Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Obavijesti
Kako je Poslanik činio sedždu?
Način obavljanja sedžde: Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi učinio sedždu, spustio bi čelo između šaka, skupljajući svoje prste, a čelo bi priljubio uz tlo, odvojio ruke od bokova, a šake bi stavio u visini ramena. Kada bi činio na ruku'u, razmaknuo bi prste ruku, a kada bi otišao naviše
Način obavljanja sedžde: Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi učinio sedždu, spustio bi čelo između šaka, skupljajući svoje prste, a čelo bi priljubio uz tlo, odvojio ruke od bokova, a šake bi stavio u visini ramena. Kada bi činio na ruku'u, razmaknuo bi prste ruku, a kada bi otišao na sedždu skupio bi ih jedan uz drugoga. Svoje šake nije ni ispružao ni skupljao u pesnicu, a nožne prste usmjerio bi u pravcu Kible.
Pročitajte detaljnije na ovom linku:
https://pitajucene.com/pitanje/sta-trebamo-uciti-kada-klanjamo-iza-imama/
———–
Iz knjige “RAZUMIJEVANJE FIKHSKIH DOKAZA”
Autor: dr. ‘Aid el-Karni
Kako je Poslanik činio ruku u namazu?
Način obavljanja ruku'a: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi otišao na ruku'u, poravnao bi leđa, glavu ne bi ni spuštao ni dizao prema gore, raširio bi prste i šakama obuhvatio koljena. Pročitajte detaljnije na ovom linku: https://pitajucene.com/pitanje/sta-trebamo-uciti-kada-klanviše
Način obavljanja ruku'a: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi otišao na ruku'u, poravnao bi leđa, glavu ne bi ni spuštao ni dizao prema gore, raširio bi prste i šakama obuhvatio koljena.
Pročitajte detaljnije na ovom linku:
https://pitajucene.com/pitanje/sta-trebamo-uciti-kada-klanjamo-iza-imama/
———–
Iz knjige “RAZUMIJEVANJE FIKHSKIH DOKAZA”
Vidi manjeAutor: dr. ‘Aid el-Karni
Koje zikrove je Poslanik učio na ruku'u?
Zikrovi koji se uče na ruku'u: a) Nakon što je objavljeno “Slavi ime svoga Gospodara Velikog “357, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Ove riječi učite na vašem ruku'u. “358 A Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, govorio bi: “Subhane Rabijel-Azim / Neka si slavljen, Gospodaruviše
Zikrovi koji se uče na ruku'u:
a) Nakon što je objavljeno “Slavi ime svoga Gospodara Velikog “357, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Ove riječi učite na vašem ruku'u. “358 A Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, govorio bi: “Subhane Rabijel-Azim / Neka si slavljen, Gospodaru moj Veliki. “359 Također, prenosi se od njega, sallallahu alejhi ve sellem, da bi učio i: “Subhane Rabijel-Azim ve bi hamdihi / Neka si slavljen, Gospodaru moj Veliki, i hvaljen. “360
b) Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi otišao na ruku'u, učio bi: “Allahumme leke reka'tu, ve bike amentu, ve leke eslemtu, Ente Rabbii, haše'a leke sem'i ve besari ve muhhi, ve'azmi ve'asabi ve ma istekalle bihi kademi lillahi Rabbil-‘alemin! /'Allahu moj, Tebi ruku’ (pregibanje) činim, u Tebe vjerujem i radi Tebe sam islam prihvatio, Ti si moj Gospodar, Tebi skrušenost iskazuje moj sluh i vid moj, i moje misli, kosti moje i nervi moji, i ono što nose moje noge, samo Allahu Gospodaru svih svjetova. “361
c) I govorio bi na svome ruku'u: “Subbuhun, Kuddusun, Rabbul-mela'iketi verRuhi / ‘Slavljeni, Sveti, Gospodar Meleka i Ruha. “362
d) Također, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, učio bi na ruku'u: “Subhane zil-Džeberuti, vel-Melekuti, vel-Kibrija'i vel-Azameti / Neka si slavljen, Ti koji posjeduješ silu, vlast, veličinu i uzvišenost. “363
e) Često bi učio na ruku'u: “Subhanekellahumme, Rabbena, ve bi hamdike Allahumme-gfir li / Neka si slavljen, Gospodaru naš, i radi Tvoje hvaljenosti, Allahu moj, oprosti mi. “364
Kada se podiže sa ruku'a i uspravlja, klanjaču se preporučuje – svejedno bio imam, muktedija ili samostalni klanjač – da prilikom vraćanja sa ruku'a kaže: “Semi'allahu limen hamideh / Allah čuje onoga koji Ga hvali”. Kada se uspravi, reći će: “Rabbena ve lekel-hamdu / Gospodaru naš, samo Tebi pripada hvala. “365
Pročitajte detaljnije na ovom linku:
https://pitajucene.com/pitanje/sta-trebamo-uciti-kada-klanjamo-iza-imama/
360 Daif: Ebu Davud (869).
361 Sahih: Muslim (771), Ahmed (963), Ebu Davud (760) i drugi.
362 Sahih: Muslim (487), Ahmed (23543, 24109), Ebu Davud (872) i drugi.
363 Sahih: Ahmed (23460}, Ebu Davud (873), Nesai (1049, 1132). Pogledati: Miškat (882).
364 Sahih: BuharUa (794, 817, 4293), Muslim (484), Ahmed (23643, 23703) i drugi.
365 Sahih: Buharija (4070, 4559}, Ahmed (6313).
———–
Iz knjige “RAZUMIJEVANJE FIKHSKIH DOKAZA”
Vidi manjeAutor: dr. ‘Aid el-Karni
Koja je riječ polovina Kur'ana?
Riječ koja se nalazi u sredini Kur'ana jeste riječ: "vel-jetelettaf", koja se nalazi u 19. ajetu sure El-Kehf. Tahir b. Ašur u svome tefsiru "Et-tahrir vet-tenvir" (15/378), kaže: "Sredina Kur'ana je harf (ت) u riječi "vel-jetelettaf", prema stavu većine učenjaka." ---------------- prof. Senaviše
Riječ koja se nalazi u sredini Kur'ana jeste riječ: “vel-jetelettaf”, koja se nalazi u 19. ajetu sure El-Kehf. Tahir b. Ašur u svome tefsiru “Et-tahrir vet-tenvir” (15/378), kaže: “Sredina Kur'ana je harf (ت) u riječi “vel-jetelettaf”, prema stavu većine učenjaka.”
—————-
prof. Senad Muhić
preuzeto sa viber zajednice koju uređuje i vodi prof. Senad Muhić
Pridruži se “Halka Kur'ana” https://invite.viber.com/?g2=AQAB0SOh4Vyjp0ooE6UPJ2VxXEQ%2BNOpIXu5KUE0X6g%2Flm67MM0PKUSiYZyKJ%2FnMC
Vidi manjeKoja je vrijednost slušanja Kur'ana?
1. Slušanje Kur'ana donosi Allahovu milost. 2. Slušanje Kur'ana donosi velike nagrade. 3. Slušanje Kur'ana uzrok je upute čovjeka. 4. Slušanje Kur'ana donosi nur. Rekao je Ebu Hurejre: "Ko posluša jedan ajet ima udvostručeno dobro djelo, a ko ga prouči, on će mu biti nur na Sudnjem danu." (Hadis jeviše
1. Slušanje Kur'ana donosi Allahovu milost.
2. Slušanje Kur'ana donosi velike nagrade.
3. Slušanje Kur'ana uzrok je upute čovjeka.
4. Slušanje Kur'ana donosi nur.
Rekao je Ebu Hurejre: “Ko posluša jedan ajet ima udvostručeno dobro djelo, a ko ga prouči, on će mu biti nur na Sudnjem danu.” (Hadis je slab kao predaja Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ali je ispravan kao predaja ashaba (mevkuf).
Rekao je Ibn Abbas: “Ko posluša jedan ajet on će mu biti nur.” (Predaja ima ispravan lanac prenosilaca).
—————-
prof. Senad Muhić
preuzeto sa viber zajednice koju uređuje i vodi prof. Senad Muhić
Pridruži se “Halka Kur'ana” https://invite.viber.com/?g2=AQAB0SOh4Vyjp0ooE6UPJ2VxXEQ%2BNOpIXu5KUE0X6g%2Flm67MM0PKUSiYZyKJ%2FnMC
Vidi manjeSmije li se rukja naplaćivati?
NAPLAĆIVANJE RUKJE (da li je sporno?) Bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Ebu Se'ida El-Hudrija, radijallahu anhu, da je jedan od ashaba učio Fatihu kao rukju prvaku nekog plemena kojeg je ujeo škorpion, a to pleme je odbilo da ih ugosti kada su prolazili i zanoćili kod njih. Učio je rukjviše
NAPLAĆIVANJE RUKJE (da li je sporno?)
Bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Ebu Se'ida El-Hudrija, radijallahu anhu, da je jedan od ashaba učio Fatihu kao rukju prvaku nekog plemena kojeg je ujeo škorpion, a to pleme je odbilo da ih ugosti kada su prolazili i zanoćili kod njih. Učio je rukju Fatihom uslovivši učenje naplatom sa dijelom stada (nekoliko ovaca, u rivajetu 30 ovaca).
Nakon što je prvak izliječen i uzet dio stada, došli su Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i pitali o propisu toga kako su postupili. On im je odobrio postupak rekavši: „Kako si znao da je ona (učenje Fatihe) rukja? Ispravno ste postupili, podijelite (zaradu-ovce) i računajte i mene u podjeli (ovaca)“.
U rivajetu kod Buharije: „Zaista je najpreče ono što naplaćujete Allahova knjiga“.
Nema razilaženja među učenjacima, na osnovu ovog hadisa, da je dozvoljeno naplatiti liječenje učenjem šerijatske rukje.
Naplaćivanje učenja rukje može imati dva oblika:
Prvi vrsta – da učač kaže bolesniku (ili onome ko ga je doveo): ako ga i kada ga Allah izliječi učenjem rukje, platit ćeš mi toliko i toliko novca (imetka).
Pa kada bolesnik bude potpuno izliječen (poslije prve, pete ili desete tukje), dužni su platiti dogovoreno.
Ova vrsta naplaćivanja je ona koja je došla u hadisu Ebu Se'ida El-Hudrija, radijallahu anhu, i ona nije sporna i upitna. U ovoj vrsti naplaćivanja nema smetnje da se uslovi veća vrijednost imetka, recimo 500 eura i slično. Međutim, u praksi rijetko koji učač naplaćuje na ovaj način.
Druga vrsta – da učač naplaćuje učenje rukje tokom jednog tretmana svejedno izliječio se bolesnik ili ne.
Ova vrsta naplaćivanja rukje je naravno dozvoljena, s tim da učač u ovom slučaju naplaćuje utrošeno vrijeme na tretmanu a ne izlječenje.
Naplaćivanje treba biti usklađeno sa životnim standardom ljudi zemlje u kojoj se živi. Pošto tretman učenja rukje ne garantuje izlječenje, onda ima smisla naplatiti utrošeno vrijeme i rizik rada tim poslom. Da li je određena cijena rukje pretjerana ili ne, to je relativno, jer zavisi od različitosti materijalog stanja pacijenta.
Ve billahi tevfik.
Dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa zvaničnog telegram kanala: https://t.me/zijadljakic
Vidi manjeKoje dove je Poslanik s.a.v.s učio na početku namaza?
Početna dova. Postoji više verzija početne dove: a) Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Allahumme ba'id bejni ve bejne hatajaje, kema ba'adte bejnel-mešriki vel-magrib. Allahumme nekkini min hatajaje kema junekka-s-sevbul-ebjedu mine-d-denes. Allahummagsilni min hatajaje bil-ma'iviše
Početna dova. Postoji više verzija početne dove:
a) Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Allahumme ba'id bejni ve bejne hatajaje, kema ba'adte bejnel-mešriki vel-magrib. Allahumme nekkini min hatajaje kema junekka-s-sevbul-ebjedu mine-d-denes. Allahummagsilni min hatajaje bil-ma'i ves-seldži vel-bered!
Prijevod: (Allahu moj, udalji mene od mojih grijeha kao što si udaljio istok od zapada, Allahu moj, očisti me od grijeha kao što se očisti bijelo odijelo od prljavštine, Allahu moj, okupaj me od mojih grijeha vodom, snijegom i gradom). “345
b) Također, njegove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Vedždžehtu vedžhije lillezi fetare-s-semavati vel-erda hanifen muslimen ve ma ene minel-mušrikin. Inne salati ve nusuki ve mahjaje ve memati lillahi Rabbil-‘alemin la šerike lehu ve bi zalike umirtu ve ene minel-muslimin. Allahumme Ente-l-Meliku, la ilahe illa Ente, Ente Rabbi ve ene abduke, zalemtu nefsi, va'tereftu bizenbi, fagfir li zunubi džemia. lnnehu la jagfiruz-zunube illa Ente. Vehdini li ahsenil-ahlak, la jehdi li ahseniha illa Ente. Vasrif anni sejjieha, la jasrifu anni sejjieha illa Ente. Lebejke ve sa'dejke, vel-hajru kulluhu fi jedejke, veš-šerru lejse ilejke. Ve ene bike ve ilejke, tebarekte ve te'alejte, estagfiruke ve etubu ilejke!
Prijevod: (Okrećem lice prema Onome koji je stvorio nebesa i Zemlju, kao pravovjeran, musliman i ja nisam od mnogobožaca. Uistinu, moj namaz i svi moji obredi, moj život i moja smrt pripadaju samo Allahu, Gospodaru svih svjetova, koji nema sudruga. To mi je naređeno i ja sam od muslimana. Allahu moj, Ti si Vladar, drugog boga osim Tebe nema, Ti si moj Gospodar, a ja Tvoj rob! Sebi sam učinio nasilje i priznajem svoj grijeh, pa mi oprosti sve moje grijehe. Uistinu, grijehe ne oprašta niko drugi osim Tebe. Uputi me na lijepo ponašanje, jer doista na lijepo ponašanje ne upućuje niko drugi osim Tebe. Sačuvaj me lošeg ponašanja jer doista niko drugi osim Tebe ne može me sačuvati lošeg ponašanja. Tebi se odazivam! Sve dobro je u Tvojim rukama, dok se zlo ne pripisuje Tebi. Ja sam uz Tebe i idem ka Tebi. Neka Si blagoslovljen i uzvišen. Od Tebe oprosta tražim i Tebi se kajem!”346
c) Prenosi se od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, jedna od najljepših početnih dova: “Subhanekellahume ve bi hamdike ve tebareke-smuke ve te'ala džedduke ve la ilahe gajruke!
Prijevod: (Slava Tebi, Allahu moj, i sa Tvojom zahvalom i blagoslovom imena Tvoga. Ti si uzvišen i nema boga osim Tebe. “347
345 Sahih: Buharija (744), Muslim (598), Ahmed (7124), Ebu Davud (781) i drugi.
346 Sahih: Muslim (771), Ahmed (805), Ebu Davud (760), Tirmizi (3421-3423) i drugi.
347 Sahih mevkuf. Ahmed (11081, 11260), Ebu Davud (775), Tirmizi (242), Nesai (899, 900) od Ebu Se'ida ei-Hudrija, radijallahu anh, a bilježi Ebu Davud (776), Tirmizi (243), od Aiše, radijallahu anha. Pogledati: Miškat (815).
———–
Vidi manjeIz knjige “RAZUMIJEVANJE FIKHSKIH DOKAZA”
Autor: dr. ‘Aid el-Karni
Da li će čovjek, doviti Allahu, za svog umrlog roditelja, koji nikada Njemu Uzvišenim nije pao na sedzdu?
:Bismillahir-rahmanir-rahim Ovo pitanje ćemo podijeliti na dva dijela: Prvi: Da li će čovjek, doviti Allahu, za svog umrlog roditelja, koji nikada Njemu Uzvišenim nije pao na sedzdu? Drugi: Neki se pravdaju predajom da će Allah uvesti u Džennet svakog onoga ko je bar jednom u životu izgovorio 'la ilviše
:Bismillahir-rahmanir-rahim
Ovo pitanje ćemo podijeliti na dva dijela:
Prvi: Da li će čovjek, doviti Allahu, za svog umrlog roditelja, koji nikada Njemu Uzvišenim nije pao na sedzdu?
Drugi: Neki se pravdaju predajom da će Allah uvesti u Džennet svakog onoga ko je bar jednom u životu izgovorio ‘la ilahe illallah’.
Što se tiče prvog dijela pitanja, može se doviti na sledeći način:
‘Allahu Milostivi oprosti grijehe mojim roditeljima ako su umrli kao muslimani’.
‘Allahu Milostivi oprosti grijehe svima iz moje familije koji su preselili kao muslimani’.
Na prvi dio pitanja već je ranije odgovoreno, potražiti pitanje koje je objavljeno na grupama: 26 april 2019 godine.
Što se tiče drugog dijela pitanja, ‘da će Allah uvesti u Džennet svakog onoga ko je bar jednom u životu izgovorio ‘la ilahe illallah’, a ništa od Islama nije radio, to je neispravno i to je stav Murdžija.
Ko su Murdžije?
Murdžije su svi oni koji kažu da djela nisu sastavni dio imana, kod njih iman je jedna kruta cjelina, ne povećava se niti se smanjuje, tako da sve islamske sekte koje smatraju da djela nisu od imana pripadaju jednoj zajedničkoj sekti koja se zove murdžije.
Te sekte su: džehmije, kulabije, keramije, ešaire, maturidije, murdžijetul-fukaha.
Iako su se ove sekte usaglasile po pitanju djela, tj. da djela nisu od imana, razišle su se po pitanju definicije imana.
Definicija imana kod ovih sekti:
– Džehmije kažu: iman je samo spoznaja Allaha srcem (el-marifeh).
– Maturidije kažu: iman je samo vjerovanje (potvrda) srcem (tasdik).
– Ešaire kažu: iman je samo vjerovanje (potvrda) srcem (tasdik).
– Kulabije kažu: iman je vjerovanje (potvrda) srcem i očitovanje jezikom.
– Murdžijetul-fukaha kažu: iman je vjerovanje srcem i očitovanje jezikom.
Pošto djela kod ovih sekti nisu od imana, znači da svako ko makar i jednom izgovori la ilahe illellah postaje musliman, pa makar i ne radio ništa od islama, poput namaza, posta, zekata isl.
Zašto ove sekte smatraju da djela nisu sastavni dio imana?
Zato što smatraju da je iman jedna kruta cjelina, koja ne raste i ne opada, pa ako bi musliman uradio neki od velikih grijeha, narušio bi iman, a pošto je kod njih iman kruta cjelina (nije fleksibilna), narušio bi se iman u potpunosti, tj. poništio bi se iman, pa bi muslimani postali nevjernici, i da bi to izbjegli izbacili su djela iz imana, zatim da bi potvrdili svoja uvjerenja potražili su dokaze poput hadisa: ‘ko kaže la ilahe illallah ući će u Džennet’.
Gdje god se u svijetu Islam slabo praktikuje razlog je raširenost maturidijske i ešarijske akide.
Nasuprot murdžija su haridžije i mu'tezile.
Oni kažu ko kaže ‘la ilahe illallah’, postaje musliman, ali ako uradi veliki grijeh (poput konzumiranja alkohola), postaje nevjernik.
Zašto imaju ovakvo ubjeđenje?
Oni smatraju da su djela sastavni dio imana, ali i kod njih iman je jedna kruta cjelina, ne povećava se niti se smanjuje, pa ako musliman uradi neki od velikih grijeha, narušio je iman, a pošto je kod njih iman kruta cjelina, narušio je iman upotpunosti, tj. poništio se iman u potpunosti, i zbog toga postaje nevjernik, zatim da bi potvrdili svoja uvjerenja potražili su dokaze poput hadisa: ‘bludnik u trenutku dok čini blud nije vjernik, čovjek u trenutku dok pije alkohol nije vjernik’.
Gdje je istina?
Istina je uz Ehli sunnet vel džemat, oni smatraju sa su djela sastavni dio imana, iman je fleksibilna cjelina, povećava se i smanjuje, pa ako musliman uradi veliki grijeh, narušio je samo dio imana (jer je fleksibilna cjelina koja raste i opada), iman se smanjio i nije upotpunosti poništen, zato onaj ko uradi veliki grijeh kod njih je musliman grešnik, ili mu'min fasik. Svoje mišljenje izgradili su analizirajući sve dokaze, a ne samo jednu skupinu dokaza poput murdžija i haridžija.
Kako razumjeti hadis ‘ko kaže la ilahe illallah ući će u Džennet’?
Značenje hadisa je: ko izgovori riječi ‘la ilahe illallah’, znajući njeno značenje, i radeći ono na što upućuju te riječi, ući će u Džennet.
Ako bi neki nemusliman izgovorio riječi ‘la ilahe illallah’, ne znajući šta znače, da li bi postao musliman? – Sigurno ne bi, ulema je po ovom pitanju saglasna.
Značenje riječi ‘la ilahe illallah’ je nema istinskog božanstva osim Allaha, odnosno, potvrda da samo Allah zaslužuje da se obožava, te negiranje prava obožavanja bilo koga drugog osim Allaha.
Dakle, iz razumjevanja značenja ‘la ilahe illallah’ proizilazi da se Allah mora obožavati, pa onaj ko ne obožava Allaha puko izgovaranje ‘la ilahe illallah’ nema nikakve koristi.
Šejh Abdurrahman b. Hasan Ali Šejh veli: „Ko smatra da se pod riječima la ilahe illellah misli samo na puki govor, suprotstavio se uputi s kojom su došli poslanici i vjerovjesnici i slijedi put koji nije put mu'mina.“
Medžmu'ur-resail vel-mesailin-nedždijje, 4/298-299
Ovako su prve generacije razumijevale značenje riječi la ilahe illellah, na šta upućuju i riječi Hasana Basrija kada mu je neko rekao da će u Džennet ući onaj ko kaže la ilahe illellah. On je tada kazao:
„Onaj ko kaže la ilahe illellah i ispuni obaveze koje proizlaze iz tih riječi, ući će u Džennet.“
Tertibul-emalil-humejsijje, 1/16; Šerhu akideti ehlis-sunneh, 2/158
Kada je neko upitao Vehba b. Munebbiha: „Zar la ilahe illellah nije ključ Dženneta?“ On je kazao: „Naravno, ali svaki ključ ima svoje zupce. Ako dođeš sa ključem koji ima te zupce, biće ti otvoreno, dok u suprotnom neće.“
Bilježi ga Buhari kao muallek-predaju, str. 216; Ebu Nuajm, Hil'jetul-enbija, 4/66; Begavi, Šerhus-sunneh, 1/47
Pod zupcima se misli na uslove (šartove) ispravnosti la ilahe illellah, njih je sedam:
Prvi: Znanje da ne postoji niko drugi ko zaslužuje da bude obožavan mimo Allaha.
Drugi: Uvjerenje srcem u ispravnost tih riječi.
Treći: Pokornost i predanost njima, formalno i suštinski, i vanjštinom i nutrinom, a to su ibadeti i ostala dobra djela.
Četvrti: Prihvatanje svega onoga što iz tih riječi proizlazi, poput ibadeta.
Peti: Iskrenost u njima.
Šesti: Potvrda istinitosti tih riječi, ali ne samo riječima, nego i srcem.
Sedmi: Ljubav prema tim riječima kao i prema njenim sljedbenicima, te ljubav i mržnja zasnovani na njima.
Dakle, bez ibadeta nema ispravnog razumjevanja riječi ‘la ilahe illallah’, niti ispravne primjene tih riječi, a puko izgovaranje tih riječi bez ispravnog razumjevanja i primjene nema nikakvih rezultata niti vrijednosti.
To je ispravan stav i to je stav selefa i Ehli sunneta vel džemata.
Dakle, prve generacije muslimana su shvatile da puko izgovaranje riječi la ilahe illellah, ukoliko ih ne prate djela, a od kojih su na prvom mjestu namaz, nemaju nikakvu vrijednost, na to upućuju i sljedeći hadisi.
Prenosi se od lbnul-Omera da je Allahov Poslanik ﷺ rekao:
“Naređeno mi je da se borim protiv ljudi sve dok ne kažu la ilahe illellah (posvjedoče da nema istinskog boga osim Allaha) i da je Muhammed Allahov poslanik, dok ne počnu klanjati namaz i davati zekat.
Kada budu to radili, zaštitiće kod mene svoje živote i svoje imetke, osim kada to pravo islama zahtijeva, a njihov (konačni) obračun pripada Allahu.”
Bilježi ga Buhari, br. 25, i Muslim, br. 22
Prenosi se od Enesa b. Malika da je Allahov Poslanik ﷺ izjavio: “Naređeno mi je da se borim protiv ljudi sve dok ne očituju da nema istinskog boga osim Allaha.
A kada budu to izjavili, obavljali naš namaz, okretali se prema našoj kibli i prinosili žrtvu onako kao što mi koljemo, onda je, s tim njihovim postupkom, njihova krv i imovina za nas neprikosnovena, osim kada to pravda zahtijeva – a konačni njihov obračun pripada Allahu.”
Bilježi ga Buhari, br. 392
Ovi hadisi, kao i citati prvih generacija muslimana, ukazuju da čovjek nije musliman ako samo izgovori la ilahe illellah, već mora i klanjati, jer Poslanik ne prihvata samo šehadet da bi neko bio musliman, nego mora pored šehadeta i klanjati i ostale ibadete raditi.
A Allah najbolje zna
Mr Jakub Alagić
Preuzeto sa whatsapp grupe “Delil”
Vidi manjeJe li zabranjeno sijeljenje nakon jacije?
Pokuđeno je sijeljenje nakon jacija-namaza Ebu Berza, radijallahu anhu, pripovijeda da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, prezirao spavanje prije, a razgovaranje poslije jacija-namaza.60 Abdullah b. Mesud, radijallahu anhu, izjavio je: "Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, prezirao je dviše
Pokuđeno je sijeljenje nakon jacija-namaza
Ebu Berza, radijallahu anhu, pripovijeda da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, prezirao spavanje prije, a razgovaranje poslije jacija-namaza.60
Abdullah b. Mesud, radijallahu anhu, izjavio je: “Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, prezirao je da sijelimo poslije jacija-namaza.”61
Ovaj je isti ashab prenio sljedeće Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Nema bdijenja osim za dvije kategorije ljudi: za onoga ko klanja i za putnika. ‘62
Propisi vezani za poglavlje
Prvo, imam Et-Tirmizi zapisao je: “Ashabi su se podvojili kada se radi o bdijenju poslije jacija-namaza: neki od njih to smatraju pokuđenim, a drugi drže da to nije pokuđeno ako je riječ o stjecanju znanja, odnosno o svim drugim potrebama, a većina hadisa to dopušta.”63
Drugo, bdijenje je pokuđeno zato što to većinom uzrokuje da čovjek ne klanja noćni namaz i da prespava sabah-namaz.
Treće, kada je riječ o bdijenju po noći, misli se na činjenje dopuštenog, tim prije što se za haram, zabranjeno, ne može reći da je pokuđeno poslije jacije, niti bilo kada: haram je zabranjeno činiti u svakom vremenu.
Četvrto, ovdje pokuđenost nema općenit karakter jer se neke stvari izuzimaju na osnovu jasnih autentičnih hadisa: prvo, namaz i putovanje, i dokaz za to jeste gore navedena Ibn Mesudova, radijallahu anhu, izjava; drugo, stjecanje znanja i činjenje dobra, i za ovo je dokaz Enesovo, radijallahu anhu, predanje: “Jedne smo noći čekali da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, izađe pred nas, pa kada je bila ponoć, on je izašao, klanjao nam, a potom rekao: ‘Ljudi su klanjali i zaspali, a vi ste u namazu sve dok čekate drugi namaz: ” Hasan el-Basri govorio je: “Ljudi će biti u dobru dok dobro budu čekali.”64 A na osnovu toga imam El-Buhari u svome Es-S abihu naslovio je poglavlje: Bdijenje nakon jacija-namaza zbog stjecanja znanja i činjenja dobra; treće, gosti i porodica, a imam El Buhari u tome se smislu pozvao na Ebu Bekrovo, radijallahu anhu, bdijenje s gostima i svojom porodicom, a u to ulazi razgovor, milovanje porodice i savjetovanje; i, četvrto, obavljanje potreba drugim muslimanima, a za to je dokaz Omerovo, radijallahu anhu, predanje: “Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, znao je kod Ebu Bekra presjedjeti cijelu noć kada je riječ o potrebi muslimana, a jedne večeri i ja sam bdio s njima.”65
Peto, na prethodno se rješenje oslanjaju brojni islamski učenjaci. El Begavi rekao je: ” … a kada je riječ o bdijenju poslije jacija-namaza, ashabi i učenjaci nakon njih nemaju istovjetno mišljenje: neki su rekli da je to pokuđeno, pozivajući se na Ebu Berzino, radijallahu anhu, predanje. Između njih je i Seid b. el-Musejjib, koji je također prezirao spavanje prije, a bdijenje poslije jacija namaza. On je govorio: ‘Draže mi je prespavati jacija-namaz nego bespotrebno razgovarati poslije nje.’ Neki su učenjaci dopustili bdijenje kada je riječ o stjecanju znanja, općim potrebama: sijeljenju s porodicom, gostima, i većina hadisa to dopušta.”66
Komentirajući prethodno Omerovo, radijallahu anhu, predanje, imam Eš Ševkani zapisao je sljedeće: “Ovo predanje ukazuje da je bdijenje poslije jacija namaza dopušteno kada je riječ o vjerskoj potrebi, općoj ili posebnoj, a Ebu Berzino i Ibn Mesudovo, radijallahu anhum, i neka druga predanja govore da je bdijenje pokuđeno. To možemo usaglasiti tako što ćemo reći: hadisi koji zabranjuju bdijenje odnose se na beskoristan, a oni koji dopuštaju odnose se na koristan razgovor.
Ili ćemo reći: dokaz iz kojeg se razumije da su sijeljenje i bdijenje poslije jacija-namaza pokuđeni poseban je, tim prije što je razgovaranje i bdijenje radi neke opće koristi po muslimane dopušteno. En-Nevevi tvrdi: ‘Učenjaci su jednoglasni u mišljenju da je razgovaranje poslije jacija-namaza pokuđeno, osim ako se vodi koristan razgovor.’ Neki su učenjaci kazali: ‘Bdijenje poslije jacija-namaza pokuđeno je iz bojazni da čovjek ne zadrijema pred zoru i propusti klanjanje sabah-namaza u džematu, odnosno da ga ne klanja u njegovom pravom vremenu, odnosno pokuđeno je iz bojazni da onaj ko uobičava klanjati noću ili čitati Kur'an, odnosno iz bojazni da će čovjeka ophrvati lijenost tokom dana, zbog čega neće izvršiti obavezne i dobrovoljne ibadete.”67
———–
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 1. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
Vidi manjehttps://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-1.pdf
Je li zabranjeno spavati između akšama i jacije?
Pokuđeno je spavanje prije jacija-namaza Ebu Berza, radijallahu anhu, pripovijeda da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, prezirao spavanje prije jacija-namaza, a razgovaranje nakon tog namaza.58 Propisi vezani za poglavlje Prvo, većina hadisa ukazuje na to da je spavanje prije Jacija-namazaviše
Pokuđeno je spavanje prije jacija-namaza
Ebu Berza, radijallahu anhu, pripovijeda da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, prezirao spavanje prije jacija-namaza, a razgovaranje nakon tog namaza.58
Propisi vezani za poglavlje
Prvo, većina hadisa ukazuje na to da je spavanje prije Jacija-namaza pokuđeno. U tome je smislu Et-Tirmizi, 1 /314, izjavio: “Većina učenjaka drži da je spavanje prije jacija-namaza pokuđeno, kao i razgovaranje nakon nje. Neki su to ipak dopustili. Naime, Abdullah b. el-Mubarek rekao je: ‘Većina hadisa ukazuje na to da je to pokuđeno; neki su učenjaci dopustili spavanje prije jacija namaza u ramazanu.”‘
Drugo, Ibn Hadžer rekao je: “Oni koji su to dopustili oslanjaju se na većinu verzija s tim u vezi, ali to su uvjetovali postojanjem onoga ko će ga probuditi na namaz, odnosno to su dopustili onome ko obično ne prespava namasko vrijeme. Otuda je dobro što smo kazali da je uzrok zabrane bojazan od propuštanja namaza.”59
———–
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 1. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
Vidi manjehttps://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-1.pdf