Nije dozvoljeno da žena ima spolni odnos s mužem tokom nifasa, postporođajnog istjecanja krvi. Ukoliko njeno krvarenje prestane prije nego što prođe četrdeset dana, mora se okupati i obavljati namaz, koji je ispravan, i dozvoljeno je da ima spolni odnos u toj situaciji, kao što može obavljati sve ibadete od kojih se sustezala tokom tog perioda. To dokazuju Allahove riječi: “I pitaju te o mjesečnom pranju. Reci: ‘To je neprijatnost.’ Zato ne općite sa ženama za vrijeme mjesečnog pranja, i ne prilazite im dok se ne okupaju. A kad se okupaju, onda im prilazite onako kako vam je Allah naredio. – Allah zaista voli one koji se često kaju i voli one koji se mnogo čiste” (el-Bekara, 222). Drukčije rečeno, sve dok neprijatnost, a to je krv, postoji, nije dozvoljeno da muž i žena imaju spolni odnos, a kad krvarenje prestane, tad je to dozvoljeno. Premda nije grijeh da supružnici imaju spolni odnos prije nego što prođe četrdeset dana poslije poroda (naravno, pod uvjetom da krvarenje prestane), bolje je da se muž sustegne od snošaja jer bi snošaj mogao izazvati ponovno krvarenje.

Ako se krv pojavi nakon što se žena očisti nakon isteka četrdesetog dana, računat će da je to hajz, mjesečno pranje, a ne nifas, postporođajno otjecanje krvi (krv koja se pojavljuje uslijed mjesečnog ciklusa ima posebne karakterisike koje su veoma dobro poznate ženama). Ako žena nakon toga bude uvijek ili pak većinu vremena krvarila, ona u tom slučaju ima status žene koja ima istihazu. U toj će situaciji uzeti u obzir prijašnje vrijeme trajanja mjesečnog ciklusa, a ako krvarenje ne stane, okupat će se i obavljat će namaz. Allah, opet, najbolje zna.

Šejh Muhammed b. Usejmin

Ispravno je da mjesečno pranje nema ni donju ni gornju granicu kad se radi o trajanju. Gospodar je objavio: “I pitaju te o mjesečnom pranju. Reci: ‘To je neprijatnost.’ Zato ne općite sa ženama za vrijeme mjesečnog pranja, i ne prilazite im dok se ne okupaju…” (el-Bekara, 222).

Spolno općenje sa ženama nije ovdje ograničeno određenim brojem dana, već je ograničeno pojavom čistoće, što ukazuje na to da je povod sustezanja od spolnog odnosa postojanje mjesečnog pranja, odnosno to je naznaka da je spolni odnos dozvoljeno imati onda kad mjesečno pranje prestane. Drugim riječima, dok postoji mjesečno pranje, važe svi propisi u vezi s njime; kad mjesečno pranje prestane, prestaju propisi koji su dotad važili. Osim toga, za određivanje donje i gornje granice trajanja mjesečnog pranja ne postoji nikakav dokaz iako postoji golema potreba da se ta granica odredi. Da je u vezi s tim postojala granica, ona bi bila objašnjena u Kur’ani-kerimu i Poslanikovu, ﷺ, sunnetu.

Na osnovi toga možemo konstatirati da crna gusta krv ima status mjesečnog pranja, te da u vezi s tim nije mjerodavna gornja i donja granica. A u slučaju da neka žena neprestano krvari, odnosno da krv ne istječe samo dan-dva tokom mjeseca, tad se radi o krvi koja izlazi uslijed istihaze, svojevrsnog poremećaja.

Šejh Muhammed b. Usejmin

Zahvala pripada Allahu Milostivom, Samilosnom i neka je salavat i selam na Njegovog Poslanika Muhammeda sallahu alejhi ve sellem:

Islamski učenjaci su suglasni u tome da je šerijatski punoljetnoj muslimanki obaveza da pred osobama koji joj nisu mahremi (muškim osobama koje su joj trajno zabranjene za brak bilo po krvnom srodstvu, mlijeku ili tazbini) pokrije čitavo svoje tijelo s tim da kod učenjaka postoji poznato razilaženje oko lica i šaka. Svaka muslimanka koja ne postupa po ovom propisu, bez ikakve sumnje čini vrstu grijeha za kojeg se što prije treba pokajati i što prije početi nositi šerijatsku odjeću kojom ju je zadužio Uzvišeni Allah. Zbog toga, svaka muslimanka koja se odluči na ovakav korak, zaslužuje svaku podršku uz molbu Uzvišenom Allahu da je učvrsti u njenoj namjeri i da joj pomogne pri tome.
Iz pitanja kojeg si nam uputila je jasno da si ti ta koja ima iskrenu želju da se počne pridržavati ovog islamskog propisa, a da je tvoj muž taj koji te u tom naumu želi spriječiti. Po tom pitanju ti možemo savjetovati slijedeće:

1- muslimanka je dužna da se pokorava svome mužu ukoliko je ono što on od nje zahtijeva u skladu sa onim što vjera islam smatra legitimnim. O tome govore mnogi vjerodostojni hadisi. Međutim, ukoliko bi muž od supruge tražio da učini nešto što je po islamu strogo zabranjeno, ili bi joj zabranjivao da čini nešto što je po islamu strogo naređeno, tada mu se neće pokoriti niti će ga po tom pitanju slušati, jer je Allahov Poslanik sallahu alejhi ve sellem rekao: ”Nema pokornosti stvorenju, ukoliko će se tako učiniti nepokornost prema Stvoritelju. Pokoravanje je samo u onome što je dobro…” (Hadis bilježe Buhari i Muslim od Alije r.a.)
Ovo je opći princip islama koji se primjenjuje i na tvoj slučaj.

2- svjesni smo da bi tvoja čvrsta odluka da se pokriješ mogla prouzrokovati određene probleme između tebe i tvog supruga, pa bi u cilju izbjegavanja toga bilo dobro da s njim o tome što više razgovaraš kako bi mu pokazala da se na takav način želiš pokoriti Allahovoj naredbi, a u isto vrijeme da svoje tjelesne ukrase želiš sačuvati od pogleda drugih ljudi, čuvajući se tako u potpunosti samo za njega (svoga muža).

3- nemoj zaboraviti da je Allah taj koji okreće ljudska srca, i da nekad i najtvrđe srce uputi ka vjeri islamu. Zbog toga iskreno moli Allaha Uzvišenog, da tvome mužu omili vjeru islam sa svim njegovim propisima, onako kako ga je omilio i tebi, pa da zajednički živite u skladnom islamskom braku koji spada u najveće ljepote ovoga svijeta.

4- kada se uz Allahovu pomoć pokriješ, nastoji da tvoj hidžab bude po propisu, onako kako je to regulirano u šerijatu. Ovo ti kažemo iz razloga što danas mnoge muslimanke koje se pokrivaju čine to na način koji više otkriva i afirmira nego što pokriva i skriva što je u suštoj suprotnosti same svrhe hidžaba. O propisima šerijatskog hidžaba možeš pročitati u mnogobrojnoj islamskoj literaturi ili na internetskim stranicama islamskog sadržaja.

Na kraju, molimo Uzvišenog Allaha da ti pomogne i podari snage da svoju namjeru još danas sprovedeš u djelo a i da tvome suprugu omili ono što je omilio i tebi.

Odgovorio: Amir Durmić

Hvala Allahu i neka je salavat i selam na poslanika Muhammeda, ﷺ. Na početku, zahvaljujemo Uzvišenom Allahu što te je iz Svoje neizmjerne milosti uputio u vjeru islam i izveo iz robovanja stvorenjima u robovanje Gospodaru svih stvorenja, u vjeru koja je bila put i pravac svih Allahovih poslanika i vjerovjesnika i vjeru koja od ljudi zahtijeva da se samo Allahu Uzvišenom klanjaju, i da čine dobra djela. Nije ti nepoznato da je i Isa, ﷺ., onaj koga kršćani nepravedno smatraju Bogom ili Božijim sinom, kao i svi drugi poslanici, ljude pozivao da obožavaju samo Allaha, Jednog i Jedinog:

”Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali a da mu nismo objavili: ‘Nema boga osim Mene, zato se Meni klanjajte!”‘ (El-Enbija, 25)

A kada Uzvišeni Allah na Sudnjem danu Isaa, ﷺ., bude upitao:

“O Isa, sine Merjemin, jesi li ti govorio ljudima: ’Prihvatite mene i majku moju kao dva boga uz Allaha!’, on će reći: ‘Hvaljen neka si Ti! Meni nije priličilo da govorim ono što nemam pravo. Ako sam ja to govorio, Ti to već znaš; Ti znaš šta ja znam, a ja ne znam šta Ti znaš; samo Ti jedini sve što je skriveno znaš.”’

Tada će Isa, ﷺ., odgovoriti Allahu:

”Ja sam im samo govorio ono što si im Ti naredio: ’Klanjajte se Allahu, i mome i svome Gospodaru!’ I ja sam nad njima bdio dok sam među njima bio, a kad si mi Ti dušu uzeo, Ti si ih jedini nadzirao; Ti nad svim bdiš.” (El-Maide, 116-117)

Isto tako, vjerovatno ti je poznat hadis poslanika Muhammeda, ﷺ, u kojem je rekao:  ”Svaki sin Ademov se rađa u fitri (prirodnoj urođenoj vjeri islamu) pa ga njegovi roditelji (svojim odgojem) učine židovom, kršćaninom ili vatro-poklonikom.” (Buhari i Muslim)

Riječ ”fitra” (urođena vjera) koja se spominje u hadisu, odnosi se na činjenicu da su sve duše priznale Allaha kao svoga Gospodara, o čemu nas obavještava Allah u Kur’anu, pa kaže u prijevodu značenja:

”I kad je Gospodar tvoj iz kičmi Ademovih sinova izveo potomstvo njihovo i zatražio od njih da posvjedoče protiv sebe: ‘Zar Ja nisam Gospodar vaš?’ – oni su odgovarali: ‘Jesi, mi svjedočimo’ – i to zato da na Sudnjem danu ne reknete: ‘Mi o ovome ništa nismo znali.”’ (El-A’raf,  172)

Dakle, duše svih ljudi su u suštini priznale Allaha za svoga Stvoritelja i Apsolutnog Gospodara, i iz tog pravila se ne izuzima niko. Shodno ovome, a što potvrđuje i spomenuti hadis, svako dijete, nakon što mu se duša koja je priznala Allaha, spoji sa tijelom, na ovaj se svijet rađa kao musliman, odnosno kao biće koje je Allaha priznalo kao Gospodara. Međutim, sredina u kojoj to dijete živi najčešće je presudna u njegovom odgoju, pa će dijete, iako rođeno u islamu, pod utjecajem okoline prihvatiti religiju koja je zastupljena u dotičnoj sredini.

Nakon svega navedenog, sama ćeš zaključiti, da si se ti ”primanjem islama”, u stvarnosti samo vratila u onu vjeru s kojom si se i rodila na ovaj svijet. Pa još jednom, čestitamo ti na tom povratku i dobrodošla među svoju braću i sestre muslimane, koji iskreno Allaha mole da te učvrsti na Putu istine, i da ti pomogne na svim iskušenjima kroz koja ćeš vjerovatno prolaziti, zbog velike mogućnosti da će te tvoji roditelji i rodbina smatrati ”zavedenom” ili ”indoktriniranom”.

Jedan od prvih problema sa kojim si se već susrela jeste pitanje namaza, za koji kažeš da ga obavljaš tajno, vjerovatno iz straha od reakcije svojih roditelja i okoline.

Pitanje ”pokrivanja”, odnosno prakticiranja islamskog načina odijevanja za punoljetnu muslimanku, je drugi veliki problem na koji nailaziš, a njega je nemoguće tajiti, onome ko se praktično pridržava tog propisa.

Sigurno je da si stvari od početka postavila na svoje mjesto i da si razumjela islamske prioritete, pa si prvo, nakon primanja islama, krenula sa namazom, koji se računa jednim od glavnih stubova vjere islama. Svakako da bi bilo dobro da se što prije počneš pridržavati i hidžaba, odnosno šerijatski propisane odjeće za ženu muslimanku, jer je on punoljetnim muslimankama strogo naređen. Da li si to trenutno u stanju učiniti i pokoriti se i toj Allahovoj naredbi, to znaš ti, shodno situaciji u kojoj se nalaziš. Propis ti je jasan, ali njegova praktična primjena zavisi od tvoje situacije. Ukoliko bi takvom odlukom gotovo sigurno bila fizički ili psihički maltretirana i ponižavana od strane roditelja, porodice i okoline, te bi na koncu popustila, onda ti je bolje sačekati s tom odlukom jedno vrijeme dok ti Allah iz Svoje milosti ne pruži izlaz koji je sigurno blizu. Iako nam je teško reći ovakvo nešto (prolongiranje jasne Allahove naredbe) iz iskustva znamo da su mnoge naše sestre muslimanke, koje su čak rođene u islamskim porodicama, nakon odluke o pokrivanju, bile silom natjerane od strane porodice, da se ponovo ”otkriju”, što se znalo desiti i nekoliko puta. Stoga, ako je situacija takva, kakvom se čini iz priloženog pitanja, uz Allahovu milost, nećeš biti grješna jer ne prakticiraš pokrivanje, jer ti trenutne mogućnosti to ne dozvoljavaju.

Naravno, svoje oblačenje ćeš prilagoditi onoj odjeći koja najviše sliči šerijatskoj, te ćeš maksimalno skrivati one dijelove tijela koji se po islamu moraju pokriti. Također, svoje izlaske iz kuće svedi na minimum, i nemoj izlaziti osim s potrebom, dok ti Allah ne podari izlaz.

Na kraju, ozbiljno moraš razmisliti o tome da svojima roditeljima i okolini priznaš svoju odluku o primanju islama, jer će oni to saznati kad-tad, te da im lijepom riječju i najljepšim primjerom pokažeš kako je islam vjera koja poziva obožavanju Gospodara kosmosa, i činjenju onoga što je dobro, bez obzira što mnogi svjetski mediji o islamu proturaju jednu sasvim drugačiju sliku. Nažalost, i mnogi muslimani, svojim ružnim i neprimjerenim ponašanjem, često islam predstavljaju onakvim kakav on nije, te na takav način još više zagorčavaju život i tebi i nama, koji prakticiranjem vjere islama samo želimo ispuniti našu misiju kojom nas je Allah zadužio od onoga trenutka kada smo došli na ovaj svijet.

Još jednom, molimo Uzvišenog Allaha da ti olakša i da ti što prije podari najljepše rješenje za tvoj problem, da te učvrsti u vjeri islamu i da u islam uputi i tvoje roditelje i čitavu porodicu, da zajedno uživate u blagodatima islama i slasti koju donosi iskreno robovanje Gospodaru svemira.

Odgovorio: Amir Durmić

Hvala pripada Allahu!

Prvo, želim joj izraziti saučešće moleći Allaha da joj uputi sina i pokaže mu ispravan put.

Drugo, ovo je ranjena majka, nema ona ništa s tim da li je njen sin na Pravom putu ili stranputici, ona nema u tome grijeha,jer je svaki čovjek odgovoran za sebe i svoja djela i on će za njih odgovarati.

Uzvišeni kaže: “Onaj koji ide Pravim putem, od toga će samo on koristi imati, a onaj ko luta – na svoju štetu luta, i nijedan grešnik neće tuđe grijehe nositi!” (El-Isra, 15)

Uzvišeni kaže: “I nijedan grešnik neće grijehe drugog nositi; ako grijehovima pretovareni pozove da mu se ponesu, niko mu ih neće ponijeti, pa ni rođak.” (Fatir, 18)

Šejh Es-Sadi kaže: “‘I nijedan grešnik neće grijehe drugog nositi’, tj. na Sudnjem danu svako će biti pitan za svoje postupke, niko neće tuđe grijehe nositi. ‘…ako grijehovima pretovareni pozove’, tj. ako grešnik pozove da mu neko ponese nešto od grijeha, ‘niko mu ih neće ponijeti, pa ni rođak neće ponijeti ni blizak prijatelj, jer ahiret nije kao dunjaluk, u kojem bližnji pomaže bljižnjeg, drug druga, već će na Sudnjem danu poželjeti da mu neko nešto duguje, te da može uzeti od njega, makar to bili njegovi roditelji ili bližnji.’” (Tefsirus-Sa’di, str. 687)

Od Amra bin el Ahvesa prenosi se da je rekao: “Čuo sam Poslanika, ﷺ alejhi, da je rekao na Oproštajnom hadžu: “Grešnik će ispaštati za svoje grijehe, neće ispaštati za nevaljale postupke svog djeteta, niti sin za svoga roditelja.” (Tirmizi, 2159.)

Ebu Rimsa kaže: “Otišao sam s ocem Poslaniku, ﷺ, te Poslanik, ﷺ, reče: ‘Ovo tvoj sin?’ Otac odgovori: ‘Jeste, tako mi Gospodara Ka’be.’ Poslanik, ﷺ, reče: ‘Stvarno?’ Otac odgovori: ‘Jeste, tako mi Njega.’ Nasmiješio se Poslanik, ﷺ, jer sam mnogo ličio na mog oca, a on se kune da sam njegov. Potom reče: ‘Nećeš odgovarati za njega, niti on za tebe’, i prouči Poslanik, ﷺ: ‘I nijedan grešnik neće grijehove drugog nositi.’” (Verifikovao ga je Albani, sahih, Ebu Davudov Sunen, 4495.)

El-Kari, Allah mu se smilovao, kaže: “Nećeš odgovarati za njega”, tj. nećeš odgovarati za njegove grijehe, “niti on za tebe”, tj. niti on za tvoje grijehe. (Mirkatul-mefatih, 6/2272.)

Nema grijeha majka zbog loših postupaka svog sina, neka nastavi da ga savjetuje i opominje, trebala bi mu dati na znanje da mrzi njegove postupke i ponašanje, i ako smatra ako bi prekinula vezu s njime, to doprinijeti da se on vrati Ispravnom putu, neka to i uradi zbog milosti i prema njemu.

Allah najbolje zna!

Odgovor preuzet sa stranice islamqa, pod nadzorom šejha Saliha Munedžida

https://islamqa.info