Hvala i zahvala pripadaju Milostivom Allahu! Na pitanje koje ste postavili, možemo odgovoriti s nekoliko aspekata.

Prvo, mezijj je nečist, prema jednoglasnom mišljenju svih islamskih učenjaka. En-Nevevi je rekao: “Islamski je umet jednoglasan u mišljenju da su mezijj i vedijj nečisti.” (el-Medžmu, 1/571)

Drugo, nečistoća koja se nalazi na bilo kojem dijelu tijela može se ukloniti maramicom, krpom ili kamenčićima, i glede toga nema razlike između nečistoće koja iz čovjekova tijela često izlazi, kao što su, naprimjer, mokraća i izmet, i nečistoće koja ponekad izađe, kao što su, naprimjer, mezijj i vedijj. Pa ipak, bolje je ovu drugu vrstu nečistoće oprati, zato da bi čovjek izašao iz okvira razilaženja učenjaka o tom pitanju i zato što voda bolje čisti. Imam el-Behuti zapisao je: “Čovjek je dužan da opere ili obriše nečistoću koja iz tijela često izlazi, kao što su, naprimjer, mokraća i izmet, i nečistoću koja ponekad izađe, kao što je, naprimjer, mezijj. Kažemo ovako na temelju Allahovih, dželle šanuhu, riječi: ‘I haljine svoje očisti!’ (el-Muddessir, 4), i na temelju Resulullahovog, ﷺ, hadisa koji je zabilježio Ebu Davud: ‘Kad pođe u toalet, neka čovjek ponese tri kamenčića jer su mu ona dovoljna da se očisti’, a naredba iziskuje obaveznost…” (Keššaful-kina, 1/70). Tu je i sljedeći zapis: “Hanefijski učenjaci smatraju da je mezijj nečist, pa se, kao i sve druge nečistoće, treba oprati vodom ili obrisati, i to je dovoljno. To je stav nekih malikijskih, šafijskih i hanbelijskih pravnika. Međutim, većina malikijskih učenjaka i neki hanbelijski autoriteti smatraju da se mezijj mora oprati, te ga nije dovoljno obrisati, na osnovi predanja u kojem Alija, radijallahu anhu, pripovijeda: ‘Često mi je izlazio mezijj, ali budući da je Vjerovjesnikova, ﷺ, kćerka bila udata za me, bilo me sram da u vezi s tim lično upitam Poslanika; zamolio sam el-Mikdada b. el-Esveda da ga upita. I zaista, upitao je Resulullaha, ﷺ, o tome, pa mu je odgovorio: ‘Neka opere spolni organ i testise, a zatim neka uzme abdest.’” Prema drugoj verziji, rekao mu je: ‘Neka opere spolni organ i neka uzme abdest.’ Malikijski učenjaci vele: “Ako mezijj izađe uslijed podražaja, mora se oprati, a ako izađe tek onako, može se obrisati; ako, međutim, izlazi svaki dan kao što u sahibi-uzura kapa mokraća, tad se ne mora ni prati ni brisati, to jest zanemaruje se” (el-Mevsuatul-fikhijja, 4/117). Prema stavu koji preferiramo, uslijed pojave mezijja moraju se oprati testisi, pa makar i ne bili uprljani. Nečistoća koja padne na odjeću mora se oprati, nije je dovoljno obrisati.

Kad uzmete abdest zaboravivši ukloniti mezijj s tijela ili odjeće, ne morate ponovo uzeti abdest, nego ćete tad ukloniti nečistoću, utoliko što, prema preferirajućem mišljenju, obveznik može uzeti abdest pa ukloniti nečistoću s tijela ili odjeće. Treba dodati i to da dodirivanje spolnog organa bez strasti ne kvari abdest. Ako o tome želite saznati više detalja, pogledajte djela el-Mugni, 1/78, i el-Mevsuatul-fikhijja, 4/115. A Allah, dželle šanuhu, najbolje zna.

Odgovor preuzet sa stranice islamqa, pod nadzorom šejha Saliha Munedžida

https://islamqa.info

Hvala i zahvala pripadaju Gospodaru svih svjetova! Na pitanje koje ste postavili možemo odgovoriti s nekoliko aspekata.

Prvo, kad je riječ o vodi, ona je u načelu čista, na osnovi ajeta: “…i Mi s neba čistu vodu spuštamo” (el-Furkan, 48), i na temelju hadisa: “Voda je čisteća i ništa je ne može onečistiti” (en-Nesai, 326. Ovaj je hadis ispravnim označio šejh el-Albani, u djelu Sahihul-džami, 1925). Prema jednoglasnom mišljenjz islamskih učenjaka, voda je nečista ako se uslijed dodira s nečistoćom promijeni njen miris ili okus ili boja. To je pitanje razmatrano u djelu el-Medžmu, 1/160.

Drugo, ispravno je mišljenje onih učenjaka koji kažu da je čista i čisteća ona voda s kojom je pomiješana čista supstanca, kao što su, naprimjer, hlor, tijesto i tome slično, pod uvjetom da se ta tekućina može nazvati vodom. Ummu Hani, radijallahu anha, kazivala je da su se jednom prilikom ona i Vjerovjesnik, ﷺ, zajedno okupali grabeći vodu iz posude u kojoj je bio trag tijesta. (Ahmed, 25660, i en-Nesai, 240. Ovaj je hadis pouzdanim okarakterizirao šejh el-Albani.)

Šejhul-islam Ibn Tejmijja zapaža: “U vezi s velikim ili malim količinama vode čije se karakteristike promijene uslijed miješanja s čistom tvari, kao što su, naprimjer, dijelovi kože mješine za vodu koji otpadnu, sapun, sidr, sljez, zemlja, tijesto i tako dalje (a takva se tekućina može ipak nazvati vodom), islamski učenjaci imaju dva mišljenja. Malik, eš-Šafi i imam Ahmed, po jednoj verziji, kažu da takvom tekućinom nije dozvoljeno uzeti abdest, a Ebu Hanifa i Ahmed, po drugoj verziji (u većini svojih odgovora ovaj je stav iznosio) smatraju da je takvom tekućinom dozvoljeno uzeti abdest sve dok se ona može nazvati vodom, jer je čisteća ona voda čije se karakteristike promijene same od sebe, kao i ona čije se karakterisike promijene uslijed dodira sa supstancom od koje je vodu teško sačuvati. I ovo je mišljenje ispravno” (Medžmuul-fetava, 21/24). O tome se može više pročitati u djelima Bedaius-sanai, 1/15, i el-Mugni, 1/25.

Šejhu Ibn Bazu postavljeno je ovo pitanje: “U gradu u kojem živim u vodu se miješa hlor radi njene dezinfekcije, te se uslijed toga promijene boja i okus vode. Može li se tom vodom uzimati abdest?” On je odgovorio: “Može se uzimati abdest vodom u koju je pomiješana supstanca za njenu dezinfekciju pod uvjetom da se ta tekućina može nazvati vodom. Takva je voda čista i čisteća, pa makar se neke njene karakteristike promijenile, kao što je čista ona voda čije se karakteristike promijene zbog žabokrečine, lišća, mulja…. No, onda kad se karakteristike vode promijene toliko da se ta tekućina ne može zvati vodom, nego nečim drugim, o ma čemu se radilo, tad se tom vodom ne može uzimati abdest. A kad je riječ o vodi u koju upadne nečistoća, ona je nečista ukoliko se promijeni okus vode ili njena boja ili njen miris, odnosno ako se radi o maloj količini vode na čije karakteristike nečistoća neizostavno utječe, pa makar se promjena vode i ne mogla opaziti” (Medžmuu fetava, 10/19). A Svemogući Allah, opet, najbolje zna.

Odgovor preuzet sa stranice islamqa, pod nadzorom šejha Saliha Munedžida

https://islamqa.info

Hvala i zahvala pripadaju Sveznajućem Allahu! Ako muškarac, odnosno žena nanese knu na kosu, a nastupi namasko vrijeme, ne mora zbog uzimanja abdesta ukloniti knu (zbog gusula mora je ukloniti). To je tako, jer je potiranje po glavi svojevrsno olakšanje i jer je Resulullah, ﷺ, jednom prilikom namazao kosu smolom ili medom, a zatim, uzimajući abdest, učinio mesh po turbanu i glavi. Prema tome, dozvoljeno je potrati po najlonskoj vrećici koja se nalazi na kosi na koju je nanesena kna, i dovoljno je mesh učiniti po većem dijelu te vrećice, ona se meshom ne mora obuhvatiti. Šejh Ibn Usejmin zapisao je: “Islamski autoriteti nemaju jednoglasno mišljenje u vezi s potiranjem po mahrami. Jedni kažu da nije dozvoljeno da žena učini mesh po mahrami jer je Allah, dželle šanuhu, naredio potiranje po glavi: ‘O vjernici, kad hoćete molitvu obaviti, lica svoja i ruke svoje do iza lakata operite – a dio glava svojih potarite…’ (el-Maida, 6). Oni vele: ‘Kad žena učini mesh po mahrami, onda nije učinila mesh po kosi, pa to nije dozvoljeno.’ A drugi su islamski učenjaci ovom pitanju pristupili koristeći se analogijom, pa su kazali: ‘Kako je muškarcu teško skinuti turban, tako je ženi teško skinuti mahramu, i može po njoj potirati.’ Bilo kako bilo, ako je ženi teško skinuti mahramu prilikom uzimanja abdesta, bez obzira na to radilo se o hladnoći ili stavljanju mahrame na glavu kao otežavajućoj okolnosti, može se u tom slučaju dozvoliti da žena potare preko mahrame, no bolje je da to ne čini. U vezi s ovim pitanjem ne postoje pouzdana predanja. Ako obveznik na glavu nanese knu, smolu, med ili nešto tome slično, dozvoljeno je da po tome potare uzimajući abdest, na osnovi pouzdanog predanja u kojem se kaže da je Allahov Poslanik, ﷺ, prilikom stupanja u ihrame namazao glavu smolom ili medom. U tom slučaju potiranje po onom što je naneseno na glavu ima status potiranja po glavi. Sve ovo ukazuje na to da je potiranje po glavi svojevrsno olakšanje. Rukovodeći se time, možemo reći da žena ima pravo učiniti mesh po kni koju nanese na kosu, te da nema potrebe da je uklanja. Isto vrijedi i za ženu koja stavi na glavu ukras, to jest krunu koja se teško skida. Ako smo kazali da je dopušteno da žena učini mesh po mahrami, onda je objektivnije da dopustimo da potire po tom ukrasu, to jest po kruni. Možda se može kazati da je to dozvoljeno činiti i na temelju uzimanja abdesta s prstenom na ruci. Naime, Resulullah, ﷺ, nosio je prsten, a njegovo nošenje može imati za posljedicu da voda ne dopre do kože koja se nalazi ispod njega. Prema tome, Šerijat prelazi preko takvih stvari i ne uzima ih u obzir. K tome, glava se u osnovi ne pere prilikom uzimanja abdesta, nego se po njoj potire, što je, kako smo rekli, svojevrsno olakšanje. Po turbanu, mestvama i mahrami potire se jedino prilikom uzimanja abdesta, a nikako prilikom kupanja od džunupluka. Dokaz za to jesu riječi Safvana b. Assala, radijallahu anhu: ‘Allahov Poslanik, ﷺ, dozvolio nam je da na putu tri dana i tri noći potiremo po mestvama uzimajući abdest zbog male i velike fiziološke potrebe, kao i zbog spavanja, ali to ne važi za kupanje od džunupluka: mestve se moraju skinuti.’ Dakle, čovjek može potirati po mestvama prilikom uzimanja abdesta, ali se one prilikom kupanja od džunupluka moraju skinuti, to više jer se cijelo tijelo mora oprati, osim dio na kojem se nalazi gips.” (eš-Šerhul-mumti, 1/239–242). A Allah, dželle šanuhu, opet, najbolje zna.

Odgovor preuzet sa stranice islamqa, pod nadzorom šejha Saliha Munedžida

https://islamqa.info

Zahvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova, i neka su salavati i selami na Allahovog roba i poslanika Muhammeda, na njegovu porodicu, ashabe i sve one koji slijede njegovu uputu.

Primarni smisao kupanja nakon izlaska sperme – ejakulacije ili pojavom nekog drugog uzroka koji čini gusul obaveznim jeste postizanje vjerske čistoće, odnosno uvjeta za ispravnost određenih obreda, poput namaza i tavafa. Svevišnji Allah kaže: “A ako ste džunubi, onda se okupajte.” (El-Maida, 5) Poslanik, ﷺ, kazao je: “Namaz bez čistoće se ne prihvata.” (Muslim, br. 224)

Svaki propis ove vjere čovjeku donosi korist i baziran je na određenoj mudrosti, međutim, Allahova je mudrost potpuna i savršena, a naša ljudska je manjkava tako da naš um neće nužno dokučiti sve mudrosti koje se kriju u propisima ove vjere.

Stoga se vjerski propisi klasificiraju u dvije skupine: propisi čija je mudrost jasna i očigledna, poput propisa zekata koji predstavlja socijalnu skrb i nosi mnoge druge poznate koristi; i propisi čija mudrost nama nije jasna, kao npr. zbog čega akšamski farz ima upravo tri rekata, a ne dva poput sabahskog ili četiri poput podnevskog.

Što se tiče kupanja nakon izlaska sperme, mudrost i smisao tog propisa nije konačno definirana i ovaj propis bliži je drugoj skupini propisa čija mudrost nama nije potpuno jasna. Pored toga, u njemu se naziru mnoge mudrosti i velike koristi, a neke od njih otkriva Allahov Poslanik, ﷺ, rekavši o gusulu: “To je ljepše, bolje i čišće.” (Ebu Davud, br. 219, hasen po ocjeni Albanija) Nakon bračnog odnosa, tijelo klone i iscrpi se, a upravo kupanjem se vraća svježina i živost i odstranjuje se osjećaj nemoći i lijenosti koja je vjerom pokuđena. Abdullah el-Bessam u svom djelu Bulugul-meram u uvodu poglavlja o gusulu navodi riječi nekih ranijih učenjaka o mudrosti i koristi gusula i kaže: “Mudri Zakonodavac propisao je kupanje nakon izlaska sperme, a nije ga propisao nakon izlaska mokraće, iako oboje izlaze iz istog mjesta i istog organa, jer mokraća je ostatak hrane i pića, dok je sperma materija sastavljena od dijelova tijela. Stoga vidimo kako izlazak sperme ostavlja trag na tijelo, dok izlazak mokraće ne ostavlja takav trag, i vidimo kako čovjeku nakon bračnog odnosa slabi tjelesna snaga. Kupanje vodom vraća tijelu snagu koju je izgubilo izlaskom sperme. Isto tako, izlazak te tekućine iz tijela uzrokuje lijenost, a kupanje nanovo vraća tijelu živost i krepost. Medicinari su naglasili da kupanje nakon odnosa vraća tijelu njegovu snagu, da je to najkorisnija stvar za stimulaciju protoka krvi, čime se tijelu vraća krepost i snaga, te da izostavljanje kupanja uzrokuje brojne štete čovjekovom tijelu.” (Tevdihul-ahkam, 1/367)

Također, postoje tvrdnje da pri snošaju ljudska koža luči znoj koji u sebi ima izrazito povećanu otrovnost, te bez kupanja postoji mogućnost da se ti otrovi vrate u tijelo, a kupanjem se to odstranjuje.

Na kraju, bitno je podsjetiti da je primarni smisao svih ibadeta želja za Božijim zadovoljstvom, a čovjek, praktikujući ibadete, potvrđuje svoju predanost Bogu i spremnost na žrtvu i odricanje u Njegovo ime. Uz to, vjernik dobro zna da iza svakog propisa stoji određena mudrost i ovosvjetovna i ahiretska korist, spoznao je on ili ne.

Odgovorio: Dr. Hakija Kanurić

Uklanjanje nečistoće nije ibadet koji je cilj sam po sebi, nego je poenta u tome da se nečistoća i njen trag uklone na bilo koji način i pomoću bilo čega, kao, naprimjer, pomoću vode, benzina i tome slično. Preovladava mišljenje (to je stav i šejhul-islama Ibn Tejmijje) da je čista ona odjeća, odnosno ona zemlja s koje nečistoća nestane uslijed izloženosti suncu ili vjetru. Sve dok se na nekom mjestu nalazi nečista materija, to je mjesto nečisto; kad te materije nestane, mjesto je čisto i dobiva svoj prvotni status. Važno je napomenuti da se u obzir ne uzima trag nečistoće koji je nemoguće ukloniti. Prema tome, mjerodavno je čišćenje sakoa pomoću pare ako se tako može ukloniti nečistoća koja se nalazi na njemu.

Šejh Muhammed b. Usejmin