Hvala Allahu! Prvo, poštovana sestro, molimo Uzvišenog Allaha da te blagoslovi, poveća ti vjerovanje i učvrsti te u vjeri.

Znaj da je strah od smrti i od ahiretske kazne u okvirima vjerozakona poželjan, a posljedice bi trebale biti prihvatljive, ako je taj strah pokretač ka činjenju dobrih djela, koja bi bila garancija nakon smrti. Međutim, ako je taj strah put ka očaju, apatiji, beznađu i zapostavljanju posla, onda je to opsesivnost kojom šejtan pokušava posijati u srcu čovjeka sumnju prema ahiretu, a nakon toga dolazi do nijekanja i nevjerovanja!

Šta je to što tjera čovjeka da prezire smrt? U suštini postoje dva uzroka, jedan je pokuđeni, a drugi je pohvalan. Pokuđeni uzrok odnosi se na ovaj svijet, drugim riječima, prezire smrt onaj ko je prekomjerno vezan za ovaj svijet.A pohvalan se očituje u želji da se što više čini dobrih djela, misleći da su trenutna djela nedovoljna u slučaju kad se čovjek sretne sa svojim Gospodarem.

Da bi se izbavio iz pokuđenog stanja, čovjek mora znati da je ovaj svijet prolazan užitak, a da je ahiret stalno boravište i nepresušna sreća. Zato, njegovo srce ne povezuje se s nečim prolaznim, već računa na vječnu ahiretsku nagradu. Dakle, neće se povinovati nečemu nestalnom, žrtvujući time vječnu nagradu.

Uzvišeni Allah kaže: „Svako živo biće će smrt okusiti! I samo na Sudnjem danu dobit ćete u potpunosti plaće vaše, i ko bude od vatre udaljen i u džennet uveden – taj je postigao šta je želio; a život na ovome svijetu samo je varljivo naslađivanje.“ (Alu Imran, 185)

Šejh Abdurrahman es-Sadi, Allah mu se smilovao, kaže:  „U ovom se ajetu očituje sustezanje od ovozemaljskog života smatrajući da je ovaj svijet prolazan, nije vječan, već da je on varljivo naslađivanje, sa svojim prividnim ukrasima i nestalnim uživanjem. Njegove ljepote su varljive i prolazne, iz njega čovjek odlazi u vječno boravište,u kojem će svako dobiti ono što je zaslužio; dobri će biti nagrađeni, a loši će biti kažnjeni.

‘…i ko bude od vatre udaljen i u džennet uveden – taj je postigao šta je želio’, dakle izvojevao je veliku pobjedu, spasivši se vatre, ušavši u džennetske vrtove, u kojima se nalazi sve ono što oko nikada nije vidjelo, uho čulo , niti je nekome na um palo.

Koncept ajeta je sljedeći: Onaj ko se nije spasio vatre i ušao u džennet nije pobijedio, već je doživio vječnu patnju, izložen je stalnim mukama.“ (Tefis es-Sadi, str.159)

Zato, nemoj da ti strah od smrti bude uzrokom pogoršanja zdravlja, da budeš uznemirena i očajna, jer upravo je to ono što šejtan želi učiniti s tobom, on takvo stanje želi vidjeti kod tebe, čime bi pobijedio tvoju žarku želju i tvoje vjerovanje u Uzvišenog Allaha.

Nijedno stvorenje ne zna kad će mu nastupiti čas smrti, stoga je dužnost muslimanu da se osnaži u bogobojaznosti i pripremi se za konačan put, odnosno rastanak, jer možda mu se primaklo vrijeme smrti, a on za to ne zna.

El-Buhari, 6416, bilježi od Abdullaha b. Omera, neka je Allah zadovoljan njima, sljedeće: „Allahov Poslanik, ﷺ,  uzeo me je za rame i rekao: ‘Budi na ovom svijetu kao da si stranac ili putnik.’ A Ibn Omer je imao običaj govoriti: ‘Kada omrkneš, ne očekuj da ćeš osvanuti, a kada osvaneš, ne očekuj da ćeš omrknuti, uzmi od svog zdravlja za svoju bolest, a od svog života za svoju smrt!’”

Drugo, što se tiče loših misli koje ti se nameću u pogledu vjerovanja i Božijeg jedinstva, to je opsesivnost koja dolazi od šejtana. On te želi udaljiti od ispravnog vjerovanja, odvratiti te od činjenja dobrih djela i pokornosti Uzvišenom Allahu. Tvoje riječi: “Ne mogu odagnati od sebe ove misli.“ Ne bi smjele biti prihvatljive s tvoje strane, već naprotiv, ti to možeš i neophodno je da potražiš zaštitu od Uzvišenog Allaha, da Ga moliš za pomoć, kako bi ove misli bile otjerane a opsesivnost iščezla. Moraš znati da je šejtanovo spletkarenje vrlo slabo, kao što kaže i Uzvišeni Allah: „…jer je šejtanovo lukavstvo zaista slabo.“ (En-Nisa, 76)

Međutim, on nailazi na tvoj slab otpor i nestabilnost, pa zbog toga navaljuje. Kad bi se pridržavala zikra, ujutro i navečer, učila Kur’an, pridržavala se vjerskih obaveza, obavljala nafila-namaze, šejtan ne bi našao prolaz svojim spletkarenjima, već bi bio ponižen i povrijeđen. Stoga moraš spominjati Uzvišenog Allaha, hvaliti Ga, dakle činiti zikr kad se probudiš, upućivati dove, tražiti oprost i izaštitu od Uzvišenog Allaha. Kad bi pored sebe postavila magnetofon s učenjem Kur’ana kad ustaneš, i s dovama, time bi priskrbila sebi dobitak, na taj način bi šejtanove spletke i opsesivnost nestali.

Čuvaj se loših misli i njihovog utjecaja, da im se ne prepustiš, osnaži svoje srce vjerovanjem prije nego što ti se one pojave, a ako dođu, otjeraj ih zikrom, tražeći zaštitu od Uzvišenog Allaha.

Poštovana sestro, radosna vijest je da kad ti šejtan ubacuje ove loše misli, koje te muče, znači da si privržena vjeri, a šejtan dolazi samo zbog toga da te odvrati od tvoje vjere.

Navest ćemo ti pitanje koje je postavila jedna sestra, otprilike tvojih godina, a upućeno je šejhu Salihu b. Fevzanu, Allah ga sačuvao: „Djevojka sam, imam 20 godina, vjernica, suočavam se s opsesijom, skoro da me je ova psihička bolest dovela do ludila, tokom ove tri ili četiri godine otkako se pojavila. Nisam uspjela odagnati ove loše misli od sebe, stoga bih htjela znati da li Uzvišeni Allah potiče ovog prokletog šejtana na Svoje robove, kao vid kušnje i ispita, ili je riječ o nečem drugom? Onaj ko ih ne može odagnati od sebe, šta treba činiti?”

Odgovor je glasio: U biti, opsesija je vrlo opasna bolest, to je šejtanovo spletkarenje koje on čini ljudima. Želi ih uznemiravati, obmanjivati i odvratiti od pokornosti Uzvišenom Allahu. Zato je Uzvišeni Allah naredio Svojim robovima da se zaštite od opsesivnosti i navođenja na loša djela. U tom je smislu objavljena sura u kojoj Uzvišeni Allah kaže:  „Reci: ‘Tražim zaštitu Gospodara ljudi, Vladara ljudi, Boga ljudi, od zla šejtana napasnika, koji zle misli unosi u srca ljudi – od džina i od ljudi!'” (en-Nas, 1-6)

Dakle, šejtan svojim spletkama nasrće na ljude, a naročito su one snažne prema vjernicima. Liječenje se odvija na dva načina:

da vjernik ne pridaje pažnju opsesijama i spletkarenju od šejtana, već da ih u potpunosti odbaci, zato što dolaze od šejtana – to mu neće naštetiti;neka se čovjek posveti zikru, spominjanju Uzvišenog Allaha, jer vjernik kad se zanima zikrom, šejtan se udaljava od njega. Zato Uzvišeni Allah kaže: „…od zla šejtana napasnika.“ (en-Nas, 4)

Dakle, šejtan vrši pritisak na čovjeka koji ne čini i zanemaruje zikr, a bježi od njega kad se posveti zikru i kad spominje Uzvišenog Allaha. Zato je i opisan kao šejtan napasnik.

Savjetujem poštovanu čitateljicu, ali i druge slične njoj, da se osnaže sljedećim dvjema odlikama:

prvo, neka ne obraćaju pažnju na opsesiju, neka budu ravnodušni bez pokazivanja emocija, nakon čega će, uz Božiju pomoć, opsesija nestati, jer čovjek kad pokazuje zanimanje i posvećuje im pažnju, šejtan ga može savladati;

drugo, učestalo upućivati zikr, učiti Kur’an, tražiti zaštitu od Uzvišenog Allaha od prokletog šejtana, potom učenjem Ajetul-kursijja i sura el-Felek i en-Nas, opsesivnost nestaje, uz Božiju pomoć. (Iz djela el-Munteka, pitanje pod brojem 509.)

Ako ova opsesivnost ostane i nakon zikra i učenja rukje, onda osnaži sebe još većom pokornošću prema Uzvišenom Allahu, izvršavanjem vjerskih dužnosti i činjenjem dobrih djela kako ne bi postojao prostor da se ove opsesije pojave. Ako ste uradili sve ovo, a opsesivnost i dalje ostala ili dio nje, onda se obrati ljekaru, pouzdanom, muslimanu, specijalisti koji će, možda, imati lijek da se izbaviš od onoga što je preostalo od opsesivnosti, ako Bog da.

Hvala Allahu! Molimo Uzvišenog Allaha da ti otkloni bojazan i brigu.

Poštovani brate, moraš znati da vjerski zakon nije uspostavljen kako bi nekoga uvrijedio, već, suprotno tome, njegova najbitnija svrha jeste da otkloni sramotu od ljudi.

Uzvišeni Allah kaže: „Allah ne želi da vam pričini poteškoće, već želi da vas učini čistim i da vam blagodat Svoju upotpuni, da biste bili zahvalni.“ (el-Maida, 6)

Muslimanu nije dozvoljeno da sliejdi šejtana, jer će mu život postati pun sumnjičenja, opsesija i podozrenja. Ako uradi tako, doživjet će poraz na ovom svijetu bez računanja nagrade na ahiretu. Tako je sa ovim opsesijama, one su plod spletkarenja od prokletog šejtana. On želi ubaciti tugu među one koji vjeruju, otežati im, a Uzvišeni Allah je najbolji čuvar i On je milostiv i samilostan.

Tvoja je dužnost, poštovani brate, prekinuti svaku povezanost s ovim opsesijama, ne obazirati se na loše misli, dovoljno ti je da spomeneš Allahovo ime kada vidiš nešto lijepo. Uzvišeni Allah će otklonuti od tebe urok ili zavist, jer nije moguće spojiti spominjanje Allaha, dakle zikr s urokom i zavišću.

Od Umame b. Sehla b. Hunejfa se prenosi da je Poslanik, ﷺ,  rekao: „Zar nisi zamolio Allaha za blagoslov?! Urok je doista realnost.“ (Bilježi Malik u svom djelu el-Muvetta, 2/938, a el-Albani ga je označio vjerodostojnim u djelu es-Silsila es-sahiha, 6/149.)

Abdullah b. Amir b Rebia prenosi od svog oca da je Poslanik, ﷺ,  rekao: „Kad neko od vas vidi na sebi, svom imetku ili svom bratu nešto što mu se sviđa, neka mu dovi za bereket u tome (tj. da kaže: ‘Barekellahu fihi ili fiha’), jer je urok istina.“  (Hadis bilježi el-Hakim u djelu el-Mustedrek, 4/240, smatrajući da je hadis s ispravnim lancem prenosilaca i da se ne spominje riječ „el-bereke“, blagosloviti. S njim se slaže ez-Zehebi, a el-Albani ga samtra vjerodostojnim u djelu Sahihul-džami, 556. Preneseno iz djela el-Mevsuatul-fikhijja, 31/13.)

Ovo je dokaz da urok ne šteti i ne dešava se ako urokljiva osoba uputi blagoslov. Dužnost je svima da kad se obraduju, izgovore blagoslov, jer ako ga upute, nema bojazni od uroka. Pod upućivanjem blagoslova misli se na izgovaranje sljedećih riječi: „Tebareke Allahu ahsene el-halikin. Allahumme barik fihi.“ Nevevi smatra da je bolje urokljivoj osobi da uputi blagoslov urečenom, govoreće: „Allahumme barik vela tedurrehu“, i neka kaže: “Mašallah, la kuvvete illa billahi.“ (Završen citat.)

El-Hafiz b. Hadžer u djelu Fethul-bari,10/205 kaže sljedeće: „Onaj koga nešto obraduje i impresionira treba blagosloviti onoga koji ga je obradovao. To je rukja, odnosno zaštita od strane njega.“

U djelu Fetve Stalnog vijeća, 1/547, navodi se sljedeće: „Što se tiče liječenja osobe koja može ureći, ako vidi nešto što ga raduje neka spomene Allahovo ime i blagoslov.“

Šejh el-Fevzan u djelu el-Munteka, 1/87 kaže: „Ako se osoba koja može ureći boji da ne naudi onome u što gleda, neka kaže: ‘Allahumme barik alejhi!’ Također mu je lijepo reći: ‘Mašallah, la kuvvete illa billahi’, jer Hišam b. Urva prenosi od svog oca hadis u kojem stoji da bi on, kad bi vidio nešto što mu se sviđa, rekao: ‘Mašallah, la havle vela kuvvete illa billahi.’ Kada urokljiva osoba uči zikr, otklanja štetu, uz Božiju pomoć.“

U djelu Fetava šejha Abdulkerima el-Hudajrija, str. 5, navodi se sljedeće: „Muslimana ne trebaju obuzimati sumnje, iluzije, zablude i pretjeran strah od uroka, tako da oboli od nekih psihičkih bolesti i slično tome. Neka ima lijepo mišljenje o Uzvišenom Allahu i neka zna da se ono što ga je zadesilo dešava Božijim određenjem. Neka zaštitu zatraži kod Uzvišenog Allaha, jer je On jedini, Koji može otkloniti štetu i udaljit nedaću.“

Poštovani brate, kad vidiš nešto što ti se sviđa, zamoli Allaha da to blagoslovi i ne obraćaj pažnju na nešto drugo. Uzvišeni Allah će to sačuvati tvojom dovom i odagnat će svako zlo. Nemoj se bojati, jer Uzvišeni Allah ne voli da se to dešava Njegovim stvorenjima. Uloži neizmjeran trdu kako bi shvatio da se sve dešava Božijom odredbom. U svemu tome očituje se Njegova neizmjerna mudrost, u onome što je podario, zabranio, spustio ili podigao. Nema sumnje u Njegovu mudrost niti opiranja Njegovim riječima.

Moraš uvijek znati da je ovaj svijet, sa svim što se na njemu nalazi, neznatan te nema potrebe da zavidimo drugima na bilo čemu.

Poslanik, ﷺ, kaže: „Na temelju čega bi neko od vas ubio svoga brata!“ (Bilježe Malik, 1746, Ahmed, 15550, i drugi.)

Allah najbolje zna!

Odgovor preuzet sa stranice islamqa, pod nadzorom šejha Saliha Munedžida

https://islamqa.info

Hvala Allahu! Imaj povjerenja, poštovani brate, mi smo s tobom u ovom problemu i saosjećamo s tobom i tvojim bolom. Svakog muslimana na ovom svijetu smatramo bratom, njegova nedaća je i naša, radujemo se kad je on radostan, tugujemo kad je tužan, i nas se tiče njegova bol. Pokušat ćemo ti pružiti rješenje tvog problema, uz tvoje učešće dok ga ne riješiš, uz Božiju pomoć.

Poštovani brate, neka te Allah čuva. Nisi jedini na ovom svijetu s problemom, nisi jedini koji je zabrinut i potišten. U ovom trenutku si u iskušenju od Allaha, ovaj problem zahtijeva od tebe neke stvari koje će ti biti od koristi i uz pomoć kojih ćeš se izbaviti iz svojih nedaća uz ogromne i obilne koristi. Te stvari su sljedeće:

prvo, imati lijepo mišljenje o Uzvišenom Allahu, a ono što ti je određeno predstavlja veliku Božiju mudrost koju samo Uzvišeni Allah zna. On ti želi svako dobro dokle god budeš ustrajan na Pravom putu i dok se budeš pridržavao Njegove upute, u skladu s Njegovim naređenjem, bojeći se da ne prekoračiš granice i odaš se zabranjenim stvarima. Ne znaš da li ti je ova nedaća došla kako bi ti Uzvišeni Allah otklonio veću nedaću. Možda je Uzvišeni njome otklonio od tebe velike grijehe, a ti to ne osjećaš. Imaj lijepo mišljenje o svome Gospodaru, jer će te, možda, On izbaviti iz tvojih nedaća, onako kao što se vadi dlaka iz tijesta;

drugo, doista svaka nesreća zahtijeva strpljivost, računajući na Božiju nagradu. Uzvišeni Allah pohvalio je u Svojoj Knjizi strpljive, odredivši im vrijednu nagradu. Uzvišeni Allah kaže: „One koji na ovome svijetu dobra djela budu činili čeka nagrada, a Allahova zemlja je prostrana; samo oni koji budu strpljivi bit će bez računa nagrađeni.”  (ez-Zumer, 10)

Poslanik, ﷺ, pohvalio je svoje sljedbenike, one koji se ugledaju na njega. U vjerodostojnom hadisu koji prenosi Ebu Seid el-Hudri, neka je Allah zadovoljan njime, Poslanik kaže: “Onaj ko se strpi Allah će ga utješiti, nikome nije data nagrada vrednija i bolja od strpljenja.“ (Bilježe el-Buhari, 1400, i Muslim, 1053.)

Zato bi trebao biti strpljiv, to je tvoje oruđe u nedaći i nagrada u blagostanju.

treće, učenjaci iz medicine smatraju da uspostavljanje dijagnoze znači trećinu izliječenja. Iz pojašnjenja u tvom pitanju o stanju u kojem se nalaziš jasno proizlazi da tvoja nesreća nije fizičke, odnosno tjelesne prirode niti postoji neko organsko oboljenje. Također, ne postoji ni neko psihičko oboljenje koje zahtijeva medicinski tretman, poput opsesivno-kompulzivnog poremećaja koje je zahvatilo jedan dio tvog života.

Opsesija je opasna bolest, ako ovlada čovjekom, može ga dovesti do uništenja, čak neki ljudi pod utjecajem te bolesti izlaze iz islama. Molimo Uzvišenog Allaha da ti oprosti i izbavi te iz ove nedaće. Hvala Uzvišenom Allahu, opsesija nije zahvatila tvoje dogmatsko uvjerenje, odnosno temelje tvog vjerovanja, poput izvršavanja vjerskih dužnosti niti osnovne stupove islama. Opsesivnost se kod tebe prije svega vezuje sa brak, te kupovinu i prodaju, kako si naveo. Ova nedaća, bez obzira na to koliko u tvojim očima izgledala velika, ipak je samo neznatna u poređenju s opsesijama koje su zahvatile druge. Tako su neki opsesivni u čistoći, nekoliko puta se kupaju, i opet nakon tog osoba nije smirena, jer ne zna da li je čista. Neko se abdesti više od deset puta i opet nije siguran da je pod abdestom. Neko shvati da nije izgovorio tekbir u namazu iza imama, propusti prvi rekat, donese tekbir, a potom upotpuni namaz, i opet nije siguran da li ga je izgovorio ili nije. Hvala Allahu da kod tebe nema ništa od navedenog.

Stoga, moraš znati da se tvoje liječenje treba odvijati na sljedeći način:

znati da opsesivnost dolazi od šejtana, u suri en-Nas, Uzvišeni Allah nazvao je šejtana „napasnikom“, što znači da trebaš pokrenuti rat protiv njega, imajući u vidu da je on protiv tebe već poveo rat. On te je napao, sputao i želi uzurpirati tvoja prava. Nemoj mu okretati leđa, ne pokazuj mu slabost, on je gubitnik i napasnik. Budi odvažan i siguran da ćeš ga pobijediti ako se budeš držao Allahovog pravca. Uzvišeni Allah kaže: „I borite se, Allaha radi, onako kako se treba boriti! On vas je izabrao i u vjeri vam nije ništa teško propisao, u vjeri pretka vašeg Ibrahima. Allah vas je odavno muslimanima nazvao, i u ovom Kur’anu, da bi Poslanik bio svjedok protiv vas, i da biste vi bili svjedoci protiv ostalih ljudi. Zato, molitvu obavljajte i zekat dajite i u Allaha se pouzdajte; On je Gospodar vaš, i to kakav Gospodar i kakav zaštitnik!“  (el-Hadždž, 78);da često učiš suru el-Bekara i da je svake tre večeri upotpuniš. Najbolje bi bilo da je završiš tokom klanjanja nafile, noćnog namaza. Poslanik, ﷺ,  kaže: “Učite Kur’an, jer će on na Sudnjem danu doći kao zagovornik onima koji ga budu učili. Učite Zahravejn (sure el-Bekara i Alu Imran), jer će one na Sudnjem danu doći kao dva oblaka, ili kao dvije ptice koje štite svoga učača. Učite suru el-Bekara, jer je njeno učenje bereket (blagoslov), a njeno zapostavljanje gubitak. Protiv nje sihirbazi ništa ne mogu.”  (Muslim, 804) Šejtani ne mogu slušati suru el-Bekara, oni bježe od nje, nemoćni su pred onim ko je uči plašeći se učača. Ebu Hurejra, neka je Allah zadovoljan njime, prenosi hadis od Poslanika, ﷺ: „Nemojte svoje kuće činiti kaburovima, jer, doista, šejtan bježi iz kuće u kojoj se uči sura el-Bekara.“ (Bilježi Muslim, 780);da se pridržavaš činjenja zikra, posebno u određeno vrijeme; ujutro, navečer, pred spavanje, prilikom ulaska u džamiju, kuću ili kupatilo (zahod) te prilikom izlaska iz njih, zikr prilikom jela, pića, oblačenja odjeće i slično. U svakom od njih postoji ogromna korist za tebe, time se presiječe put šejtanu do tebe;često upućivati dove, moliti Uzvišenog Allaha pomoću dove da ti olakša i izbavi te iz iskušenja. Određeno ti je i vrijeme za uslišavanje dova, posebno navečer, posljednja trećina noći, pretkom posljednji sat krajem dana, nakon obavljenih propisanih namaza. Neka svako ko je u iskušenju uputi dovu, jer meleki aminuju na tvoju dovu govoreći: “Allah ti dao dvostruko!” Traži oprost od Uzvišenog Allaha, pokaj se Allahu, jer je Uzvišeni obećao onom ko traži oprost veliku nagradu. Uzvišeni Allah u Kur’anu kaže: „…i govorio: ’Tražite od Gospodara svoga oprost jer On, doista, mnogo prašta; On će vam kišu obilnu slati i pomoći će vas imanjima i sinovima, i dat će vam bašče, i rijeke će vam dati.’” (Nuh, 10-12);tvoja obaveza je pridržavati se svega ovog navedenog kako bi se izbavio iz opsesivnosti, izliječio se i uvjerio da si u sasvim normalnoj i prirodnoj situaciji. Neophodno je, bez smetnje, da odagnaš sve misli koje te opsjedaju i slabe te i da znaš da sve ovo proizlazi iz jednog ishodišta koje se naziva opsesijama, a njihovo savladavanje je vrlo lahko;traži pomoć od Allaha, poštovani brate, posveti se braku i zatraži pomoć od porodice i svojih poštenih prijatelja da ti pomognu u tome. Poznajemo osobu koja je bila u sličnoj situaciji kao i ti, čak i goroj. Neki njegovi prijatelji podsticali su ga da se oženi, bodrili ga nakon što su se uvjerili da ne boluje od neke organske bolesti, a Allah mu je pomogao u tome, otvorivši mu srce, tako da je postao ustrajan da stupi u brak kao i drugi ljudi;nema zapreke da se obratiš i nekim psiholozima/psihijatrima, koji će ti propisati neke korisne lijekove kako bi se izbavio iz ove situacije. Opsesije su također psihički problem koji ljekari specijalisti poznaju, tako da nema zapreke objediniti vrstu liječenja na koju smo ti ukazali i ovaj medicinski tretman. Molimo uzvišenog Allaha, Gospodara Arša, da te izliječi, olakša ti i obraduje te, jer On doista uslišava i blizu je Svojim robovima.

Allah najbolje zna!

Odgovor preuzet sa stranice islamqa, pod nadzorom šejha Saliha Munedžida

https://islamqa.info

Ovaj hadis je ‘’mevdua’’ – ništavan. Bilježi ga Ebu Nuajm u “El-Hilje” i drugi, i u njegovom lancu prenosilaca nalazi se Jahja ibn Hašim es-Semsar. Imam En-Nesai za njega kaže: “Njegovi hadisi se ne primaju”, a imam Jahja ibn Me’in kaže: “Lažov”, a Ibn Adijj: “Ostavljao je hadise i krao ih.”
Dova prilikom hatme Kur’ana može biti u dva slučaja:

Prvo: Dova prilikom hatme u namazu. Ovo je bidat – novotarija, jer su ibadeti izgrađeni na propisima od Allaha i na slijeđenju Poslanika, i nikome nije dozvoljeno da Allaha obožava osim onako kako je to On Uzvišeni propisao ili Njegov Poslanik, ﷺ. Sve mimo toga je uvođenje novotarija u vjeru. Kaže Allahov Poslanik, ﷺ: “Ko u ovu našu stvar (vjeru) uvede ono što nije od nje, to je odbačeno.” Hadis bilježe El-Buhari i Muslim od Aiše, radijallahu anha.

Imam Šatibi, rahmetullahi alejhi, u “El-‘Itisamu” i šejhul-islam Ibn Tejmijje, rahmetullahi alejhi, u “El-Iktidau”, navode veliko i bitno pravilo u razlikovanju između novotarije i drugoga, a to je: “Sve što je bilo u mogućnosti da se obavi (od ibadeta) u vremenu Allahovog Poslanika, ﷺ, i vremenu njegovih ashaba, i nije se zadesilo, niko od njih nije došao s tim i niko nije zabranjivao činjenje toga (ako je neko zabranio, u tom slučaju nema potrebe da se prilazi pravilu) je bidat –novotarija”, kao ezan za dva bajrama, ili za namaz za kišu i slično tome. Tako da i dovu prilikom hatme u namazu obuhvata ovo pravilo. Ashabi, radijallahu anhum, znali su u ramazanu klanjati po čitavu noć, tako da bi se neki od njih držali za štap od dužine stajanja u namazu i u ovakvom stanju završavali bi sa hatmom Kur’ana više puta i nije nam preneseno da su upućivali dove nakon hatme.

Kaže imam Malik, rahimehullah: “Nisam čuo da se upućuje dova prilikom hatme Kur’ana niti je to iko činio.” Ovu predaju od njega navodi Ibn Hadždž u “El-Medhalu”.

Drugo: Dova poslije hatme izvan namaza. Ovo se prenosi od Enesa ibn Malika, radijallahu anhu, vjerodostojnim putem. Također se prenosi od skupine islamskih učenjaka i ne znam da išta od toga lancem prenosilaca dostiže do Allahovog Poslanika, ﷺ, vjerodostojnim putem, a Allah najbolje zna.

Odgovorio: Šejh Sulejman b. Nasir el-Ulvan
27. 5. 1421. g.h., El-Burejda

Prijevod: hfz. Amir Smajić

Pravedni halifa Osman, radijallahu anhu, je naredio da se prepiše mushaf koji je sakupljen u jednu knjigu za vrijeme hilafeta Ebu Bekra, radijallahu anhu. Za to je zadužio četvericu ashaba: Zejd ibnu Sabit, Abdullah ibnuz-Zubejr, Seid ibnul-A’as i Abdurrahman ibnul-Haris, radijallahu anhum. Najviše učenjaka je stanovišta da su napravljena četiri primjerka koje je Osman, radijallahu anhu, poslao na različite strane islamske zemlje. Jedan primjerak je poslao u Kufu, drugi u Basru, treći u Šam a četvrti je zadržao kod sebe. (El-Mukni, Ebu Amr, Ed-Dani, 9)
Raniji islamski historičari spominju da su vidjeli neke od tih primjeraka. Ibnu Džubejr (umro 614. hidž.) navodi da je posjećujući Emevijsku džamiju u Damasku vidio, u istočnom uglu nove kupole nasuprot mihraba, veliku knjižnicu u kojoj je bio jedan od Osmanovih mushafa, a to je mushaf kojeg je poslao u Šam. (Rihletu Ibni Džubejr, 217). Isti primjerak vidio je i Ibnu Betuta (umro 779. hidž.) (pogledati: Rihletu Ibni Betuta, 1/54), kao i Ibnu Kesir (umro 774. hidž.), koji je zabilježio: „Što se tiče glavnih osmanskih mushafa, najpoznatiji od njih danas je onaj u Šamu u džamiji u Damasku, kod istočnog ugla kupole ispunjene zikrom. Ranije je bio u Tabrijji, pa je zatim iz nje prenesen u Damask, oko 518. hidž. godine. Vidio sam da je to velika, ogromna i veličanstvena knjiga. Ispisana je lijepim rukopisom i jasnom tintom, na pergamentu, mislim da je od devine kože, a Allah najbolje zna.“ (Fadailul-Kur’an, 29) Ibnu Betuta, također, spominje da je vidio u Alinoj džamiji u Basri mushaf u kojem je Osman čitao kada je ubijen, i trag krvi na listu u kojem su Allahove riječi: „I Allah će te sigurno od njih zaštititi, jer On sve čuje i sve zna.“ (El-Bekara, 137). (Rihletu Ibni Betuta, 1/116).

Pretpostavlja se da je mushaf u Damasku ostao sačuvan u Emevijskoj džamiji sve do početka četrnaestog hidžretskog stoljeća, kada je izgorio. Profesor Muhammed Kurd Ali u svom govoru o Emevijskoj džamiji je kazao: „Kada je bila 1310 hidž. Godina, vatra je zahvatila temelje džamijskih krovova tako da je sve spalila za manje od tri sata, i tako je uništila zadnje što je ostalo od njenih ostataka i ukrasa. U njoj je izgorio veliki mushaf ispisan kufijskim rukopisom koji je donesen iz drevne džamije u Busri, a svijet je govorio: to je osmanski mushaf.“ (Hutatuš-Šam, 5/262). Govori se također da je ovaj mushaf završio u rukama ruskih kraljeva te da je čuvan u Lenjingradu, i da je nakon toga prenešen u Englesku. (Mebahisu fi ulumil-Kuran, dr. Subhis-Salih, 89).

Drevni mushafi postoje također u egipatskim bibliotekama, među kojima je mushaf čuvan u Husejnovoj džamiji. Govori se za te mushafe da su osmanski. Šejh Muhammed ez-Zerkani je izrazio veliku sumnju u to dokazujući svoju tvrdnju postojanjem ukrasa i rezbarenja ucrtanih kao znak razdvajanja između suri i kur’anskih desetina, a poznato je da to nije postojalo u osmanskim mushafima. (Menahilul-Irfan, Ez-Zerkani, 1/397, Dirasatun fi ulumil-Kur’anil-kerim, Fehd er-Rumi, 103-105).

Nepostojanje ovih mushafa danas nimalo ne umanjuje naše potpuno pouzdanje u sadržaj mushafa prenesenih nebrojenim putevima sa pouzdanog na pouzdanog, sa imama na imama. Svejedno postojali ti mushafi danas ili ne, mi smo potpuno uvjereni, bez imalo sumnje, da su današnji mushafi potpuno sačuvani od svake promjene i svakog nedostatka.
Kur’anski tekst čuvan je i prenošen s generacije na generaciju uz nevjerovatnu brigu i pažnju. Možemo sebi dočarati koliko pomno se Kur’an čuvao kroz jedno tedžvidsko pravilo. U suri Jusuf, jedanaesti ajet kod riječi „te’menna“ primijenjuje se tedžvidsko pravilo (išmam) koje kaže da pri izgovoru ove riječi (između harfa mim i nun) treba staviti usne u položaj kao da se želi izgovoriti „u“ bez da to ostavi ikakav zvučni trag, tako da primjenu ovog pravila može primjetiti samo onaj ko gleda u usne učača, a ne onaj ko samo sluša. Kada je ovakav detalj, koji nema utjecaja ne samo na šerijatske propise nego ni na samo učenje, sačuvan i prenesen, nezamislivo je da nešto značajnije bude izgubljeno.

Svi brojni primjerci Kur’ana diljem svijeta, koji se pobrojati ne mogu, imaju isti tekst i sadržaj. Kod svih islamskih frakcija i skupina, ma koliko bili podijeljeni i ma koliko se razilazili, kur’anski tekst je jednak. Postojanje jedinstvenog teksta, prihvaćenog kod svih muslimana sve do dana današnjeg, može se smatrati najvećim dokazom ispravnosti i autentičnosti objavljenog teksta.

Odgovorio: Mr. Hakija Kanurić