i žalost.”

Musa ibn Abdullah prenosi od Ebu Hurejre, r.a., da je Resul, s.a.v.s., rekao: “Kada neko od vas zaprosi ženu nije mu grijeh da je gleda ako je to zbog braka, pa makar ona i ne znala za to(gledanje).” (Ahmed)Kad je u pitanju viđenje žene (djevojke) sa kojom se želi oženiti to mora biti u prisustvu staratelja (velijja) ili nekoga od zul-mahrema (to su bliski muški srodnici žene s kojima ne može stupiti u brak, koji mogu da je vide i da se s njom druže).

Islam je strogo zabranio osamljivanje muškarca i žene, čak i u situaciji da je djevojka isprošena, jer ona je haram muškarcu sve dok se ne sklopi bračni ugovor. Resul, s.a.v.s., je u mnogim svojim hadisima skrenuo pažnju na opasnost osamljivanja muškarca i žene. Prenosi se od Džabira, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka se ne osamljuje sa ženom bez njenog mahrema, jer je šejtan treći s njima.”

Mnogi ljudi olahko shvataju ovu stvar pa dozvoljavaju svojoj kćerki ili sestri da se druži i osamljuje sa mladićem koji je namjerava ženiti; bez imalo opreza i bojazni za nju. Međutim, poznato je da često posljedica takvog druženja bude gubljenje djevojačke časti i čednosti, najljepšeg ukrasa ženske duše, kao i ostavljanje takve djevojke na cjedilu od strane muškarca koji joj je sve obećavao i predstavio se kao pošten, dok je nije obeščastio, a onda je potpuno odbacio.

Zato čude stavovi nekih ljudi čak i iz reda uleme koji dozvoljavaju osamljivanje, kao i predbračnu vezu mladića i djevojke i nazivaju je ašikovanjem, mada za to nemaju nijednog dokaza u islamskim izvorima. Naprotiv ono što će naći u Kur’anu i Sunnetu i praksi selefa jeste zabrana osamljivanja muškarca i žene koja ima svoju duboku svrsishodnost, opravdanost i mudrost.

Ona se slaže sa moralnim zakonom u čovjeku i njegovim zdravim razumom. Dovoljno je samo napomenuti da Allah, dž.š., naređuje i muškarcu i ženi obaranje pogleda od harama zbog bojazni od grijeha, pa kako da dozvoli osamljivanje, druženje i ašikovanje dvoje mladih ljudi, koji po prirodi osjećaju naklonost jedno prema drugom i koje je put do zinaluka i gubljenja časti.

S druge strane, Islam ne poznaje brak bez viđenja budućih supružnika iako se nekada dešavalo da staratelj ne dozvoljava viđenje svoje kćeri, a pristaje na njenu udaju. Najbolji stav je islamski stav i njegove posljedice su najljepše, a to je viđenje i dogovor u prisustvu mahrema, jer islamski brak ustvari predstavlja ugovor o bračnoj vezi na obostrano zadovoljstvo.

Sljedeći uslov za valjanost braka jeste dozvola staratelja i treba istaći da većina uleme smatra da nije dozvoljeno djevojci da se uda bez velijja (staratelja). Kada se ispune svi prethodni uslovi obavezujuće je da staratelj djevojke bude taj koji će pred kadijom i svjedocima vjenčati svoju kćerku. Ovo je najispravniji stav, jer staratelj ima najviše prava kod svoje kćerke prije udaje i ako je on uda onda to znači da se on obavezuje i da snosi odgovornost i poslije udaje, ukoliko se desi nešto neželjeno.

Poznato je da brak ima mnogo svojih ciljeva, a većina žena je podložna osjećajima tako da zbog toga izostane pravi izbor muža zbog čega se ne ostvare svi ciljevi braka i često dolazi do razočarenja. Otac u tom smislu ima iskustvo i sigurno će se potruditi da se svi ciljevi braka upotpune kroz pravilan izbor muža.

Jedan od uslova sklapanja braka jeste i tzv. MEHR-odnosno vjenčani dar. Od odlika i veličine Islama je i davanje prava ženi koja joj prirodno pripadaju i zaštita žene kao ličnosti. Tako je jedno od prava koje je Islam dao ženi pravo na posjedovanje i sticanje imetka.

Poznato je da je žena u predislamskom dobu trpila nepravdu svake vrste i da su njena prava bila oduzeta, a ona kao ličnost omalovažavana, tako da je njen stratelj slobodno raspolagao njenom imovinom i nije joj davao priliku da zaradi niti da raspolaže sa imetkom. Islam je spasio ženu ovog ponižavajućeg položaja i odredio joj vjenčani dar – MEHR i učinio ga njenim vlastitim pravom, i nije dozvolio da od njega uzima bilo ko od njenih bližnjih, osim ako se ona s tim složi i ako to dozvoli.

Islam nije odredio veličinu mehra, jer ljudi se razlikuju u svojim materijalnim mogućnostima, te je vjernicima ostavljeno da prema njima daju mehr. To isključivo pravo žene (djevojke) često zloupotrebljavaju očevi tražeći visoke cijene(mehr) za svoju kćerku, kršeći tako islamski propis i otežavajući sklapanje braka na što nemaju nikakvo pravo.

Sljedeći uvjet jeste da sklapanju braka prisustvuju svjedoci, najmanje dvojica. Sklapanje braka također treba da bude javno i lijepo je tom prilikom napraviti gozbu na primjeren i islamski način.Posljednji uvjet je, u stvari, sam čin sklapanje bračnog ugovora tzv. IDŽAB i KABUL-ponuda i prihvatanje. Ponuda i prihvatanje moraju biti izrečeni javno, pred svjedocima. To podrazumjeva i potvrđuje da se djevojka ne može i ne smije prisiliti na udaju ukoliko ona to ne želi.

Međusobni odnosi bračnih drugova

Kada su u pitanju odnosi bračnih drugova, možemo izdvojiti sljedeće propise:

Lijep odnos

Lijep odnos je sveobuhvatna riječ koja u sebi sadrži sva međusobna prava i obaveze između muža i žene a znači: dobročinstvo (milosrđe),
neizazivanje neugodnosti, neodugovlačenje sa ispunjavanjem obaveza, širokogrudost i ispoljavanje radosti i sreće. Osnova za lijep odnos su riječi Allaha, dž.š.: “I prema njima se na najljepši način odnosite.” (Prijevod značenja – En-Nisa, 19.)
“Njima pripada onoliko dobročinstva koliko su one obavezne prema muževima.” (Prijevod značenja – El-Bekare, 228.)

Rekao je Ibn Abbas, r.a.: “Volim da se sredim svojoj ženi kao što volim da se ona meni sredi, jer Allah, dž.š., kaže: “Njima pripada onoliko dobročinstva koliko su one obavezne prema muževima“.
Kaže Ibn Kesir u tumačenju ovog ajeta: “Tj. govorite im lijepe riječi i prema njima činite lijepe ustupke koliko god ste u mogućnosti. Sve što želite da one vama čine, činite i vi njima.”

Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Najbolji su oni među vama koji su najbolji prema svojim ženama.” (Bilježi ga Tirmizi i Darimi a Ibn Hibban ga je ocijenio vjerodostojnim) (Tefsir Ibn Kesir).

Prenošenje bračnih tajni

Prenošenje onoga što se događa u kući, među supružnicima, rodbini i prijateljima je zabranjeno i nije dozvoljeno ni čovjeku ni ženi da obavještavaju druge ljude, bez obzira li se radilo o rodbini ili prijateljima, o njihovom međusobnom odnosu. Kaže Allah, dž.š.: “Zbog toga su čestite žene poslušne i za vrijeme muževljeva odsustva vode brigu o onome o čemu treba brigu da vode.” (Prijevod značenja – En-Nisa, 34.)

Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Ljudi koji će na Sudnjem danu biti u najtežem položaju jesu čovjek i žena koji budu prenosili tajne iz njihovog međusobnog intimnog odnosa.” (Muslim)

Kako se odnositi prema neposlušnoj ženi

Kaže šejh Muhammed ibn Salih el-Usejmin (r.a.: “Najbolji put kojeg čovjek može slijediti u slučaju ženine neposlušnosti je sljedeći: – Savjetovanje i podsjećanje na pravo njenog muža i pojašnjenje veličine grijeha kojeg čini zanemarivanjem tog prava, a sa druge strane pojašnjenje veličine nagrade za njenu poslušnost i sreće koja ih može pratiti još na ovom svijetu.”

Ako čovjek uradi sve ono što je obavezan prema ženi, pokoravajući se riječima Allaha, dž.š.: “I prema njima se lijepo odnosite”, a ona i pored toga ustraje na neposlušnosti, ponovo će je savjetovati i podsjećati na veličinu grijeha kojeg čini takvim svojim ponašanjem. U slučaju da ne bude koristi, pribjegne se metodu “izbjegavanja”. Pod ovom metodom se podrazumijeva svaka vrsta izbjegavanja koja bi mogla uroditi plodom i biti uzrokom popravljanja žene kao što je npr:

1) Spavanje na istom krevetu okrenutih leđa ženi i izbjegavanje odnosa sa njom.

2) Grubost u govoru ili potpuno izbjegavanje govora.

3) Spavanje u drugoj sobi ili van kuće.

Ako ova metoda ne bude koristila, pribjegava se odgojnom udaranju žene, pod uslovom da to udaranje ne bude bolno i ne prouzrokuje još veću odbojnost i neposlušnost žene.

(IŠRETU-N-NISAI VE HALLU-L-HILAFATI-ZZEVDŽIJJETI 97,98) Rekao je šejh Ibn Usejmin za one koji udaraju svoje žene iz navike, bez ikakvog povoda i bez šerijatskih granica u tome: “Takvi ljudi su nepokorni Allahu i suprostavljaju se Njegovom Šerijatu jer je Allah, dž.š., naredio muževima da se na najljepši način odnose prema suprugama. Da li se može reći za čovjeka koji ulazi u kuću srdit, tjera sve od sebe i udara da se odnosi prema porodici na najljepši način? Naprotiv, za takve se kaže da imaju kratku pamet i slabu vjeru. Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Najbolji među vama su oni koji su najbolji prema svojim ženama.” (Tirmizi) (MEDŽMUU DURUSI FETAVA-L-HAREMI-L-MEKKIJJI3/248 str.)

Koliko je mužu dozvoljeno da bude odsutan od kuće?

Neki ashabi Allahovog Poslanika ograničili su odsutnost čovjeka od kuće na četiri mjeseca a drugi su to ograničili na šest mjeseci. Međutim, ograničenje dolazi u pitanje tek kada žena bude zahtijevala da on dođe kući. Ako se taj zahtjev dogodi nakon pola godine i čovjek bude u mogućnosti da ga ispuni, a ne ispuni, žena ga ima pravo tužiti kod islamskog kadije (u našem vremenu kod nekog od učenih ljudi koji poznaju kadiluk – islamsko sudstvo) i tražiti razvod braka.

Ako mu žena dozvoli da ostane, pa makar se radilo o dužem roku, nema nikakve smetnje u tome jer se ona u tom slučaju dobrovoljno odrekla svoga prava. Bitno je napomenuti i to da čestit i bogobojazan muž zna bolje svoje obaveze od žene i zna sve šta treba raditi da bi obezbijedio sretan i uredan život porodici, tako da nema potrebe da ga ona primorava na ostanak u kući nakon što je ostavio potrebnu opskrbu i namirnice i obavezao nekoga da se brine za njihovu sigurnost i sve što im je potrebno.

Postoje mnoge situacije u kojima se ne može ograničiti čovjekovo odsustvo od kuće niti žena ima pravo zahtijevati od njega da se vrati, kao što je bolest, borba na Allahovom putu, poziv u Allahovu vjeru (da’va), učenje Allahove vjere i sl., osim ako bude nezbrinuta i uskraćena za ono što joj je potrebno za normalan život. Na ženi je tada da se strpi i nada Allahovoj, dž.š., nagradi.

Na ovu temu jos se moze govorit,ali za ovaj put ovoliko. Allah najbolje zna!

Na pitanje odgovorio prof. Jasmin Djanan

Preuzeto sa http://www.n-um.com