Niko ne sumnja u to da su muslimani danas u nezavidnom položaju. Dosta su zaostali, jer su zastranili u izvršavanju odgovornosti kojima ih je Allah, subhanehu ve te’ala, obavezao. Zastranili su na polju dostavljanja vjere ljudima (na polju da’ve), te u osnaživanju svoga bića, a što Allah, subhanehu ve te’ala, naređuje kada kaže:
”I protiv njih pripremite koliko god možete snage i konja za boj da biste time zaplašili Allahove i vaše neprijatelje…“
Muslimani su zapali u neopreznost u pogledu Allahovih neprijatelja, a Allah, subhanehu ve te’ala, kaže:
”O vjernici, za prisne prijatelje uzimajte samo svoje, ostali vam samo propast žele, jedva čekaju da muka dopadnete… “

Također kaže:
”O vjernici, ne uzimajte za zaštitnike Jevreje i kršćane! Oni su jedni drugima zaštitnici!”
Ovo, u čemu su zastranili, uveliko je uzrok te nazadnosti u koju su zapali. Molimo Allaha, subhanehu ve te’ala, da ih izbavi iz toga njihovim povratkom na ispravnu stazu, koju nam je zacrtao Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, u riječima:
”Ostavio sam vas na jasnom putu,čija je noć jasna kao dan.”
Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, također kaže:
”Ostavio sam vam ono nakon čega nećete zalutati, ako se budete toga čvrsto pridržavali: Allahovu Knjigu i moj sunnet.”

Uzrok nazadnosti muslimana danas je nevladanje po Allahovoj, subhanehu ve te’ala, oporuci i oporuci Njegovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, a ona je da se čvrsto držimo svoje vjere i slijedimo Knjigu svoga Gospodara, kao i sunnet Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem. Pored toga treba biti stalno na oprezu, kako bi se sačuvali neprijateljskih intriga. Međutim, pored svega ovoga, nećemo reći da se dobro ne nazire među muslimanima i da je prilika propuštena. Hajr – dobro se nalazi u ovom ummetu, ma koliko on bio slab. Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je rekao:
”U mom ummetu će neprestano biti skupina, koja je na istini. Bit će jasno prepoznatljivi – neće im naškoditi onaj ko ih ostavi, niti onaj ko im se suprostavi, dok ne dođe Allahova odluka.”
Ma koliko ummet bio slab, u njemu hajra neće nestati. Uvijek će u njemu biti nosioci Allahove, subhanehu ve te’ala, vjere, makar domen njihovog djelovanja bio uzak. Dobro u ovom ummetu će ojačati, kada mu se njegovi sinovi ponovo vrate.

Šejh Salih Fevzan

Alejku selam. Bismillah, ves-salatu ves-selamu ala resulillah…
Allah, dž.š., kaže: „Mi čovjeka od bîti zemlje stvaramo, zatim ga kao kap sjemena na sigurno mjesto stavljamo, pa onda kap sjemena ugruškom učinimo, zatim od ugruška grudu mesa stvorimo, pa od grude mesa kosti napravimo, a onda kosti mesom zaodjenemo, i poslije ga, kao drugo stvorenje, oživimo – pa neka je uzvišen Allah, najljepši Stvoritelj!“ (el-Mu’minun, 12-14.)

Abdullah ibn Mes’ud, radijallahu anhu, rekao je: ”Pričao nam je Resulullah, ﷺ, a on je onaj koji istinu govori i kome istina dolazi: ‘Zaista se stvaranje svakog od vas skuplja u utrobi njegove majke četrdeset dana, zatim isto toliko bude ‘aleka (ugrušak – zakvačak), zatim isto toliko bude mudga (komad mesa), zatim Allah pošalje meleka kome se naredi da zapiše četiri odredbe: njegovo djelo, opskrbu, konac života i da li će biti sretan ili nesretan. Zatim se u njega udahne duša. Uistinu, neko od vas čini djela tako da između njega i Dženneta ostane samo koliko podlaktica, a onda ga preduhitri određenje i nastavi činiti djela stanovnika Vatre, i čini djela tako da između njega i Vatre ostane samo koliko jedna podlaktica, a onda ga preduhitri odredba i nastavi činiti djela stanovnika Dženneta.”‘ (Ovo predanje bilježi Buharija, knjiga: Početak stvaranja, poglavlje: Spomen meleka, br. 3208)

Ova dva dokaza nam detaljnije pojašnjavaju faze i periode kroz koje Allah dž.š., provodi stvaranje čovjeka, od početka do kraja. Šeri’atski dokazi nas upućuju na to da nam je obaveza poštivati čovjeka čak i u njegovom začeću, i da se ne smije vršiti neprijateljstvo prema njemu putem pobacivanja ili abortusa, pa makar i ta faza bila u pitanju.

Ono što nam ukazuje na zabranjenost abortusa, i prije udahnjivanja njegove duše, jeste kur’anski ajet: „Čim se neki od njih dočepa položaja, nastoji napraviti na Zemlji nered, ništeći usjeve i nesl – potomstvo – a Allah ne voli nered!“ (el-Bekara, 205.) – a abortus je samo jedan od načina uništavanja potomstva još u njegovom začeću.

Ono što nam direktno zabranjuje abortus fetusa, nakon udahnuća njegove duše, jeste ajet: „Reci: ”Dođite da vam kažem šta vam Gospodar vaš propisuje: da Njemu nikoga ravnim ne smatrate, da roditeljima dobro činite, da djecu svoju, zbog neimaštine, ne ubijate – Mi i vas i njih hranimo – ne približujte se nevaljalštinama, bile javne ili tajne; ne ubijajte onoga koga je Allah zabranio ubiti, osim kada to pravda zahtijeva – eto, to vam On preporučuje da biste razmislili.“ (el-En’am, 151.)

Stalna Komisija za Fetve u Saudijskoj Arabiji, kaže:

1. Pravilo je da je abortiranje fetusa Šeri’atom zabranjeno nebitno u kojoj fazi začeća ono bilo.

2. Što se tiče abortusa u prvoj fazi začeća, tj. u toku prvih 40 dana života, to nije dozvoljeno osim radi otklanjanja moguće štete ili ispunjenja određene Šeriatom potvrđene koristi. Obje situacije mogućih šteta ili koristi definisat će, i po tom pitanju izjasnit će se, stručnjaci iz medicine i Šeri’ata. Što se tiče abortiranja u tom periodu iz straha od tereti odgajanja djece, nemogućnosti njihova izdržavanja ili školovanja, ili „radi njihove budućnosti“, ili zbog toga što se odlučilo da se neće imati više djece – sve to nije opravdani razlog, i zbog toga je haram i zabranjeno vršiti abortus.

3. Nije dozvoljeno abortirati fetus dok je u fazi ‘aleka – zakvačka, ili mudga – gruda mesa, sve dok povjerljivi tim doktora ne procijeni da je nastavak takve trudnoće opasan po život majke, te da zbog ploda može doći u pitanje njen život. Ako takva komisija procijeni da se abortus treba izvršiti – abortiranje će tada biti dozvoljeno, naravno nakon iscrpljivanja svih drugih metoda kojima se možda mogla suzbiti takva opasnost.

4. Nakon treće faze, nakon ispunjenja 4 mjeseca trudnoće, nije dozvoljeno abortirati plod sve dok tim stručnih doktora ne procijeni da je ostanak ploda u majčinoj materici opasan po njen život, naravno nakon iscrpljenja svih metoda kojima bi se pokušao spasiti život fetusa. Data je dozvola za abortusom u ovakvom slučaju samo radi otklanjanja veće štete (smrt majke), i radi priskrbljivanja veće koristi (život majke).

Dakle, ako život majke nije doveden u pitanje, i ako fetus nije umro u utrobi majke, nije dozvoljeno vršiti abortus, pa čak i ako je u pitanju silovanje ili deformisanost ploda, a kamo li razvod ili siromaštvo, a Allah, dž.š., najbolje zna.

Odgovor priredio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha