Dobro djelo vodi ka sreći i udaljava od tuge. Što se rob bude više trudio u navikavanju na činjenje dobrih djela, više će sreće postizati. Kaže Slavljeni i Uzvišeni Allah: “Ko god bude činio dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život i doista ćemo ih u skladu s najboljim što su činili nagraditi.”

Pa lijep i ugodan život, koji predstavlja slast i užitak robu, biva isključivo dobrim djelima.

A što se tiće loših dijela, ona nikako ne približavaju sreći, a ako bi se to i desilo, to bi bilo na krnjav i prolazan način a istovremeno i upropaštavajući. Za razliku od sreće koju rob postigne vjerovanjem i dobrim djelom, koja je trajna i ne prestaje.

Kaže Slavljeni i Uzvišeni Allah: “Od Mene će vam Uputa dolaziti, i onaj ko bude slijedio Uputu Moju neće zalutati i neće nesretan biti.” Ovdje je došlo negiranje nesreće u smislu da se potvrdi ono što je suprotno od nje, a to je sreća.

Odgovorio šejh Abdurrezak el-Bedr

Preuzeto sa: https://islamhouse.com/bs/main/

Od bitnih pravila koje musliman treba poznavati je: da čuva veće (bitnije) stvari čuvanjem manjih, kao što je to Allah propisao. Te da čuva obavezne propise čineći dobrovoljne. Ako hoćeš da budeš ustrajan u namazu ne ostavljaj pritvrđene sunnete, ako hoćeš da budeš ustrajan na pritvrđenim sunnetima ustraj na opštim nafilama.

Nije niko ostavio pritvrđene sunnete, a da nije u potpunosti ostavio opšte nafile, niti će ostaviti obavezni namaz a da nije već ostavio potvrđene sunnete i ovo je pravilo, razmislite o tome.

Zbog toga, ukoliko želiš nešto sačuvati moraš imati oko toga dodatni zaštitni zid. Jer i ako popusti taj zaštitni dio, neće puno utjecati na ono što čuvaš. Ako ostavi neki obavezni namaz, ostaviće sigurno i nafile, tako šejtan počne s ostavljanjem namaza od opštih nafila, ako ovo uspije onda proba s potvrđenim sunnetima, ako i to uspije onda proba s vitrom, ako uspije s vitrom onda počne s farzovima tako potpuno ostavi namaz i to je Iblisova metoda, a u islamu je propisano obratno, da što više postaviš zidova koji će štititi farzove.

Te je osoba obavezna da se polahko izgrađuje na istini, kao što to Iblis polahko radi na zabludi.

Odgovorio šejh Abdulaziz et-Tarifi

Preuzeto sa: https://islamhouse.com/bs/main/

Prvo, ko su evlije?
Kaže Uzvišeni Allah: “Zaista, za Allahove štićenike nema straha i oni ni za čime ne treba da tuguju, oni koji budu vjerovali i koji se budu Allaha bojali.”

Rekao je ibnu Hadžer: “Allahov evlija je onaj koji je spoznao Allaha, iskren je prema njemu i slijedi sunnet.” Ovo je evlija, spoznao je Allaha, iskren je i slijedi sunnet.
Pa ako je neznalica o Allahu, ne može biti evlija. Ako se pretvara (neiskreno radi djela), onda nije evlija. Ako je novotar, onda nije evlija.

Mora spoznati Allaha, biti Mu iskren i slijediti sunnet Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Evlija je onaj koji je objedinio ove tri osobine, pa ko spoji ove osobine on je evlija.

Oni za koje je Allah rekao: “Zaista, za Allahove štićenike nema straha i oni ni za čim ne treba da tuguju.”

A nije Allahov evlija onaj koji za sebe tvrdi: “Ja sam Allahov evlija.” To je nemoguće. Allahov evlija je iskren čovjek koji je bogobojazan, čist, skriven. Za njega ljudi govore da je evlija, a ne on sam za sebe. Jer da je evlija, ne bi to za sebe govorio. Jer se musliman ne hvali, musliman se nada i strahuje.

Kada je naša majka, Aiša, radijallahu anha, spomenula Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, evliju dobrog i pobožnog čovjeka, reče joj Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “To je onaj koji klanja, posti, udjeljuje, a boji se Allaha.” To je evlija, a ne onaj koji se hvališe: “Ja sam evlija.” I slično tome, takav nije evlija, taj je hvalisavac. Takav je hvalisavac i obmanjen svojim djelima, takav ne može biti Allahov evlija.

Pa je Allahov evlija, kao što o njemu kaže Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Raščupan i prašnjav čovjek pohabane odjeće kojega se tjera s vrata, da zatraži nešto od Allaha, Allah bi mu to dao.” To je Allahov evlija, nije prepoznatljiv! Kaže ulema da nije prepoznatljiv po odjeći, niti po određenoj hrani tj. da on ne jede što drugi jede i obratno, nema posebnu odjeću i posebno mjesto za sjedenje, ne razlikuje se od naroda, kao što se kaže on je čovjek od naroda. Nema nešto posebno kod sebe.

A prevodnici evlija su vjerovjesnici, alejhimussalatu ve selam, zatim oni koji slijede vjerovjesnike. I sve što ih osoba više slijedi, više je bliže Uzvišenom Allahu.

Allah je ovo objasnio u poznatom hadisi kudsiju: “Ko uznemiri Mog evliju, Ja mu objavljujem rat.” A zatim kaže: “Najdraže čime Mi se Moj rob može približiti jesu farzovi. I Moj rob neće prestati da Mi se približava nafilama sve dok ga ne zavolim. Ja tada postajem njegov sluh kojim čuje, njegov vid kojim vidi, njegova ruka kojom hvata i njegova noga kojom hodi.” To jest postao je Allahov evlija. “Ako Me nakon toga zamoli za nešto, sigurno ću mu udovoljiti, a ako zatraži Moju zaštitu, sigurno ću ga zaštititi.”

Pa je naš Gospodar u ovom hadisu pojasnio ko je to evlija. Onaj koji čine obavezne stvari i poprati ih dobrovoljnim. To je evlija.

Što se tiće onoga koji za sebe kaže da je evlija, a daleko je od vjere, čvrstog pridržavanja za vjeru, bogobojaznosti, slijeđenja Poslanika, sallallahu alejhi ve selle, nikako nije moguće da on bude evlija. Nemoguće je da budu Allahove evlije, a oni od onih koji su najdalji od upute Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Allahove evlije su od najbogobojaznijih, probrani, najčišći ljudi. Oni ljudima ne govore: “Mi smo evlije.”

Odgovorio šejh Osman el-Hamis

Preuzeto sa: https://islamhouse.com/bs/main/

Allah je zaprijetio onima koji svoju dušu ne očiste ispovjedanjem jednoće Allahu (tevhidom), strašnom prijetnjom.

Kaže Allah: “A teško višebošcima, koji zekat ne daju i koji u ahiret ne vjeruju!”

A “koji zekat ne daju” prema većini mufesira, kako to navodi Ibnul Kajjim, Allah mu se smilovao, ima značenje: “Ne ispovjedaju tevhid Allahu.” Pa je zekat (ar. čišćenje) ovdje tevhid. S ovim se spoznaje da je tevhid osnova čišćenja roba i da nema čišćenja bez njega. Pa kada se kod roba nađe ono što mu je suprotno, da Allah sačuva, a to je širk sve što je pri robu biva ništavno i propada. I propustio je čišćenje i opšte i posebno tj. u svakom obliku. Pa makar imao pri sebi dobrih djela.

Kaže Allah: “A onaj ko niječe propise vjere- uzalud će mu biti djela njegova, i on će, na ahiretu, među gubitnicima biti.”

I kaže Uzvišeni: “A tebi, i onima prije tebe, objavljeno je: ‘Ako budeš druge Allahu u obožavanju pridruživao tvoja djela će sigurno propasti, a ti ćeš među gubitnicima biti.'” I kaže: “A priloge njihove spriječit će da budu primljeni samo to što u Allaha i Njegova Poslanika ne vjeruju.”

Odgovorio šejh Abdurrezak el-Bedr

Preuzeto sa: https://islamhouse.com/bs/main/