Ve alejkumusSelam,
Ucenjaci su saglasni da nije dozvoljen rad na crno u zemlji koja je domacin nekome od nas. Onoga trena kada si potpisao svu papirologiju na osnovu koje si dobio potrebne papire za vizu (bilo kraceg ili duzeg vremena boravka), dao si svoju saglasnost da ces postivati zakonske smjernice te drzave. Ukoliko nisi u mogucnosti da nadjes posao u tom mjestu,iseli se na drugo.Ako pak budes zelio na svoju ruku da cinis odredjena djela,onda budi spreman da snosis odgovornost kako za sebe tako I za clanove svoje obitelji.
A Allah nabolje zna!

Preuzeto sa http://www.n-um.com

U odgovoru na vaše pitanje treba spomenuti nekoliko stvari.

Prvo, da li je glas žene avret (stidni dio njenog tijela) ili ne?

U pogledu spomenutog pitanja postoji razilaženje među učenjacima i tačno je da ženin glas u osnovi nije avret. Mnogo je vjerodostojnih argumenata koji potvrđuju činjenicu da ženin glas u osnovi (ako žena ne  uljepšava glas) nije avret. Mnogo je hadisa u kojima se spominje da je Allahov Poslanik razgovarao sa ženama, da su ga pitale i da im je odgovarao. Isto tako, kroz cijelu historiju islama žene su dolazile u kontakt s pravednim halifama, s učenjacima ummeta, žene su ih pitale, postavljale pitanja, nazivale selam i to niko nije osudio, što nedvojbeno ukazuje na to da u osnovi glas žene nije avret.

Komentirajući hadise u kojima se govori o davanju prisege Allahovom Poslaniku od strane žena, poznati komentator Buharijevog Sahiha, hafiz Ibn Hadžer rekao je: “Iz citiranog hadisa zaključujemo da je u osnovi dozvoljeno slušati glas žene strankinje (kojoj čovjek nije mahrem) i da glas žene u osnovi nije avret.” (Fethul-Bari, 13/204)

Govoreći o hadisima prisege i o rivajetima u kojima se navodi da su žene davale prisegu riječima, a ne rukovanjem, poznati komentator Muslimovog Sahiha, imam Nevevi zaključuje sljedeće: “Iz citiranog hadisa zaključujemo da je u osnovi dozvoljeno slušati glas žene strankinje (kojoj čovjek nije mahrem) ako za tim postoji potreba i da glas žene nije avret.” (Šerh Sahih Muslim, 10/13)
Ono što je spomenuto u kur’anskoj zabrani jeste uljepšavanje govora prilikom komunikacije s muškarcima koji ženi nisu mahremi.
Kazao je Uzvišeni Allah: “O žene Vjerovjesnikove, vi niste kao druge žene! Ako se Allaha bojite, na sebe pažnju govorom ne skrećite, pa da u napast dođe onaj čije je srce bolesno, i neusiljeno govorite!”

Drugo, na osnovu spomenutog, smatram da ne postoji šerijatska zapreka da žena polaže hifz pred komisijom sačinjenom od muškaraca, pod uvjetom da njeno učenje Kur’ana bude bez uljepšavanja glasa.
Nema sumnje da bi trebalo raditi na tome da žensku populaciju prilikom preslušavanja hifza preslušavaju stručni kadrovi ženskog spola, što je u osnovi i izvodljivo.
Ali, ako ne postoji komisija sačinjena od žena, onda nema smetnje da žena uči Kur’an pred muškarcima s ciljem polaganja hifza.

Napomena: 
Velik broj učenjaka hanefijskog mezheba smatrao je da je glas žene općenito avret. Kako bi samo izgledalo da neko od spomenutih velikana danas dođe i izađe u javnost s takvim stavom? Vjerujem da bi ih mnogi proglasili “vehabijama” ili konzervativcima koji ne razumiju stvarnost. Oni su, Allah im se smilovao, smatrali da je ženi zabranjeno da glasno izgovara telbiju na hadžu, a svi znamo da je to ibadet, jer je, kako kažu, ženin glas fitna, kao što su kazali da da bi žena, ako bi proučila ezan povišenim glasom, bila grješna zbog toga. Šta bi oni, Allah im se smilovao, kazali da vide naše pokrivene sestre, “bule”, kako našminkane i dotjerane učestvuju na koncertima pred velikm auditorijem muškaraca, i koji se još direktno prenosi putem televizije, maksimalno uljepšanim glasom uče mevlude, kaside, ilahije i sl.? (Spomenuti stav učenjaka hanefijskog mezheba pogledati u sljedećim knjigama: El-Mebsut, 3/43; Bedai’us-senai’a, 1/150; El-Binaje, 2/112; Hašijetu Ibn Abidin, 1/406; Tebjinul-hakaik, 1/161)
A Allah najbolje zna!

Odgovorio: Pezić Elvedin

Hvala Uzvišenom Allahu, Gospodaru svih svjetova, i neka je salavat i selam na našeg poslanika Muhammeda, ﷺ, koga je Allah poslao kao uputu i milost svim svjetovima.

Poštovana, prije svega želim da te pozdravim islamskim pozdravom:

Es-selamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu (Neka je na tebe Allahov spas, Njegova milost i blagoslov).

U ovom odgovoru obraćat ću ti se sa ”sestro”, jer kažeš da si rođena kao muslimanka, a naš Stvoritelj, Uzvišeni Allah je u prijevodu značenja Kur’ana rekao:

”A vjernici su zaista braća”.

Dakle, svi oni koji Allaha priznaju za Gospodara, Muhammeda, ﷺ., za poslanika, i svi oni koji su zadovoljni da im je islam vjera, generalno se smatraju braćom i sestrama. Dakle, cijenjeno sestro u islamu, prije nego što ti direktno odgovorim na tvoja pitanja, želio bih ti spomenuti nekoliko bitnih činjenica.

Iz tvojih riječi zrače bol i duševna patnja, koji su prvenstveno uzrokovani tvojim životnim nedaćama, koje, zbog oskudnog poznavanja vjere islama, a samim tim i svrhe svoga bivstvovanja na ovom kratkom i prolaznom svijetu, jako teško podnosiš.  Sama kažeš da si rođena kao muslimanka, ali da ”nažalost nisi odgajana kao muslimanka”. Ne brini se i ne tuguj. Nisi jedina. Hiljade osoba sličnih tebi su prošle kroz isto, ili su još u sličnoj situaciji. Imaš mogućnost da mnogo toga saznaš i naučiš, i da pronađeš svrhu svoga postojanja, te da kroz islam upoznaš i doživiš sreću i duševni mir, koji (kako si se vjerovatno i sama uvjerila) ne mogu priskrbiti svi ukrasi i sva bogatstva ovoga prolaznog svijeta. Iz tvoga pitanja može se razumjeti (a možda i griješim) da o vjeri islamu ne znaš baš mnogo, pa ću u nekoliko rečenica pokušati da ti objasnim načela našeg vjerovanja. Ako spomenem neke stvari sa kojima si upoznata, halali mi na pogrešnoj procjeni.

Sestro, naš Gospodar je Allah koji je čitav kosmos mudro stvorio i u njemu, sve do savršenosti uredio. On je Živi i Vječni. Samo On ostaje, a sve drugo umire i biva uništeno:

”Allah je – nema boga osim Njega – Živi i Vječni! Ne obuzima Ga ni drijemež ni san! Njegovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemji! Ko se može pred Njim zauzimati za nekoga bez dopuštenja Njegova?! On zna šta je bilo i prije njih i šta će biti poslije njih, a od onoga što On zna – drugi znaju samo onoliko koliko On želi. Moć Njegova obuhvata i nebesa i Zemlju i Njemu ne dojadi održavanje njihovo; On je Svevišnji, Veličanstveni!” (El-Bekare, 255)

Naš Gospodar je Tvorac svakog oblika života. Samo On stvara živo iz neživog:

”On iz neživog stvara živo i živo pretvara u neživo. On oživljava zemlju nakon mrtvila njezina – isto tako ćete i vi biti oživljeni”. (Er-Rum /Bizantinci, 19)

Ljudi koji ne vjeruju u Boga tvrde suprotno, govoreći da je život na Zemlji nastao slučajno, iz nežive materije, a da kosmos i savršeni red koji vladaju u njemu, nisu ništa drugo do posljedica niza slučajnosti koji su se, eto, nekako desili, nakon neke velike eksplozije prije više milijardi godina.  Priznat ćeš, sestro, kako nije baš moguće da grom udari u hrpu gvožđa i da se  nakon tog udara od hrpe otpadaka sam od sebe, slijedom slučajnosti i paušalnog niza događaja, odjednom formira najnoviji model aviona. Ovo bi svakako bilo mnogo prije moguće od toga da iz ničega nastane eksplozija, a nakon nje da se u svemiru sve savršeno i besprijekorno poreda na svoje mjesto, i na koncu, da sve funkcionira kako treba. Dakle, ovaj kosmos ima svoga Kreatora i Onoga ko njime upravlja. Mi znamo da je to Allah. Muslimani imaju posljednju Božiju objavu Kur’an čije učenje nikada nije došlo u koliziju sa naučnim činjenicama, a svako novo kategorično naučno otkriće samo potvrđuje da je on originalna Božija riječ i objava, dok su prethodne Božije knjige izmijenjene i derogirane.

Naš Gospodar nas je stvorio sa određenom svrhom i ciljem, a to je prvenstveno da Ga obožavamo i da činimo ono što je On naredio i da se klonimo onoga što je On zabranio. Šta od nas želi naš Gospodar, objasnio nam je poslanik Muhammed, ﷺ., koga slijedimo i smatramo najboljim Allahovim stvorenjem.

Ukratko, Allah nas je zadužio da iskreno vjerujemo u Njega, u Njegove meleke, sve Njegove Poslanike i knjige (objave), u Sudnji dan i da vjerujemo da sve što se dešava biva Njegovom voljom i određenjem.

Iskrenost svoga vjerovanja musliman će potvrditi praktičnim izvršavanjem pet strogih islamskih dužnosti, a to su:

–          izgovarati kelimei-šehadet koji glasi: ”Ešhedu en la ilahe illallah ve ešhedu enne Muhammeden abduhu ve resuluhu”, što znači: ”Ja srcem vjerujem i jezikom potvrđujem da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov rob i poslanik”;

–          klanjati propisane namaze,

–          postiti mjesec ramazan,

–          davati zekat,

–          i po mogućnosti obaviti hadždž.

Živeći po ovim pravilima i načelima, musliman izvršava svoje dužnosti prema svome Stvoritelju, a uz to se i kaje za počinjene grijehe koji su nama ljudima svojstveni i kojih nije bio sačuvan niko izuzev Allahovih poslanika.

Nadam se da će ti ovih nekoliko informacija biti samo ključ kojim ćeš polahko ali sigurno otvoriti vrata svoje spoznaje o islamu i njegovim principima i pravilima, kako bi što prije i počela živjeti u blagodatima islama.

Što se tiče tvojih pitanja, odgovorit ću detaljno:

1. U posljednje dvije godine doživjela sam mnoge tragedije, smrti najdražih  članova porodice:

Smrt je pravilo, poštovana sestro. Od nje se nije niko spasio, niti će se ikada spasiti ijedno stvorenje. Samo ja Allah Živi i Vječni, a sva stvorenja moraju umrijeti. Tako je barem na ovom svijetu, dunjaluku, koji je kratak i prolazan. Na njemu smo kratko, kako bismo ispunili svoju misiju kojom nas je Allah zadužio, a to je da Ga spoznamo i da samo Njega iskreno obožavamo.

Smrt bilo koje drage osobe je težak udarac za njegove voljene koji ostaju nakon njega. Međutim, vjernici u Allaha i Poslanika sa voljenima se rastaju samo nakratko. Nakon proživljenja i Sudnjeg dana, u Džennetu se opet sastaju sa onima koje vole, da se više s njima nikada ne rastanu.

Allah će u Džennetu vjernicima pridružiti one koje su voljeli, bili oni njihove porodice ili prijatelji, ali pod uvjetom da su i oni sami bili vjernici:

”Onima koji su vjerovali i za kojima su se djeca njihova u vjerovanju povela priključit ćemo djecu njihovu…” (Et-Tur, 21)

2. Kuda su otišli moji najmiliji:

Po islamskom vjerovanju, ljudi nakon smrti borave u ”berzehu”, zagrobnom životu. Svaki čovjek (odnosno njegova duša) u svome mezaru – grobu, uživa ili se pati, u zavisnosti da li je bio vjernik ili nevjernik na ovome svijetu, odnosno da li je bio pokorni Allahov rob ili je bio veliki grješnik koji je činio ono što ja Allah zabranio. U berzehu svi ljudi (njihove duše) ostaju do časa kada će nastupiti Sudnji dan, i kada će se opet duše sjediniti s tijelima, kada će im pred Allahom biti suđeno za ono što su činili na ovom svijetu. Vjernici nakon Velikog suda odlaze u Džennet – Raj da u njemu zauvijek uživaju, a nevjernici u Džehennem – Pakao da u njemu pate.

3. …da li su patili u času smrti…:

U mnogim hadisima (izrekama) Muhammed, ﷺ., je rekao da vjernik umire lahko i da njegova duša iz tijela izlazi kao kada se voda prospe iz čaše, a da nevjernik umire teško, i da mu duša izlazi teško, kao kada se trnovita granu vuče kroz vunu.

4. …da li je neko došao po njih…:Allah u času smrti čovjeku šalje Meleka smrti kojije zadužen za uzimanje duša. O tome se govori u Kur’anu i mnogim hadisima.

5. …i da li i dalje vide nas žive…:mrtvi ne vide nas žive, ali neka dobra djela nas živih dolaze do njih i koriste im. Naprimjer, kada neko od bližnjih umrlog moli Allaha da mu oprosti (uči im dove), ali naravno uči iskreno iz srca, a ne da plaća nekome da im uči hatmu ili slično. Isto tako umrlima koristi dijeljenje sadake – milostinje siromasima i potrebnima s namjeromda to bude ”pred dušu umrlih”.

Mi se nadamo da su tvoji bližnji umrli kao vjernici i molimo Uzvišenog Allaha da im oprosti i da ih obaspe Svojom neizmjernom milošću.

6. Često plačem za njima, ljudi kažu da to i nije dozvoljeno, ali se srcu ne može zapovijedati:

Za umrlim je dozvoljeno plakati i za njima žaliti, ali u tome ne treba pretjerivati. Muhammed, ﷺ., koji je bio najbolji Allahov rob, plakao je onog dana kada mu je umro sin Ibrahim. Kada ga je jedan njegov drug začuđeno upitao: ”Pa zar i ti plačeš, o Allahov Poslaniče…?”, on je odgovorio: ”Naša srcu su tužna, naše oči plaču, ali ne govorimo osim ono čime je zadovoljan naš Gospodar”.

Nije dozvoljeno naricati za umrlim, od žalosti čupati kosu ili trgati odjeću, ili na bilo kakav primitivan i paganski način oplakivati umrlog. Smrt bližnjih treba primiti dostojanstveno i mirno, te biti zadovoljan Božijom odredbom, jer drugačije nije moglo biti. Dakle, svako umjereno plakanje i žaljenje za umrlim nije zabranjeno po islamu, već ono što smo spomenuli.

7. Često se zapitam: ‘Zašto, dragi Bože?”:

Ne pitaj se ”zašto”, cijenjena sestro. Allahova odredba se ne može mijenjati. On radi ono što On želi i nikome ne polaže račun. Sve što je Allah odredio ima svoju svrhu, bit i mudrost, samo ljudi, čiji su um i razum ograničen, često nisu sposobni da dokuče tu mudrost. Allah je Najpravedniji i vrlo daleko od bilo kakvog oblika nasilja prema Svojim robovima. Smrt je, kako smo već rekli, najuniverzalnije pravilo koje vlada u čitavom kosmosu, a svaki, i najduži životni vijek, ustvari je vrlo kratak, jer svakako mora proći. Zato, poštovana sestro, okreni svoje ambicije prema traženju onog drugog, vječnog svijeta, ahireta, na kojem te neće moriti brige i tuge koje more sve ljude na ovom svijetu.

8. ”Okani se, dijete, tih zapadnjačkih običaja, tvoji od toga nemaju koristi…”:

Ne znam šta je tvoja komšinica mislila sa ovim ”zapadnjački običaji”, ali ako je podrazumijevala paljenje svijeća, polaganje cvijeća, obilježavanje godišnjice smrti i slično, onda je svakako u pravu. Već smo ti naveli neka djela od kojih će tvoji umrli imati koristi ako su bili muslimani, tako da ih nećemo sada spominjati.

9. A ja više ne znam ni kome bih se okrenula, ni gdje bih našla utjehu…:

Okreni se svome Stvoritelju, sestro! Saznaj o islamu što više i počni ga praktično primjenjivati u životu. Tada ćeš spoznati istinsku sreću i duševni smiraj još na ovom svijetu, a ono što je Allah vjernicima pripremio u Džennetu je mnogo bolje, ljepše, i što je najbitnije, vječno je. Ono što je bilo prije u tvome životu, od eventualnih grijeha ili pogrešnog odnosa prema Allahu i vjeri islamu, uzrokovanih neznanjem ili bilo kojim drugim faktorima, zaboravi. Ma šta da si učinila od grijeha, znaj da iskreno pokajanje briše sve grijehe. Allah je milostiv i On iskrenima prašta sve. Imaš mnogo načina da učiš o islamu. Pretpostavljam da živiš negdje u dijaspori, pa potraži neku džamiju ili mesdžid gdje ćeš upoznati muslimane koji će ti sigurno željeti pomoći u tvome nastojanju da saznaš što više o islamu. Osjetit ćeš bratsku – sestrinsku ljubav ljudi koji će te cijeniti i voljeti zato što si vjernica. I preko interneta možeš pronaći mnoge stranice koje detaljno govore o islamu i njegovim propisima. Ne boj se. Islam je lagahan. Postepeno ćeš saznavati i učiti, i svakim danom ćeš osjećati veću sreću i zadovoljstvo. Nemoj pasti pod utjecaj mnogih islamofobičnih medija ili pojedinaca koji danas šire izrazito negativnu sliku o islamu i muslimanima. Islam je vjera mira, solidarnosti i ljubavi, a nikako nasilja. Nažalost, danas neki neodgovorni pojedinci iz reda muslimana, svojim ružnim ponašanjem potpomažu širenje takve slike o islamu.

Toliko, poštovana sestro. Postoji još mnogo stvari koje bi trebala saznati, pa bujrum, potrudi se. Nadamo se da će ovih nekoliko savjeta biti uvod u tvoj put u prakticiranje vjere islama i svega onoga što islam zahtijeva od nas. Tada ćeš zaboraviti tugu koja te trenutno pritišće, a posvetit ćeš se onim djelima koja će i tebi i tvojoj porodici biti od istinske i trajne koristi. Allah ti dao svako dobro i na ovom i na budućem svijetu.

P.S.:  Jedan veliki islamski učenjak i pobožnjak rekao je u stihovima na arapskom jeziku čiji prijevod na naš jezik otprilike glasi ovako:

Oči su bdjele

Neke oči bdiju dok druge spavaju
Zbog stvari koje bivaju ili se ne dešavaju

Zabrinutost od sebe, koliko možeš, potisni
Jer nošenje briga vodi ka ludosti

Gospodar te od onog jučerašnjeg zaštiti
Poštedjet će te i od onog što sutra dolazi.

Neka ti i ovi stihovi budu poticaj da po strani ostaviš brige koje ti more dušu i tijelo, a da se posvetiš onome što će ti istinski koristiti.

Es-selamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Odgovorio: Amir Durmić

Umjerenost u vjeri podrazumjeva nepretjerivanje u vjeri, ne prelazeći granice koje je Allah, subhanehu ve te’ala, uspostavio, niti zastranjivanje, skrnaveći tako Allahove, subhenehu ve te’ala, odrednice. Središnji put u vjeri je dosljedno slijeđenje puta, kojim je išao Poslanik, sallallau ‘alejhi ve sellem. Pretjerivati u tome, znači mimoići taj put, a zastranjivanje – ne doseći ga.

Primjer tome je čovjek koji kaže: “Želim cijelu noć klanjati i nikako neću spavati, jer je namaz jedan od najbolji ibadeta. Volio bih noći oživjeti ibadetom.” Reći ćemo: “Ovaj je pretjerao u vjeri i to što čini je pogrešno. Sličan slučaj se desio u vrijeme Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem. Sastala su se trojica ashaba, te jedan reče:
“Ja ću stalno klanjati i neću spavati”, a drugi: “Ja ću stalno postiti, neću prekidati”, dok je treći rekao: “Ja se neću nikada ženiti.” Čuvši to Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, reče: “Šta misle ti ljudi, koji govore tako – (aludirajući na ovu trojicu). Ja postim, ali i jedem,klanjam i spavam i ženim se – ko odstupi od mog sunneta taj ne pripada meni (mom ummetu).”

Vidimo da su oni prešli granice vjere, tako da se Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, ogradio od njih, jer su odstupili od njegovog sunneta (prakse). Od Poslanikovog, sallallahu ‘alejhi ve sellem, sunneta su i post i jelo, namaz i spavanje, a i ženidba. Umjeren je onaj koji u tome slijedi Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i pravovjerne halife.

Drugi primjer:
Trojica ljudi pred sobom imaju čovjeka koji je zapao u grijehe. Jedan će reći: ”Neću se ni poselamiti s njim, neću mu se uopće obraćati, izbjegavat ću ga i udaljiti se iz njegovog društva.” Drugi će postupiti suprotno: ”Hodat ćemo zajedno, veseliti i zabavljati se. Pozvat ću ga sebi i njemu često odlaziti. Smatrat ću ga kao sve druge pobožne ljude”. Treći će reći: ”Ovog griješnika mrzim zbog grijeha, koje čini, ali ga volim zbog imana koji nosi u sebi. Izbjegavat ću ga kada vidim da će to ostaviti traga na njemu i da će se popraviti. Ako vidim da će se još više pokvariti ako ga budem ignorisao, to neću činiti.” Vidimo da je prvi pretjerao, drugi je zastranio (previše popustio), dok je treći umjeren.

Treći primjer:
Čovjek koji je zarobljenik svoje supruge, koja upravlja njime kako želi.
On nju ne odvraća od grijeha, niti je upućuje na kakav hajr. Potpuno je opčinjen njom i ona je postala ta, koja vodi glavnu riječ. Drugi opet grub, ohol, nipodaštava ženu, ne obraća pažnju na nju, kao da je ona obična služavka, ili manje od toga. Treći je umjeren. Odnosi se prema ženi, onako kako su to naredili Allah, subhanehu ve te’ala, i Njegov Poslanik, sallallahu ’alejhi ve sellem. Allah, subhanehu ve te’ala, kaže:
”One imaju isto onoliko prava koliko i dužnosti prema zakonu.”

Rekao je Poslanik, sallallahu ’alejhi ve sellem:
”Vjernik ne smije mrziti vjernicu zbog neke njene osobine, koju on ne voli kod nje, ako ona posjeduje neku drugu osobinu koju on voli.”
Vidimo da je čovjek iz ovog primjera umjeren. Sve drugo se može odvijati na ovakav način.

Šejh Ibn Usejmin
Fetve učenjaka dvaju harema – 35. str.

Nema prepreke da nevjernik dodiruje prijevod značenja Časnog Kur’ana, bez obzira na kojem je jeziku prijevod. Prijevod je ustvari komentar (tefsir) značenja Kur’ana. Ako bi ga uzeo nevjernik ili osoba koja, po šerijatskim propisima, nije čista (džunub, bez abdesta ili žena u periodu menstruacije) time ne čini prijestup.

To je zbog toga što prijevod značenja Kur’ana podliježe propisima u vezi sa djelima tefsirske prirode (kutubut – tefsir), a ne propisima koji se odnose na Časni Kur’an. Nevjerniku i osobi koja po Šerijatu nije čista, dodirivanje tefsirskih djela nije grijeh. Isti je slučaj i sa djelima iz oblasti hadisa, fikha i arapskog jezika.

Šejh Ibn Baz
Fetve učenjaka dvaju harema – 98. str.