Sura El-Kehf je jedna od sura čija je posebna odlika spomenuta u vjerodostojnom sunnetu.

Imam Buharija naslovio je jedno poglavlje svoje hadiske zbirke riječima: “Poglavlje o vrijednosti sure El-Kehf”. U tom poglavlju naveo je predaju u kojoj se navodi da je El-Bera, radijallahu anhu, rekao: “Dok je jedan čovjek učio suru El-Kehf, a pored njega stajao je konj vezan s dva duga užeta, nad učačem se nadvi oblak koji se sve više i više približavao, što je uznemirilo konja i navelo ga na bijeg. Kada je svanulo, čovjek je otišao Poslaniku, ﷺ, i obavijestio ga o tome, na što je Poslanik rekao: ‘To je smiraj koji se spustio s Kur’anom.'” (Buharija, br. 5011)

U vjerodostojnom sunnetu potvrđeno je da učenje sure El-Kehf, Allahovom dozvolom, štiti od Dedždžala. Ebu Derda, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, ﷺ, rekao: “Ko nauči deset ajeta s početka sure El-Kehf, bit će zaštićen od Dedždžala.” U drugom rivajetu spomenuto je: “…s kraja sure El-Kehf”. (Muslim, br. 809)

Također, postoje vjerodostojne predaje koje potvrđuju fadilet učenja cijele sure El-Kehf, međutim, u nekim od tih predaja spomenuto je da to učenje treba biti petkom ili uoči petka, a u drugima učenje nije vezano za određeni dan. Oko vjerodostojnosti predaja koje spominju petak hadiski eksperti imaju različita mišljenja, a najvjerodostojnije su sljedeće dvije predaje:

Prenosi se od Ebu Seida el-Hudrija, radijallahu anhu, da je rekao: “Ko prouči suru El-Kehf noć uoči petka, bit će mu svjetlo između njega i Drevnog hrama (Kabe).” (Bilježi Ed-Darimi, br. 3407, Husejn Selim Esed ocijenio je ovu predaju vjerodostojnom iz riječi Ebu Seida)

U drugoj predaji spominje se da je Ebu Seid rekao da je Poslanik, ﷺ, kazao: “Ko petkom prouči suru El-Kehf bit će mu svjetlost u vremenu između dva petka.” Bilježi El-Bejheki u El-Kubra, br. 5792, i Hakim, br. 3392, a Hakim je rekao: ”Ovaj hadis je vjerodostojnog seneda”, a Zehebi u svojim opaskama na Hakima istakao je slabost Nuajma ibn Hamada, jednog od prenosilaca ovog hadisa. Ibn Hadžer je hadis ocijenio dobrim i kazao: ”Ovo je najjača predaja o učenju sure El-Kehf petkom.” (Fejdul-Kadir, 6/257 ) Šejh Albani je hadis ocijeno vjerodostojnim u Sahihul-Džami, br. 6470, i El-Džamius-sagir, br. 11416.

El-Munziri potvrđuje vjerodostojnost predaja od Ebu Seida, radijallahu anhu, u kojima se fadilet učenja sure El-Kehf vezuje za petak i nakon što je naveo njene rivajete od kojih su neke merfu (iz riječi Poslanika, ﷺ), a druge mevkuf (iz riječi Ebu Seida, radijallahu anhu), kaže: “U svim lancima prenosilaca ovih predaja, osim predaje kod Hakima, nalazi se ravija Ebu Hišam Jahja ibn Dinar er-Rumani, a on je kod većine hadiskih stručnjaka pouzdan.” (Et-Tergib vet-terhib, 1/297) Mnogi hadiski eksperti, poput Nesaija preferiraju mevkuf predaju nad merfu, tj. da je ova predaja iz riječi Ebu Seida, a ne iz riječi Poslanika. (Telhisul-habir, 2/175) Iako je ova predaja iz riječi Ebu Seida, ona ostaje validna kao argument, jer ovakvo nešto ashab ne govori prema svom mišljenju, nego je to morao čuti od Poslanika, ﷺ.
Nakon što je naveo neke od predaja koje ukazuju na fadilet učenja sure El-Kehf petkom, Ebul-Hasan ibnul-Irak el-Kinani rekao je: “Zabilježen je vjerodostojan hadis o zaštiti od Dedždžala učenjem dijela sure El-Kehf, bez ograničenja na dan džume, a bilježi ga Muslim od Ebu Derdaa. Sve što je spomenuto u hadisima mimo toga je neprihvatljivo, a Allah najbolje zna.” (Tenzihuš-šeri’a, 1/302) Ebu Ishak el-Huvejni, savremeni učenjak, također je preferirao slabost predaja u kojima se spominje petak.

Ipak, mnogi učenjaci potvrđuju pohvalu učenja sure El-Kehf petkom, od kojih su pored već spomenutih: El-Munziri i Ibn Hadžer, imam Šafija i Ibnul-Kajjim. Rekao je El-Munavi: “Pohvalno je učiti suru El-Kehf petkom ili uoči petka, kao što je to kazao imam Šafija.” (Fejdul-Kadir, 6/198)

Govoreći o posebnostima petka, Ibnul-Kajjim kaže: “Deseta posebnost: učenje sure El-Kehf u toku tog dana.” (Zadul-mead, 1/36) Uzvišeni Allah najbolje zna!

Odgovorio: Mr. Hakija Kanurić

Postoji nekoliko mišljenja u vezi sa značenjem harfa „kaf“ u riječi kao On (ke mislihi):

1- Prvo mišljenje je da je ovo „kaf ez-zaide“ (suvišan harf „kaf“), a u okviru njega opet postoje dva mišljenja:

a) Riječ „misl“ (kao, poput) ima značenje „mumasil“ (sličan, istovjetan). Jer, ako kažemo: „..nije kao On“, u smislu: sličan, istovjetan (tj. nije niko kao onaj koji Mu je sličan), time potvrđujemo postojanje Njemu sličnog, istovjetnog, ali tom istovjetnom nije istovjetno niti slično ništa drugo, a to je netačno i neispravno.

b) Harf „kaf“ ovdje ima funkciju potvrde i pritvrđivanja (,,lit-tevkid“), , tj. potvrde nepostojanja sličnoga i istovjetnoga. To znači da Allahu, dž. š., niko nije sličan.

2- Drugo mišljenje je da „kaf“ nije suvišan harf. Oni koji zastupaju ovo mišljenje morali su riječi „misl“ (kao, poput) dati neko značenje u kojem harf „kaf“ neće biti suvišan:

a) Jedni su riječ „misl“ protumačili kao svojstvo ili osobinu, pa bi značenje ajeta bilo: „Njegovim svojstvima nisu slična ničija druga svojstva.“ Dokaz za to im je kur’anski ajet u kojem je Allah, dž. š., rekao:
﴿ مَثَلُ الْجَنَّةِ الَّتِي وُعِدَ الْمُتَّقُونَ ﴾
”Primjer dženneta, koji je obećan onima koji se Allaha boje – …” (Muhammad, 15), jer riječ ”mesel (primjer)” u ovom ajetu ima značenje osobine i svojstva.

b) Drugi su riječ ”misl” shvatili kao ”en-nefs”, tj. ,,zat’’ (Bitak Božiji). Po ovom mišljenju značenje ajeta bi bilo: ”Bitku (Zatu) Božijem nije slično ništa.”

Iz fetvi i predavanja šejha Muhammeda ibn Saliha el-Usejmina

1- „Zatim vam je, poslije nevolje, spokojstvo ulio, san je neke od vas uhvatio, a drugi su se brinuli samo o sebi, misleći o Allahu ono što nije istina, kao što pogani misle, govoreći: ‘Gdje je pobjeda koja nam je obećana? ‘Reci: ‘O svemu odlučuje samo Allah!’ Oni u sebi kriju ono što tebi ne pokazuju. ‘Da smo se za bilo šta pitali’, – govore oni -, ‘ne bismo ovdje izginuli.’ Reci: ‘I da ste u kućama svojim bili, opet bi oni kojima je suđeno da poginu na mjesta pogibije svoje izišli, da bi Allah ispitao ono što je u vašim grudima i da bi istražio ono što je u vašim srcima – a Allah zna svačije misli.'” (Ali ‘Imran, 154)

2- „Muhammed je Allahov poslanik, a njegovi sljedbenici su strogi prema nevjernicima, a samilosni među sobom; vidiš ih kako se klanjaju i licem na tle padaju želeći Allahovu nagradu i zadovoljstvo, – na licima su im znaci, tragovi od padanja licem na tle. Tako su opisani u Tevratu. A u Indžilu: oni su kao biljka kad izdanak svoj izbaci pa ga onda učvrsti, i on ojača, i ispravi se na svojoj stabljici izazivajući divljenje sijača, – da bi On s vjernicima najedio nevjernike. A onima koji vjeruju i dobra djela čine Allah obećava oprost i nagradu veliku.“ (Al-Fath, 29)

Iz fetvi i predavanja šejha Muhammeda ibn Saliha el-Usejmin

U ovom ajetu se misli na „Levhi-mahfuz“ (Ploču ili Knjigu čuvanu), jer se lična zamjenica „hu“ (ga ili njega) vraća na ono što je najbliže prethodno spomenuto, a to je, svakako, Levhi-mahfuz.

Ukazali smo na ovo da bismo pobili mišljenje onih koji smatraju da se lična zamjenica „hu“ (ga) vraća na Kur’an, a ne na Levhi-mahfuz,[ a koji kažu da je, u tom slučaju, značenje ovoga ajeta da: „Kur’an smiju dodirivati samo čisti (pod taharetom, tj. abdestom, gusulom ili tejemumom)“.]

Pod ,,el-mutahherun” – čisti se misli na one koje je Allah očistio, a to su meleki.
Naravno, Kur’an smije dodirivati samo čist čovjek, ali za to nije dokaz ovaj ajet, nego hadis u kojem Allahov Poslanik, ﷺ., kaže: „Ve la jemessul-Mushafe illa tahir“ (A samo čisti smiju dodirivati Mushaf).

Iz fetvi i predavanja šejha Muhammeda ibn Saliha el-Usejmina

Kažu islamski učenjaci: Nije dozvoljeno čovjeku da ulazi sa Mushafom u nužnike, zato što Mushaf, kao što je to poznato, odlikuje svetost i uzvišenost, te stoga i ne dolikuje da bude unošen na ovakva mjesta.

Odgovorio: Šejh Muhammed b. Salih el-Usejmin (rahmetullahi alejhi)
Preuzeto iz djela: Fetava erkanu-l-islam, str. 212, od šejha Ibn Usejmina

Prijevod i priprema: hfz. Amir Smajić