Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu, neka je salavat i selam na posljednjeg Vjerovjesnika, a zatim:
Ibn Sina, Husejn Ibn Abdullah (370-428h), filozof, veliki ljekar i ekspert u medicini, porijeklom iz Belha, iz Buhare. Došlo je u ‘maloj enciklopediji’ (izdanje Prosveta, 1/12) o njemu sljedeće: “Avicena (arapski: Ibn Sina, 980-1037) arapski lekar i filozof, jedan od glavnih zastupnika Aristotelove filozofije u arapskom svetu. Njegovo delo ‘Kanon’ služilo je kao udžbenik medicine na evropskim fakultetima, a ‘Knjiga ozdravljenja’ smatra se enciklopedijom naučne misli (logika, fizika, matematika i metafizika). U filozofiji je pokušao da spoji peripatetizam i novoplatenizam. Dela su mu spaljena 1160 godine.”
Ibn Sina je bio predvodnik filozofa u islamskom svijetu, prenio je govore Aristotela, rezimirao ih, preuredio i raširio među muslimanima u knjigama: ‘En-nedžat’ (spas), ‘El-išarat’ (išareti) i ‘Eš-Šifa’ (lijek- a ustvari je ona bolest, jer kažu za Ebu Hamida Gazalija da je obolio od ove knjige, to jest, skrenuo u akidi kada se bavio filozofijom u početku svog naučnog života).
U knjizi ‘Muhtesaru mearidžil-kabul’ (str. 234) prenosi se od Ibn el-Kajjima o Ibn Sini sljedeće: “Smatrao je da je svijet oduvijek postojao (da nije stvoren), negirao je ahiret, kudret i znanje Allaha kao i stvaranje svijeta i proživljenje iz kaburova. Učio je filozofiju iz knjiga poznatog filozofa Farabija koji je bio na uvjerenju da će biti duhovno proživljenje a ne tjelesno i koji je imao još mnogo shvatanja oprečnih islamskoj akidi i filozofima prije njega. A Ibn Sina je preuzeo njegova filozofska tumačenja, branio ih uz istovremeni pokušaj približavanja Aristotelovih shvatanja vjerskim tumačenjima. Na Ibn Sinina shvatanja i tumačenja je odgovorio Gazali u knjizi: ‘Tehafutul-felasifeti’ (Nesuvislost filozofa) u dvadeset dijelova, u tri dijela je protekfirio (proglasio kjafirom) Ibn Sinu, a to su: ubjeđenje da je svijet oduvijek postojao, da nema tjelesnog proživljenja i da Allah ne zna pojedinosti tj.da ima samo opće znanje. A u ostalim djelovima proglasio ga je novotarom. A Gazali je, također, i u svojoj knjizi: ‘Izbavljenje iz zablude’ protekfirio Ibn Sinu i Farabija. Ibn Kesir prenosi da se Ibn Sina pokajao prije smrti, a Allah zna najbolje. Jedan od najvećih sljedbenika Ibn Sine i pomagača njegovog munafikluka je bio Nasirudin Tusi, šitski vezir, tatarskog kralja Hulaga koji je proširio njegove dalalete gdje god je bio ministar u muslimanskim pokrainama.
Hanefijski učenjak, imam hanefija u svom vremenu El-Hudajri kaže: “Fakihi Buhare su za Ibn Sinu govorili: ‘Bio je inteligentni kjafir.’ (Nakdul mankit, 181)
Učenjaci ehli-suneta kada govore od Ibn Sini, kažu za njega da je bio ateista (mulhid), zindik (munafik), prestavljao se kao musliman, također, da je bio na akidi karamita (šitska sekta koja je opustošila harem i ukrala hadžerul esved), da je sam priznao da su mu otac i brat bili ateisti (ismailijske akide) i da je od njih naučio filozofiju.
Između ostalih, Ibn Sinu su protekfirili Ibn Tejmije, Ibn Kajjim i mnogi drugi.
Kaže Ibn Kajjim o Ibn Sini: “On je muatil (onaj koji negira Allahova svojstva, mušrik, negira vjerovjesništvo i ahiret, kod njega nema početka svijeta niti završetka, niti Poslanika niti nebeske knjige. (Igasetul-leheffan, 620)

Ve billahi tevfik

Dr. Zijad Ljakić

https://zijadljakic.ba/ibn-sina-avecena/

Vidi manje

Kaže Uzvišeni: “Zaista Allah i Njegovi meleci čine salavat na Vjerovjesnika. O vjernici činite salavat i selam na njega.” (El-Ahzab, 56)

Oko značenja činjenja salavata od strane Allaha i meleka, Ibn Kesir navodi tri tumačenja:
Prvo- Salavat od Allaha je hvaljenje Poslanika pred odabranim melecima, a salavat meleka je dova. (Prenosi se od tabina Ebu el-Alije)
Drugo- Da je salavat i od Allaha i od meleka blagosijanje, bereket. (Prenosi se od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma)
Treće- Da je salavat Allaha rahmet a salavat meleka istigfar. (Prenosi se od Sufjana e
Sevrija i drugih učenjaka)

Salavat od vjernika znači dova Poslaniku za rahmet a selam od vjernika je pozdrav po jednom mišljenju a po drugom da znači naredba od Allaha da mu budemo predani i pokorni.
Kaže Ibn Kesir da u ovom ajetu, Allah obavještava svoje robove o visokom stepenu njegovog roba i vjerovjesnika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, tako da na njega donose salavat i Allah i meleci na nebesima.
Zatim Uzvišeni naređuje stanovnicima zemlje da donose salavat i selam na njega kako bi se spojilo hvaljenje Poslanika i kod stanovnika nebesa i kod stanovnika zemlje.
Prenosi se u hadisima i predajama ashaba koji dostižu stepen mutevatira vrijednost donošenja salavata na Vjerovjesnika uopćeno, a također, došla je u vjerodostojnim hadisima propisanost donošenja salavata u određenim, posebnim situacijama. Bilježi Muslim u svome Sahihu od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
“Ko donese jedan salavat na mene, Allah će donijeti deset salavata na njega.” U rivajetu od Ebu Talhe u Musnedu imama Ahmeda ima dodatak: “Ko donese na mene jedan salavat, Allah na njega donese deset salavata, umanji mu deset grijeha i poveća mu deset deredža.” (Vjerodostojan)
Bilježe Tirmizi i Ahmed od Husejna, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Škrt je onaj pred kime budem spomenut a ne donese salavat na mene.” (Vjerodostojan)
A od posebnih situacija kada je propisano donositi salavat, u vjerodostojnim hadisima, su sljedeća stanja:
Na tešehudu u namazu (po džumhuru učenjaka je sunnet a po imamu Šafiji vadžib, prilikom spomena Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, nakon ezana, na dženazi namazu, u stanju brige i posebnih potreba, na vjerskim skupovima, druženjima i prilikom dovljenja. Prenosi se od nekih ashaba da bi završavali kunut dovu salavatom.
A u hadisima u kojima ima slabosti, došlo je da je propisano donositi salavat petkom (po mnogim učenjacima ovi hadisi se dižu na stepen prihvatljivom na osnovu više rivajeta), pri ulasku u mesdžid i prilikom izlaska iz mesdžida, prilikom posjete kabura Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Dok, u jako slabom hadisu kog bilježe Taberani i Ibn Huzejme, došlo je da je mustehab donijeti salavat kada zvoni u uhu.
Po nekim islamskim pravnicima mustehab je učiti salavat prilikom klanja životinje a vadžib hatibu na hutbi, za što nema konkretnog dokaza.

Oko propisa donošenja salavata ima veliko razilaženje među učenjacima (tefsir Ibn Kesira, Kurtubija i tefsir Siddika Hasana Hana, fethul-bejan).
Prvo mišljenje- da je mustehab, navodi Ibn Džerir Taberi sa tvrdnjom da je idžma učenjaka na tome, a zatim kaže, da se to vjerovatno misli nakon što jednom izgovoriš, da je onda mustehab, jer je vadžib jednom da se donese poput izgovaranja šehadeta, a više od toga je mustehab, od suneta islama i obilježja muslimana
Drugo mišljenje- da je vadžib uopćeno bez osvrtanja na njegovo ponavljanje i broj. Kadi Ijad navodi da je idžma učenjaka na tome
Treće mišljenje- da je vadžib samo na zadnjem tešehudu u namazu
Četvto mišljenje- da je vadžib jednom u životu a mimo toga je mustehab
Peto mišljenje- da je vadžib kad god se spomene ime Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem
Šesto mišljenje- da je vadžib jednom na jednom sijelu (skupu)
Sedmo mišljenje- da je vadžib van namaza
Osmo mišljenje- da je vadžib donošenje mnogo salavata bez određenih situacija i broja.

Oni koji dokazuju da je vadžib, argument im je ajet u kom je došla naredba a naredba ukazuje da je nešto vadžib. Također dokazuju hadisom koji se prenosi od nekoliko ashaba, tačnije Ebu Hurejre, Enesa, Malika ibn Huvejrisa i Ka'ba ibn Udžreta, radijallahu anhum, a svi ovi rivajeti su slabi osim rivajeta Džabera Ibn Semure kod Taberanija u kojem je došlo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem rekao, da mu je došao Džibril i rekao: ” ….u čijem prisustvu budeš spomenut a ne donese salavat na tebe, pa umre i uđe vatru, neka ga Allah udalji (od sebe), reci ‘amin’.” Pa sam rekao ‘amin’. Međutim, dokazivanje sa ovim hadisom je upitno jer je u njemu došlo i dovljenje protiv onog ko doživi ramazan i prođe ramazan a ne bude mu oprošteno, a to nije vadžib.

Odabrano mišljenje je četvrto mišljenje, to jest da je najmanje jednom u životu vadžib donijeti salavat a mimo toga je mustehab, a Allah zna najbolje. To je otprilike ono što navodi Ibn Džerir Taberi, tumačeći prvo mišljenje. Nema konkretnih i direktnih dokaza koji ukazuju da je vadžib donositi salavat u spomenutim stanjima i situacijama koje su navedene.

Ve billahi tevfik

Dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa njegove zvanične Facebook stranice:
https://www.facebook.com/permalink.php?story_fbid=391172505706792&id=100044421369912

Vidi manje

Kutubus-Site

(Šest hadiskih zbirki)

 

1. Šta znači termin Kutubus-Site?

U hadiskoj nauci najviše korištene i najpoznatije zbirke hadisa jesu one koje muhadisi nazivaju ”Kutubus-Site” ili šest hadiskih zbirki.

To su: Buharijin Sahih, Muslimov Sahih (za ove prve dvije knjige često se koristi termin ”Sahihejn”, ili Dva Sahiha), Džami’u Tirmizi, i Suneni od Ebu Davuda, Nesaia i Ibn Madže.

 

1. Kako poredati ovih šest zbirki obzirom na njihovu vjerodostojnost?

Svi muhadisi su složni na tome da su Dva Sahiha (Buharija i Muslim) najvjerodostojnije hadiske zbirke ikada napisane, i da su to dvije najvjerodostojnije knjige nakon Kur’ana uopšte.

Osim rijetkih pojedinaca, muhadisi daju prijednost Buharijinog Sahiha u odnosu na Muslimov što se vjerodostojnosti tiče. Inače svi glavni hadisi u oba Sahiha su ispravni.

Što se ostale 4 zbirke hadisa tiče, svi muhadisi su složni da je na posljednjem mjestu po vjerodostojnosti Sunen od Ibn Madže. To je zbog toga što se u toj zbirci nalazi najviše slabih hadisa, a od tih slabih hadisa čak njih 99 su jako slabi hadisi.

Sunen od Nesaia ima najmanje slabih hadisa od njih, obzirom da imam Nesai spada u kategoriju ”tvrđih” kritičara muhadisa, koji su bili mnogo kritičniji po pitanju prihvatanja hadisa i mahana prenosioca hadisa.

Međutim, mnogi muhadisi daju prijednost Sunenu Ebu Davuda u odnosu na Sunen Nesaia, obzirom na to da je Sunen od Ebu Davuda bolje i praktičnije podijeljena po fikhskim poglavljima, da su u njoj hadisi kraći, tj. imam Ebu Davud bi u datom fikhskom poglavlju navodio samo dio hadisa koji se odnosi na dato poglavlje.

Neki učenjaci hadisa pak daju prijednost Džami’u Tirmizija u odnosu na Sunen Ebu Davuda po pitanju praktičnosti za korištenje od strane širih masa muslimana, ne samo onih koji su stručnjaci po pitanju hadisek znanosti. Sa tim da u Sunenu Ebu Davuda ima manje slabih hadisa u odnosu na Džami’u od Tirmizija.

 

1. Da li su svi učenjaci hadisa složni na tome da su ovih 6 zbirki zaista najkorisnije zbirke hadisa?

Mnogi učenjaci hadisa na početku su u Kutubus-Site šestom zbirkom hadisa po važnosti umjesto Sunena ibn Madže smatrali Muvetu od imama Malika.

Kasniji muhadisi međutim daju prijednost Sunenu Ibn Madže u odnosu na Muvetu imama Malika obzirom na veliki broj novih hadisa u Sunenu Ibn Madže, a kojih nema u ostalim zbirkama, iako je po ispravnosti Muveta od imama Malika ispred Sunena ibn Madže. U Sunenu Ibn Madže ima 1 339 hadisa kojih nema u ostalih 5 zbirki hadisa.

Imam Nevevi i Ibn Hadžer smatraju da je korisnije uvrstiti u Kutubus-Site Sunen od Ed-Darimija umjesto Sunena od Ibn Madže.

 

1. Kakva je razlika po strukturi između ovih 6 zbirki hadisa.

Dva Sahiha od Buharije i Muslima i Džami’ od imama Tirmizija spadaju u hadiske zbirke Džami’. To znači da pored fikhskih poglavlja u ovim zbirkama ima i poglavlja hadisa koji govore o akidi, ahlaku, tefsiru i dr.

Dok Suneni od Ebu Davuda, Nesai’a i Ibn Madže su podijeljeni samo na osnovu fikskih poglavlja i sadrže hadise koji se odnose samo na fikhske propise.

 

1. Kakve sve koristi možemo izvući iz proučavanja biografija 6 hadiskih zbirki, zajedno sa autorom Muvete, imamom Malikom, i autorom najpoznatijeg Musneda, imamom Ahmedom?

Pouke koje možemo izvući proučavajući biografije ovih 8 velikana u historiji islamske nauke uopće su mnogobrojen. Neke od njih su:

 

1. a) Svi oni prije nego su postali učenjaci bili su žedni za islamskim znanjem, pa su sjedili pred velikim brojem šejhova, kako bi skupili što više znanja.

Imam Malik je učio pred oko 300 tabe’ina i oko 600 etbau tabe’ina.

Imam Buharija je, kako sam kaže, sjedio, slušao i kasnije prenosio hadise od 1 080 učenjaka.

Ibn Hadžer ističe da je imam Ebu Davud sjedio pred 300 šejhova.

 

1. b) Oni se nisu oholili jedni nad drugima, već bi jedni drugima bili u isto vrijeme šejhovi i učenici.

Na primjer, imam Ahmed, koji je inače bio jedan od učitelja imamu Ebu Davudu, od njega je prenio jedan hadis, i na taj način je svrstao imama Ebu Davuda, svoga učenika, u šejhove od kojih je slušao hadise.

Isto je uradio i imam Buharija sa imamom Tirmizijom koji mu je bio učenik. Imam Buharija je u svome Sahihu uvrstio dva hadisa koje je čuo od imama Tirmizija, i time ga uvrstio u svoje šejhove, iako mu je on bio učenik. Imam Buharija je jednom prilikom i rekao imamu Tirmiziju: ”Ja sam više naučio od tebe, nego si ti naučio od mene.”

Da su učili jedni kod drugih pokazuju i sljedeće činjenice:

Imam Ahmed je bio učitelj Buhariji, Muslimu i Ebu Davudu.

Imam Buharija je bio učitelj imamu Muslimu i imamu Tirmiziji.

Imam Ebu Davud je bio učitelj imamu Tirmiziju i imamu Nesaiu.

Imam Malik je bio jedan od šejhova Buharijinom ocu i njegovom prvom učitelju Ismailu.

 

1. c) I pored njihovog naprikosnovenog znanja, svoja djela nisu izdavali dok za to nisu dobili potvrdu učenjaka svoga vremena.

Tako je imam Malik, prije nego je objavio svoju Muvetu, istu dao na provjeru kod 70 učenjaka Medine u svome vremenu.

Imam Buharija je prije objave svoga Sahiha isti dao na provjeru imamu Ahmedu, Jahji ibn Ma’inu i Aliju bin El Mediniju.

Imam Muslim je svoj Sahih prije objave dao na provjeru muhadisu Ebu Zur’i Er-Raziju.

 

1. d) Niti jedan od njih nije podlegao pritiscima vlasti, da na uštrb vjere, već su na kraju vladari bili ti koji su bili njima potčinjeni.

Imam Malik je odbio da se podčini namjesniku Medine, koji ga je prisiljavao da bude kadija. Nakon što je imam Malik odbio, ovaj ga je kaznio bičevanjem, od čijih posljedica imam Malik pred kraj života nije mogao vezati ruke u namazu. Na kraju mu se halifa Ebu Džafer El Mensur izvinuo i podstakao imama Malika da napiše Muvetu. Pred njim su sjedili i učili vjeru i halifa Harun Er Rašid i njegova dva sina, kasnije i halife: Emin i Me’mun.

Imam Buharija je odbio poziv namjesnika El-Buhare da dolazi na njegov dvor i podučava njegovu djecu posebno i odvojeno od svih ostalih.

Imam Ebu Davud je na isti način odbio namjesnika Basre rekavši mu: ”Kad se radi o nauci tu su svi jednaki.”, odbivši tako da odvoji posebno vrijeme za podučavanje namjesnikove djece.

 

1. e) Svi učenjaci, pa tako i ovih 8 velikana, zbog svog znanja česta su meta zavidnika iz redova svojih savremenika, koji se nisu mirili sa činjenicom da je Allah dž.š. izdvojio neke od svojih robova sa znanjem koje nije dao ostalima u njihovo vrijeme.

Tako je imam Buhari bio žrtva zavisti svog bivšeg učitelja i muhadisa Ez-Zuhlija, koji ga je potvorio pa je to bio uzrok da imam Buharija bude protjeravan iz mnogih mjesta. Umro je u najvećoj anonimnosti, nakon što je mplio Allaha dž.š. da ga uzme k Sebi, jer nije više mogao da podnese to poniženje koje su mu priredili zavidnici.

Isto tako je i imam Nesai morao da napusti Egipat, pred kraj svoga života, iako je većinu svoga đivota posvećenog nauci proveo u Egipat, a razlog je bio zavist svojih savremenika koji se nisu mirili sa činjenicom da je imam Nesai mnogo ispred njih što se nauke fikha i hadisa tiče.

 

1. f) Mnogi od njih su prošli kroz fizičke torture neistomišljenika, pripdanika raznih zabludjelih ideologija, ili sljedbenika strasti.

Imam Malik je bičevan toliko da kasnije od posljedica toga nije mogao vezati ruke u namazu.

Imam Ahmed je trpio veliku torturu u zatvoru, u kojeg je dospio jer nije htio popustiti pred zabludom mu’tezila, koji su tada bili okrenuli halifu na svoju stranu, a koji su između ostalog tvrdili da je Kur’an stvoren.

Imam Nesa’i je, nakon boravka u Damasku, pred kraj svog života, vidio da mnogi njeni stanovnici imaju pogrešno ubjeđenje po pitanju četvrtog halife Alije r.a. pa je napisao knjigu ”Hasaisu Alij”. To se nije svidjelo onima koji su davali prednost Muaviji r.a. nad Alijom r.a., pa su imama Nesaija, iako je tada bio u poznim 80-tim godinama svoga života, udarajući ga nogama izbacili iz džamije. Od posljedica tih batina imam Nesai umro ubrzo nakon tog događaja.

Ostale hadiske zbirke i učenjaci hadisa

 

1. Da li su svi hadisi zabilježeni u zbirkama ”Kutubus-site” i zbirkama hadisa sakupljenim prije njih, ili je sakupljanje hadisa nastavljeno i nakon smrti autora ”Kutubus-site”?

Nisu svi hadisi Poslanika s.a.w.s., koji su nama danas dostupni, uvršteni u ”Kutubus-site” i zbirke hadisa napisanih prije njih.

Nakon smrti autora ”Kutubus-site” ostalo je još sahih i hasen hadisa koji nisu bili zabilježeni u do tada napisanim zbirkama hadisa.

 

1. Da li je nakon Buharije i Muslima bilo muhadisa koji su vodili brigu o sakupljanju samo sahih hadisa?

Buharija i Muslim nisu u svojim zbirkama sakupili sve postojeće sahih predaje. Dokaz tome su i riječi samog imama Buharije o svome Sahihu: ”Mnogo sam vjerodostojnih hadisa izostavio iz bojazni da djelo ne bude preglomazno.” Također je rekao: ”Znam napamet 100 hiljada vjerodostojnih hadisa i 200 hiljada hadisa koji nisu vjerodostojni.”

Imam Muslim kaže: ”Nisam sve vjerodostojne hadise koje sam poznavao zabilježio ovdje (misleći na svoj Sahih)”.

Dakle, razimijući riječi dva autora najpoznatijih zbirki sahih hadisa, mnogo je još sahih hadisa nakon njih ostalo nezabilježeno.

Nešto od tih preostalih vjerodostojnih hadisa zabilježili su četvorica preostalih autora iz ”Kutubus-Site”, ali je još uvijek dosta sahih i hasen hadisa ostalo nezabilježenih.

Što se vjerodostojnih predaja tiče, nakon Buharije i Muslima, još tri velika muhadisa su napisali zbirke hadisa sa ciljem da u njima sakupe samo ispravne predaje. To su (poredani prema stepenu vjerodostojnosti hadisa u njima):

1. Sahih od Ibn Huzejme. Ibn Huzejme je bio učenik i Buharije i Muslima. U njegovoj zbirci, iako je on sakupljao hadise koji su po njemu bili sahih, ima i hasen hadisa. U njemu ima i daif hadisa, ali slabost u njima nije velika.
2. Sahih od Ibn Hibbana. U predgovoru svog sahiha Ibn Hibban sam kaže da je učio i zapisivao hadise od preko 2000 svojih učitelja. Inače bio je šejh El Hakimu i Darekutniju. Ubraja se u islamske učenjake koji su iza sebe ostavili veliki broj djela. On je u svojoj zbirci hadisa izostavio sve hadise koje su zabilježili Buharija i Muslim, a zabilježio je sve vjerodostojne predaje koje su njih dvojica izostavili.
3. Mustedrek od El Hakima. Učenik Ibn Hibanov. Također sjedio pred više od 2 000 šejhova. U njegovoj zbirci hadisa, u kojoj je želio zabilježiti samo vjerodostojne predaje, ima i apokrifnih hadisa, prema mišljenju imama Ez-Zehebija. Razlog tome je što ga je smrt pretekla prije nego je uspio izvršiti posljednju korekturu svoje zbirke. A neki učenjaci smatraju da je htio da ukaže na neke slabe hadise. Korekturu njegovog Mustedreka izvršio je hasnije hafiz Ez-Zehebi, tako da je vrlo bitno uz citiranje hadisa iz Hakimove zbirke navesti i ocjenu hafiza Ez-Zehebija o tome hadisu.

 

1. Koji muhadis se smatra posljednjim, koji je uspio zapisati neki vjerodostojan hadis, a da poslje njega nije ostalo ništa vjerodostojno, a da se nije zabilježilo?

Osim ova tri Sahiha, poslje ”Kutubus-Site” i Muvete imama Malika i Musneda imama Ahmeda, hadise su bilježili mnogi drugi muhadisi, a od njih su najpoznatiji Ed-Darimi, Darekutni, Bezar, Taberani i ostali.

Učenjaci smatraju da je posljednji koji je zabilježio do tada nezabilježenu vjerodostojnu predaju imam El-Bejheki u svome Sunenu, koji je preselio na ahiret 458.h.g.

 

1. Kako mi danas prepoznajemo vjerodostojne hadise (sahih i hasen) od onih čija slabost je toliko velika da se ne mogu koristiti nikako, osim kad se želi na njih upozoriti?

Zahvaljujući velikom trudu i požrtvovanju velikana učenjaka hadisa koji su radili na sakupljanju sunneta Poslanika s.a.w.s. i odvajanju ispravnog suneta od svih primjesa neispravnosti i iskrivljenosti mi danas lako možemo doći do suda o svakom hadisu.

Pored truda na sakupljanju hadisa, skoro da nema autora neke poznate hadiske zbirke, a da istovremeno nije ostavio iza sebe djelo u kome je zabilježio kritike o prenosiocima hadisa, ili o skrivenim mahanama u lancu hadisa.

Prvi koji su počeli da pišu djela u kojima su iznosili kritike na račun ravija i skrivenih mahana u lancu hadisa jesu i šejhovi imama Buharije i imamam Muslima: Jahja ibn Ma’in, Ali ibn El Medini i imam Ahmed.

Potom od autora poznatih zbirki kapitalna djela iz oblasti hadiske kritike pisali su En-Nesai, Ibn Hibban, Ed-Darekutni, El Hakim, imam Muslim i ostali.

 

Posebnu ulogu u ocjeni i kritikama hadisa odigrala je generacija muhadisa koja je živjela u periodu od 7 do 10 stoljeća po hidžri.

Posebno treba istaći sljedeće učenjake:

1. Imam Nevevi. Živio je samo 45 godina. Jeo bi samo jednom dnevno nakon jacije i to suhog hljeba sa malo začina, i vodu bi pio samo jednom dnevno. Izbjegavao bi da jede voćke sa puno soka da ga ne bi tjeralo na spavanje, što bi njemu oduzimalo puno dragocjenog vremena. Spavao bi naslonjen na nešto i čim bi pošao da padne probudio bi se i nastavio sa učenjem. Iza sebe ostavio kapitalna djela poput Komentara na Muslimov Sahih. Dokaz da mu je Allah dž.š. primio djela jesu i njegova dva djela koja su neizostavna djela mektebe svake džamije i svakog vjernika: Rijadus-Salihin i 40 Nevevijevih hadisa.
2. Hafiz Ez-Zehebi. Učio pred više od 1300 šejhova. Najviše traga na njega je ostavio njegov šejh i prijatelj šejhul Islam Ibn Tejmije. Napisao dosta djela iz skoro svih oblasti. Pisao je iz oblasti kiraeta, historije (poznato djelo Sijeru e’alami-nubela’), iz fikha, iz akide. Iz oblasti hadiskih nauka i kritika ravija i njihovih biografija napisao dva kapitalna djela: Mizanul-‘itidal i Tahzibul-Tahzibil-Kemal.
3. Ibn Hadžer El-Askalani. Još jedan od enciklopedista iz redova islamskih učenjaka. Napisao nekoliko kapitalnih djela:

• Fethul-Bari – najbolji komentar na Sahih Buharije u 14 tomova
• Bulugul-meram – knjiga hadisa poredana po fikhskim poglavljima (prevedena na bosansk jezik ”Vrhunac češnje”.
• Tahzibu-tahzib – djelo o ravijama u 12 tomova, možda i najbolje ove vrste
• El-Isabe fi temjizi sahabe u 4 toma, a to je biografija o 12 295 ashaba
• Tekribu-tahzib – skraćena verzija Tahzibu-Tahziba
• Ako dodamo i 17 tomova knjige Ithaful-mehare onda vidimo koliko mu je Allah dao bereketa u znanju i pisanju djela.

1. Imam Es-Sujuti. Autor preko 500 djela iz oblasti islamskih i drugih nauka. Niko ga do sada niti od islamskih učenjaka niti od učenjaka nemuslimana nije pretekao u broju djela koja je ostavio iza sebe. Napisao je komentare na svaku od zbirki ”Kutubus-Site, i na Malikovu Muvetu i na Musned od imama Ahmeda. Posebno je interesantno njegovo djelo iz hadisa Džamius-sagir (skraćena verzija od njegovog Džamiul-kebira) u kojoj je sakupio sve hadise do tada zabilježene u hadiskim zbirkama. Na kraju svakog hadisa je obilježio u kojoj zbirci se hadis nalazi.

 

1. Ali kako da mi danas listamo po svim ovim knjigama o kritikama ravija i mahanama u lancima hadisa, kad tih knjiga ima dosta, kada su neke od njih napisane u nekoliko tomova, kada nisu isti kriteriji kod svakog muhadisa za iste ravije?

Ovaj posao nam je olakšao veliki mhadis, koji je živio u našem vremenu, a koji je porijeklom sa Balkana, a to je šejh Muhammed Nasrudin Albani, rahmetullahi alejhi.

On je sve hadise iz Džamiu-sagira od iamam Es-Sujutija podijelio na ispravne hadise Džamius-sagir Es-Sahih, i na neispravne Džamius-sagir Ed-Da’if, oslanjajući se na sve do danas napisane knjige iz oblasti kritika na račun ravija, i skrivenih mahana u hadisu, zauzimajući u tome središnji stav između onih koji su bili žestoki u kritici (kakav je bio imam Buharija) i onih koji su bili blagi u kritikama ravija (kao što su bili imam Tirmizi i El-Hakim).

Literatura:

1. Velikani hadiskih znanosti, Dr. Šefik Kurdić
2. Hadis i hadiske znanosti, Mahmut Karalić

Prof. Adnan Nišić

Preuzeto sa: https://s-d-o.org

Pogledajte video predavanje ovdje

Vidi manje

Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju ispod:

Transkript:
Prva stvar, stvari ahireta stvari gajba ne možemo mi mjeriti dunjalučkim parametrima, može se desiti čovjeka nakon njegove smrti nakon 10/15 dana odkopaju i mi vidimo njegovo tijelo a u hadisima Božijeg Poslanika alejhi ve sallatu ve sellam, znamo da od samog zakopavanja počinje kaburski život, pa će neko kazati kako to Poslanik alejhi sallatu ve sellam, kaže kaburski život mi odkopali čovjeka nema ništa, pa se stvari ahireta zapamtite ne mjere parametrima dunjaluka.

Ako Allah kaže istjerao je iblisa iz dženneta, pa je on došaptavao Ademu alejhi sallatu ve sellam i njegovoj supruzi a oni u džennetu pa oni počinili grijeh, samo mi to tako prihvatimo, da je bilo potrebe Uzvišeni Allah tebareke ve tea'la bi nama pojasnio i kazao na koji način je Iblis zaveo Adema alejhi sallatu ve sellam i njegovu suprugu, znači osnova je to je govor Uzvišenog Allaha apsolutna istina, to je s jedne strane, vjerujemo što stoji u Kur'anu makar određene stvari i nemogli dokučiti jer to govor Uzvišenog Allaha.

Ali evo hajde da kažemo neko racionalno pojašnjenje, kao što imamo ajet u kojem stoji da će se stanovnici Dženneta i stanovnici Džehennema međusobno dozivati, pa jedni druge čuju iako nisu na istom mjestu, pa znači imamo dokaz u Kur'anu da se stanovnici Dženneta i stanovnici Džehennema dozivaju i jedni druge čuju, pa zašto ne može Adem alejhi sallatu ve sellam i njegova supruga čuti glas Iblisa izvan Dženneta a oni unutar Dženneta, to je jedna stvar.

Imamo drugu stvar, zašto Iblis se ne može primaknuti blizu Dženneta i došaptavati i dozivati Adema alejhi sallatu ve sellam i nagovarati ga na grijeh. Postoje i neke druge predaje koje se pripisuju isralijatima za koje nemamo potrebe, tj. da je Iblis ušao u jednu veliku zmiju i sa njom je ušao zajedno u Džennet gdje se primaknuo Ademu alejhi sallatu ve sellam i pozvao ga na grijeh, nemamo potrebe za tim.

Znači uopšte nije teško shvatiti da Adem alejhi sallatu ve sellam može da bude u Džennetu on i njegova supruga, da ih Iblis koji nije u Džennetu doziva i da im to došaptava. Tako da uopšte nema nikakve kolizije i kontradiktornosti, ali bez obzira islamski učenjaci su o tome u knjigama tefsira prije 1300/1200 i 1100 godina govorili, nije to neko pitanje savremenog tipa pa da na njega nemamo odgovora.

Uzmite sebi glavno pravilo, učim Kur'an a prije toga znam da je to sve apsolutna istina i sve prihvatam, a za sve nejasnoće imamo hvala Allahu Uzvišenom odgovore.

Audio mp3 odgovor

Vidi manje