Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Propisi vezani za menstruaciju?
Poremećaj u menstrualnom ciklusu otvara mnoge dileme oko čistoće, namaza i drugih vjerskih propisa koji se za to vežu. S obzirom da se mjesečni ciklus (hajz) mijenja shodno životnoj dobi i tjelesnom stanju žene, potrebno je ukazati na pravila koja regulišu ovaj propis na osnovu kojih žena može znativiše
Poremećaj u menstrualnom ciklusu otvara mnoge dileme oko čistoće, namaza i drugih vjerskih propisa koji se za to vežu. S obzirom da se mjesečni ciklus (hajz) mijenja shodno životnoj dobi i tjelesnom stanju žene, potrebno je ukazati na pravila koja regulišu ovaj propis na osnovu kojih žena može znati propise čistoće ma kakve promjene se desile.
Prvo: Kod većine žena mjesečnica traje 6 ili 7 dana, a period čistoće 23 ili 24 dana, ali dešava se i da traje više ili manje od toga. Mnogi islamski pravnici mišljenja su da mjesečni ciklus žene traje najkraće noć i dan, a najduže 15 dana. Ibn Tejmijje smatra da ne postoji najkraća i najduža granica, nego kad god se pojavi krv hajza sa svojim poznatim osobinama, to se smatra menstruacijom, bez obzira trajala ona dugo ili kratko. Rekao je: “Hajz je naziv za koji je Uzvišeni Allah vezao mnoge propise u Kur’anu i sunnetu, ne odredivši njegov najkraći i najduži period, niti dužinu perioda čistoće između dva hajza, iako je to pitanje učestalo i ummet je u potrebi za poznavanjem njegovih propisa. Lingvistički, hajzom se naziva, bez razlike, duži ili kraći period, a ko u tome odredi neku granicu, nije postupio u skladu sa Kur’anom i sunnetom.” (Medžmu‘ul-fetava, 19/237)
Drugo: Završetak ciklusa prepoznaje se po jednom od dva znaka:
● pojavom bijele tekućine koju maternica ispušta na kraju ciklusa,
● potpuni prestanak curenja.
Žene, ashabijke, pitale su Aišu, radijalahu anhuma, o znakovima po kojima se zna prestanak hajza, te kada bi se na pamuku nakon što ga stave na mjesto hajza vidjeli tragovi žute tekućine, govorila bi: “Ne požurujte (ne mislite da je hajz završio) sve dok ne vidite bijelu tekućinu.” (imam Malik, Muvetta, br. 128, Bejheki fil-kubra, br. 1486, hadis je sahih po ocjeni Albanija, Irvaul-galil, br. 198)
Ako se nakon završetka uobičajenog ciklusa ponovo pojavi žuta ili smeđa tekućina, pojava te tekućine ne tretira se hajzom. Na to ukazuje predaja Ummu Atijje, radijallahu anha: “Žutu i smeđu tekućinu, nakon čistoće, nismo smatrali ničim.” (Ebu Davud, br. 307, hadis je sahih po ocjeni Albanija, a Buharija ga bilježi bez riječi “nakon čistoće”, br. 326) “Nismo smatrali ničim”, tj. nismo smatrali hajzom, međutim pojava te tekućine kvari abdest. Ako se ova žuta ili smeđa tekućina pojavljuje u uobičajenom periodu ciklusa, ili prije pojave znakova završetka hajza, tretira se hajzom.
Treće: Po pitanju prestanka istjecanja krvi u periodu mjesečnog ciklusa, kao naprimjer da jedan dan postoji curenje, a drugi ne i sl., učenjaci imaju dva različita mišljenja:
Hanefijski i šafijski mezheb stanovišta je da se čistoća koja se pojavi u periodu hajza također tretira hajzom. Ovo mišljenje izabrao je Ibn Tejmijje, jer se u tom slučaju bijela tekućina, koja je znak čistoće, nije pojavila, te kada bi se tretiralo čistoćom to bi bila teškoća, jer žena bi bila obavezna kupati se svaki ili svaki drugi dan.
Malikijski i hanbelijski mezheb stanovišta je da se vrijeme u kojem se pojavljuje krv tretira hajzom, a da se vrijeme u kojem nema krvi tretira čistoćom, osim ako to stanje potraje više od 15 dana, onda je to istihaza o kojoj će slijediti detaljniji govor. Po ovom mišljenju, kada curenje prestane, žena je dužna okupati se i tretira se čistom, te kada se ponovo vrati krv, ponovo je u hajzu. Ovo mišljenje je preferirajuće, jer krvarenje je znak hajza, a prestanak curenja je znak čistoće, osim ako prestanak krvarenja traje kraće od jednog dana, u tom slučaju neće se tretirati čistoćom, kao što to ističe hanbelijski učenjak Ibn Kudame, jer obaveznost kupanja u kraćem periodu od toga predstavlja teškoću. Prema tome, prekid kraći od jednog dana ne smatra se čistoćom osim ako na to ukazuju posebne okolnosti, kao naprimjer da se prekid pojavi na kraju uobičajenog perioda mjesečnice ili da se pojavi bijela tekućina koja je znak završetka ciklusa. (El-Mugni, 1/399, Mevsuatul-fikhijetul-kuvejtije, 18/304, Ibn Usejmin, Ahkamud-dimait-tabiijje, 11)
Četvrto: Menstrualni ciklus može postati duži u odnosu na uobičajeno trajanje, kao što može postati kraći. Sve dok traje curenje krvi tipičnih osobina, koje će kasnije biti pojašnjene, žena je u hajzu. Ako žena vidi znakove čistoće i vjeruje da je ciklus prestao te se okupa i tretira se čistom, zatim ponovo uoči krv hajza, to se tretira nastavkom prethodnog menstrualnog ciklusa i ponovo će ostaviti namaz i sve što je hajzom zabranjeno. Međutim, ako se krvarenje nakon čistoće pojavljuje tokom većine vremena ili na način da žena zna da to nije hajz, onda se ta krv tretira istihazom. Stalnoj komisiji za fetve u Saudijskoj Arabiji postavljeno je sljedeće pitanje: “Mjesečni ciklus kod mene nekad traje devet, a nekad deset dana. Nakon što postanem čista i radim kućne poslove, ponovo mi se pojavi krvi u isprekidanim intervalima. Kada mi se ponovo vrati krv nakon uobičajenog ciklusa, da li mi je dozvoljen post, namaz i ‘umra?
Odgovor: Mjesečni ciklus kod tebe je u onom periodu u kojem ti obično dolazi hajz, a to je deset ili devet dana. Kad krv prestane curiti nakon devet ili deset dana, okupaj se te klanjaj, posti i obavljaj tavaf, a tvom mužu je dozvoljen odnos s tobom. Krv koja se pojavi nakon uobičajenog ciklusa zbog kretanja pri poslu ili nečeg drugog neočekivanog, nije krv hajza, nego je to krv koja se pojavljuje zbog određene bolesti i poremećaja. Ta krv te ne sprečava da klanjaš, postiš, tavafiš i tome slično, nego je očisti poput ostalih nečistoća, zatim uzmi abdest za svaki namaz te klanjaj, tavafi, uči Kur’an i sl.” (Fetaval-ledžne, 5/388)
Peto: Stalno curenje krvi ili sa kraćim prekidima, kao što je dan ili dva u mjesecu, naziva se istihaza. U pravilu, krv koja se pojavljuje kod žene tretira se hajzom osim ako je curenje kontinuirano i traje većinu mjeseca, po mišljenju Ibn Tejmijje ili traje više od 15 dana po mišljenju većine učenjaka, u tom slučaju se tretira istihazom. Krv istihaze razlikuje se od krvi hajza u sljedećem:
● Krv hajza je crne boje, dok je krv istihaze prirodna boja krvi.
● Krv hajza je gusta, dok je krv istihaze rijetka.
● Krv hajza je neugodnog mirisa za razliku od krvi istihaze.
● Krv hajza izlazi iz maternice, a krv istihaze iz vene.
● Krv hajza se ne gruša kada se pojavi, za razliku od krv istihaze.
Propisi istihaze razlikuju se od propisa hajza u tome da se za vrijeme hajza žena tretira nečistom i u tom periodu ostavlja namaz, dok se u istihazi tretira čistom i ne ostavlja namaz. Međutim, u istihazi žena će, ako je curenje konstantno ili se pojavi prije nastupanja sljedećeg namaza, pred svaki namaz očistiti se i spriječiti izlazak krvi uloškom i sl., zatim će se abdestiti i klanjati. Ako se nakon čišćenja i abdesta za vrijeme namaza pojavi krv istihaze, to neće pokvariti namaz.
Šesto: Istihaza može imati tri različita stanja:
● Prije pojave istihaze žena je imala poznat period u kojem je nastupao mjesečni ciklus. U tom slučaju će taj isti period tretirati hajzom, a ostalo vrijeme istihazom. Kao naprimjer, da žena ima redovan ciklus šest dana na početku svakog hidžretskog mjeseca, zatim joj se pojavi istihaza tako da ima konstantno curenje, u tom slučaju prvih šest dana svakog hidžretskog mjeseca je hajz, a ostalo vrijeme istihaza. Na to ukazuje predaja u kojoj se navodi da je Fatima bint Ebi Hubejš rekla: “Allahov Poslaniče, meni stalno dolazi krv tako da nikad nisam čista, da li ću ostaviti namaz?” “Ne, to je krv iz vene. Ostavi namaz onoliki broj dana koliko ti je trajao hajz, a zatim se okupaj i klanjaj”, odgovorio je Allahov Poslanik, alejhis-salatu ves-selam. (Buharija, br. 325).
● Prije pojave istihaze žena nije imala kontinuiran mjesečni ciklus, nego se pojavom menstruacije pojavila i istihaza. U ovom slučaju mjerilo prepoznavanja hajza je razlika u osobinama krvi. Ako žena može prepoznati krv hajza na osnovu boje, mirisa, bolova koji prate njenu pojavu i sl., period u kojem se pojavljuje takva krv je hajz, a ostalo vrijeme, kada se pojavljuje krv drugih osobina je istihaza. Dokaz su riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, Fatimi bint Ebi Hubejš: “Kada se pojavi krv hajza, to je crna krv, neugodnog mirisa, kada se to pojavi, ostavi namaz, a kada bude drugačije, abdesti se i klanjaj, jer to je krv iz vene.” (Ebu Davud, br. 286, i Hakim, br. 618, hadis u sebi ima slabosti, ali su učenjaci prihvatili postupanje po njemu)
● Prije pojave istihaze žena nije imala kontinuiran mjesečni ciklus niti je u stanju razlikovati krv hajza od krvi istihaze. U tom slučaju ravnat će se prema ciklusu većine žena tako da se tretira u hajzu šest ili sedam dana počevši od prvog vremena u kojem je vidjela krv, a nakon toga u istihazi. Naprimjer, ako vidi krv petog u mjesecu, zatim curenje traje a ne uočava se razlika na osnovu koje bi se prepoznala krv hajza, u tom slučaju žena je u hajzu šest ili sedam dana počevši od petog dana svakog mjeseca. Dokaz su riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, Hamni bint Džahš, radijallahu anha, ashabijki kojoj se pojavila istihaza: “U hajzu si šest ili sedam dana, u Allahovom znanju, a zatim se okupaj…” (Ahmed, br. 27514, Ebu Davud, br. 287, Tirmizi, br. 128, hadis je hasen po ocjeni Albanija) Riječima Poslanika: “Šest ili sedam dana”, misli se da treba vidjeti šta je od to dvoje bliže njenom stanju ravnajući se prema ženama njene starosti i njenoj rodbini. Uzvišeni Allah najbolje zna!
Odgovorio: Mr. Hakija Kanurić
Vidi manjePropisi proslavljanja mevluda-Poslanikovog rođendana
Upitan je cijenjeni i istaknuti učenjak šejh Muhammed ibn Salih el-Usejmin o propisu proslavljanja Poslanikovog s.a.v.s. rođendana (mevluda), te je odgovorio, Allah mu se smilovao: Zahvala pripada samo Allahu, Gospodaru svjetova, i neka je salavat i selam na našeg poslanika Muhammeda, s.a.v.s. njegoviše
Upitan je cijenjeni i istaknuti učenjak šejh Muhammed ibn Salih el-Usejmin o propisu proslavljanja Poslanikovog s.a.v.s. rođendana (mevluda), te je odgovorio, Allah mu se smilovao: Zahvala pripada samo Allahu, Gospodaru svjetova, i neka je salavat i selam na našeg poslanika Muhammeda, s.a.v.s. njegovu porodicu, njegove ashabe, tabiine i sve one koji ih slijede na tom putu do Sudnjega dana…
Proslava Poslanikovog s.a.v.s. rođendana nije bila poznata u islamskom ummetu sve do 4. hidžretskog stoljeća, tj. nije bila poznata u vremenu ashaba, tabiina i tabi-tabiina.S obzirom na to, neophodno je razjasniti dvije stvari:
Prvo: Historijsko utvrđivanje Poslanikovog rođendana. Prije svega treba znati da nije tačno utvrđen datum Poslanikovog rođenja, tj. da je to 12. rebi’ul-evvel, jer se po ovom pitanju historičari razilaze. Neki od njih navode da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rođen 9. rebi’ul-evvela, a ne 12. Na osnovu ovoga ne možemo sa preciznošću reći da je Poslanik rođen 12. rebi’ul-evvela.
Drugo: Ako bismo tačno ustanovili dan Poslanikovog rođenja, da li onda možemo reći da je islamski propisano proslavljanje toga dana i da li posebno u tom danu treba učiti poseban zikr i donositi salavate na Poslanika? A možda čak da za vrijeme ovog zikra, kao i gozbi u tom danu, dolazi do miješanja muškaraca i žena i pjevanja kasida u kojima se navode pretjerane pohvale Poslanika (tj. pripisivanje Poslaniku osobina koje dolikuju samo Allahu, azze ve dželle). Naravno, nema sumnje da Allah, azze ve dželle, kao ni Njegov Poslanik, nije zadovoljan pretjerivanjem u pohvalama Poslanika i njegovim opisivanjem osobinama koje dolikuju samo Allahu.
Da bismo utvrdili ispravnost proslavljanja Poslanikovog rođendana (mevluda) potreban nam je šerijatski dokaz, a on se uzima iz Kur’ana ili sunneta Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ili prakse ashaba, radijallahu anhum. Međutim, u ovom slučaju dokaz koji bi nam ukazivao na proslavljanje Poslanikovog rođenja ne postoji ni u Allahovoj Knjizi ni u sunnetu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, niti u praksi ashaba. Upitan je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, o postu ponedjeljkom, pa je odgovorio: ‘’U tom danu sam rođen i u njemu mi je spuštena objava.’’ (bilježi Muslim)
Ovaj hadis nije dokaz za proslavljanje Poslanikovog rođendana u mjesecu rebi’ul-evvelu već ukazuje na vrijednost posta ponedjeljkom, u kojem je Poslanik rođen i počašćen Objavom.
Zatim, dan Poslanikovog rođenja, tj. ponedjeljak, ne odlikuje se ničim drugim osim onim što je spomenuto u hadisu, a to je vrijednost posta u njemu.
Znači, ni u Kur’anu, ni u sunnetu, niti u praksi ashaba ne postoji dokaz o proslavljanju Poslanikovog rođendana, što znači da je taj čin novotarija. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upozorio nas je na novotarije u svojoj hutbi u danu džume, pa je rekao: ‘’Najbolji govor je Allahova Knjiga, najbolja uputa je Muhammedova uputa, a najgore stvari su novotarije u vjeri, a svaka novotarija je zabluda.’’
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, postavio je opći kriterij za sve novotarije i jasno rekao da je ‘’svaka novotarija’’ zabluda i nije napravio izuzetak vezano za novotarije (tj. nije rekao da postoje lijepe novotarije). Poznato je da zabluda udaljava čovjeka od njegovog Gospodara i ukazuje na slabost njegovog ubjeđenja i slabost njegove vjere.
Zatim, zapitajmo se: Čemu proslavljanje Poslanikovog rođendana? Da li je to način izražavanja ljubavi Poslaniku ili je to njegovo veličanje? Da li je to zapravo poistovjećivanje sa kršćanima koji su uzeli za praznik rođenje Isaa, alejhis-selam?
Ako je cilj proslavljanja Poslanikovog rođendana način izražavanja ljubavi njemu i njegovo veličanje, ta doista mi ne volimo Poslanika više nego što su ga voljeli Ebu Bekr, Omer, Osman, Alija i ostali ashabi, radijallahu anhum, a oni nisu proslavljali Poslanikov rođendan.
A ako se želimo poistovjetiti sa kršćanima, ta ne treba da se u ibadetima poistovjećujemo sa njima. Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ‘’Ko oponasa jedan narod, on je od njih.’’ (bilježi Ahmed)
Zatim, kažemo onima koji su uveli ovu novotariju: ‘’Da li je Poslanik znao da se njegov rođendan treba proslavljati?’’ Ako odgovore: ‘’Ne’’, onda ispada da Poslanik s.a.v.s. nije u potpunosti bio upoznat sa Allahovim šerijatom! A ako odgovore: ‘Da’, to znači da je Poslanik s.a.v.s. prikrio nešto od Allahovog šerijata i nije ga dostavio ljudima u potpunosti?! Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nema nikakve veze sa ovim dvjema pretpostavkama. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je najučeniji u Allahovoj vjeri i on je prvi koji je u praksu sproveo Allahov šerijat; on je brižljiv u dostavljanju upute čovječanstvu i u potpunosti je dostavio ljudima ono što mu je objavljeno.
Na osnovu navedenog, možemo zaključiti da ne postoji u Poslanikovom sunnetu ništa što upućuje na propisanost proslavljanja njegovog rođendana. Ovim dokazujemo da je proslavljanje Poslanikovog rođendana greška sa aspekta historije u samom uzimanju ovog datuma za dan Poslanikovog rođenja (tj. 12. rebi’ul-evvel), a također i greška sa aspekta šerijata, jer je to novotarija, i nije ga propisao Allah, niti je to rekao Njegov Poslanik, niti su ga praktikovali pravedne halife (Ebu Bekr, Omer, Osman i Alija), niti ostali ashabi i tabiini, a ni oni koji su ih slijedili u drugom i trećem stoljeću.
Doista je proslavljanje Poslanikovog rođenja (mevluda) čin koji donosi čovjeku slabost, pa tako vidimo mnoge koji ga proslavljaju, a slabi su u praktikovanju ostalih Kur’anom i hadisom potvrđenih sunneta, što ukazuje na predznake loše završnice za novotare. Naime, novotari su aktivni u izvršavanju novotarija, ali zato oslabe i neaktivni su u mnogim potvrđenim sunnetima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Ako bi nam neko rekao: ‘’Ja proslavljam Poslanikov rođendan kako bih ljude podsjetio na Allahovu milost’’, odgovaramo mu: Samo rođenje ne predstavlja milost kao što to predstavlja poslanstvo i spuštanje Objave, kao što kaže Uzvišeni: ‘’Allah je vjernike milošću Svojom obasuo kad im je jednog između njih kao poslanika poslao, da im riječi Njegove kazuje, da ih očisti i da ih Knjizi i mudrosti nauči, jer su prije bili u očitoj zabludi’’’ (3:164). U ovom ajetu nije rečeno ‘’milošću Svojom obasuo kada se rodio poslanik’’. I kada bi gledali spuštanje Allahove milosti, preče bi bilo da se proslavlja dan spuštanja prve objave jer je u tom danu Allah spustio milost Svoju i Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, prije nje nije bio vjerovjesnik, niti poslanik, niti je bio upoznat sa ajetima. I milost ukazana Muhammedovim poslanstvom veća je od njegovog rođenja i unatoč tome nije propisano proslavljanje toga dana.
Ako bi nam neko rekao: ‘’Proslavljanje Poslanikovog rođendana je metoda pozivanja u Allahovu vjeru’’, odgovorit ćemo mu: Kako novotarija može biti metoda pozivanja u Allahovu vjeru, kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘’…svaka novotarija je zabluda.’’ Dakle, zabluda ne može biti sredstvo niti način za pozivanje na Pravi put. A metoda i sredstava za pozivanje u Allahovu vjeru je puno, tako da nam je ovaj način, putem novotarije, nepotreban.
Na kraju savjetujem braći muslimanima da vode računa o praktikovanju pritvrđenih sunneta Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a da ostave sve ono što nema potporu u Kur’anu i sunnetu i praksi ashaba. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije ostavio i najmanju stvar koja je potrebna našem ummetu a da nam je nije objasnio. Da je proslavljanje Poslanikovog rođendana propisano, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi nas o tome obavijestio i to bi radili njegove pravedne halife, ostali ashabi i oni koji su ih slijedili dobra djela čineći.
Neka je salavat i selam na našeg poslanika Muhammeda, njegovu porodicu i njegove ashabe.
Šejh Muhammed ibn Salih el-Usejmin
Preveo: Irfan Kasumović, student Univerziteta Ummul-Qura u Mekki
Vidi manjeDa li pola Ademove, alejhi selam, ljepote pripada Jusufu, alejhi selam?
Ovakva pitanja neće čovjeku povećati niti smanjiti iman, tako da znanje o ovakvim stvarima nema svoje težine u čovjekovom vjerovanju. Allah, s.v.t., prvo je stvorio Adema, kao što Uzvišeni kaže: ‘’Čovjeka smo stvorili u najboljem liku.’’ (Et-Tin) Adem, a.s., neminovno je nosio ljepotu prvog stvaranjviše
Ovakva pitanja neće čovjeku povećati niti smanjiti iman, tako da znanje o ovakvim stvarima nema svoje težine u čovjekovom vjerovanju. Allah, s.v.t., prvo je stvorio Adema, kao što Uzvišeni kaže: ‘’Čovjeka smo stvorili u najboljem liku.’’ (Et-Tin) Adem, a.s., neminovno je nosio ljepotu prvog stvaranja. Jusuf je samo jedan od njegovih potomaka, tako da nosi samo dio te ljepote. Ali, u hadisu stoji da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ‘’Jusufu i njegovoj majci dato je pola ljepote, a drugi dio ostalom čovječanstvu.’’ U drugoj predaji stoji da je Jusufu dat dio ljepote od Allahovog poslanika Muhammeda, s.a.v.s.
Ibnul-Munir u ‘’Fethu’’ i Menavi u ‘’Fejdul-Kadiru’’ govore o hadisu koji bilježi imam Tirmizi od Katade: ‘’Allah nije poslao niti jednog poslanika a da nije bio lijepog izgleda i lijepog glasa. Vaš vjerovjesnik je najljepšeg izgleda i najljepšeg glasa.’’ Međutim, ova predaja je mursel predaja i nije vjerodostojna. Dok se od Ibn Mes’uda, r.a., prenosi da je Jusufu i njegovoj majci data trećina ljepote čovječanstva.
Dakle, ovo pitanje je pitanje mišljenja, odnosno nije zasnovano na relevantnim dokazima i, kao što rekoh, nema nikakve koristi raspravljati o onome što nam neće niti povećati niti umanjiti iman.
Allah najbolje zna.