Ibn Abbas, radijallahu anhu, jednom je prilikom rekao: “Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je mijenjanje životinje za životinju uz odgodu plaćanja.”191

Semura b. Džundub, radijallahu anhu, izjavio je: “Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je mijenjanje životinje za životinju na kredit.” 192

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, imam El-Begavi zapisao je: “Svi učenjaci dopuštali su prodavanje jedne životinje za dvije za gotovinu, bez obzira na to radilo se o jednoj vrsti životinja ili o različitim vrstama.”193 Na ovo nas upućuje Džabirovo, radijallahu anhu, predanje u kojem stoji da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Neispravno je mijenjati dvije životinje za jednu uz odgodu plaćanja, ali nema smetnje u tome ako se primopredaja izvrši odmah. ‘194

Drugo, razmatrajući ovo pitanje, hadiski ekspert Et-Tirmizi rekao je: “Ashabi, tabiini i kasniji učenjaci smatrali su da je zabranjeno mijenjanje životinje za životinju uz odgodu plaćanja. To je stav Sufjana es-Sevrija, učenjaka Kufe i mišljenje imama Ahmeda. Međutim, neki ashabi i neki učenjaci, između ostalih, Šafi i Ishak b. Rahavejh, to su dopuštali.”195

S tim u vezi je El-Begavi rekao sljedeće: “Oni učenjaci koji dopuštaju mijenjanje životinje za životinju uz odgodu plaćanja povode se za predanjem Abdullaha b. Amra b. el-Asa u kojem stoji da mu je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, naredio da opremi vojsku, a kada je nestalo deva, naredio mu je da mlađe deve koje su date kao zekat, mijenja za starije jednu mlađu za dvije starije.”196

Rekao sam: ovaj su hadis zabilježili sljedeći muhadisi: Ebu Davud (3357), Ahmed (6593 i 7025), El-Hakim, 2/56 i 57, Ed-Darekutni, 3/69, i El-Bejheki, 5/287, s poremećenim lancem prenosilaca, a u kojem također postoje nepoznati prenosioci. Međutim, hadis je prenesen i s drugim lancem prenosilaca: Vehb – Ibn Džurejdž, Amr b. Suajb – njegov otac Šuajb – Šuajbov otac, a njega su zabilježili Ed-Darekutni, 3/69, a s njegovim, dobrim lancem prenosilaca El-Bejheki, 5/298. Njegov je lanac prenosilaca dobar zbog Amra b. Šuajba, njegovog oca Šuajba i njegovog oca, dok su ostali prenosioci pouzdani. Ovdje je Ibn Džurejdž jasno izjavio da je hadis čuo. Njega je autentičnim okarakterizirao El-Bejheki, a Ibn Hadžer veli: “Njegov je lanac prenosilaca jak.”197

Treće, oni učenjaci koji zabranjuju mijenjanje životinje za životinju uz odgodu plaćanja razilaze se na nekoliko mišljenja kada se radi o ovom pitanju. Između ostalih, ta su mišljenja sljedeća: prvo, ako se radi o različitim vrstama životinja, to je dopušteno, a ako se radi o istoj vrsti, tada je zabranjeno, i ovo je Malikov stav, ali to El-Begavi odbija: ” .. .i to je dokaz da podudaranje u vrsti životinja, odnosno različitost nije mjerodavna kada je riječ o tom pitanju”198; drugo, po El-Bejhekiju, 5/288, neki su učenjaci protumačili da je takva trgovina zabranjena ako se životinja proda na odgodu plaćanja s obje strane, i tada se radi o dugu na dug, a Allah, dželle šanuhu, najbolje zna.

Četvrto, čovjek teži mišljenju za koje se opredijelio imam Eš Ševkani: “Imam Šafi kaže da se ovdje misli na odgodu plaćanja obje strane, jer iz hadisa se može i to shvatiti, kao što se može shvatiti da se odnosi na odgodu plaćanja jedne strane; ako je odgoda s obje strane, to je slično prodaji nepostojećeg za nepostojeće, a to je, po mišljenju svih učenjaka, zabranjeno. Oni koji zabranjuju ovakvu trgovinu svoj stav dokazuju Semurinim predanjem, predanjem Džabira b. Semure, Ibn Abbasovom, radijallahu anhum, izjavom i nekim drugim predanjima koji se tiču pitanja. Na dokazivanje predanjem Abdullaha b. Amra odgovorili su rekavši da je hadis derogiran (ali nije nepoznato da se derogaciji pribjegava samo ako je ustanovljeno koji je od dva dokaza potonji, a o tome u ovom slučaju ne postoji predanje). Dakle, nije nam preostalo ništa drugo nego da pokušamo usaglasiti ove dokaze, ili reći da su oprečni. Neki su učenjaci kazali da se predanja mogu usaglasiti na način na koji ih je usaglasio imam Šafi, međutim, to zavisi od toga je li mijenjanje životinje za životinju uz odgodu plaćanja ispravno nazvati trgovinom nepostojećeg za nepostojeće. Ako je to u duhu arapskog jezika, odnosno ako je to u skladu sa Šerijatom, onda je uredu, u protivnom nesumnjivo je da su hadisi koji zabranjuju ovakvu trgovinu – iako su ponaosob diskutabilni, ali su preneseni vjerodostojnim lancima prenosilaca preko tri ashaba: Semure, Džabira b. Semure i Ibn Abbasa, i međusobno se pojačavaju – ispravniji od Ibn Amrovog, radijallahu anhu, predanja koje je diskutabilno, posebno kada imamo na umu da su Et-Tirmizi i lbnul-Džarud Semurino predanje okarakterizirati autentičnim, i to je drugi odlučujući dokaz. A treći odlučujući dokaz jeste pravilo u usuli-fikhu koje glasi: “Dokaz koji nešto zabranjuje preferira se nad dokazom koji tu istu stvar dopušta.” A kada je riječ o izjavama ashaba o tom pitanju, u njima ne može biti argument; kada bismo rekli da je izjava ashaba argument, ovdje taj princip ne bi važio jer su te njihove izjave oprečne.”199

____________
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf

Isječak iz odgovora…

…kamata se dijeli na dvije vrste. Prva vrsta jeste kamata vrijednosti (ribel-fadl), koja se uzima, odnosno daje prilikom mijenjanja robe podložne kamati. A druga je vrsta kamata odgađanja (riben-nesia), i to je kamata koja se uzima, odnosno daje prilikom vraćanja veće sume novca od one koja je uzeta u pozajmici.

Pročitaj detaljno na linku ispod:

https://pitajucene.com/pitanje/sta-je-zabranjeno-kada-je-rijec-o-razmjeni-novca/

____________
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf

Ibn Omer, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio muzabenu, a to je kompenzacija robe (plodova) na osnovu mjerenja, i kompenzacija grožđica za grožđe, također na osnovu mjerenja.162

U drugoj verziji stoji: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je muzabenu, a to je kompenzacija plodova za plodove: ako postoji višak, pripada prodavcu; ako se desi manjak, snos1 ga prodavac.”163

Ovaj isti ashab govorio je: “Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je muzabenu, a to je predavanje palmovika za hurme na osnovu mjerenja, odnosno kompenzacija grožđa za grožđice na osnovu mjerenja, odnosno kompenzacija usjeva za hranu na osnovu mjerenja – sve je to Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio.”164

Ebu Seid el-Hudri, radijallahu anhu, pripovijeda da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio muzabenu i muhakalu; muzabena je kompenzacija plodova za hurme na palmi. 165

Ibn Abbas, radijallahu anhu, govorio je: ”Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je muhakalu i muzabenu.”166

Zejd b. Ebu Ajjaš upitao je Sa'da b. Ebu Vekkasa, radijallahu anhu, o kompenzaciji bejdaa za sult 167, pa ga je Sa'd upitao: “A šta je bolje: bejda ili sult?” “Bejda’, odgovori Zejd pa mu je to Sa'd zabranio, rekavši: “Čuo sam kako su neki ljudi upitali Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, u vezi s kompenzacijom hurmi za rutab, nedozrele hurme, pa ih je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao: ‘Hoće li se količina rutaba smanjiti kada se osuši!’ ‘Hoće, smanjit će se’, odgovoriše, i Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, to im je zabranio.”168

Bešir b. Jesar, štićenik plemena Benu Harisa, rekao je da su ga Rafia b. Hadidž i Sehl b. Ebu Hasma izvijestili da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio muzabenu, kompenzaciju plodova za hurme, ali kada je riječ o predavanju hurmi na stablu, to je dopustio.169

Džabir b. Abdullah, radijallahu anhu, rekao je: “Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je muhakalu, muzabenu, muhaberu i prodavanje plodova dok se ne pokaže da će godina biti uspješna; trgovina se vrši samo zlatnicima i srebrenjacima, ali dopustio je predavanje hurmi na palmi.”170

Ata je govorio: “Džabir nam je ovo objasnio rekavši: ‘Muhabera je zakupljivanje plodne zemlje kada čovjek vlasniku zemlje daje dio prinosa, muzabena je kompenzacija rutaba za zrele hurme, a muhakala je kompenzacija plodova za žito u klasu.”‘

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, muzabena i muhakala zabranjene su. Prva se odnosi na palme, a potonja na žitarice. El-Begavi napominje: ”Većina učenjaka smatrala je da su muzabena i muhakala ništavne kupoprodaje.”171

Drugo, ovaj isti imam zapisao je: “Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: ‘Hoće li se količina rutaba smanjiti kada se osuši!’ nisu upitnog, već potvrdnog karaktera; tim riječima Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, htio je ashabe upozoriti na razlog zabrane, jer smanjenje količine nedozrelih hurmi kada se osuše, jasna je stvar svakom razumnom čovjeku. Ovaj je hadis dokaz da je kompenzacija istovrsne hrane zabranjena (to je mišljenje većine učenjaka), ako je jedna sirova a druga suha, kao naprimjer, kompenzacija rutaba za suhe hurme, grožđa za grožđice, sirovog za suho meso.”172

Treće, iz muzabene se izuzima kompenzacija hurmi za plodove na palmi. To je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dopustio, što prenosi nekoliko ashaba, radijallahu anhum. Vlasnici plantaža palmi običavali su dati siromašnim ljudima nekoliko palmi na korištenje, kao što su vlasnici stoke običavali dati ovcu ili devu na korištenje, ali to bi vlasniku donosilo štetu, i zato je islam dopustio kompenzaciju hurmi za plodove na palmi. Međutim, to nije ispravno ako količina hurmi prelazi pet veseka 173, na osnovu Ebu Hurejrine, radijallahu anhu, izjave: “Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, dopustio je kompenzaciju hunni za hurme na palmi ako se radi o manjoj količini od pet veseka.”174

____________
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf

Trgovina sinin, ili, kako je još zovu, muavema, jeste predavanje plodova na stablu dvije ili više godina unaprijed, tj. predavanje plodova koji se nisu pojavili. Ovakva je trgovina zabranjena i neispravna jer je to, zapravo, predavanje onoga što ne postoji.

____________
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf

Zabranjeno je prodavanje ovce koja nije pomuzena nekoliko dana (da bi izgledalo da daje više mlijeka)

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, pripovijedao je da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Neka se ne dočekuju trgovci izvan grada; nemojte trgovati na trgovinu jedni drugih, nemojte lažno licitirati; neka mještanin ne prodaje za beduina; i nemojte prodavati onu ovcu ili devu koju niste pomuzli nekoliko dana, a onaj ko kupi takvu životinju, nakon što je pomuze, ima pravo na jednu od dvije stvari: ako je njome zadovoljan, zadržat će je, a ako nije, vratit će je i još će dati četiri pregršti hurmi. ”96

Ovaj isti ashab pripovijedao je da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada čovjek želi prodati devu muzaru ili ovcu, neka ne izbjegava njenu mužu da bi se nakupilo mlijeka u vimenu. ”97

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, zabranjeno je izbjegavanje muže domaćih životinja: deva, sitne stoke i krava prije njihove prodaje. Naime, narod izbjegava mužu tih životinja nekoliko dana kako bi se nakupilo mlijeka u vimenu i kako bi kupac pomislio da ta životinja daje mnogo mlijeka, pa je zbog toga više plati, ali nakon nekoliko dana objelodani mu se da je njezin vlasnik nije pomuzao nekoliko dana.

Drugo, kada je riječ o izbjegavanju muže, to je zabranjeno samo glede onih životinja koje čovjek namjerava prodati, ali čovjeku nije zabranjeno da ne muze određenu životinju nekoliko dana, da se nakupi mlijeka za njegovu djecu, gosta i sl. Ovo je mišljenje zastupao imam El-Buhari. On je naslovio poglavlje: Zabranjeno je izibjegavanje muže onih domaćih žijvotinja: deva, krava i sitne stoke koje su na prodaju. Ovo ide u prilog mišljenju učenjaka, jer su oni rekli da je to zabranjeno zato što je to oblik prevare.

Treće, onaj ko kupi životinju koja nije pomuzena nekoliko dana ima pravo da je vrati, ali i da je zadrži.

Četvrto, onaj ko vrati takvu životinju, vlasniku životinje kao nadoknadu mora dati četiri pregršti hurmi, na osnovu navedenog hadisa i na osnovu Ibn Mesudove, radijallahu anhu, izjave: “Ko kupi životinju koja nije pomuzena nekoliko dana, pa je vrati, neka uz nju da još četiri pregršti hurmi.”98

Peto, pravo na vraćanje robe traje tri dana, na osnovu jedne verzije Ebu Hurejrinog, radijallahu anhu, hadisa u kojoj stoji: ”Onaj ko kupi žvotinju koja nije pomuzena nekoliko dana ima tri dana da je vrati ako je vrati, neka uz nju da još četiri pregršti hrane, ali neka ne daje pšenicu. ”99

A ovo vremensko ograničenje počinje od vremena kada kupljenu životinju pomuze njen novi vlasnik, jer se prevara tek tada može objelodaniti, a Allah, dželle šanuhu, najbolje zna.

Šesto, Ibn Hadžer zapisao je sljedeće: “Prema vanjskom značenju ovog hadisa ravnala se većina učenjaka. To je stav Ebu Hurejre i Ibn Mesuda, i niko od ashaba nije im se u tome suprotstavljao. To su mišljenje zastupali brojni tabiini i mnogi učenjaci iz kasnijih generacija. O osnovi ovog pitanja većina hanefijskih autoriteta ima suprotno mišljenje, a o njegovim detaljima suprotan stav imaju njihovi drugi učenjaci. Zufer ne dijeli mišljenje autoriteta svog mezheba, on se saglasio s mišljenjem većine učenjaka.”100

Sedmo, prigovor hanefijskih učenjaka ovom hadisu neosnovan je, time su štetu nanijeli samo sebi. Dovoljno je samo znati za ovo njihovo mišljenje, njega zapravo ne vrijedi ni spominjati, i, Allaha mi, nema potrebe objašnjavati njegovu neosnovanost, jer suprotstavljanje Poslanikovim, sallallahu alejhi ve sellem, ashabima i njihovo optuživanje za nerazumijevanje dovoljan je pokazatelj da je Svevišnji Allah ostavio na cjedilu onoga ko tako čini. Zar Ebu Hurejra, radijallahu anhu, nije imao posebno pamćenje u odnosu na druge ashabe! Njemu je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, učio dovu za dobro pamćenje, ashabi su mu posvjedočili da je imao izuzetno pamćenje; on je prenosilac islama.

Ibn Hadžer u djelu Fethul-Bari, 4/364, detaljno je govorio o stvarima na koje se pozivaju hanefijski učenjaci kada se radi o ovom pitanju, i detaljno je odgovorio na sve njihove sumnje. To je divno učinio, nema se šta dodati. Zato treba konsultirati tu studiju, ona je skupocjena i rijetka.

____________
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf