Neka je slavljen Gospodar, Koji je rekao: “Reci: ’O robovi Moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti. On, doista, mnogo prašta i On je milostiv.’” (Ez-Zumer, 53.) I neka je mir i spas na Resulullaha, ﷺ, koji je kazao: “Na Sudnjem danu će biti pozvan čovjek ispred kojeg će se razmotati devedeset i devet smotaka (sidžila) a svaki dug onoliko koliko pogled dopire, zatim će biti upitan: ’Poričeš li išta od ovoga?’ ’Ne poričem, Gospodaru!’, odgovorit će. Ponovo će biti upitan: ’Imaš li opravdanje ili kakvo dobro djelo?’ On će se prepasti i odgovoriti: ’Nemam.’ A tada će mu biti kazano: ’Naprotiv, ti u Nas imaš mnoga dobra, i neće ti se nepravda učiniti.’ Pokazat će mu se iskaznica na kojoj će stajati dva šehadeta, pa će zbunjen upitati: ’Šta koristi ova iskaznica u odnosu na ove smotke grijeha?’ Ponovo će mu biti rečeno: ’Neće ti se nepravda učiniti!’ Tada će smoci biti stavljeni na jedan, a iskaznica na drugi tas vage, smoci će biti lakši, prevagnut će težina iskaznice.” (Tirmizi, s dobrim lancem prenosilaca.)

Sestro u islamu, ne postoji grijeh koji Uzvišeni Allah neće oprostiti, ako se čovjek iskreno pokaje. Prema tome, nema nikakve potrebe za panikom i brigom. Budi zahvalna Svemogućem Allahu, Koji te spasio zla koje si htjela učiniti. Zar da sada uništavaš sebe, svoju vjeru i lijep brak zbog nečega što se nekada davno moglo desiti?! Nastavi živjeti kao da se ništa nije desilo. Ti nisi počinila ono najgore, za pokušaj ubistva dovoljno je iskreno pokajanje. Kada bi se svi grješnici tako ponašali (tugovali, brinuli i gubili nadu u Allahovu milost) većina njih imala bi ružan svršetak, posebno oni koji nisu klanjali, jer je ostavljanje namaza gore u Allaha, dželle šanuhu, od samoubistva. Sestro, uz Allahovu pomoć, ti nećeš biti džehennemsko gorivo, uživat ćeš u Firdevsu. I dalje kroči Pravim putem, putem Kur’ana, hadisa i prakse prvih generacija. Molim Allaha, dželle šanuhu, da nam pomogne na ovome i budućem svijetu!

Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović

Vrata idžtihada otvorena su od prvog stoljeća islama i neće se zatvoriti do Sudnjeg dana. U današnjem se vremenu vrlo često pojavljuju nova pitanja koja nisu bila poznata ranije. Islamskim učenjacima današnjice obaveza je da idžtihade i objasne šerijatski propis u vezi s tim novonastalim pitanjima. Zatvaranjem vrata idžtihada islamski ummet ostao bi u velikoj nedoumici i otvorila bi se neznalicama vrata zla koja bi rezultirala zabranjivanjem halala i dopuštanjem harama.

Buharija i Muslim zabilježili su preko Amra b. Asa da je Allahov Poslanik, ﷺ, rekao: “Kada učenjak uloži trud u iznalaženju rješenja i zauzme ispravan stav, piše mu se dvostruka nagrada, a ako pogriješi, piše mu se jedna nagrada.” Hadis je općenit i vrijedi za sve učenjake i sva vremena. Iz ovog pravila izuzimaju se pitanja za koja postoje kategorički argumenti ili konsenzus islamskih pravnika kao što je slučaj sa apsolutnom većinom akaidskih i manjim dijelom pravnih pitanja. Kada je riječ o ocjenjivanju hadisa, vrata te nauke su, naravno, otvorena, jer ocjena lanca prenosilaca također se tretira idžtihadom.

U hadiskim djelima postoji na hiljade lanaca prenosilaca u vezi s kojima ne postoji izjašnjenje hadiskih stručnjaka. Jedini način da se upoznamo sa stupnjem vjerodostojnosti tih predanja jeste idžtihad savremenih učenjaka. Međutim, pravila i principi kojih se mora držati onaj ko ispituje lanac prenosilaca jesu fiksni, postavili su ih najeminentniji eksperti te oblasti i ne mogu se mijenjati, a Allah najbolje zna.

Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović

Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik, ﷺ, rekao: “Uzvišeni Allah pred kraj svakog stoljeća pošalje ovom ummetu učenjaka koji će obnoviti njihovu vjeru.” (Ebu Davud, 4/109/4291, Taberani, u djelu El-Evsat, 6/405/6527, i Hakim, 4/567/8592.) Islamski učenjaci prihvataju ovaj hadis i uzimaju ga kao argument, a brojni stručnjaci ocijenili su ga autentičnim. (Vidjeti: Kenzul-ummal, 12/88, Kešful-hafa, 1/282, Silsiletul-ehadisis-sahiha, 2/148.) Šejhul-islam Ibn Tejmijje kaže: “Obnavljanje vjere biva nakon što (njeno prakticiranje) izblijedi kod ljudi.” (Vidjeti: Medžmu’ul-fetava, 18/297.) Neki učenjaci smatraju da je obnovitelj vjere u prvom stoljeću bio Omer b. Abdulaziz. U drugom – imam Šafija. U trećem – Ebu Abbas b. Surejdž (a drugi kažu – Ebul-Hasan el-Ešari). U četvrtom – Ebu Hamid el-Esferani (drugi, opet, kažu – Ibnul-Bakilani). (Vidjeti: Sijeru ealamin-nubela, 17/195, Fetava Ibnis-Salah, 1/130, i Kešful-hafa, 1/282-283.) Tako Allah, dželle šanuhu, iz Svoje neizmjerne milosti, na kraju svakog stoljeća pošalje učenjaka koji će oživjeti ljudima izvornu vjeru koju su umrtvili, ili su je raznoraznim novotarijama izmijenili.

Jedan od velikana savremenog doba čije ime će se pamtiti i ostati duboko urezano u svijetlim stranicama islamske historije, čije je znanje ispunilo obzorja, a njegova djela preplavila kontinente, čovjek je čiji je život bio ispunjen čitanjem, proučavanjem, pisanjem i recenzijom, učenjak koji je svakoj sekundi svoga života pridavao pažnju i koristio je na najadekvatniji način, bio je Ebu Abdurrahman Nasiruddin b. Nuh Nedžati Albani, rahimehullah, obnovitelj islamskih znanosti općenito, a hadiske nauke posebno. Krajnje je nezahvalno u jednom kratkom članku govoriti o biografiji učenjaka poput šejha Albanija. Stoga ćemo navesti samo izjave najpoznatijih učenjaka današnjice koje su pokazatelj mjesta koje uživa šejh Albani kod savremenih učenjaka.

Ibn Baz: “Pod nebeskim svodom nisam vidio hadiskog stručnjaka kao što je ekspert Muhammed Nasiruddin Albani”; “Šejh Albani poznat je kao pripadnik ehli-sunneta vel-džemata, čuvar hadisa i borac na Allahovom putu glede toga”; “Šejha Albanija poznajem kao čovjeka ispravne akide.”

Kada je šejh Ibn Baz upitan o prethodno navedenom hadisu i tome ko bi mogao biti obnovitelj vjere u ovom stoljeću, odgovorio je: “Šejh Muhammed Nasiruddin Albani obnovitelj je u našem vremenu, a Allah najbolje zna.” (Vidjeti: Džuhudul-imami Albani, str. 18, predgovor magistarskoj disertaciji autora Ahmeda Husejna el-Džebburija, i El-Imamul-Albani, str. 145, od Muhammeda Bejjumija.)

Stalni kolegij za islamsku da’vu u sastavu: Ibn Baz, Afifi, Gudejan i Abdullah b. Kaud: “Albani nam je poznat kao učenjak, sluga hadisa i borac ehli-sunneta vel-džemata, a njegova su djela korisna.” (Fetavel-ledžnetid-daima, 12/224.)

Šejh Muhammed Emin Šenkiti, imam kur’anskih nauka, autor poznatog tefsira i brojnih djela, kada bi ugledao šejha Albanija u Poslanikovoj, ﷺ, džamiji, prekinuo bi predavanje, ustao i poselamio se sa šejhom Albanijem. (Vidjeti: Džuhudul-Imami Albani, str. 19.)

Muhammed b. Ibrahim Alu Šejh: “Čuvar hadisa, pomagač istine i borac protiv zablude.” (Vidjeti: Džuhudul-Imami Albani, str. 20, i El-Imamul-Albani, str. 146.)

Ibn Usejmin: “Koliko poznajem Albanija iz naših susreta kojih je prilično malo, brižan je glede rada prema sunnetu i borac protiv novotarija, kako u pitanjima akide, tako i u propisima.”

Kada je na jednoj audio kaseti vidio natpis Muhaddis Šama Muhammed Nasiruddin Albani, rekao je: “Ne, on je muhaddis ovoga vremena.” (Vidjeti: Džuhudul-imami Albani, str. 20, i El-Imamul-Albani, str. 145-146.)

Bekr b. Abdullah Ebu Zejd: “Albanijevo pomaganje sunneta i akide prvih generacija osporava samo njegov neprijatelj ili neznalica.” (Vidjeti: Et-Tahziru min muhtesaratis-Sabuni, str. 27, od šejha Bekra Ebu Zejda.)

Abdulmuhsin Abbad, poznati medinski muhaddis: “Albani je veliki učenjak i sluga sunneta, ispravnog akaida, i nije dopušteno o njemu pogrdno govoriti… Stao je u odbranu akide selefa i njihovog pravca, i svi koji tragaju za znanjem ovisni su o njegovim djelima… Smrt ovog učenjaka velika je nesreća za muslimane.” (Vidjeti: Džuhudul-imami Albani, str. 21-22.)

Hamud b. Abdullah: “Albani je postao simbol sunneta i vrijeđanje Albanija jeste put ka udaru na sunnet.” (Vidjeti: Džuhudul-imami Albani, str. 22, i El-Imamul-Albani, str. 147)

Abdulaziz Alu Šejh: “Albani je pomogao sunnet u ovom vremenu.” (Vidjeti: Džuhudul-imami Albani, str. 22.)

Abdullah b. Akil: “Smatram ga imamom sunneta i vrhunskim hadiskim stručnjakom, i veliku je uslugu učinio sunnetu u svojim djelima.” (Vidjeti: Džuhudul-imami Albani, str. 24)

Šejh Salih b. Abdulaziz Alu Šejh: “Nema sumnje da je smrt velikog učenjaka Albanija stvarna nedaća za ummet, jer je Albani velikan od muslimanskih velikana, jedan od hadiskih eksperata, preko kojih je Allah sačuvao ovu vjeru i preko njih raširio sunnet.” (Vidjeti: El-Imamul-Albani, str. 148.)

Šejh Mukbil ev-Vadai, muhaddis Jemena, upitan u vezi s Albanijem, rekao je: “Moje uvjerenje kojim se želim približiti Allahu sročeno je u rečenici: ’Šejh Albani je jedan od obnovitelja na koje se odnosi hadis: ’Uzvišeni Allah pred kraj svakog stoljeća šalje ovome ummetu učenjaka koji će obnoviti njihovu vjeru.’’” (Vidjeti: El-Imamul-Albani, str. 165.)

Abdusamed b. Šerefuddin: “Najveći učenjak hadisa u ovom vremenu.” (Vidjeti: Bidatut-teasubil-mezhebi, str. 254, od Muhammeda Ida Abbasa.)

Na desetine drugih učenjaka posvjedočili su znanje i imamet šejha Albanija, od njih jesu: šejh Mustafa Zarka, šejh Abdurrahman Abdulhalik, šejh Hammad Ensari, šejh Muhammed Esjubi, šejh Abdullah Bessam, šejh Zejd Fejjad, šejh Muhammed Gazali, šejh Karadavi, šejh Tantavi, šejh Abdulkerim Zejdan, šejh Abdullah Menia, šejh Ahmed en-Nedžmi, šejh Muhammed Sebbag, šejh Muhammed Id Abbas, šejh Muhibbuddin Hatib i mnogi drugi. Šejhu Albaniju znanje i imamet posvjedočili su i njegovi savremenici koji su se, nažalost, otvoreno suprotstavili njegovom pravcu, kao što je bio Ebu Fadl Gumari, koji o šejhu kaže: “Dobro poznaje hadis…”, da bi potom okaljao šejhovu čast na njemu svojstven način. (Vidjeti: Silsiletul-ehadisid-daifa, 4/5.) Ebu Fejd Ahmed Gumari, koji je, također, pokazivao otvoreno neprijateljstvo prema šejhu Albaniju, rekao je: “Izučavao je hadis i savršeno ga je izučio.” (Vidjeti: Ulemau ve mufekkirune, 1/299-300, od Muhammeda Medžzuba.)

Šejh Albani, rahimehullah, izgledao je kao čovjek iz prvih generacija koji se pojavio u našem vremenu. Nije mi poznat učenjak koji je iskazivao toliku brižnost kada je u pitanju sunnet Allahovog Poslanika, ﷺ, kao što je bio šejh Albani. Njegova rigoroznost glede toga u očima običnih masa često je podsjećala na pretjerivanje. Neki njegovi učenici kažu da je šejh Albani tabiin koji je okasnio sa svojom pojavom do ovog vremena. Pored svih odlika koje su krasile šejha Albanija i jedinstvene uloge koju je odigrao u ovom vremenu svojom riječju i perom, šejh, rahimehullah, nije bio nepogrješiv, jer je odjećom nepogrješivosti bio odjeven samo Poslanik, ﷺ. Islamske učenjake uzimamo kao posrednike kada se radi o razumijevanju islama, ali nam je Vjerovjesnik, ﷺ, jedini uzor i samo njega slijepo slijedimo. Tako nas uče naši velikani, a između ostalih i šejh Albani, a Allah najbolje zna.

Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović