Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Smiju li se postavljati uvjeti koji nisu u skladu sa Kur'anom?
Aiša, radijallahu anha, prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao sljedeće: "Šta je narodu pa postavlja uvjete koji nisu utemeljeni Allahovom Knjigom!? Niko nema pravo postavljati uvjete koji nisu utemeljeni Allahovom Knjigom, makar se radilo o stotinu uvjeta. ''l Propisi u vezi sviše
Aiša, radijallahu anha, prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao sljedeće: “Šta je narodu pa postavlja uvjete koji nisu utemeljeni Allahovom Knjigom!? Niko nema pravo postavljati uvjete koji nisu utemeljeni Allahovom Knjigom, makar se radilo o stotinu uvjeta. ”l
Propisi u vezi s poglavljem
Prvo, zabranjeno je postavljanje onih uvjeta koji se suprotstavljaju časnom Kur'anu i Resulullahovom, sallallahu alejhi ve sellem, sunnetu, kao, naprimjer, da se uvjetuje prodaja velaa, ili da ženska osoba uvjetuje nekom čovjeku da razvede svoju suprugu kako bi se ona udala za njega, ili traženje pristanka na kupoprodaju uz uvjet itd., a o tim se pitanjima može pročitati u odgovarajućim poglavljima ovog djela.
Drugo, ništavan je svaki uvjet koji nije u skladu s Kur'anom i Hadisom, makar se radilo o stotinu uvjeta. Allahov je, dželle šanuhu, uvjet pravosnažan, i on se mora preferirati. Omer je, radijallahu anhu, govorio: “Ništavan je svaki uvjet koji se suprotstavlja Kur'anu, pa makar se radilo o stotinu uvjeta.”2
____________
Vidi manjeIz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf
Je li dozvoljeno kvarenje međuljudskih odnosa?
Ebud-Derda, radijallahu anhu, pripovijeda da je Poslanik, sallallahu alejhi v e sellem, upitao: "Želite li da vam kažem šta je vrednije od posta i obavljanja noćnog namaza?" Ashabi su odgovorili da žele, pa im Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, reče: "Izmirivanje muslimana, jer je kvarenje odnviše
Ebud-Derda, radijallahu anhu, pripovijeda da je Poslanik, sallallahu alejhi v e sellem, upitao: “Želite li da vam kažem šta je vrednije od posta i obavljanja noćnog namaza?” Ashabi su odgovorili da žele, pa im Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, reče: “Izmirivanje muslimana, jer je kvarenje odnosa medu ljudima pogubno djelo.”4
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi sljedeće Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Čuvajte se loših odnosa, to je pogubno!”5
Propisi u vezi s poglavljem
Prvo, izmirivanje međuljudskih odnosa štiti društvo od raskola i nesloge.
Drugo, zabranjeno je narušavati međuljudske odnose, jer to donosi mržnju i zavist i u potpunosti potire privrženost islamu.
____________
Vidi manjeIz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf
Kakav je propis sklapanje nepravedne nagodbe?
Aiša, radijallahu anha, veli da je Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ko nešto novo uvede u vjeru, što nije od nje, to se odbija. ''l Zejd b. Halid el-Džuheni i Ebu Hurejra, radijallahu anhum, ispričali su: "Neki je beduin došao i rekao: 'Allahov Poslaniče, presudi nam u skladu sviše
Aiša, radijallahu anha, veli da je Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko nešto novo uvede u vjeru, što nije od nje, to se odbija. ”l
Zejd b. Halid el-Džuheni i Ebu Hurejra, radijallahu anhum, ispričali su: “Neki je beduin došao i rekao: ‘Allahov Poslaniče, presudi nam u skladu s Allahovom knjigom!’, a i njegov parničar pristade na to rekavši: ‘Istinu ovaj veli! Presudi nam u skladu s Allahovom knjigom!’ Beduin, napokon, reče: ‘Ovaj moj sin bio je najamnik kod ovog čovjeka i počinio nemoral s njegovom suprugom. Meni su kazali da se moj sin mora kamenovati, ali sam otkupio njegov prijestup davši obespravljenom stotinu ovaca i robinju. Kada sam o tome upitao učene, rekli su mi da moj sin mora biti bičevan sa stotinu udaraca biča i prognan na godinu dana.’ Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Allaha mi, presudit ću vam u skladu s Allahovom knjigom! Robinju i stado vrati, tvoj je sin zaslužio kaznu od stotinu udaraca biča i progon na godinu dana. A ti, o Unejse’, obrati se Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, ashabu Unejsu, ‘sutradan porani i kamenuj suprugu ovog čovjeka. ‘ Unejs je i postupio onako kako mu je rekao Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.”2
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenio je sljedeće Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: ‘Dopuštena je nagodba među muslimanima, osim one nagodbe pomoću koje se dopušta zabranjeno, a zabranjuje dopušteno. ”3
Propisi u vezi s poglavljem
Prvo, neispravna nagodba nije punovažna, a onome od koga se neispravnom nagodbom nešto uzme, to mu se mora vratiti.
Drugo, zabranjeno je sklapanje nepravedne nagodbe, na osnovu Resulullahovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: ”Robinju i stado vrati… “, utoliko prije jer se radilo o nagodbi pomoću koje se pokušala izbjeći šerijatska kazna, a u tome je mijenjanje Allahovih, dželle šanuhu, propisa, a zabranjeno je ono u čemu je mijenjanje propisa islama, to je nepravda.
____________
Vidi manjeIz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf
Da li se prihvata svjedočenje od mnogobožaca?
Allah, dželle šanuhu, kaže: " ... zato smo među njih neprijateljstvo i mržnju do Sudnjeg dana ubacili ... " (El-Maida, 1 4) Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: 'Nemojte vjerovati u ono što govore sljedbenici Knjige, a nemojte ih ni utjerivaliviše
Allah, dželle šanuhu, kaže: ” … zato smo među njih neprijateljstvo i mržnju do Sudnjeg dana ubacili … ” (El-Maida, 1 4)
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Nemojte vjerovati u ono što govore sljedbenici Knjige, a nemojte ih ni utjerivali u laž već proučite ajet: ‘Recite: ‘Mi vjerujemo u Allaha i u ono što se objavljuje nama … “‘25
Abdullah b. Abbas, radijallahu anhu, govorio je: “Kako možete pitati sljedbenike Knjige o nečemu, a vaša Objava, koja je data Resulullahu, sallallahu alejhi ve sellem, novija je, čitate je onako kako je objavljena! Štaviše, Kur'an vam kaže da su sljedbenici Knjige izmijenili i iskrivili Allahove riječi, te svojim rukama napisali novu knjigu i rekli: ‘To je od Allaha’, e da bi iz toga neznatnu korist izvukli. Zar vam vaša Objava nije dovoljna, pa njih pitate! Allaha mi, ja nisam doživio da oni nas pitaju o onome što je nama objavljeno.”26
Propisi u vezi s poglavljem
Prvo, svjedočenje se nevjernika protiv muslimana ne može prihvatiti ni u kojem slučaju. Izuzetak je putovanje na kojem treba svjedok musliman, a nema ga. Svevišnji Allah kaže: “O vjernici, kada vam se približi smrt, prilikom davanja oporuke neka vam posvjedoče dvojica pravednih rođaka vaših ili neka druga dvojica, koji nisu vaši – ako ste na putu, a pojave se znaci smrti. A ako posumnjate, zadržite ih poslije obavljene molitve i neka se Allahom zakunu: ‘Mi zakletvu ni za kakvu cijenu nećemo prodati makar se radilo i o kakvom rođaku i svjedočenje koje je Allah propisao nećemo uskratiti, jer bismo tada bili, doista, grešnici.”‘ (El-Maida, 106)
Drugo, također se ne prihvata svjedočenje pripadnika određene vjere protiv pripadnika druge vjere. Eš-Sabi je to dokazivao 14. ajetom sure El-Maida.
Treće, dopušteno je prihvatiti svjedočenje protiv istovjerca. Evo šta o tome kaže Ibn Hadžer: “Ovo je najprihvatljivije mišljenje jer se istovjerci ne mogu optužiti za dizanje optužnice po vjerskoj osnovi.”27
Četvrto, muslimani su pošteni, njihovo se svjedočenje prihvata. A, također, oni svjedoče protiv sljedbenika svih ostalih vjera, jer ih je Svevišnji Allah učinio svjedocima protiv ljudi.
____________
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf
Je li dozvoljeno prekomjerno hvaljenje nekoga?
Ebu Musa el-Eša'ri, radijallahu anhu, govori da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, čuo nekog čovjeka kako pretjerano hvali drugu osobu pa je rekao: 'Uništili ste ga!", ili je rekao: ''Slomili ste njegova leđa!"21 Ebu Bekra, radijallahu anhu, kazivao je da je neki čovjek spomenut u Poslaniviše
Ebu Musa el-Eša'ri, radijallahu anhu, govori da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, čuo nekog čovjeka kako pretjerano hvali drugu osobu pa je rekao: ‘Uništili ste ga!”, ili je rekao: ”Slomili ste njegova leđa!”21
Ebu Bekra, radijallahu anhu, kazivao je da je neki čovjek spomenut u Poslanikovom, sallallahu alejhi ve sellem, prisustvu, pa ga je jedan od prisutnih pohvalio. Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, na to reče: ‘Teško ti se! Slomio si vrat svome prijatelju”, ponavljajući to više puta, a potom kaza: “Ako čovjek nekoga mora pohvaliti, neka kaže: ‘Smatram da je takav i takav’, ako zaista smatra da je takav, i neka doda: ‘Pred Allahom će račun polagati, a ja nikoga pred Allahom ne hvalim!”‘22
Ebu Ma'mer je pripovijedao: “Neki je čovjek ustao i stao hvaliti jednog zapovjednika, pa je El-Mikdad počeo na njega bacati prašinu i govoriti: ‘Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, naredio nam je da bacimo prašinu u lice onih koji mnogo hvale.”‘23
Muavija, radijallahu anhu, izjavio je: “Čuo sam Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da govori: ‘Čuvajte se međusobnog hvaljenja, to je ubistvo. “24
Propisi u vezi s poglavljem
Prvo, zabranjeno je međusobno hvaljenje, time se napada onaj koji se hvali, on se lahko može uzoholiti, pa nastradati, hvaljenjem se uništava čovjek. K tome, onaj koji hvali druge često iznosi neistinu.
Drugo, onu osobu koja često hvali druge ljude (i na taj im način nanosi štetu) dopušteno je kazniti bacanjem prašine u njeno lice, kao što je uradio El-Mikdad, prenosilac hadisa, a njegovo se tumačenje pretpostavlja tumačenju onih učenjaka koji kažu da onaj hadis znači: lišite svega onoga ko vas hvali, ništa mu ne dajte!
Treće, ako osoba zna da je neko dobar čovjek, neka kaže: “Smatram da je takav i takav, pred Allahom će račun polagati, a ja nikog pred Allahom ne hvalim.” Na taj način izjašnjava se da sudi prema onome što vidi, a unutrašnjost prepušta Onome Koji čovjeka najbolje poznaje i Koji će s njim račun svidjeti. Neka čovjek nipošto ne kaže: “Siguran sam, znam da je taj i taj takav i takav!”
Četvrto, kada bi ih neko pohvalio pred njima, dobri bi prethodnici govorili: “Moj Allahu, oprosti mi ono što oni ne znaju o meni, nemoj me kazniti zbog njihovih pohvala i učini da budem bolji nego što o meni misle!” Po autentičnom predanju, tako je govorio Ebu Bekr, radijallahu anhu.
____________
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf
Mogu li lopovi i bludnici svjedočiti?
Allah je rekao: "One koji okrive poštene žene, a ne dokažu to s četiri svjedoka, s osamdeset udara biča izbičujte i nikada više svjedočenje njihovo ne primajte; to su nečasni ljudi, osim onih koji se poslije toga pokaju i poprave, jer Allah prašta i samilostan je." (EnNur, 4-5) Amr b. Šuajb prenosiviše
Allah je rekao: “One koji okrive poštene žene, a ne dokažu to s četiri svjedoka, s osamdeset udara biča izbičujte i nikada više svjedočenje njihovo ne primajte; to su nečasni ljudi, osim onih koji se poslije toga pokaju i poprave, jer Allah prašta i samilostan je.” (EnNur, 4-5)
Amr b. Šuajb prenosi od svoga oca, koji je prenio od svoga oca da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao sljedeće: ‘Nije dopušteno prihvatanje svjedočenja vjerolomnika i vjerolomnice, bludnika i bludnice, niti svjedočenje onoga ko gaji neprijateljstvo prema drugom muslimanu. ”14
Propisi u vezi s poglavljem
Prvo, zabranjeno je prihvatanje svjedočenja onoga ko je nekog patvorio, kao i uzimanje kradljivca i bludnika za svjedoka.
Drugo, njihovo se svjedočenje ne prihvata prije pokajanja, a ako se pokaju, prihvata se. Dokaz je za to predanje u kojem stoji da je Omer, radijallahu anhu, izbičevao Ebu Bekru, Šibla b. Ma'beda i Nafija jer su potvorili El-Mugiru, a potom ih je pozvao na pokajanje: “Svjedočenje se prihvata od onoga ko se pokaje.”15
Komentirajući Omerove, radijallahu anhu, riječi: ” … osim od onoga ko je bičevao za potvoru … “, koje je dao kao smjernice u dopisu o pravosuđu Ebu Musau el-Eša'riju, imam El-Bejheki u djelu Es-Sunen, 10/156, zapisao je sljedeće: “Ove se riječi odnose na onoga ko se ne pokaje, a već smo zabilježili da se Omer, radijallahu anhu, obratio Ebu Bekri: ‘Pokaj se, i tvoje će svjedočenje biti primljeno!’ Ovom značenju možda u prilog idu autentična predanja, a ona su dokaz kada se radi o ljudima čije se svjedočenje ne prihvata ako su prethodno bičevani, a Allah najbolje zna.”
____________
Vidi manjeIz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf
Kakav je propis svjedočenja u korist nepravde i neistine?
En-Numan b. Bešir, radijallahu anhu, prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: " .. jer ja ne svjedočim u korist nepravde. ''12 U drugoj verziji stoji da je Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "...ja svjedočim samo u korist istine. ''13 Propisi u vezi s poglavljeviše
En-Numan b. Bešir, radijallahu anhu, prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ” .. jer ja ne svjedočim u korist nepravde. ”12
U drugoj verziji stoji da je Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “…ja svjedočim samo u korist istine. ”13
Propisi u vezi s poglavljem
Prvo, zabranjeno je prihvatiti svjedočenje u korist nepravde i neistine, a to je još strože zabranjeno ako čovjek svjedoči samoinicijativno.
Drugo, zabranjeno je pomaganje u nepravdi i neistini, svjedočenjem u korist neistine pomaže se nasilnik, a takav je svjedok nasilnik i snosi isti grijeh kao i onaj koji čini nasilje.
____________
Vidi manjeIz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf
Kakav je propis lažnog svjedočenja?
Allah, dželle šanuhu, rekao je: " ... pa budite što dalje od kumira poganih i izbjegavajte što više lažno svjedočenje ... " (El-Hadždž, 30) " ...i oni koji ne svjedoče lažno ... " (El-Furkan, 72) Enes, radijallahu anhu, kaže: "Neko je upitao Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, koji su najvećviše
Allah, dželle šanuhu, rekao je: ” … pa budite što dalje od kumira poganih i izbjegavajte što više lažno svjedočenje … ” (El-Hadždž, 30)
” …i oni koji ne svjedoče lažno … ” (El-Furkan, 72)
Enes, radijallahu anhu, kaže: “Neko je upitao Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, koji su najveći grijesi, pa je on odgovorio: Pripisivanje Allahu saučesnika, neposlušnost prema roditeljima, ubistvo i lažno svjedočenje.” 10
Ebu Bekra, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tri puta upitao: “Hoćete li da vas izjestim o najvećim grijesima?” “Hoćemo, Allahov Poslaniče”, odgovorili su ashabi, a on reče: ‘Pripisivanje Allahu saučesnika, neposlušnost prema roditeljima”, bio je naslonjen pa sjede i stade ponavljati: ”… i lažno svjedočenje”, toliko da smo rekli: “Da hoće prestati!”11
U vezi s lažnim zaklinjanjem, postoje još neki hadisi koje ćemo navesti u dijelu Zaklinjanje.
Propisi u vezi s poglavljem
Prvo, lažno svjedočenje je strogo zabranjeno, Svevišnji je Allah takvo svjedočenje uporedio sa širkom, to je jedan od najvećih, pogubnih grijeha.
Drugo, zabranjeno je sve što je u smislu lažnog svjedočenja: nestručno obavljanje odgovornog posla, preuzimanje obaveze za koju čovjek nije osposobljen i sl.
____________
Vidi manjeIz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf
Je li dozvoljeno da čovjek ponudi svjedočenje ako ga niko nije zatražio?
Imran b. Husajn, radijallahu anhu, govorio je: "Poslanik je, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Najbolja je moja generacija, pa generacija koja će doći poslije nje. ' I ne znam je li spomenuo dvije ili tri generacije 5 a potom je dodao: Nakon vas pojavit će se generacije koje će varati i ništa im sviše
Imran b. Husajn, radijallahu anhu, govorio je: “Poslanik je, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Najbolja je moja generacija, pa generacija koja će doći poslije nje. ‘ I ne znam je li spomenuo dvije ili tri generacije 5 a potom je dodao: Nakon vas pojavit će se generacije koje će varati i ništa im se neće povjeravati; svjedočit će, ali svjedočenje od njih niko neće tražiti; zavjetovat će se, ali neće ispunjavati zavjete; i među njima će se pojaviti gojaznost. ” 6
Ibn Mesud, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nekom prilikom rekao: ‘Najboba je moja generacija, pa generacija poslije nje, pa ona poslije nje, a potom će se pojaviti ljudi čije će svjedočenje preticati njihovu zakletvu, a zakletva će preticati njihovo svjedoćenje.” Ibrahim en-Nehai veli: “Dok smo bili djeca, roditelji su nam zabranjivali da se zaklinjemo Allahovim obećanjem, i da svjedočimo pozivajući se na Allahovo ime.”7
O tome postoje predanja od brojnih ashaba, a ona, po Ibn Hadžeru, su dostigla stupanj mutevatir-hadisa.8
Propisi u vezi s poglavljem
Prvo, pokuđeno je ponuditi svjedočenje ako ga niko ne traži od svjedoka. Ko čuje nekoga da govori: “Čovjek mi je dužan to i to”, njemu nije poželjno svjedočiti, sve dok ovaj od njega ne zatraži svjedočenje, za razliku od situacije kada nešto zna i želi tome svjedočiti, a čovjek čije je pravo uzurpirano nije se oglasio u vezi s tim. Naprimjer, da vidi nekoga da ubija neku osobu, ili da otima njegov imetak. U tome slučaju treba što prije ponuditi svoje svjedočenje, tj. prije nego što obespravljena strana to od njega zatraži. Neki su učenjaci kazali da se na ovakve i slične situacije odnosi navedeno predanje Zejda b. Halida, radijallahu anhu: “želite li da vam kažem ko su najbolji svjedoci? Najbolji su svjedoci oni koji ponude svoje stjedočenje prije nego što se ono od njih zatraži ”
Drugo, neki islamski autoriteti smatraju da se ovo Zejdovo, radijallahu anhu, predanje sučeljava s prethodno navedenim hadisima. A razilaze se u mišljenju kada je posrijedi usklađivanje, odnosno preferiranje tih dokaza jednih nad drugim. Pa ipak, njihova su mišljenja diskutabilna, a najprihvatljivije je ono u vezi s kojim je Ibn Hadžer rekao: “Zejdovo se predanje odnosi na svjedočenje onoga čovjeka koji zna nešto presudno o nekom pravu drugog čovjeka, a ovaj ne zna da taj može posvjedočiti u njegovu korist, i svjedok ga o tome izvijesti. Ili, naprimjer, da obespravljeni čovjek umre i ostavi nasljednike pa ih svjedok izvijesti o onome što zna, tj. izjasni se pred onima ko nasljednike zastupa, a ko će im to prenijeti.”9
Treće, pokuđeno je da se čovjek poziva na Allahovo obećanje.
Četvrto, poželjno je navikavati djecu da se ne zaklinju bespotrebno, jer će im pozivanje na Allahovo, dželle šanuhu, ime preći u običaj, pa će se zaklinjati s potrebom i bespotrebno.
____________
Vidi manjeIz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf
Je li dozvoljeno uzimanje poklona od mnogobošca?
Amir b. Malik b. Džafer, vješti kopljanik, dok je bio mnogobožac, došao je kod Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, i Poslanik mu je ponudio islam, ali on nije prihvatio poziv. Amir je Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, htio nešto pokloniti, pa je Resulullah rekao: 'Ja ne primam poklonviše
Amir b. Malik b. Džafer, vješti kopljanik, dok je bio mnogobožac, došao je kod Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, i Poslanik mu je ponudio islam, ali on nije prihvatio poziv. Amir je Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, htio nešto pokloniti, pa je Resulullah rekao: ‘Ja ne primam poklone od mnogobožaca. ”16
Hakim b. Hizam, radijallahu anhu, pripovijeda: “Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, bio mi je najdraži čovjek u predislamskom dobu … ” A kada je Poslanik dobio Objavu i preselio u Medinu, Hakim b. Hizam bio je na hadžu i vidio da je Zu Jezenov ogrtač na prodaju. Kupio ga je za pedeset zlatnika, e da ga pokloni Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i odnio ga u Medinu, ali mu je Poslanik (po Ubejdullahovoj verziji) rekao: ”Mi ne Uzimamo nikakav poklon od mnogobožaca, ako već hoćeš, kupit ćemo ogrtač. ” “Tada sam mu”, pripovijeda Hakim, “prodao ogrtač, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije ga htio uzeti kao poklon.”17
Ijjad b. Himar ispričao je: “Poklonio sam Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, devu, pa me upitao: Jesi li prihvatio islam?’ ‘Nisam’, odgovorih, a on reče: ‘Zabranjeno mi je primati poklone od mnogobožaca. ‘”‘ 18
Propisi u vezi s poglavljem
Prvo, navedeni hadisi ukazuju da se pokloni od mnogobožaca ne primaju, to ne priliči muslimanu.
Drugo, ipak postoje hadisi koji ukazuju na to da je primanje poklona od mnogobožaca dopušteno. Imam El-Buhari naslovio je poglavlje: Primanje poklona od mnogobožaca, gdje je naveo nekoliko hadisa.19
Treće, kada je riječ o usklađivanju, odnosno preferiranju navedenih hadisa i predanja, učenjaci su se razišli na nekoliko mišljenja: prvo, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije primao onaj poklon koji je bio namijenjen njemu, ali je dopuštao drugim muslimanima da primaju poklone od mnogobožaca, i ovo je mišljenje imama Et Taberija; drugo, ne smije se primiti poklon od onog mnogobošca koji se tim svojim poklonom želi umiliti muslimanima, dok se može prihvatiti poklon od onog mnogobošca kome će prihvatanje njegovog poklona omiliti islam; treće, hadisi u kojima se dopušta primanje poklona odnose se na sljedbenike Knjige, a ne na mnogobošce; četvrto, primanje, odnosno odbijanje poklona jedna je od Resulullahovih, sallallahu alejhi ve sellem, posebnosti; i, peto, hadisi u kojima se dopušta primanje poklona od mnogobožaca derogirali one hadise u kojima se to zabranjuje, a neki su islamski autoriteti, opet, kazali suprotno tome.
Ja velim da su neka od ovih mišljenja slaba.
U vezi s prvim mišljenjem (Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije primao onaj poklon koji je bio namijenjen njemu, ali je dopuštao drugim muslimanima da primaju poklone od njih) Ibn Hadžer je zapisao sljedeće: “Ovo je mišljenje diskutabilno. Naime, u jednom od dokaza koji iziskuju da je dopušteno primanje poklona od mnogobožaca – navedeno je da je poklon dat lično Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. “20
U vezi s trećim mišljenjem (hadisi u kojima se dopušta primanje poklona odnose se na sljedbenike Knjige, a ne na mnogobošce), Ibn Hadžer nam objašnjava značenje hadisa koji je zabilježio El-Buhari (2618) i kaže: “Hadis nam govori o primanju poklona od mnogobošca jer ga je upitao hoće li ga prodati ili pokloniti, i to nam govori da je pogrešno kazati da se to odnosi na mnogobošce, a ne na sljedbenike Knjige, jer je onaj beduin bio mnogobožac.”21
A kada je riječ o četvrtom (primanje, odnosno odbijanje poklona jedna je od Resulullahovih, sallallahu alejhi ve sellem, posebnosti) i petom mišljenju (hadisi u kojima se dopušta primanje poklona od mnogobožaca derogirati one hadise u kojima se to zabranjuje), Ibn Hadžer kaže ovako: “Ova su tri odgovora neosnovana jer derogacija se ne može utvrditi na osnovu pretpostavke i neosnovane tvrdnje da se neki dokaz odnosi na nešto.”22
Ovaj je imam podržao drugo mišljenje (ne smije se primiti poklon od onog mnogobošca koji se tim svojim poklonom želi umiliti muslimanima, dok se može prihvatiti poklon od onog mnogobošca kome će prihvatanje njegovog poklona omiliti islam) i rekao da je “utemeljenije od prvog”.23
Ja kažem da se ne može zaključiti da je generalno dopušteno primanje poklona od mnogobožaca, jer se ovdje mora uzeti u obzir načelno pravilo u kojem stoji da je to zabranjeno, osim što je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, primao poklone od nekih mnogobožaca kojima je time želio omiliti islam. Zato kažemo da su dokazi u kojima se zabranjuje primanje poklona od mnogobožaca jači i prihvatljiviji, a, osim toga, u usuli-fikhu poznato je pravilo u kojem stoji da se dokaz koji nešto zabranjuje preferira nad onim dokazom koji tu istu stvar dopušta, a Allah, dželle šanuhu, opet, najbolje zna.
____________
Vidi manjeIz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf