Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Da li je dozvoljeno brati noću i žeti noću?
Husejn b. Alija, radijallahu anhu, nekom je prilikom izjavio: "Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je berbu hurmi noću i žetvu noću." 11 Propisi u vezi s poglavljem Prvo, zabranjeni su berba i žetva noću (to je svijet radio sakrivajući se od siromaha), na osnovu sljedećeg ajeta: " .. .više
Husejn b. Alija, radijallahu anhu, nekom je prilikom izjavio: “Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je berbu hurmi noću i žetvu noću.” 11
Propisi u vezi s poglavljem
Prvo, zabranjeni su berba i žetva noću (to je svijet radio sakrivajući se od siromaha), na osnovu sljedećeg ajeta: ” .. .i podajte na dan žetve i berbe ono na šta drugi pravo imaju … ” (El-En'am, 1 41)
Imam El-Bejheki zabilježio je da je Džafer b. Muhammed, prenosilac navedenog predanja, Husejnove riječi protumačio rekavši: “Mislim da su berba i žetva noću zabranjeni zbog toga što je to narod činio kako bi izbjegao dati udio siromasima.”
Ja velim da je u pravu. Berba i žetva noću zabranjeni su kako muslimani ne bi upali u ono u šta su upali vlasnici bašče koji su se bili dogovorili da svoju bašču oberu noću, e da nijedan siromah u nju ne uđe. Svevišnji je Allah o njima objavio ajete u suri El-Kalem, gdje je ukazao na njihov loš završetak, a Allah, dželle šanuhu, najbolje zna.
Drugo, neki učenjaci ipak smatraju da su žetva i berba noću zabranjeni iz bojazni od opasnih gmizavaca, i njihovo je obrazloženje donekle prihvatljivo, ali preteže obrazloženje onih učenjaka koji su kazali da je to zabranjeno kako bi se izbjeglo bježanje od obaveza prema siromašnima i potrebitima.
____________
Vidi manjeIz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf
Šta je zabranjeno u napoličarstvu i iznajmljivanju zemlje?
Rafi b. Hadidž, radijallahu anhu, govorio je: "Mi, Medinjani, bavili smo se ratarstvom više od ostalih ljudi ... Davali smo zemlju u zakup i govorili: 'Ova parcela pripada meni, a ova tebi!', i možda je prva parcela bila plodna, a potonja nije, pa nam je to Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem,više
Rafi b. Hadidž, radijallahu anhu, govorio je: “Mi, Medinjani, bavili smo se ratarstvom više od ostalih ljudi … Davali smo zemlju u zakup i govorili: ‘Ova parcela pripada meni, a ova tebi!’, i možda je prva parcela bila plodna, a potonja nije, pa nam je to Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio. “6
Sabit b. ed-Dahhak, radijallahu anhu, veli: “Resulullah je, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio napoličarstvo.”7
Propisi u vezi s poglavljem
Prvo, zabrana u vezi s ovim pitanjem odnosi se na ugovor s nepoznatim uvjetom, a pomoću kojeg se čini nepravda, kao, naprimjer, da čovjek sebi odredi poseban dio parcele ili prihoda. U jednoj Muslimovoj verziji stoji da je Hanzala b. Kajs el-Ensari rekao: “Upitao sam Rafija b. Hadidža u vezi s unajmljivanjem zemlje za zlatnike ili srebrenjake, pa mi je odgovorio: ‘To nije problematično. Ljudi su za vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jedni drugima davali pod zakup vodene jarkove, obale korita, uzvišice potoka i parcele, pa bi određena parcela rodila, a druga ne bi. I kako su pod zakup davali samo te stvari, Resulullah je, sallallahu alejhi ve sellem, to zabranio. A dopušteno je parcelu dati pod zakup za poznat iznos.”‘
Evo o tome i izjava nekih islamskih autoriteta.
” … dakle, ovaj hadis ukazuje na to da je zabranjeno ono napoličarstvo u kojem se čini nepravda i postoji nepoznanica, a to može dovesti do svađe”, napominje hadiski ekspert Eš-Ševkani. 8
“Zabranjen je onaj zakup koji bi, zbog postojećeg rizika, a nakon razmatranja, zabranili ljudi koji su upućeni u propise o halalu i haramu”, ističe El-Lejs b. Sa'd.9
Ibn Hadžer veli: “Ova je El-Lejsova izjava u skladu s mišljenjem većine islamskih učenjaka koji zabranjuju ono davanje zemlje pod zakup u kojem će neko biti prevaren i u kojem postoji nepoznanica, uostalom, učenjaci nisu zabranjivali iznajmljivanje zemlje za novac.”10
Drugo, u vezi s uzimanjem zemlje pod zakup za dio prinosa, islamski učenjaci imaju podijeljena mišljenja. Pa ipak, preteže stav da je to dopušteno, na osnovu sljedećih dokaza: prvo, Ibn Abbas, radijallahu anhu, izjavio je: “Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nije zabranio uzimanje zemlje pod zakup za dio prinosa, već je rekao: Da ustupi drugom muslimanu svoju zemlju na korištenje, bolje je čovjeku nego da od njega uizma nadoknadu”, a Poslanik je, sallallahu alejhi ve sellem, time želio u muslimanima probuditi osjećaj samilosti; drugo, Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, dao je Židovima na Hajberu zemlju pod zakup pod uvjetom da mu daju pola prinosa, i taj je ugovor važio do Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi ve sellem, smrti; i, treće, Rafi je izjavio: ” … a dopušteno je parcelu dati pod zakup za poznat iznos.”
Treće, dopušteno je davanje zemlje pod zakup za novac, a Allah, dželle šanuhu, opet, najbolje zna.
____________
Vidi manjeIz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf
Je li dozvoljeno angažirati na ubiranju zekata onoga ko to traži?
Ehu Musa el-Eša'ri, radijallahu anhu, pripovijeda: "Došao sam kod Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, sa svoja dva suplemenika i rekao: 'Nisam znao da ova dvojica žele raditi na ubiranju zekata!', a Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, reče: 'Nećemo angažirati', ili je rekao: 'Mi ne angaviše
Ehu Musa el-Eša'ri, radijallahu anhu, pripovijeda: “Došao sam kod Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, sa svoja dva suplemenika i rekao: ‘Nisam znao da ova dvojica žele raditi na ubiranju zekata!’, a Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Nećemo angažirati’, ili je rekao: ‘Mi ne angažiramo na ubiranju zekata onoga ko to od nas traži!'” 38
Propisi u vezi s poglavljem
Prvo, zabranjeno je uposliti na ubiranju zekata onoga ko to traži od vladara, utoliko jer je to traženje pokazatelj njegove pohlepe, a muslimanski se ummet mora čuvati od pohlepnih ljudi.
Drugo, namjesništva i ubiranje zekata treba smatrati obavezom, a ne privilegijom.
____________
Vidi manjeIz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf
Je li dozvoljeno uzimanje nadoknade za rasplod životinja?
Ibn Omer, radijallahu anhu, govorio je: "Vjerovjesnik je, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio iznajmljivanje mužjaka za rasplod."25 Džabir, radijallahu anhu, jednom je prilikom izjavio: "Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je iznajmljivanje dromedara za rasplod."26 Ebu Hurejra, radijviše
Ibn Omer, radijallahu anhu, govorio je: “Vjerovjesnik je, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio iznajmljivanje mužjaka za rasplod.”25
Džabir, radijallahu anhu, jednom je prilikom izjavio: “Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je iznajmljivanje dromedara za rasplod.”26
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, tvrdi: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je uzimanje nadoknade za hidžamu, zarađivanje na trgovini psima i na iznajmljivanju mužjaka za rasplod.”27
Ebu Seid el-Hudri, radijallahu anhu, kaže: “Božiji je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio iznajmljivanje mužjaka za rasplod.”28
Propisi u vezi s poglavljem
Prvo, zabranjeno je iznajmljivanje mužjaka za oplodnju ženke, ta se zarada smatra haram-imetkom. S tim u vezi, imam El-Begavi ostavio je sljedeći zapis: “Po većini ashaba i pravnika, zabranjeno je iznajmljivanje mužjaka za oplodnju ženke.”29
Drugo, međutim, imam Malik drži da je to dopušteno. Ovaj se islamski autoritet u tome pozvao na opću korist (masleha mursela). Iznajmljivanje mužjaka za oplodnju ženke dopušta analogno pozajmici, iznajmljivanju dojilje i oprašivanju palmi. Još kaže da bi se razmnožavanje životinja prekinulo ako bismo zabranili iznajmljivanje mužjaka za rasplod.
No, učenjaci nisu prihvatali ovo Malikovo obrazloženje. “Ono za šta postoji zabrana u sunnetu ne može se dopustiti na osnovu analogije”, upozorio je imam El-Begavi.30 A Eš-Ševkani veli: ” … ta je analogija ništavna, neprihvadjiva je.”31
Treće, kada je riječ o ovom pitanju, u islamu su preporučene sljedeće dvije stvari: prvo, besplatno ustupanje mužjaka za oplodnju ženke, na osnovu Džabirovog, radijallahu anhu, predanja u kojem stoji da je neko upitao Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, u vezi s čovjek ovim obavezama prema devama, na šta je odgovorio: “Obaveza je dati mlijeka prilikom muže na pojilištu, ustupiti vedro, ustupiti mužjaka za rasplod, dati devu na korištenje i dati je u svrhe na Allahovom putu”32; i, druga, onome ko dobije besplatno mužjaka za oplodnju dopušteno je, ako to želi, dati vlasniku mužjaka nadoknadu, na osnovu Enesovog, radijallahu anhu, predanja u kojem stoji da je neki čovjek iz plemena Kilab upitao Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, u vezi s iznajmljivanjem mužjaka za rasplod, pa mu je to Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio. Čovjek, opet, objasni: “Allahov Poslaniče, nama bude ustupljen mužjak za oplodnju, pa dobrovoljno damo nadoknadu, i to Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, dopusti.”33
Et-Tirrnizi kaže: “Neki su učenjaci dopustili uzimanje poklona kao oblik dobrovoljne nadoknade.”34
El-Begavi tvrdi: “Nema smetnje da čovjek ustupi mužjaka za rasplod, a dopušteno je primanje poklona od čovjeka koji je unajmio mužjaka za rasplod.”35
____________
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf
Je li dozvoljeno prodati kuću ili zemlju a da je ne ponudimo prvo suvlasniku?
Džabir, radijallahu anhu, pripovijeda da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Onaj čovjek koji je suvlasnik u devama, odnosno u palmama nema pravo prodati svoj dio sve dok taj imetak prvo ne ponudi suvlasniku, jer, ako mu se dopadne, kupit će ga, a ako mu se ne dopadne, odustat će odviše
Džabir, radijallahu anhu, pripovijeda da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Onaj čovjek koji je suvlasnik u devama, odnosno u palmama nema pravo prodati svoj dio sve dok taj imetak prvo ne ponudi suvlasniku, jer, ako mu se dopadne, kupit će ga, a ako mu se ne dopadne, odustat će od kupovine. ”l
Propisi u vezi s poglavljem
Prvo, učenjaci su jednoglasni u mišljenju da je šufa, pravo prvokupnje utemeljeno Šerijatom. Pravo prvokupnje ustvari je kupnja dionice od njenog suvlasnika, po cijeni po kojoj bi je onaj prodao trećem licu.
Drugo, pravo prvokupnje je neopozivo pravo koje polaže suvlasnik, ali samo kada je riječ o onome što nije podijeljeno. Džabir, radijallahu anhu, izjavio je: ”Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, odredio je pravo prvokupnje u svemu što nije podijeljeno, ali kada se imetak podijeli i put označi na zemlji, tada pravo prvokupnje ne vrijedi.”2
El-Begavi napominje: “Učenjaci su jednoglasni u mišljenju da suvlasnici imaju pravo prvokupnje djeljive četvrtine koju prodaje njen suvlasnik po kupljenoj cijeni. Ako svoju dionicu mijenja za protuvrijednost u odjeći, odnosno robovima, tada će u obzir uzeti cijenu po kojoj je kupio robu.”3
Treće, pravo prvokupnje utemeljeno je u svemu, i nema razlike kada se radi o životinjama, pokretninama i nekretninama.
Četvrto, kada se, naprimjer, na zemlji jasno odredi granica, tada se isključuje pravo prvokupnje. To nam govori da pravo prvokupnje zavisi od fizičke izmiješanosti određenog imetka, a ne od njegove blizine.
Peto, razmatrajući pitanje prava prvokupnje, imam El-Begavi veli: “Kada je riječ o tome ima li komšija pravo prvokupnje, islamski učenjaci imaju podijeljena mišljenja. Većina ashaba i kasnijih učenjaka: Omer, Osman, stanovnici Medine, Seid b. el-Musejjib, Sulejman b. Jesar, Omer b. Abdulaziz, Ez-Zuhri, Jahja b. Seid el-Ensari, Rebi b. Ebu Abdurrahman, Malik, El-Evzai, Šafi, Ahmed, lshak i Ebu Sevr smatraju da komšija nema pravo prvokupnje, drukčije rečeno, pravo prvokupnje odnosi se isključivo na zajedničko vlasništvo, a ne na ono što je već podijeljeno. Međutim, neki ashabi i neki drugi učenjaci: Sufjan es-Sevri, Ibnul-Mubarek i hanefijski autoriteti smatraju da komšija ima pravo prvokupnje, osim što hanefijski pravnici kažu da suvlasnik ima prednost nad komšijom.”4
Ja velim da se oni učenjaci koji smatraju da komšija ima pravo prvokupnje pozivaju na sljedeća dva hadisa: Rafi, radijallahu anhu, prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom rekao: ”Komšija polaže najveće pravo na sve ono što je u blizini njegove kuće”5; Semura b. Džundub, radijallahu anhu, prenio je sljedeće Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: ”Komšija polaže najveće pravo na kuću svog komšije. ‘6
Međutim, oni učenjaci koji ovo isključuju odgovorili su na ovakvo dokazivanje, a taj je odgovor sažeo El-Begavi rekavši: “U hadisu se ne spominje pravo prvokupnje, moguće je da se mislilo na to pravo, a moguće je da se mislilo na to da komšija polaže najveće pravo na dobročinstvo i pomoć, kao što stoji da je Aiša, radijallahu anha, upitala: ‘Božiji Poslaniče, imam dvojicu komšija, pa kojem ću od njih dati kurbansko meso?’ Na to joj je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio: ‘Onome čija je kuća bliže tvojoj kući. ‘ 7 Ako se u hadisu mislilo na pravo prvokupnje, onda moramo reći da se izraz džar (komšija) odnosi na suvlasnika, e da bismo uskladili te hadise, jer nekada se suvlasnik naziva džarom, tim prije jer su poslovni partneri tjesnije vezani nego komšije: komšija s čovjekom ne dijeli kuću, a poslovni je partner dijeli. Na ovakvo nas shvatanje upućuju Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: ” . .polaže najveće pravo . . . ‘, a taj se izraz upotrebljava kada se govori o nekom ko ima najveće pravo na nešto, i suvlasnik u određenom imetku polaže najveće pravo na njega.”8 Isto ovako govorio je i hafiz Ibn Hadžer.9
Šesto, u vezi s ovim pitanjem, neki su učenjaci uskladili naoko oprečne hadise, pozivajući se na Džabirovo, radijallahu anhu, predanje u kojem stoji da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao sljedeće: “Komšija polaže najveće pravo na zemlju svog komšije ako je put do te zemlje isti; ako je pak komšija odsutan, čovjek će sačekati njegov povratak. ” 10
Jedan od tih učenjaka jeste i lbnul-Dževzi, koji je u djelu Et Tenkih zapisao sljedeće: “Treba znati da je predanje Abdulmelika b. Ebu Sulejmana autentično, a između njega i poznate verzije Džabirovog, radijallahu anhu, predanja: ‘Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, odredio je pravo prvokupnje u svemu što nije podijeljeno, ali kada se imetak podijeli i put označi na zemlji, tada pravo prvokupnje ne vrijedi’ – nema oprečnosti. U Abdulmelikovom predanju stoji: ” .. ako je put do te zemlje isti’, a u Džabirovom predanju nije negirano pravo prvokupnje, osim ako se označi put na zemlji. Stoga, možemo kazati ovako: ako su komšije suvlasnici u bunaru, odnosno u krovu, odnosno u putu, tada komšija polaže najveće pravo na dionicu svoga komšije, na osnovu Abdulmelikovog predanja, ali, ako nisu suvlasnici u tom imetku, tada on nema pravo prvokupnje, na osnovu poznate verzije Džabirovog, radijallahu anhu, predanja.”ll
Ovo je pitanje imam Eš-Ševkani ovako razmatrao: “Navedene je hadise moguće uskladiti ako u obzir uzmemo verziju u kojoj stoji: ‘ … ako je put do te zemlje isti . . . ‘ Naime, iz ovog se hadisa razumije da pravo prvokupnje uopće ne zavisi od blizine ako put do zemlje nije isti, i pogriješili su oni učenjaci koji prihvataju Abdulmelikovu verziju tvrdeći da je ona poseban dokaz koji se mora pretpostaviti općem dokazu. Mišljenje da komšija ima pravo prvokupnje ako je put do zemlje isti, zastupali su neki šafijski autoriteti, a tom njihovom mišljenju u prilog ide činjenica da je pravo prvokupnje propisano radi sprečavanja štete, a šteta se većinom nanosi u zajedničkom imetku ili u fizičkom pristupu zemlji, a tu štetu obično trpe suvlasnici jedni od drugih. I uzimanje u obzir tih rijetkih slučajeva iziskuje potvrđivanje prava prvokupnje, makar njihov imetak ne bio fizički blizu. Ponekad čovjek ima štetu od svoga komšije, kao, naprimjer, da ga zaklanja od sunca, vidi njegovo ženskinje, osjeti neugodan miris iz njegove kuće, čuje galamu i određene zabranjene zvukove, i tada nijedan učenjak ne smatra da tu postoji pravo prvokupnje. Naime, šteta koja se rijetko dešava nije mjerodavna u Šerijatu, jer je Zakonodavac propise doveo u zavisan odnos samo s učestalim pojavama. Kada bismo i pretpostaviti da se izraz džar (komšija) u arapskom jeziku koristi u svom osnovnom značenju, tj . u značenju čovjeka koji živi blizu nekoga, ali nije suvlasnik u njegovom imetku, i tada bismo morali kazati da se ovaj izraz odnosi na onoga komšiju koji dijeli isti put sa svojim komšijom. Možemo zaključiti da pravo prvokupnje ne zavisi od blizine, i to je ispravno mišljenje.”12
____________
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf
Kakva je trgovina habelul-habela?
Ibn Omer, radijallahu anhu, rekao je: "Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je trgovinu habelul-habela.''1 U drugoj verziji stoji: "Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je trgovinu habelul-habela, a nju su zaključivali pagani. Naime, ljudi su, prodajući devu, prodavali iviše
Ibn Omer, radijallahu anhu, rekao je: “Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je trgovinu habelul-habela.”1
U drugoj verziji stoji: “Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je trgovinu habelul-habela, a nju su zaključivali pagani. Naime, ljudi su, prodajući devu, prodavali i mladunče u utrobi te nepostojeće mladunče tog mladunčeta.”2
Propisi u vezi s poglavljem
Spomenuta je trgovina zabranjena zato što u njoj postoji prevara – uvjetovanje roka plaćanja u kojem postoje dvije nepoznate stvari.
S tim u vezi, Et-Tirmizi je zapisao ovo: “Učenjaci su smatrali da je trgovina habelul-habela neispravna jer u sebi sadrži garer.”3
El-Begavi je zapisao sljedeće: ”Većina učenjaka smatra da nije dopušteno predavanje mladunčeta koje će donijeti na svijet mladunče (to je paganski način trgovanja), jer je to predavanje nepostojeće robe. Također je neispravno prodavanje mladunčeta u utrobi, makar cijena bila tačno određena, jer se i ovdje radi o nepoznatom roku dolaska na svijet toga mladunčeta.”4
A Ibn Hibban veli: “Trgovina habelul-habela izgleda ovako: čovjek kupi devu, ali je njenom vlasniku ne isplati sve dok ona ne donese na svijet mladunče, pa dok i to mladunče ne donese mladunče na svijet. Ovdje je riječ o roku plaćanja koji za sobom povlači dvije nepoznate stvari. Ovakva je trgovina zabranjena.”S
____________
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf
Je li dozvoljeno prodavati muzičke instrumente?
Ebu Umama, radijallahu anhu, izjavio je da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom rekao: ''Nemojte prodavati muzičke instrumente, i nemojte ih kupovati, i nemojte nikoga poučavati da na njima svira! Nema nikakvog dobra u trgovini muzičkim instrumentima, a zarađivanje je na njima zviše
Ebu Umama, radijallahu anhu, izjavio je da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom rekao: ”Nemojte prodavati muzičke instrumente, i nemojte ih kupovati, i nemojte nikoga poučavati da na njima svira! Nema nikakvog dobra u trgovini muzičkim instrumentima, a zarađivanje je na njima zabranjeno. ”
“Sljedeći ajet: ‘Ima ljudi koji kupuju lehvel-hadis, da bi, ne znajući koliki je to grijeh, s Allahovog puta odvodili .. .’ (Lukman, 6) objavljen je u vezi s muzičkim instrumentima”, govorio je Umama.249
Propisi u vezi s poglavljem
Prvo, izraz lehvul-hadis, spomenut u ajetu odnosi se na muzičke instrumente. Tumačeći navedeni ajet, Ibn Mesud, radijallahu anhu, tri se puta zakleo: “Tako mi Onoga pored Koga nema drugog boga, ovaj se ajet odnosi na muziku.”250 I stoga treba znati da je zabranjeno trgovati muzičkim instrumentima.
Drugo, imam je El-Bejheki u svome djelu Es-Sunen, 10/223, naslovio poglavlje: Grijeh profesionalnog pjevača ili pjevačice koji su poznati po pjevanju.
O takvima imam Šafi veli: “Od njih se ne prihvata svjedočenje, jer se bave zabranjenom razonodom koja je slična laži. Onaj ko se bavi pjevanjem smatra se bezumnikom koji uništava svoju muževnost. I čovjek koji je zadovoljan upotrebom muzičkih instrumenata nipodaštava taj grijeh, makar ga i ne dopuštao direktno.”
Treće, trgovina muzičkim instrumentima danas je svakodnevnica, a pjevanje je postala nauka koji se izučava u školama, na institutima i univerzitetima. Za pjevačicu se kaže da je umjetnica, a za pjevača da je umjetnik. Skoro da nema radiostanice koja ne emitira muziku i pjesme, Allah nas sačuvao od smutnje!
Četvrto, navedeni Ebu Umamin, radijallahu anhu, hadis jasan je dokaz da je upotreba muzičkih instrumenata zabranjena. To je pitanje detaljno obradio imam Ibn Kajjim el-Dževzijja u djelima Igasetul-lehfan i El-Kelamu ala mes'eletis-sema, a te njegove izvanredne studije treba svakako pročitati.
____________
Vidi manjeIz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf
Je li dozvoljeno mijenjanje životinje za meso?
Semura b. Džundub, radijallahu anhu, govorio je: "Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je mijenjanje ovce za meso."229 Seid b. el-Musejjib prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio mijenjanje životinje za meso.230 U tome je smislu preneseno spojeno predanje od Ibviše
Semura b. Džundub, radijallahu anhu, govorio je: “Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je mijenjanje ovce za meso.”229
Seid b. el-Musejjib prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio mijenjanje životinje za meso.230
U tome je smislu preneseno spojeno predanje od Ibn Omera, radijallahu anhu, ali u njegovom lancu prenosilaca postoji slabost. Isto tako, preneseno je predanje od El-Kasima b. Ebu Bezze, a ono je mursel.
Propisi u vezi s poglavljem
Prvo, u vezi s navedenim hadisima, Eš-Ševkani napominje: ”Vidi se da, ako uzmemo u obzir mnoštvo puteva, ova predanja mogu poslužiti kao dokaz da nije dopušteno mijenjanje životinje za meso.”231
Drugo, ” … a nekolicina učenjaka ipak smatra da je mijenjanje životinje za meso dopušteno; tome je mišljenju težio El-Muzeni, ako hadis koji o tom govori nije autentičan. O ovom pitanju postoji i drugo mišljenje, a njega zastupaju učenjaci do čijeg se mišljenja drži. Oni tako smatraju, jer životinje ne spadaju u imetak koji podilazi pod kamatu, tim prije jer je dopušteno zamijeniti jednu životinju za dvije, i otuda je mijenjanje životinje za meso trgovina imetkom koji podržava kamatu, ali u toj trgovini nema kamate. Prema analogiji, to je dopušteno; ako je onaj hadis autentičan, onda ćemo postupati prema njemu, a zapostaviti analogiju”, ističe El-Begavi. 232
Ja kažem da se ovo El-Begavijevo mišljenje može pobiti na sljedeći način: prvo, njegove riječi: ” … tim prije jer je dopušteno zamijeniti jednu životinju za dvije” moraju se ograničiti na to da je takva trgovina dopuštena pod uvjetom da se plaća u gotovini, odnosno kada je riječ o odgodi plaćanja, učenjaci su se razišli u mišljenju, a ispravno je da je to zabranjeno (o tome smo već govorili); i, drugo, hadis je autentičan, na osnovu mnoštva predanja koji ga pojačavaju, i obaveza je postupati prema njemu.
____________
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf
Je li dozvoljeno prodavanje robe koju čovjek ne posjeduje?
Amr b. Šuajb prenosi od svoga oca Šuajba, a on od svoga oca da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Zabranjena je trgovina u kojoj se uvjetuje davanje pozajmice, dva ugovora u jednom, zarađivanje na nesigurnoj robi i prodavanje onoga što čovjek ne posjeduje. ' 226 Hakim b. Hizam pripoviviše
Amr b. Šuajb prenosi od svoga oca Šuajba, a on od svoga oca da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Zabranjena je trgovina u kojoj se uvjetuje davanje pozajmice, dva ugovora u jednom, zarađivanje na nesigurnoj robi i prodavanje onoga što čovjek ne posjeduje. ‘ 226
Hakim b. Hizam pripovijedao je: “Rekao sam: ‘Allahov Poslaniče, ponekad mi se obrati čovjek koji želi kupiti robu koju ja ne posjedujem, pa mogu li mu prodati robu koja se nalazi na pijaci?’ Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, odgovori: ‘Ne smiješ prodati ono što ne posjeduješ!”‘227
Propisi u vezi s poglavljem
Prvo, zabranjeno je prodavanje robe koju čovjek ne posjeduje, odnosno čije preuzimanje nije u njegovoj moći, kao, naprimjer, prodavanje otetog roba koji se nalazi u rukama onoga ko ga je oteo, predavanje odbjeglog roba za koga se ne zna gdje obitava, prodavanje ptica izvan kafeza koje se obično ne vraćaju u kafez i sl.
Drugo, razmatrajući ovo pitanje, hadiski ekspert Eš-Ševkani rekao je: “Iz vanjskog značenja hadisa zaključuje se da je zabranjeno predavanje one robe koju čovjek ne posjeduje, odnosno koju ne može preuzeti. Iz te se zabrane izuzima selem, plaćanje unaprijed, i dokazi koji iziskuju da je selem dopušten posebni su, oni pobliže određuju ovu zabranu općenitog karaktera. Stoga roba koja se nalazi u okrilju kupca ima status robe koja je prisutna, odnosno robe koja je preuzeta.”228
____________
Vidi manjeIz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf
Je li dozvoljena trgovina u kojoj se uvjetuje davanje pozajmice?
Amr b. Šuajb prenosi od svoga oca Šuajba, a on od svoga oca da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Zabranjena je trgovina u kojoj se uvjetuje davanje pozajmice, dva ugovora u jednom, zarađivanje na nesigurnoj robi i prodavanje onoga što čovjek ne pojeduje. ''225 Propisi u vezi s poglavviše
Amr b. Šuajb prenosi od svoga oca Šuajba, a on od svoga oca da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Zabranjena je trgovina u kojoj se uvjetuje davanje pozajmice, dva ugovora u jednom, zarađivanje na nesigurnoj robi i prodavanje onoga što čovjek ne pojeduje. ”225
Propisi u vezi s poglavljem
Prvo, uvjetna je trgovina zabranjena. Ona izgleda ovako: čovjek nekome pozajmi novac, pa mu zbog te svoje pozajmice proda robu po višoj cijeni. Ili da čovjek nekome kaže: “Prodat ću ti kuću za hiljadu zlatnika, pod uvjetom da mi u ime avansa daš stotinu zlatnika za drugu robu.”
Drugo, zabranjeno je postavljanje dvojakog uvjeta u jednoj trgovini, a to je da čovjek nekome kaže: “Prodat ću ti tu i tu robu za toliko i toliko novaca u gotovini, a za toliko i toliko na odgodu plaćanja.” O ovome smo govorili u poglavlju: Zabra’!}enaje kupovina uz otplatu na rate.
Treće, zabranjeno je trgovanje s nesigurnom robom, tj. da čovjek kupi robu i proda je prije nego što je preuzme, a o tome smo govorili u poglavlju: Zabranjeno je prodavanje hrane prije njenog preuzimanja.
____________
Vidi manjeIz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf