Poštovana sestro

Uzet ću sebi za pravo da malo šire elaboriram odgovor na vaše pitanje. Molim Allaha da vam poveća znanje o vjeri. Drago mi je da niste požurili i povjerovali toj gospođi. Veoma je dobro i to što ste informacije potražili na netu, mada i tamo ima svašta i treba dobro poznavat tematiku da bi se znala napraviti selekcija. Izgleda da ste i sami zaključili da osoba kojoj ste se obratili ne radi u skladu sa propisima vjere. Da li imate ili ne sihre pri sebi, saznat ćete kad se obratite jednom od ispravnih liječnika čija ću imena spomenuti na kraju odgovora. Ali ću vas zamoliti da prije toga pročitate ovo što sam napisao.

Pojava sihirbaza, gulikoža, gatara, čudotvoraca, vidovnjaka je simptom bolesti duhovnog organizma jednog naroda koji se odrekao prave vjere i pohrlio u tamu novog džahiijjeta. U društvu u kome je zastupljena čista vjera monoteizma, malo je sihirbaza, dok u društvu u kome vladaju novotarije koje zatiru pravu i čistu vjeru mnogo je onih koji putem sihira odvode ljude u zabludu.

Danas je popularno posjećivati gatare i vidovnjake koji navodno znaju budućnost, koji vide i čuju džine i koji imaju moć da ih otklone iz nečije kuće. Ljudi idu tim gatarima i vidovnjacima da se posavjetuju u vezi karijere, važnih životnih odluka. Vjeruju da oni mogu dokučiti nešto iz njihove bliske budućnosti. Zbog toga oni odlaze onima koji, navodno, mogu saznati šta će ih u budućnosti zadesiti da bi se znali odrediti spram poteza koji na vrijeme trebaju povući, kako bi spriječili zlo ili štetu koja ih može zadesiti.

Poslanik s.a.v.s je u mekanskom društvu zatekao grupu vračeva, astrologa ili vidovnjaka predskazivača koji su za sebe tvrdili da su poznavaoci tajni prošlosti ili budućnosti i to putem njihove veze sa džinima ili na neki drugi način. Allahov Poslanik je odmah objavio rat ovom šarlatanstvu, jer nije bilo zasnovano na Knjizi niti nauci. Poslanik s.a.v.s. je tvrdio kako on ne poznaje metafizičko, a kako gajb ne poznaju ni meleki ni džinni. Proučio im je kur’anski ajet: “Niko osim Allaha, ni na nebu ni na zemlji, ne zna šta će se dogoditi.” (En-Neml, 65) I drugi ajet: “A da znam proricati tajne, stekao bih mnoga dobra, a zlo bi bilo daleko od mene…..” (El-E’araf, 188) Sulejman a.s. je umro a bio je naslonjen na štap. Džini koji su se oko njega kretali i radili nisu ni primijetili da je on umro. Da poznaju gajb mogli su pretpostaviti ili, prije nego što se i desi, termin Sulejmanove smrti saznati. Uzvišeni Allah za njih kaže: “…da su budućnost prozreti mogli, džini shvatiše da ne bi na muci sramnoj ostali.” (Sebe, 14) Dakle, ko god tvrdi da poznaje stvarni gajb, on laže.

Poslanik s.a.v.s. je rekao: “Ko ode gataru ili proroku pa povjeruje u ono što je rekao, porekao je ono što je objavljeno Muhammedu s.a.v.s.” (El-Bezzar)

U drugom hadisu je rekao: “Ko ode vidovnjaku pitati ga za nešto i povjeruje mu ono što kaže, neće mu biti primljen namaz četrdeset dana.” (Muslim)

A što se tiče ogledanja u grah, to je veoma prisutna praksa kod Bošnjaka koji je često znaju pripisati i Fatimi r.a., kćerki Poslanika s.a.v.s. Gnusna je potvora smatrati da Fatima r.a. ima ikakvu vezu sa gatanjem. U predislamsko vrijeme postojao je običaj bacanja kamenčića koje i danas koriste neka primitivna plemena u Africi kao metod gatanja i proricanja budućnosti. Allahov Poslanik s.a.v.s. u jednom hadisu kaže: “Gatanje iz crta u pijesku, iz leta ptica i bacanjem kamenčića spada u širk.” (Ebu Davud, Sunen, hadis br. 3898) U njihovo vrijeme se koristio metod proricanja tako što su žene bacale kamenčiće i na osnovu rasporeda kamenčića proricale budućnost.

Danas je ova praksa zamijenjena grahom kojeg koriste podjednako gatari iz redova sva tri naroda na području Bosne i Hercegovine. Zavedeni među našim narodom su skloniji vjerovati grahu nego Uzvišenom Allahu koji je stvorio i njih i grah kojim oni gataju. Od rasporeda i položaja bačenog graha ovisi kakva vam je budućnost. Svaki grašak, navodno, ima svoje značenje. Nema isto značenje grašak koji je nakon bacanja daleko otišao i onaj koji je ostao blizu, kao što nema isto značenje ni onaj grašak koji je zajedno sa drugima ostao u grupi. Ovaj koji je ostao u grupi simbolizuje jedinstvo porodice, dok onaj koji je otišao daleko znači da će jedno od djece napustiti porodicu.

Pošto ste vi, poštovana sestro, u najmanju ruku zbunjeni, ja ću vam sada navesti znakove po kojima se raspoznaje sihirbaz, a vi ćete onda znati kome ste se do sada obraćali, ko što ćete sada znati kome se ne trebate u budućnosti obraćati.

Kod koga se nađu neki od sljedećih znakova, znak je da se radi o sihirbazu, bez ikakve sumnje. To su ovi znakovi:

1. Raspituje se o bolesnikovim roditeljima.
2. Traži privatne bolesnikove stvari kao što su (odjeća, maramice, kapa itd.)
3. Ponekad zahtijeva da mu se dovede životinja određenih osobina i da se zakolje, bez spominjanja Allahovog imena. Ponekad njenom krvlju namaže bolesna mjesta ili baci žrtvu na pusto mjesto.
4. Piše talismane (vradžbine, zapise).
5. Uči čarolije i izgovara nerazumljive talismane.
6. Daje bolesniku zapise koji se sastoje od četverouglova na kojima su slova i brojevi.
7. Naređuje bolesniku da se izdvoji od ljudi jedan određen period, boraveći u sobi u koju ne ulazi sunčeva svjetlost.
8. Ponekad traži od bolesnika da se ne pere vodom jedan određen period, uglavnom 40 dana, a ovaj znak upućuje na to da se radi o džinu kršćaninu koji služi sihirbaza.
9. Daje bolesniku stvari koje će zakopati u zemlju.
10. Daje bolesniku papire koje će spaliti i nakaditi se njima.
11. Priča nerazumljivim govorom.
12. Ponekad sihirbaz obavještava bolesnika o njegovom imenu, imenu grada iz kojeg je i o problemu zbog kojeg je došao prije nego mu ovaj i saopšti bilo kakvu informaciju o sebi i svom porijeklu.
13. Piše isprekidana slova na papir (zapis) ili na posudu od grnčarije bijele boje a onda naređuje bolesniku da to rastapa i pije.

Ovo su samo neki od znakova koji nam mogu pomoći u raspoznavanju sihirbaza od pravog i ispravnog liječnika Allahovom knjigom.

Dakle, draga sestro, ako saznaš da je neko sihirbaz, ne smiješ ići kod njega. A što se tiče ispravnih liječnika, njih u Bosni također ima, hvala Allahu, iako znatno manje nego onih koji to rade na neispravan način. Abdurrezak u Sarajevu, Enes Beganović u Zavidovićima, Almin Omerašević u Zenici.

Na pitanje odgovorio Hfz. Mr. Senaid Zajimović

preuzeto sa http://www.n-um.com

We alejkesSelam,

Moras biti odlucan i ustrajan u svojim namjerama i djelima. Ipak ti nisi vise djete koje je maloljetno. Sa ocem razgovaraj na lijep nacin i pojasni mu da te namaz podstice da budes kako bolji vjernik tako bolji i radnik. Upitaj oca zar bi zelio da ima pored sebe pijanca i propalicu ili lijepo odgojeno ucenog sina koji zna razluciti sta je dobro a sta lose. Ako ne bude efekta u tom lijepom pojasnjenju, probaj nekoliko puta ne otici s njime na posao. Reci mu da namaz za tebe nije gubljenje vremena i da ce Allah pomoci svakoga onoga ko mu se iskreno pokaje i krene putem spasa.

Znaj dobro da oni koji se Allaha iskreno budu bojali On ce im izlaz iz svake istuacije naci i opskrbit ce ih odakle se i ne budu nadali. Na tebi je da usavrsis zanat i posao koji umijes raditi a Allah ce sigurno otvoriti puteve ospkrbe kako je to ucinio hiljadama tvojih prethodnika koji su imali slicna ili teza iskusenja. Znaj dobro da je namaz STUB vjere islama. Najprije cemo biti pitani za njega. Ako on bude ispravan i ostala djela ce imati veliku sansu da budu dobra. U suprotnom neka nam je Allah na pomoci.

A Allah najbolje zna!

Prof. Jasmin Djanan

preuzeto sa http://www.n-um.com

Valja znati da nisu svi dužnici isti. Neki su pouzdani i brižni glede vraćanja duga i oslobađanja od te odgovornosti, pa će pomoću imetka koji im se dā na ime zekata izmiriti dug. Takvima treba dati novac da oni lično vrate dug, te ih se neće dovesti u nepriliku i neće ih se osramotiti. A ima i rasipnika koji se zadužuju a ne vraćaju dugove, nego novac od zekata troše kupujući ono što nije neophodno imati. Takvima novac nećemo dati, nego ćemo ga odnijeti njihovim vjerovnicima i izmiriti cijeli dug ili pak njegov dio, već prema tome s koliko novca raspolažemo.

Šejh Muhammed b. Usejmin

Taj opunomoćeni nema pravo na zekat jer se ovdje radi o čovjeku koga je za svoju korist opunomoćilo privatno lice. Iz fraze koja je upotrijebljena u kur’anskom ajetu u kojem se govori o zekatu slijedi da oni koji rade na sakupljanju zekata imaju svojevrsnu nadležnost u tom pogledu, pa onaj ko na sebe preuzme podjelu zekata privatnog lica ne potpada pod ovu kategoriju.

Šejh Muhammed b. Usejmin

Onom ko traga za islamskim znanjem može se dati zekat, makar i bio kadar zaraditi za svoje osnovne potrebe. Traganje za islamskim znanjem vrsta je borbe na Allahovu putu, i onī koji se bore na tom putu kategorija su kojoj pripada zekat. Gospodar je objavio: “Zekat pripada samo siromasima i nevoljnicima, i onima koji ga skupljaju, i onima čija srca treba pridobiti, i za otkup iz ropstva, i prezaduženima, i u svrhe na Allahovu putu, i putniku. Allah je odredio tako! – A Allah sve zna i mudar je” (et-Tevba, 60).

Onom ko stječe svjetovno znanje ne može se dati zekat zato što je on svoja stremljenja okrenuo prema dunjalučkim dobrima i može sebi, pošto se zaposli, zarađivati. Međutim, ako bismo pretpostavili da onaj ko stječe svjetovno znanje može zaraditi za svoje elementarne životne potrebe, hranu piće i smještaj, ali mu je potreban novac za stupanje u brak, je li mu dopušteno dati zekat kako bi se oženio? Da, dozvoljeno mu je dati zekat u tu svrhu, pa i cjelokupan iznos vjenčanog dara ako treba. Možda će neko upitati: “Zbog čega je dozvoljeno onom ko želi stupiti u brak pomoći imetkom od zekata, pa i velikim iznosom?”

Odgovor na ovo pitanje glasi: to je dozvoljeno zato što brak spada u prijeke potrebe, pa štaviše, ponekad za njime postoji veća potreba nego za hranom i pićem. Otuda su islamski autoriteti kazali da čovjek mora snositi troškove sklapanja braka onog muškarca koga je dužan izdržavati ako ima dovoljno imetka za to. U skadu s tim, otac je dužan oženiti sina ako sin nema imetka da pokrije troškove sklapanja braka. Čujem da neki očevi, koji su, očito je, zaboravili nevolje koje donosi period prije ženidbe, svojim sinovima što od njih zatraže pomoć oko sklapanja braka, govore: “Zaradi pa se oženi!” To što rade nije dozvoljeno. Ukoliko je otac u mogućnosti da oženi svog sina, a to ne učini, sin će na Sudnjem danu tražiti svoje pravo od njega.

Ovdje je umjesno diskutirati i o sljedećem pitanju: ako čovjek ima nekoliko sinova od kojih su neki stasali za brak, a neki nisu, te on odraslima pomogne oko sklapanja braka, je li u tom slučaju dozvoljeno da testamentom ostavi imetka kojim će oni koji su tad malehni kad odrastu, pokriti troškove sklapanja braka? Odgovor glasi: to nije dozvoljeno, no taj otac mora oženiti i druge svoje sinove kad napune godine koje su predviđene za sklapanje braka. Da nije dozvoljeno testamentom ostaviti novac u te svrhe, dokazuje sljedeći Poslanikov, ﷺ, hadis koji je zabilježio Ebu Davud: “Odista, Allah je svakom dao njegovo pravo, i nasljedniku se ne ostavlja imetak testamentom.”

Šejh Muhammed b. Usejmin