Alejkumu selam brate!
Ako misliš prije Džumme, sa time imam čini novotariju i ometa ljude da uče Kur'an ili klanjaju tehijetul-mesdžid koji je propisan tj, vađib ili po Hanefijama sunnet.
Ta praksa je ustaljena u BiH i nema potporu u šerijatu, a i da ima preče je klanjati ono što je propisano u datom trenutku od opšteg učenja Kur'ana, očito da taj imam brani svoju novotariju i još zabranjuje propisano.
Allah te pomogao na Istini!

Odgovorio šejh dr. Nurudin Ebu Davud Bektaš

Preuzeto sa Facebook stranice “Pitanja i Odgovori” koju on uređuje.

Pridruži se na ovom linku

Pravac Sljedbenika Sunneta je sredina između onoga ko kaže: “Ne proglašavamo nikoga od klanjača nevjernikom”, i onoga ko proglašava muslimana nevjernikom zbog svakog grijeha ne gledajući da li su se ispunili uslovi za njegovo proglašavanje nevjernikom i otklonile smetnje za to.

Stav Ehli-Sunneta je da oni uopćeno nazivaju nevjerstvom neka djela, poput toga da kažu: “Onaj ko ohalali ono što je u vjeri općepoznato da je zabranjeno počinio je kufr.” “Onaj ko kaže da je Kur’an stvoren počinio je kufr.” “Onaj ko kaže da nije moguće vidjeti Allaha na Ahiretu počinio je kufr.” Međutim, spuštanje ovog propisa na pojedinca mora da bude uz ispunjavanje šartova i otklanjanja smetnji za tvrdnju da je neko nevjernik, poput toga da osoba ne bude od onih koji ne znaju to pitanje, ili da ga ne tumači u prenesenom značenju, ili da nije primoran i slično.

Šejhul-islam Ibn Tejmije, rahimehullah, kaže: “Moguće je da neko djelo ili govor budu kufr (nevjerstvo) i spusti se propis tekfira na taj govor ili djelo pa se kaže: ‘Onaj ko kaže takav govor ili uradi to djelo je kafir (nevjernik).’ Međutim, konkretna osoba koja kaže taj govor ili uradi to djelo ne smatra se nevjernikom sve dok joj se ne objasni i dođe joj sa dokazom čiji poricatelj biva nevjernikom.” Ovo je općeprihvaćeno i ustaljeno tumačenje u tekstovima prijetnje kod Sljedbenika Sunneta vel-džemata, pa se tako ne svjedoči (tvrdi) za nekoga ko je od muslimana da će otići u Džehennem jer je moguće da neće, zbog neispunjavanja uslova ili zbog postojanja prepreke.” (Medžmu‘ul-Fetava, 23/345)

A ako se ispune uslovi i otklone smetnje onda se spušta na njega propis kufra, te se traži od njega da se pokaje za to što je rekao ili uradio. Ako se ne pokaje onda se sankcioniše. Sankcije sprovodi isključivo država, a nikako pojedinci.

Od hadisa koji upozoravaju na tekfirenje muslimana su riječi Poslanika صلى الله عليه وسلم” :Ako čovjek kaže svome bratu (muslimanu): ‘O nevjerniče!’, jedan od njih dvojice će snositi odgovornost. Kurtubi, rahimehullah, kaže: “Ono što se razumije iz ovoga je da ako je onaj kome su upućene ove riječi nevjernik i to bude potvrđeno šerijatskim dokazom onda onaj ko mu je rekao da je nevjernik govori istinu i time se opisuje onaj kome su upućene. A ako ne bude nevjernik onda se sramota i težina tih riječi i njihov grijeh vraćaju na onoga ko ih je uputio.”

Takav je stav učenjaka prvih generacija po pitanju hadisa u kojima je prijetnja za onoga ko učini veliki grijeh i nespuštanje tih propisa na pojedinca. Primjer toga su riječi Poslanika صلى الله عليه وسلم” :Allah je prokleo onoga ko jede kamatu, ko njome hrani drugoga, ko je zapisuje i ko joj svjedoči.” (Buhari) I prokleo je onoga ko pije alkohol, i ženu koja nadovezuje na tuđu kosu, i onu kojoj se nadovezuje, i onog ko daje mito i onog kome se daje itd. Ovi dokazi dokazuju da su ove prijetnje uopćene bez spuštanja na pojedinaca pa da se kaže: “Taj i taj je proklet”, jer je moguće da će se pokajati ili da ima dobrih djela koja će izbrisati ove grijehe, ili da su ga zadesile nevolje kojima će biti očišćen i druge stvari kojima se čovjek čisti od grijeha.

Učenjaci Ehli-Sunneta su veoma oprezni po pitanju tekfira, dok većina sekti, izuzev murdžija, olahko ulaze u ovo pitanje, čak tekfire i pripadnike Ehli-Sunneta. Ibn Tejmije kaže: “Zbog ovoga učenjaci Ehli-Sunneta ne tekfire one koji se razilaze sa njima, makar ti drugi tekfirili učenjake Ehli-Sunneta, jer je kufr šerijatski propis i čovjek ne smije da uzvrati istom mjerom. Poput onoga ko tebe slaže ili učini zinaluk sa tvojom ženom, tebi nije dozvoljeno da i ti njega slažeš ili učiniš zinaluk sa njegovom ženom, jer su laž i zinaluk zabranjeni radi Allahovog prava.” (er-Redd ‘alel-Bekri, 2/492)

Također kaže: “Ja lično sam, a oni koji se druže sa mnom to vrlo dobro znaju, oduvijek bio žestoki protivnik toga da se određena osoba ili grupa iz sveopćeg muslimanskog korpusa osudi na nevjerstvo (kufr), ili grijeh (fisk), ili nepokornost (ma‘asijet), izuzev u slučaju da se zna da je protiv takve osobe uspostavljen dokaz u poslaničkom stilu (el-hudždže el-risalijje), nakon kojeg osoba neće imati ikakva opravdanja za svoja nedjela, i tada će njeno protuslovljenje biti razlogom osude na nevjerstvo (kufr), ili pak grijeh (fisk).” (Medžmu'ul-Fetava, 3/229)

U vezi onog za čije nevjerstvo su ispunjeni uslovi i otklonjene prepreke islamski pravnici su u svojim knjigama spominjali Poglavlje o otpadniku, u kojem su navodili propise koji se primjenjuju na onoga ko se odmetne od vjere, vezani za brak, nasljedstvo, kupoprodaju, poklanjanje, oslobađanje od ropstva itd. U tim poglavljima su spominjali i stvari kojima musliman postaje nevjernikom, zatim obaveznost traženja od njega da se pokaje, sankcije i druge propise.

Dokaz da čovjek može izaći iz islama jeste i ajet:

Licemjeri se plaše da se vjernicima ne objavi sura koja bi im otkrila ono što je u srcima licemjera. Reci: “Samo se vi rugajte, Allah će doista na vidjelo iznijeti ono čega se vi plašite.” A ako ih zapitaš, oni će sigurno reći: “Mi smo samo razgovarali i zabavljali se.” Reci: “Zar se niste Allahu i riječima Njegovim i Poslaniku Njegovu rugali? Ne ispričavajte se! Postali ste nevjernici nakon što ste bili vjernici!” Ako nekima od vas i oprostimo, druge ćemo kazniti zato što su krivci. (Kur’an, 9:64-66)

Allah nas obavještava da su oni postali nevjernici nakon što su bili vjernici, iako oni kažu: “Mi smo izgovarali riječi kufra, ali nismo bili ubijeđeni u njih, nego smo se zabavljali i igrali.” Međutim, Allah Uzvišeni je objasnio da je ismijavanje sa Njegovim ajetima kufr. Da je iman bio u njihovim srcima – on bi ih spriječio da tako nešto urade.

Odgovor iz knjige “KORISNA PREDAVANJA IZ ISLAMSKOG VJEROVANJA”

Autor knjige: dr. Meša‘il Rašid Ed-Debbas

Prijevod: Grupa prevodilaca

Urednik Irfan Hajrudin Klica, prof.

Šerijatska recenzija mr. Jakub Alagić, Ersan Muzafer Grahovac, prof.

Preuzeto sa: https://www.pozivistine.com

Termin energija (pozitivna i negativna) sadrži tačno i netačno značenje. U smislu fizike kao nauke postoji nešto što se zove pozitivna i negativna energetska polja i svako od njih ima svoje karakteristike dokučive empirijskim istraživanjima.

Međutim, ono što nazivaju nauka o energiji koja se bazira na ubjeđenjima nedokučivim empirijskim metodama dokazivanja kao što je kosmička energija, pozitvna i negativna energija, razne vrste izmišljenih treperenja, to ne priznaju naučnici fizike niti učenjaci šerijata. Naime, tu se radi o ubjeđenjima baziranim na istočnjačkim religijama, naročito iz Kine i Indije, i njih promiču idolopoklonici i budisti.

Filozofija o navodnoj energiji

Navedena filozofija se bazira na ubjeđenju da postoji energija u svemiru i nazivaju je kosmička energija. Ta energija po njihovom vjerovanju, istočnjačkim religijama, potiče od Jednog Jedinstvenog od kojeg sve potiče pa i ovaj kosmos i njemu se sve vraća. Oni tvrde da navodna energija snažno utječe na naše živote, zdravlje, duhovno stanje, emocije, ponašanje i način života uopće.

Prvi princip kod njih je vjerovanje u navodnu energiju, njome se liječe, rade rituale da je osjete, da je preuzmu i sjedine se s njom. Oni žude za harmonijom da bi Cjelina ponovo postala Jedno i cijeli kosmos postao jedna kompaktna cjelina bez razlika između Stvoritelja i stvorenog. To je akida Jedinstva postojanja – vehdetul-vudžud.

Najznačajniji savremeni načini širenja velike količine ovih vjerskih ubjeđenja i filozofije istočnjačkih religija

Najznačajniji su oni načini s predznakom vježbanja i liječenja (poput joge i liječenja bioenergijom), jer se služe skrivenim metodama i ne pokazuju religijsku pozadinu.

Nude takve obrede u obliku koji odgovara svakodnevnim potrebama ljudi i poklapa se sa željama da se postignu zdravlje i sreću u životu, naročito u ovo naše vrijeme, kada je briga za zdravljem postala karakteristika vremena zbog zagađenja okoline i posljedica industrijskog razvoja.

Isto je i sa potragom za srećom jer je raširenost depresije, nervoze i psihoze zbog životnog pritiska velika, pogotovo kad se uzme u obzir udaljenost ljudi od Gospodara i nepoznavanja dotičnih filozofija umotanih u celofan medicine i potrage za srećom. Sve to je pomoglo da se takvi pravci rašire među običnim svijetom i da prihvate takve pozive.

Najpoznatiji trening poznat je kao neurolingvističko programiranje NLP

Opasnost neurolingvističkih treninga i drugih programa baziranih na istočnjačkim filozofijama je u tome što se javno pokazuje jedno a skriva se nešto drugo tako da ljudi ne znaju pravo stanje i bivaju prevareni.

Neurolingvistički program deklarativno ima za cilj razviti komunikacijske vještine i razviti moć kopiranja uspješnih. Suštinski program ima za cilj neutralisati svijest da bi se ubacile određene ideje u podsvijest i tako zaobišla kontrola razuma koji je blagodat.

Koje su njihove tehnike

Meditacija, hipnoza, pjevušenje, duboko disanje sve su to tehnike kojima se postiže osjećaj dolaska energije u tijelo. Ulaskom u stanje duboke opuštenosti dovodi do stanja ushićenosti i na tom nivou dolazi do oslobađanja takozvane negativne energije i preuzimanje pozitivne.

Joga je široko prihvaćena tehnika među ljudima jer je u arapskom i islamskom svijetu ponuđena kroz alternativnu medicinu i klubove koji promiču kulturu zdravlja kroz vježbe za održavanje kondicije i zdravlja. A istina je da je joga riječ koja znači spajanje sa Apsolutnom silom. Smatra se vrlo važnim ritualom u hinduizmu i budizmu, koji ima za cilj spajanje sa navodnom Najvećom silom. Prema njihovom vjerovanju osoba može ovladati duhovnim svijetom i prirodnim silama odgovarajućim ritalima.

Samoizolacija i traženje rješenja od duhova i bića koja posjeduju duhovne snage (kipovi, drago kamenje, boje, bogovi). Vjerovanje se bazira na ubjeđenju da svi posjeduju duhovne karakteristike i da su sve to manifestacija i oblici energije.

‘Reiki’ energetski program za liječenje. Riječ reiki je japanska složenica sastavljena od riječi ‘rei’ što znači kosmička duša i riječi ‘ki’. Reiki je naziv za višeslojni trening program i iscijeliteljske vježbe bazirane na vjerovanju u kosmičku energiju.

Opasnost

Cijela navedena filozofija vodi u širk u rububijjetu, uluhijjetu i imenima i svojstvima. Dovodi do psihičkih oboljenja i porodičnih problema. Njihovi programi su bespotrebno trošenje novca.

Neurolingvistički program krije u sebi druge opasnosti, jer ti treninzi otvaraju vrata drugim treninzima baziranim na filozofiji preuzimanja takozvane kosmičke energije. Sve to u okviru edicije pod nazivom ‘Novi život’, što je ustvari savremena idolatrija. Nakon pokretanja potencijalnih energija u samom organizmu pozivaju treninzima preuzimanja takozvane kosmičke energije.

Odgovor iz knjige “KORISNA PREDAVANJA IZ ISLAMSKOG VJEROVANJA”

Autor knjige: dr. Meša‘il Rašid Ed-Debbas

Prijevod: Grupa prevodilaca

Urednik Irfan Hajrudin Klica, prof.

Šerijatska recenzija mr. Jakub Alagić, Ersan Muzafer Grahovac, prof.

Preuzeto sa: https://www.pozivistine.com

1 – Čvrst oslonac na Allaha i iskreno pribjegavanje Njemu Uzvišenom.

2 – Šerijatska rukja i učenje zaštitnih dova i sura. Najvažnije od njih su sure el-Felek i en-Nas. Njima je Allah izliječio Poslanika صلى الله عليه وسلم .I nikada prije nije bilo nešto objavljeno bolje od njih za zaštitu. Njima se može dodati i učenje sure el-Ihlas, el-Fatiha, sura el-Bekara i ajeti u kojima se spominje neispravnost i poništavanje sihra.

3 – Pronalazak sihra – ako je moguće – i njegovo uništavanje. Od Aiše, radijallahu ‘anha, se prenosi da je rekla: “Poslanik صلى الله عليه وسلم je opsihiren tako da mu se pričinjavalo da je nešto uradio a nije to uradio. Sve dok jednog dana nije puno dovio, a zatim je rekao: ‘Znaš li da me je Allah podučio u čemu je moje izliječenje? Došla su mi dva čovjeka, te je jedan sjeo kraj moje glave a drugi kod mojih nogu, te je jedan rekao drugome: ‘Od čega boluje ovaj čovjek?’ Drugi reče: ‘Od sihra.’ Reče: ‘A ko ga je opsihrio?’ Reče: ‘Lebid ibnul-Ea‘sam.’ Reče: ‘U čemu je?’ Reče: ‘U kosi i listovima palme.’ Reče: ‘A gdje je?’ Reče: ‘U bunaru Zi Ervan.’” Te je Poslanik صلى الله عليه وسلم otišao do bunara. Kada se vratio rekao je Aiši: “Njegove palme su poput šejtanskih glava.” Upitala ga je: “Jesi li ga izvadio?” Odgovorio je: “Nisam. Što se mene tiče Allah me je izliječio, a bojao sam se da to kod ljudi izazove zlo.” Zatim je taj bunar zatrpan. (Buhari)

4 – Upotreba dozvoljenih lijekova poput jedenja sedam hurmi na prazan želudac.

5 – Hidžama. Allahov Poslanik صلى الله عليه وسلم je rekao: “Ako u nečemu od onoga čime se liječite ima hajra onda je hidžama.” (Ahmed) I kaže: “Najbolje čime se liječite je hidžama.” (Muslim)

6 – Dova.

Odgovor iz knjige “KORISNA PREDAVANJA IZ ISLAMSKOG VJEROVANJA”

Autor knjige: dr. Meša‘il Rašid Ed-Debbas

Prijevod: Grupa prevodilaca

Urednik Irfan Hajrudin Klica, prof.

Šerijatska recenzija mr. Jakub Alagić, Ersan Muzafer Grahovac, prof.

Preuzeto sa: https://www.pozivistine.com

Postoje dvije vrste širka; veliki i mali.

Prva vrsta – veliki širk. To je svaki širk koji poništava tevhid u potpunosti i izvodi iz vjere.

Druga vrsta – mali širk. To je svaki govor i djelo koje je Allah opisao kao širk, a šerijatski tekstovi ukazuju da ne izvodi iz vjere. Kao, naprimjer, da čovjek kaže: “Života mi, Ka‘be mi.”

Poslanik صلى الله عليه وسلم je rekao: “Ko se zakune nečim drugim mimo Allaha učinio je širk.” (Ebu Davud i Tirmizi)

Ovo je mali širk, jer drugi šerijatski tekstovi upućuju na to da zaklinjanje nečim drugim mimo Allaha ne izvodi iz vjere.

• Također, mali širk je sve što vodi velikom širku, čak i ako nije spomenut pod nazivom širk.
• Mali širk je i da se čovjek oslanja na uzroke, a zaboravi na Allaha.
• Mali širk je i vjerovanje da je uzrok nešto što Uzvišeni nije učinio uzrokom.

Razlike između velikog i malog širka:

1. Veliki širk iz temelja ruši tevhid, dok mali širk poništava njegovu potpunost.
2. Veliki širk Allah neće oprostiti osim ako se osoba pokajala za njega, dok su se učenjaci po pitanju malog širka razišli, pa jedni kažu: “Onome ko ga učini možda bude oprošteno, a možda ne.” A drugi kažu: “Onaj ko umre a činio ga, mora da bude kažnjen za njega, ali neće vječno biti u Vatri.”
3. Veliki širk poništava sva djela, dok mali poništava samo ono djelo pri kome se našao.
4. Veliki širk izvodi iz islama, dok mali širk ne izvodi iz islama. Zato se prema onome ko čini mali širk odnosi kao prema muslimanu: ispravan mu je brak sa muslimankom, jede se ono što on zakolje, nasljeđuje rodbinu muslimane, i nasljeđuje se od njega kada umre, klanja mu se dženaza i ukopava se u muslimanska mezarja.
5. Onaj ko čini veliki širk će vječno biti u Vatri, dok onaj koji čini mali širk ako uđe u Vatru neće vječno boraviti u njoj, poput ostalih koji čine velike grijehe.

Odgovor iz knjige “KORISNA PREDAVANJA IZ ISLAMSKOG VJEROVANJA”

Autor knjige: dr. Meša‘il Rašid Ed-Debbas

Prijevod: Grupa prevodilaca

Urednik Irfan Hajrudin Klica, prof.

Šerijatska recenzija mr. Jakub Alagić, Ersan Muzafer Grahovac, prof.

Preuzeto sa: https://www.pozivistine.com