Ometanje i sprečavanje trudnoće

Svih ovih godina sam se posebno posvećivao ovom fenomenu džinskog djelovanja i susretao se s brojnim slučajevima gdje su bračni parovi pokušavali “sve što je u njihovoj moći” da dobiju potomstvo, ali im nije polazilo za rukom, čak ni pomoću vantjelesne oplodnje. Da se razumijemo: naravno da Allah, subhanehu ve teala, određuje ko će i koliko će ko imati potomstva, što mi vjernici doživljavamo kao kader i iskušenje, ali mi često svojom načinom života naudimo sami sebi ili Allah, subhanehu ve teala, dozvoli da nam neko drugi naudi: džini, sihirbazi, uroci itd.

Susretao sam depresivne muškarce i žene, koji su godinama bili bez djece pa je Milostivi Gospodar dozvolio da samo jedna rukja njihovu tugu okrene u radost. Nerijetko se dešavalo, na zaprepaštenje pogođenih, da se javi džin iz oboljele osobe i da se “pohvali” kako on ometa ili ne da trudnoću, ili kako ubije plod. Najčešće su to zaljubljeni džini, koji to čine iz ljubomore, ili da bi diskreditirali i diskvalificirali muža ili suprugu i tako doveli do razvoda.

Allahova Mudrost je bezgranična. Najljepša etapa ovakvih rukji jest, pored trudnoće, povratak oboljelih Gospodaru i iskreno prakticiranje islama, nakon što se na ličnom tijelu uvjere u Mudrost Božijeg stvaranja. Zaista bih preporučio svima koji nemaju potomstvo, da im se prouči kur’anska rukja, prije nego im šejtan došapne da je to Božije određenje pa se oni ili pomire s tim, ili potroše silni imetak bez željenog cilja.

Džini i autizam kod djece

Moderna medicina je uglavnom u ćorsokaku kad je u pitanju autizam kod djece. Iako ova bolest nije baš tabu tema, ipak nam medicina nije ponudila skoro ništa osim velikog broja simptoma, teza i ekspertiza, a da i ne govorim o uspješnim terapijama i liječenju ove opake bolesti kod djece. Najčešće je riječ o defektnim genima ili o hormonalnoj disharmoniji i poremećaju čiji uzroci su nepoznati. Navodi se uzimanje droge i opojnih sredstava od strane roditelja, pušenje, nezdrava ishrana te različiti šokovi djece nakon rođenja ili teška neuropsihološka stanja roditelja prije rođenja djeteta, posebno majke za vrijeme trudnoće. Ili se jednostavno, kao obrazloženje, objašnjava bolest kao posljedica ničega konkretnog, bez defektnog rođenog ili nasljednog gena. Jednostavno se desi.

Roditelji ovakve djece uglavnom cio život vode teške psihičke borbe, sami sa sobom i sa okruženjem, doživljavajući iz dana u dan dvoličnu i zlobnu zluradost mnogih ljudi i sugrađana, pa čak i od članova vlastitih porodica.

Što se tiče islamskog naukovanja, mi znamo da pored svijeta ljudi postoje i drugi svjetovi od kojih je i svijet džina – duhovnih nevidljivih bića. Ne želim se upuštati u dokazivanje postojanja džina – njihovo postojanje je dio vjerovanja muslimana, niti želim dokazivati kako oni bitišu, šta rade i čime se bave, kojim razlogom su stvoreni, zašto postoji sjeverni i južni pol, zašto postoji zdravlje i bolest itd. O ovom je dovoljno pisano od strane eminentnih alima čije naslove možemo naći u mnogim islamskim bibliotekama; meni je više cilj podijeliti moje dugogodišnje iskustvo liječenja Kur’anom i dodira s nekim aspektima ove bolesti.

Jedno od načela liječenja djece jest da se kur’anska rukja uči roditeljima, ili u svakom slučaju majci oboljeloga djeteta. Nekad se radi o sihru a nekad o džinima koji su sami došli ili su bili uznemireni, ili se radi o zaljubljenom džinu, ali se skoro svaki put radi o zlobi i o osveti ili, pak, o nemaru oboljelog roditelja. Ne bih ulazio u detalje kad je iskušenje – iskušenje ili kad je iskušenje kazna – to bih ostavio kompetentnoj ulemi ali je činjenica da dosad nisam imao slučaj autizma a da jedan od roditelja, najčešće majka, nije pokazala reakcije na učenje rukje. Nesumnjivo je da džini mogu ući u tijela ljudi, pisali smo o tome na početku; imamo i sahih-hadise, ali mi malo znamo o tome šta se dešava kada je džin u tijelu. Kakva je to kombinacija? Mogu li džini izazvati bolest u tijelu osobe u kojoj se nalaze? Odgovor je da mogu i to onoliko koliko im Allah, azze ve a’la, dozvoli. Džini napadaju vitalne organe tijela, ali i kompletno tijelo! Utiču na ulogu hormona, izazivaju ciste, tumore, začepljuju vene i krvne sudove masnim i krvnim ugrušcima pa izazivaju moždane i srčane udare, različite epilepsije, impotentnost, neplodnost, različite psihoze i fobije, različite stomačne tegobe, bolove kostiju, zglobova, i ludila… Čak bih se usudio reći da džini prenose i različite virusne bolesti.

Da napomenem: ne mislim da je svaka bolest pruzrokovana od džina, jer ne smijemo s uma smetnuti Allahovo određenje! Ovo nije naučni rad već moje lično iskustvo sa hiljadama pacijenata.

Džin ljubavnik, naprimjer, nastani se u materici žene i pokušava uništiti tekućinu muškarca tako što nezamislivom brzinom bukvalno prolijeće kroz tekućinu dok je ne razrijedi do te mjere da više nije plodna ili kvalitetna. Izaziva ciste i tumore na grlu maternice. Uspije u tome onoliko koliko mu Allah to dozvoli. Uvjeren sam da džin u tijelu napada i plod majke i samu majku pa tako ga ošteti ili mu naškodi do te mjere da izazove i bolest koju medicina naziva autizam. Šteta na djetetu može biti vidljiva i dugotrajna, ili nevidljiva i da traje do određenog roka, a Allah, azze ve a’la, o svemu najbolje zna. Ako šteta nije trajna, terapija je učenje spleta ajeta (učenje rukje) majci i ocu istovremeno, pa ko od njih dvoje pokaže reakciju, rukja se nastavlja učiti u redovnim vremenskim razmacima dok osoba ne ozdravi, a napredak bi trebalo da se primijeti i kod oboljelog djeteta.

Pokornost Gospodaru od najranijih dana i stalna bogobojaznost svode makar “džinske bolesti” na minimum! Vodimo računa da li živimo uzornim islamskim životom! Vjernici nemaju intimni odnos prije braka, niti ga imaju za vrijeme menstruacije, ili u toaletu, na parkiralištu, u autu, u pijanom stanju, drogirani, “napušeni”, na javnim mjestima, nakon učinjenog teškog grijeha itd.

Islam je savršena vjera, a Muhammed, alejhisselam, najbolji učitelj. To potvrđuje i činjenica da u islamu postoji dova za svaku situaciju, takva detaljnost ne postoji u drugim religijama. Zamislimo, postoji čak i dova za ulazak i izlazak iz toaleta, kojom se štitimo od napasnika. U toalet ulazimo lijevom nogom te učimo dovu: “Allahumme inni euuzubike minel hubsi vel habaisi!” – “Gospodaru, utječem Ti se od nečistog i nečistih!” Toalet napuštamo desnom nogom, učeći: “Gufraneke!” – “Oprosti Bože!”

Tako, postoji i dova prije intimnog odnosa.

Dova koju ću navesti propisana je muškarcima da je uče prije spolnog odnosa, spomenuta je u hadisu Ibn Abbasa, r. a., da je Poslanik kazao: “Kada bi neko od vas prije spolnog odnosa kazao: ‘Bismillahi, Allahumme dženibneš-šejtane ve dženibiš-šejtane ma razektena’ (Bismillahi, Gospodaru sačuvaj nas od šejtana, i sačuvaj od šejtana ono čime nas opskrbiš), pa ako se iz tog odnosa rodi dijete, nikad mu šejtan neće moći nauditi.” (Buharija i Muslim)

Ne postoji prepreka da i supruga uči spomenutu dovu, jer je osnova da ne postoji razlika u propisima između muškaraca i žena.

Hfz. Fuad Seferagić

Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Vidi manje

Bismillahir-rahmanir-rahim

Odgovor na ovo pitanje upotpuniće se kroz četiri dijela.

Svojstva Uzvišenog Allaha su oduvijek i zauvijek

Ovo je akida selefa i akida Ehli sunneta i džemata. Imam Ebu Hanife veli:

On je oduvijek i zauvijek sa Svojim imenima i svojstvima.1

Imam Tahavi kaže:

On je Svoja svojstva imao oduvijek, prije nego je išta stvorio. Njihovo stvaranje nije Mu nadodalo nijedno svojstvo. Ista ona svojstva koja je imao u oduvjekosti, imat će i u zauvjekosti.2

Ibn Ebil-‘Izz el-Hanefī u komentaru spomenutih Tahavijinih riječi kaže:

Uzvišeni Allah permanentno posjeduje svojstva savršenosti, svojstva Bića i svojstva djelovanja (sifāt zātijja ve sifāt fi‘lijja). Nije dopušteno vjerovati da je Allah stekao neko svojstvo nakon što ga, prethodno, nije imao budući da su Njegova svojstva – uzvišen neka je On! – svojstva savršenosti pa bi neposjedovanje nekoga od njih predstavljalo manjkavost. Tako nije zamislivo da je On savršenost stekao nakon što se ranije odlikovao onim što joj je suprotno… poput stvaranja, oblikovanja, usmrćivanja, oživljavanja, uskraćivanja, izljeva darežljivosti, smotavanja (nebesa), uzdizanja, prilaženja, dolaženja, spuštanja, srdžbe, zadovoljstva i sličnoga, čime je On Sebe opisao i čime Ga je opisao Njegov Poslanik.3

Allah posjeduje najljepša imena i uzvišena svojstva i niko Mu nije sličan, uvijek i zauvijek je opisan sa svim Svojim osobinama, bez obzira što su neke osobine povezane sa Njegovim htjenjem i djelovanjem, i što će se to djelovanje dogoditi u budućnosti, poput: dolaska na Sudnji dan, viđenja Njegovog lica u džennetu, stvaranja novih stvorenja, itd.

Allahova imena i svojstva nisu ograničena sa određenim brojem, a dokaz tome je predaja koju prenosi Ibn Mesud u kojoj Poslanik صلى الله عليه وسلم kaže:

Molim Te svakim Tvojim imenom, kojim si Sebe nazvao, ili si ga u Knjizi objavio, ili si njemu podučio neko Svoje stvorenje, ili si ga kod Sebe sakrio, da učiniš Kur'an proljećem moga srca.4

Svako Allahovo ime sadrži i Njegovo svojstvo. Tako npr. Njegovo ime El-Alim (Sveznajući), ukazuje na Njegovu osobinu znanja, ime El-Hakim (Mudri) ukazuje na mudrost, imena Es-Semi'u (Onaj koji sve čuje) i El-Basir (Koji sve vidi) ukazuju na sluh i vid, ime El-Kadir (Moćni), ukazuje na Njegovu osobinu moć. Tako je i sa svim Njegovim lijepim imenima.

Dakle, oni koji ograničavaju Allaha sa 7 ili 8 osobina poput ešarija i maturidija, nemaju nikakav dokaz za to, oni pozivajući se na razum zapravo slijede svoje strasti, a suprostavljaju se i Kur'anu i sunnetu. Imam Ebu Hanifa veli:

Niko ne smije da o Allahovom Biću govori (po svome shvatanju), nego Ga je obavezan opisivati onim čime je On Sebe opisao. Niko o Njemu Uzvišenom neće govoriti shodno svome razumu.5

 

Govor je Allahovo svojstvo

Govor je Allahovo svojstvo, to je stvaran, istinski (pravi) govor koji se čuje. Allah priča kada hoće i kako hoće, pričao je u prošlosti i pričaće i u budućnosti. To je govor sa slovima, značenjem i glasom (zvukom). Ibn Ebil-‘Izz el-Hanefī veli:

Da je On, Uzvišeni, permanentni govornik, da govori kad hoće, u vremenu u kojem hoće i na način na koji hoće; da njime govori glasom koji se čuje; da je vrsta Njegovog govora oduvijeka, iako konkretni glas nije oduvijeki. Ovaj stav prenosi se od najvećih autoriteta (imama) hadisa i ehlu-sunneta. 6

Govor je Allahovo svojstvo, osobina, Njegov govor je istovremeno i lično svojstvo bića (sifatu-zatijje) i svojstvo djelovanja (sifatu-fi'lijje). To je svojstvo koje je nerazdvojivo od Allahovog Bića, oduvijek i zauvijek, a konkretni govor (np. sa Musaom) je i svojstvo koje se veže za Njegovu moć (el-kudreh) u svakom vremenu i koje se događa Njegovim htijenjem i djelovanjem. Jer Allah priča kada hoće, kako hoće i koliko hoće.

Pričao je u prošlosti, pričaće i u budućnosti, zbog toga se kaže da je Allahov govor istovremeno i lično svojstvo bića (sifatu-zatijje) i svojstvo djelovanja (sifatu-fi'lijje).

Allah se obraća melecima govorom koji se čuje, naređuje im šta će raditi.

Poznato je da se Allah Uzvišeni obraćao Musau:

I kad nam Musa dođe u određeno vrijeme, i kada mu se njegov Gospodar obrati govorom.7

U Kur'anu i sunnetu ima mnogo dokaza koji govore o tome da će se Allah, Uzvišeni, stanovnicima Dženneta i drugima obraćati govorom. Uzvišeni kaže:

Mir vama! – bit će riječi Gospodara Milostivog.8

Maturidije i ešarije, iako pripisuju Allahu osobinu govora, ipak je ne potvrđuju na ispravan način, upravo zbog uticaja skolaristike (ilmul-kelama), i zato što o Allahu pričaju na osnovu svog razuma a ne na osnovu Kur'ana i sunneta. Maturidije kažu:

Allahov govor sadrži smisao koji egzistira u Njegovom Biću a koji On stvara u nečemu mimo Sebe.9

Oni smatraju da je Božiji govor neki smisao koji egzistira po sebi, a koji se ne može čuti; koji se čuje samo onda kad Allah u zraku stvori glas.

Pogledati: Komentar Tahavijeve akide, str 158

Ežarije kažu:

Allahov govor to je jedan smisao koji opstoji po Allahovu Biću a koji se izražava kroz naredbu, zabranu, vijest i obavijest pa, ako je iskazan na arapskom jeziku tada je Kur’an, a ako je na hebrejskom tada je Tevrat.10

Kod maturidija i ešarija Allahov govor nije stvarni govor, to je jedna cjelina, jedno značenje unutar Allahovog, dželle šanuhu, bića (koja oduvijek opstoji po Allahovu Biću), taj govor se ne čuje od njega, nego je to samo unutarnji govor, nije povezan sa Njegovim htjenjem niti djelovanjem, tj. kažu Allah ne priča kada hoće i kako hoće, nije glas koji se čuje, nego je to govor u sebi koji se ne čuje.

Dakle, maturidije i ešarije ne potvrđuju Allahu osobinu govora na ispravan način.

 

Kur'an je Allahov govor

Kur'an je Allahov govor koji nije stvoren, to je govor riječima i značenjem, Allah ge je izgovorio onako kako Njemu dolikuje i svako onaj ko po ovom pitanju ima drugačije mišljenje, pogrešno je i ne prihvata se. Imam Tahavi veli:

Kur’an je Allahov govor, koji je potekao od Njega (On ga je izgovorio), na nama nepoznat način, izričajem i On ga je, odozgo, spustio Svome Poslaniku kao objavu, i vjernici to prihvataju kao istinu, potpuno uvjereni da je to, u stvarnosti, govor Allaha Uzvišenog, koji nije stvoren, kakav je slučaj s ljudskim govorom.11

Maturidije i ešarije kažu Kur'an nije Allahov istinski, pravi govor, nije ga istinski izgovorio, nego je to hićaja, tumačenje, o Allahovom govoru, a zove se Allahov govor alegorički (medžazen), koji upućuje na Allahov unutarnji govor.

Dakle, i po pitanju Kur'ana maturidije i ešarije nemaju ispravno vjerovanje.

 

Da li je Kur'an oduvijek postojao, pa i za vrijeme Tevrata, Indžila?

Kur'an je objavljivan 23 godine, Allah je izgovorio određene ajete u određeno vrijeme u određenim situacijama kroz period od 23 godine, Džibril bi čuo riječi (ajete) od Allaha i odmah ih prenio Poslaniku صلى الله عليه وسلم .Uzvišeni Allah kaže:

I kao Kur'an, sve dio po dio ga objavljujemo da bi ga ti ljudima malo po malo kazivao, i prema potrebi ga objavljujemo.12

Uzvišeni Allah kaže:

Oni koji ne vjeruju govore: Zašto mu Kur'an nije odjednom cijeli objavljen? A tako se objavljuje da bismo njime srce tvoje učvrstili, i Mi ga činimo razgovijetnim.13

Ibn Kesir u komentaru ovog ajeta kaže:

Uzvišeni Allah odgovara im na to pa kaže da ga je On objavio postepeno, tj. u toku dvadeset i tri godine, shodno realnim i stvarnim situacijama i događajima.

Dakle, Kur'an je Allahov govor koji je postepeno izgovoren, izgovaran je onda kada je objavljivan, Džibril je čuo određene ajete od Allaha, a on ga je odmah dostavio Poslaniku صلى الله عليه وسلم .Uzvišeni Allah kaže:

Allah je čuo riječi one koja se s tobom o mužu svome raspravljala.14

Iz ovog ajeta jasno se vidi da je Allah izgovorio ovaj ajet (govor) u vrijeme Poslanika صلى الله عليه وسلم , kada mu se jedna ashabijka žalila na svoga muža.

 

Zaključak

Allahov govor je oduvijek i zauvijek, ali Kur'an je Allah izgovorio u vrijeme objave, objavljivanja, tj. posle Tevrata, Indžila, Zebura ili neke druge nebeske knjige.

Napomena

Kur'an je napisan u Levhi Mahfuz, 50 000 godina prije nego je Allah stvorio nebesa i zemlju. Uzvišeni Allah kaže:

A ovo je Kur'an veličanstveni; na ploči pomno čuvanoj.15

Dakle, Kur'an je napisan u Levhi Mahfuz 50 000 godina prije nego što je Allah stvorio nebesa i zemlju, ali Allah ga je izgovorio onda kada je objavljen Poslaniku صلى الله عليه وسلم.

Allah kada je stvorio Kalem, a to je bilo 50 000 godina prije nego je Allah stvorio nebesa i zemlju, rekao mu je piši, pa je Kalem napisao sve što će se desiti do Sudnjeg dana, tj. napisao je sve što je Allah odredio da će se desiti do Sudnjeg dana, sve u detalje, a od toga je i objavljivanje Tevrata, Indžila, Zebura i Kur'ana.

Ovo se može pojasniti kroz stepene odredbe, tj. kadera.

Stepeni kadera (određenja) su:

1. El-‘ilm (Znanje)

2. El-kitabe (Pisanje)

3. El-mešie (Htjenje)

4. El-halk (Stvaranje)

Allah je oduvijek i zauvijek znao šta će se desiti, zatim je to zapisano u Levhi Mahfuz, zatim događaji se dešavaju samo Njegovim htjenjem, zatim stvara stvorenja kada hoće i koja hoće.

Allah je oduvijek znao da će Kur'an objaviti Muhamedu صلى الله عليه وسلم ,pa je to zapisano u Levhi Mahfuz, pa je odredio vrijeme i stvorio Muhameda صلى الله عليه وسلم i onda mu objavio Kur'an.

Dakle, Kur'an se nalazi u pisanoj formi u Levhi Mahfuz, kao i svi događaji, mali i veliki, sve u detalje, ali je izgovoren kada je objavljen.

Ovo je stav Ehli sunneta i džemata, a Allah najbolje zna.

 

---

1 El-fikhul-ekber, str. 301

2 Komentar Tahavijeve akide, str 93

3 Komentar Tahavijeve akide, str 94

4 Bilježi ga Hakim, br. 1877, i smatra ga ispravnim

5 Šerhul-akideti-tahavijje, 2/427

6 Komentar Tahavijeve akide, str 149

7 El-A'raf, 143

8 Ja-Sīn, 58

9 Komentar Tahavijeve akide, str 149

10 ibid

11 Komentar Tahavijeve akide, str 148

12 El-Isra, 106

13 El-Furkan, 32

14 El-Mudžadela, 1

15 El-Burudž, 21-22

 

---

mr. JAKUB ALAGIĆ

preuzeto sa whatsapp grupe DELIL: https://chat.whatsapp.com/DkGFQhWAyS9IdZMmBx1xeG

pruzemite pdf ovdje: https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/12/Da-li-je-Kuran-postojao-oduvijek.pdf

Vidi manje

Znaj, Allāh ti se smilovao, da je prvo što je Allāh naredio sinovima Ādemovim – nevjerstvo u tāgūta i īmān u Allāha Uzvišenog.

Kaže Uzvišeni Allāh:

”Mi smo svakom narodu poslanika poslali: ‘Allāhu se klanjajte, a tāgūta se klonite!’ ” 46

Nevjerstvo u tāgūta se ogleda u vjerovanju da je obožavanje bilo koga osim Allāha neispravno, da to ne čini i mrzi, da smatra nevjernicima one koji to čine i da ih drži za neprijatelje.

A vjerovanje u Allāha znači vjerovati da je samo Allāh Bog, jedini koji zaslužuje da bude obožavan, da se svi ‘ibādeti iskreno čine Njemu i nikom drugom, te ljubav prema iskrenim vjernicima i prijateljevanje s njima i mržnja prema mušricima i držanje njih za neprijatelje.

To je Ibrāhīmov millet, ko ga napusti prevario je samog sebe, Allāh ga je učinio najljepšim primjerom.

Kaže Uzvišeni:

”Divan uzor za vas je Ibrāhīm i oni koji su uz njega bili kada su narodu svome rekli: ‘Mi s vama nemamo ništa, a ni sa onima kojima se, umjesto Allāhu, klanjate; mi vas se odričemo, i neprijateljstvo i mržnja će između nas ostati sve dok ne budete u Allāha, Njega jedinog, vjerovali!’ – ali nisu riječi Ibrāhīmove ocu svome: ‘Ja ću se moliti da ti oprosti, ali te ne mogu od Allāha odbraniti.’ – Gospodaru naš, u Tebe se uzdamo i Tebi se obraćamo i Tebi ćemo se vratiti.” 47

Tāgūt je opći pojam. Svako onaj ko biva obožavan mimo Allāha, a zadovoljan je da bude obožavan bilo kojim vidom činjenjem ‘ibādeta, ili slijeđenjem, ili pokoravanjem u onome što je nepokornost prema Allāhu i Njegovom Poslaniku – je tāgūt.

Tāgūtā postoji mnogo, a pet je glavnih:

1. Šejtān. On poziva u obožavanje drugih mimo Allāha.

Kaže Uzvišeni:

”O sinovi Ādemovi, zar vam nisam naredio: ‘Ne klanjajte se šejtānu, on vam je neprijatelj otvoreni’.” 48

2. Nepravedni vladar koji mijenja Allāhove propise.

Kaže Uzvišeni:

”Zar ne vidiš one koji tvrde da vjeruju u ono što se objavljuje tebi i u ono što je objavljeno prije tebe pa ipak žele da im se pred tāgūtom sudi, a naređeno im je da zanevjeruju u njega? A šejtān želi da ih u veliku zabludu odvede.” 49

3. Ko sudi po nečemu što Allāh nije objavio.

Kaže Uzvišeni:

”Mi smo objavili Tewrāt, u kome je uputstvo i svjetlo. Po njemu su Jevrejima sudili vjerovjesnici, koji su bili Allāhu poslušni i čestiti ljudi, i učeni, od kojih je traženo da čuvaju Allāhovu knjigu, i oni su nad njom bdjeli. Zato se, kada budete sudili, ne bojte ljudi, već se bojte Mene, i ne zamjenjujte riječi Moje za nešto što malo vrijedi! A oni koji ne sude prema onome što je Allāh objavio, oni su pravi nevjernici.” 50

4. Ko tvrdi da poznaje gajb (skriveno) mimo Allāha.

Kaže Uzvišeni:

”On tajne zna i On tajne svoje ne otkriva nikome, osim onome koga On za poslanika odabere; zato On i ispred njega i iza njega postavlja one koji će ga čuvati.” 51

I kaže:

”U Njega su ključevi svih tajni, samo ih On zna, i On jedini zna šta je na kopnu i šta je u moru, i nijedan list ne opadne, a da On za nj ne zna; i nema zrna u tminama Zemlje niti ičega svježeg niti ičega suhog, ničega što nije u jasnoj Knjizi.” 52

5. Ko bude obožavan i bude zadovoljan time.

Kaže Uzvišeni:

”A onoga od njih koji bi rekao: ‘Ja sam, doista, pored Njega, bog!’ – kaznili bismo džehennemom, jer Mi tako kažnjavamo nasilnike.” 53

Znaj da čovjek neće biti vjernik u Allāha sve dok ne zanevjeruje u tāgūta.

Kaže Uzvišeni Allāh:

”U vjeru nema prisiljavanja – Pravi put se jasno razlikuje od zablude! Onaj ko ne vjeruje u tāgūta, a vjeruje u Allāha – drži se za najčvršću vezu, koja se neće prekinuti. – A Allāh sve čuje i zna.” 54

Pravi put je Muhammedova, sallallāhu ‘alejhi we sellem, vjera, zabluda je Ebū Džehlova vjera, a najčvršća veza je svjedočenje da nema istinskog božanstva mimo Allāha. To svjedočenje sastoji se od negacije i potvrde. Negira se činjenje ‘ibādeta bilo kome osim Allāhu, a potvrđuje se činjenje svih vrsta ‘ibādeta samo Allāhu Jedinom koji nema suparnika.

Neka je hvala Allāhu, Čijom se dobrotom upotpunjavaju dobra djela.

---

46 sūra en-Nahl, 36. ājet

47 sūra el-Mumtehine, 4. ājet

48 sūra Jā-Sīn, 60. ājet

49 sūra en-Nisā’, 60. ājet

50 sūra el-Mā'ide, 44. ājet

51 sūra el-Džinn, 26. i 27. ājet

52 sūra el-En'ām, 59. ājet

53 sūra el-Enbijā’, 29. ājet

54 sūra el-Beqare, 256. ājet

 

———–

Iz knjige “Obaveze koje je dužan spoznati svaki musliman i muslimanka”

Autor: šejhul-islām Muhammed bin ’Abdul Wehhāb

Vidi manje