Po mišljenju nekih učenjaka, sihr se smatra velikim grijehom, za koji će njegov počinilac imati bolnu kaznu na budućem svijetu, a po mišljenju nekih drugi učenjaka, sihr je nevjerstvo. Allahov Poslanik, ﷺ, upozorio je: “Sustegnite se sedam pogubnih grijeha: širka, sihra…” (Buharija i Muslim.) Ebu Musa Ešari pripovijeda da je Poslanik, ﷺ, jednom prilikom rekao: “Trojica neće ući u Džennet: hronični alkoholičar, onaj ko kida rodbinske veze i onaj ko povjeruje sihirbazu.” (Ahmed i Ibn Hibban, sa ispravnim lancem prenosilaca.)

Ako takva kazna slijedi onome ko povjeruje vračaru, šta je onda sa samim vračarem?! Mnogi islamski učenjaci smatraju da se vračar ima kazniti pogubljenjem. Naime, Omer b. Hattab  godinu dana prije smrti poslao je Ibn Muaviji pismo u kojem je stojalo sljedeće: “Ubijte svakog vračara i vračaru!” (Ibn Hazm, 11/397, Ebu Davud, 3/165/3043, Abdurrezzak, 6/49/9972, i Ahmed, 1/190/1657, s vjerodostojnim lancem prenosilaca. Vidjeti: Sahihu suneni Ebi Davud, 2/260.)

Poznati ashab Džundub Bedželi govorio je: “Kazna predviđena za vračara jeste odsijecanje glave.” (Vidjeti: Aridatul-ahvezi, 3/427.) Imam Ibn Abidin, poznati hanefijski pravnik, zapisao je: “Hanefijski učenjaci, imam Malik i Ahmed smatraju da je sihirbaz nevjernik, bez obzira smatrao sihr zabranjenim ili ne, i obaveza ga je ubiti.” (Vidjeti: Hašijetu Ibni Abidin, 6/368.) Imam Zehebi kazao je: “Mnogi zalutali ljudi bave se sa sihrom i znaju da je to zabranjeno, ali ne znaju da je sihr ustvari nevjerstvo.” (Vidjeti: El-Kebair, str. 32.)

Šejhul-islam Ibn Tejmijj tvrdi da većina islamskih pravnika smatra da se vračar ubija. (Vidjeti: Medžmu’ul-fetava, 28/346.) U svakom slučaju, kaznu smije sprovesti samo vladar, a nikako pojedinci. Sve tragove sihra koje čovjek nađe treba spaliti i uništiti, jer se tako sprečava njegovo djelovanje. (Vidjeti: Ialamul-mevekkiin, 3/104.) Svoga komšiju trebaš (direktno ili indirektno) nasavjetovati ili poslati nekoga da ga nasavjetuje ili mu dati knjigu koja tretira grijeh kojim se bavi. Ali moraš biti potpuno siguran i imati nepobitne argumente da ti baš on podmeće sihr, u protivnom ćeš nepravedno optužiti svoga brata.

Islam nas uči da se protiv sihra zaštitimo preventivom. Neke preventivne stvari jesu sljedeće: traženje utočišta od Allaha, bogobojaznost (ko se Allaha boji, sačuvat će ga nesreće), oslonac na Allaha (ko se na Njega osloni, On će mu biti dovoljan), iskreno pokajanje (grijesi su uzrok mnogih nesreća), iskreno i ispravno vjerovanje, koje čovjeka štiti od šejtana, zikr, često učenje Kur’ana i zikrova prenesenih od Resulullaha, ﷺ. Ako i nakon spomenutih preventivnih mjera sihr bude djelovao, treba pristupiti šerijatski propisanom načinu liječenja od sihra, a Allah najbolje zna.

Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović

Sihr je jedan od najvećih grijeha u Allaha, stoga, muslimanu, koji vjeruje u Allaha i u Sudnji dan, zabranjeno je bavljenje sihrom.

Onaj ko se bavi sihrom mora počiniti djelo nevjerstva, jer je nemoguće da njegov sihr bude djelotvoran i da mu džinni budu na usluzi osim nakon slijepe pokornosti i ibadeta njima, što izvodi iz islama po konsenzusu muslimana. Šejhul-islam Ibn Tejmijje rekao je: “Većina učenjaka je na stanovištu da se sihirbaz kažnjava pogubljenjem.“ (Vidjeti: Medžmu’ul-fetava, 29/346.)

Postoje vjerodostojna predanja u kojima stoji da su Omer b. Hattab, Osman b. Affan, Hafsa b. Omer, Abdullah b. Omer i Džundub b. Abdullah sihirbaze kažnjavali pogubljenjem. (Vidjeti: Medžmu’ul-fetava, 29/211, Šerhu Fethil-Kadir, 6/99, Šerhus-sunna, 10/239-240, El-Džamiu li ahkamil-Kur’an, 2/52, Mearidžul-kabul, 1/445-451, i Et-Temhidu li šerhi kitabit-tevhid, str. 295-296.) Imam Ahmed tvrdi da se vjerodostojnim lancima prenosilaca prenosi da su trojica ashaba naređivali pogubljivanje sihirbaza. (Vidjeti: Tefsirul-Kur’anil-azim, 1/145.) Omer b. Hattab  godinu dana prije smrti poslao je Ibn Muaviji pismo u kojem je stojalo sljedeće: “Ubijte svakog vračara i vračaru!” (Ibn Hazm, 11/397, Ebu Davud, 3/165/3043, Abdurrezzak, 6/49/9972, i Ahmed, 1/190/1657, s vjerodostojnim lancem prenosilaca. Vidjeti: Sahihu suneni Ebi Davud, 2/260.) Imam Ebu Hanife i njegovi sljedbenici smatraju da se sihirbaz ima kazniti pogubljenjem i da se od njega ne traži pokajanje. (Vidjeti: Ahkamul-Kur’an, 1/50 i 53, od Džessasa, Šerhu Fethil-Kadir, 6/99, Hašijetu Ibni Abidin, 4/240, i Nejlul-evtar, 7/363.) Uzvišeni Allah kaže: “…već su nevjernici šejtani koji ljude uče sihru…” (El-Bekare, 102.) I kaže:

“Njih dvojica (vračara) nikoga nisu učili (sihru) dok mu ne bi rekli: ’Mi samo iskušavamo, a ti nemoj uznevjerovati.’” (El-Bekare, 102.) Ibn Hadžer rekao je: “Ovim ajetom dokazuje se da je sihr i poučavanje sihru nevjerstvo. To je jasno kada je riječ o nekim vrstama sihra, jer se u tom slučaju moraju obožavati šejtani ili sazviježđa, za razliku od obične magije (ono što čine klasični mađioničari) koja ne izvodi iz islama.” (Vidjeti: Fethul-Bari, 10/224.) Imam Zehebi kazao je: “Mnogi zalutali ljudi bave se sihrom i znaju da je to zabranjeno, ali ne znaju da je sihr ustvari nevjerstvo.” (Vidjeti: El-Kebair, str. 32.) Ibnul-Arebi Maliki napominje: “Objasnili smo da postoji sihr koji rastavlja i koji spaja supružnike, i obje vrste su nevjerstvo.” (Vidjeti: Ahkamul-Kur’an, 1/39.)

Spomenuto pitanje poznato je kod islamskih učenjaka kao liječenje sihra sihrom (hallus-sihri bi sihrin mislihi). A islamski učenjaci imaju podijeljene stavove kada je riječ o liječenju sihra sihrom: neki to zabranjuju, a neki dopuštaju. (Vidjeti: El-Džamiu li ahkamil-Kur’an, 2/54.) Hafiz Hakemi zapisao je: “Liječenje opsihrenog sihrom nije dopušteno, jer se time priznaje legitimitet sihirbaza koji se mora pokoravati šejtanima da bi izliječio bolesnog.” (Vidjeti: Mearidžul-kabul, 1/459.) Džabir b. Abdullah pripovijedao je da je Poslanik, ﷺ, upitan o nušri (liječenju sihrom) pa je rekao: “To je šejtanski posao.” (Ahmed, 3/394/14167, Ebu Davud, 4/5-6/3868, i Bejheki, 9/590/19613. Ibn Hadžer ovo predanje smatra dobrim, a Albani vjerodostojnim. Vidjeti: Fethul-Bari, 10/233, i Es-Silsiletus-sahiha, 6/611-612.) Ovom hadisu u prilog ide verzija koju prenosi Enes b. Malik od Poslanika, ﷺ. (Hakim, 4/464/8292, i ocijenio ga je vjerodostojnim. Vidjeti: Medžmeuz-zevaid, 5/102.) Komentirajući navedeni hadis, šejhul-islam Ibnul-Kajjim zapisao je: “Postoje dva načina liječenja od sihra: prvo, liječenje sihra sihrom, i to je šejtanski posao na koji se mislilo ovim hadisom; drugo, liječenje šerijatskom rukjom, dovama i učenjem dvije zadnje sure iz Kur’ana, i ova je vrsta dopuštena i pohvalna.” (Vidjeti: Ialamul-muvekkiin, 6/558, od Ibnul-Kajjima.) Upitan o alkoholu kao lijeku, Poslanik, ﷺ, rekao je: “Alkohol nije lijek, već je bolest.” (Muslim i Ibn Hibban, 4/232/1390.) Na osnovu ovog hadisa imam Nevevi u Muslimovom Sahihu naslovio je poglavlje: Liječenje alkoholom je zabranjeno. (Vidjeti: El-Minhadž, 13/128.) Ebud-Derda prenosi da je Poslanik, ﷺ, rekao: “Liječite se, ali ne zabranjenim stvarima.” (Ebu Davud, 4/7/3874, i Ibn Abdulberr, u djelu Et-Temhid, 5/282, sa slabim lancem prenosilaca.) Značenju ovog hadisa u prilog ide vjerodostojno predaje u kojem stoji da je Ibn Mes’ud rekao: “Allah nije dao da u zabranjenim stvarima bude lijek.” (Buharija, kao muallek-predanje. Vjerodostojan lanac prenosilaca pronašli su: Ibn Ebu Šejbe, 5/38/23492, Abdurrezzak, 9/250/17097, i Tahavi u djelu Šerhul-meani, 1/108, kako tvrdi Ibn Hadžer, u djelima Fethul-Bari, 10/79, i Et-Telhisul-habir, 4/1397.) Sihr je nesumnjivo jedan od najvećih grijeha i stoga je liječenje opsihrene osobe sihrom zabranjeno; takve bolesne osobe treba liječiti Kur’anom i dovama koje su od Poslanika, ﷺ, prenesene u vjerodostojnim hadisima, a Allah najbolje zna.

Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović

Ajet glasi: “Ima ljudi koji kupuju zaludan govor (lehvul-hadis), da bi, ne znajući, s Allahovog puta odvodili.” (Lukman, 6.) Imam Taberi veli: “Ovaj se ajet odnosi na sve što odvraća sa Allahovoga puta, a muzika i širk jesu od toga.” (Vidjeti: Džamiul-bejan, 22/77.)

Brojni učenjaci iz odabranih generacija smatraju da se pod izrazom “zaludan govor” misli na muziku. Ebu Sahba je pripovijedao: “Na pitanje u vezi s ajetom, Ibn Mes’ud je odgovorio: ’Tako mi Onoga osim Kojeg drugog boga nema, to se odnosi na muziku.’” (Taberi, 21/74/21361, Hakim, 2/411, i Ibnul-Dževzi u djelu Et-Telbis, str. 206.  Imam Hakim, Zehebi i Ibnul-Kajjim predanje smatraju ispravnim. Zakletvu: “Tako mi Onoga osim Kojeg drugog boga nema…” Ibn Mes’ud ponovio je tri puta.) Seid b. Džubejr pripovijeda da je Ibn Abbas, radijallahu anhu, ajet tumačio na sljedeći način: “To se odnosi na muziku.” (Taberi, 21/74/21362, Bejheki, u djelima Šuabul-iman, 4/278/5097, i Es-Sunenul-kubra, 10/373/20987, s dobrim lancem prenosilaca.)

Od Ebu Zabijanovog oca prenosi se da je Džabir ovaj ajet tumačio ovako: “To se odnosi na muziku i slušanje muzike.” (Taberi, 21/75/21364.) Ibn Omer govorio je: “Lehvul-hadis, to je muzika.” (Vidjeti: Tefsirul-Kurtubi, 14/52.)

Tumačeći izraz “lehvul-hadis”, Ibn Abbasov učenik Mudžahid rekao je: “Ajet se odnosi na muziku.” (Taberi, 21/75/21366, Ibn Ebu Šejbe, 5/132, Bejheki u djelu Es-Sunenul-kubra, 10/380/21020, Ebu Nuajm u djelu Hil’jetul-evlija, 3/327/4133, Ibnul-Dževzi u djelu Et-Telbis, str. 206. Šejh Albani predanje smatra ispravnim. Vidjeti: Tahrimu alatit-tareb, str. 144.)

Brojni drugi učenjaci smatraju da se ovaj ajet odnosi na muziku, između ostalih, sljedeći:  Ikrime, Hasan Basri, Ata, Katade. (Taberi, 21/76/21369, Ibn Ebu Hatim, 9/3096/17525, i 17526, Ibn Kesir, 3/413.)

Imam Taberi naveo je tridesetak predanja, i to s različitim lancima prenosilaca, u kojima stoji da se gornji ajet odnosi na muziku, pjevačice i drugo što je vezano za muziku, a Allah najbolje zna.

Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović

Ve alejkumusSelam,

Sejh Abdurrahman el Berak odgovorio je na ovo pitanje sljedecim rijecima: “Oni do kojih nije dosao poziv islama ili su upoznati sa njim ali na pogresan nacin, biti ce iskusani I ispitani na Sudnjem danu. Ko bude pokoran uci ce u Dzennet, a ko bude nepokoran uci ce u Dzehennem. Uzviseni Allah kaze: “A Mi ni jedan narod nismo kaznili dok poslanika nismo poslali” (El-Isra,15.)

A Allah najbolje zna!

prof. Jasmin Djanan

Preuzeto sa http://www.n-um.com

Ve alejkumusSelam,

Ovaj period koji ce nastupiti znaj da nece biti lahak ukoliko iskrena budes u svojim namjerama. Nama je naredjeno da budemo poslusni roditeljima, ali ako nam naredjuju nesto sto je grijeh prema Onome ko nas je I njih stvorio, onda nema kolebanja. Samo treba naci pogodne metode kako da im se da do znanja da je islam kompletan system i nacin zivota.

Da hidzab donosi samo dobro i da onaj ko bude kreposan i cedan bit ce na oba svijeta nagradjen.
Ako su od onih roditelja koji postuju tvoju rijec, onda odredi pogodan termin I otvoreno razgovaraj o svojoj buducnosti s njima. Nikako ih nemoj zanemarivat, neka jednostavno vide da trazis njihovu pomoc I potporu I podrsku. Na taj nacin ce sigurno lakse doci do zajednickog rijesenja I kompromisa.

Nemoj ni zuriti sa pozitivnim reakcijama, jer roditelji nisu svi isti. Neki to lakse prihvate, a nekima treba duzi vremenski period, da donesu neku konkretnu odluku ili stav po tom pitanju. Dovi Allahu u namazima da ih uputi,da tebi izlaz iz svake situacije podari, jer onaj ko se na Allaha osloni I pouzda, On ce mu izlaz iz svake situacije naci.

A Allah upucuje ka jedinom ispravnom putu!

prof. Jasmin Djanan

Preuzeto sa http://www.n-um.com