Zabilježili su imam Ahmed, Tirmizi, Ibn Madže od Ebu Hurejre, r.a., da je Allahov Poslanik kazao: ”Duša vjernika je obješena –vezana za dug sve dok se dug ne vrati.” Ovo se odnosi na one koji su ostavili iza sebe imetak kojim se može podmiriti njihovo dugovanje, dok oni koji umru, a nisu ostavili iza sebe imetak kojim bi se vratili njihovi eventualni dugovi, nadati se da se na njih ne odnosi ovaj hadis, na osnovu riječi Uzvišenog Allaha: ”Allah nikoga ne duži preko njegovih mogućnosti”, i riječi Allaha: ”A ako bude nevoljnik, sačekajte dok bude u mogućnosti.” Također, ne odnosi se ni na one koji su imali lijepu namjeru da vrate uzeti imetak, pa su preselili, a nisu uspjeli da to vrate, na osnovu riječi Allahovog Poslanika: ”Onaj ko uzme – pozajmi imetak ljudi želeći da ga vrati, Allah će vratiti za njega. Onaj ko uzme – pozajmi imetak ljudi želeći da ga uništi, Allah će ga uništiti.” (Buharija od Ebu Hurejre, r.a.)

(Fetve Stalne komisije: fetva broj 2235, 8. tom, str. 344)

Svevišnji Allah nekim ljudima dadne da počine grijeh kako bi ih isti taj grijeh naveo na pokajanje i vraćanje prelijepoj vjeri islamu. A Gospodar ne želi dobro onim ljudima koje pušta da griješe. Kad se radi o braku onih koji su počinili nemoral, da bi on bio ispravan prijestupnici se moraju pokajati, pa tek potom stupiti u bračnu vezu. Nadam se da ste to učinili, i nadam se također da je vaša bračna veza ispravna. Vaše dijete nema baš ništa s onim što ste vi učinili, ono će biti odgovorno za svoja djela, a vi za svoja. Allah, džellešanuhu, u časnom Kur’anu na nekoliko mjesta kaže da niko neće odgovarati za tuđe grijehe niti će snositi posljedice zbog onog što nije uradio. Otac će odgovarati za svoje grijehe, majka za svoje, a dijete (ako umre nakon što postane punoljetno) odgovarat će za svoje prijestupe…

Vaše dijete, ako Bog da, neće biti iskušano na ovom svijetu zbog vašeg ogavnog djela. Neka vas to ne brine! Svoju snagu, nakon što ste se očito ogriješili o Allahov vjerozakon, iskoristite u iskreno kajanje i činjenje što više dobrih djela, ne bi li vam Milostivi Allah ukazao Svoju milost. Neka vaša najveća briga bude zasluživanje Allahove milosti. Život je pred vama, pa nipošto ne dozvolite da Iblis, vaš najveći neprijatelj koji vas je i naveo na zlo, u vaša srca ubaci očaj i navede vas na gubljenje nade u Allahovu milost. Allah, džellešanuhu, kaže: “Reci: ‘O robovi Moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti. On, doista, mnogo prašta i On je milostiv’” (ez-Zumer, 53).

Navest ćemo ovdje kratki komentar ovog ajeta: “Poslaniče, obrati se onima koji su pretjerali prema sebi čineći grijehe: ‘Ne gubite nadu, o Allahovi robovi, u Njegovu milost ako ste počinili goleme, nebrojene grijehe! Allahova je milost velika, Njegova je dobrota nemjeriva. Allah će, džellešanuhu, oprostiti sve grijehe i preći će preko svih hrđavih postupaka ako se čovjek iskreno pokaje i bude žalio zbog svoje nepromišljenosti.’ Štaviše, Plemeniti se Allah obraduje čovjekovom pokajanju i preinačuje grijehe u dobra djela. Da pokajanje Allahu nije bilo drago, ne bi grijehom iskušao Adema, koji u Gospodara uživa visok stepen. Dakle, Allah mnogo oprašta i ne otkriva sramote, blag je prema ljudima, daje im najvrednije darove na najbolji mogući način i od njih otklanja neprijatnosti. Musliman se treba radovati ovom ajetu i treba lijepo misliti o Gospodaru svjetova, a nikako ne smije izgubiti nadu u Njegovu dobrotu i milost. Neka se čovjek, ma koliko griješio, vrati dobrom Allahu kajući se i tražeći oprost! O, blago pokajnicima! Blago onima koji se Allahu iskreno obraćaju! Blago monoteistima! Blago sretnicima! Njih u Allaha čeka velika nagrada. Molimo Milostivog Allaha, pomoću Njegovih lijepih imena i savršenih svojstva, da nam oprosti i pređe preko naših hrđavih postupaka! Mnogi su učenjaci govorili da ovaj ajet najviše ulijeva nade u Allahov, džellešanuhu, oprost” (Tefsir šejha Aida el-Karnija).

Treba imati na umu i sljedeći hadis-kudsi: “O, čovječe, dok Me budeš molio i dok to budeš želio, Ja ću ti oprostiti ma koliko imao grijeha! O, čovječe, kad bi tvoji grijesi dostigli visinu neba, a ti onda zatražiš oprosta, Ja ću ti oprostiti! O, čovječe, kad bi Mi došao s grijesima kolika je Zemlja, a ti se onda sa Mnom susretneš, a nisi Mi nikog i ništa ravnim smatrao, Ja ću ti doći s isto toliko oprosta!” (Et-Tirmizi)

Čovjek bi volio da se nikom više ne dogodi ono što se vama dogodilo! Zašto naša omladina luta po bespućima stranputice i u zabludi traži sreću, a zabludi sreće nema?! Zašto sebi čovjek dozvoljava ono što Allah ne voli?! Zašto su djevojke neoprezne, pa vjeruju svojim momcima koji su ih zaludili?! Molimo dobrog Allaha da sačuva od nemorala nas i društvo u kojem živimo i učimo dovu koju je Resulullah, ﷺ, učio: “Allahu, molim Ti se za uputu, bogobojaznost, čednost i neovisnost od ljudi!” (Muslim). A Allah najbolje zna.

Odgovorio: Abdurrahman Kuduzović

Obilježavanje dana sunećenja nije utmeljeno Šerijatom. Hanbelijski autoritet El-Hirki rekao je: “Prvi muslimani nisu imali običaj oraganizirati veselje povodom sunećenja i na njega se ne mora odazvati onaj koga se pozove; prema hadisima, čovjek se mora odazvati samo na svadbeno veselje.” Imam Ahmed zabilježio je predanje u kojem stoji da je Osman b. Ebu el-As, radijallahu anhu, pozvan na veselje povodom sunećenja, pa se nije odazvao. Neko mu je prigovorio zbog toga, a on je rekao: “Niti smo za vrijeme Resulullaha ﷺ, pozivani na veselje povodom sunećenja, a niti smo sami odlazili kući onog ko suneti svoje dijete.” Ibn Kudama, u svom djelu “El-Mugni”, zapisao je sljedeće: “Ne postoji šerijatski tekst koji dokazuje da čovjek postiže nagradu ako na veselje pozove prijatelje povodom sunećenja. Moglo bi se kazati da taj poziv ima status poziva na ono veselje koje čovjek upriliči tek onako, bez posebnog razloga. Ako onaj koji poziva na veselje povodom sunećenja djeteta, ima namjeru time iskazati zahvalnost Gospodaru na blagodati djeteta i ponuditi hranom svoje prijatelje, imat će za to nagradu, ako Bog da.”

Lijepo je i poželjno da se muslimani prilikom Ramazanskog i Kurban-bajrama međusobno darivaju, to je običaj koji se ne kosi s islamom. Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Božiji Poslanik, ﷺ, rekao: “Darivajte se međusobno, i voljet ćete se” (El-Buhari, u zbirci “El-Edebul-mufred”. Hadiski stručnjaci Ibn Hadžer i El-Albani prihvatili su ovaj hadis, za razliku od nekih drugih muhadisa koji su ga odbacili). Dakle, navedeni je hadis dovoljan kao dokaz da je međusobno darivanje poželjno, pa je objektivnije da muslimani izmjenjuju poklone povodom Bajrama, tim više jer je Bajram dan veselja, međusobne saosjećajnosti i održavanja rodbinskih i prijateljskih veza. I u tome nije poistovjećivanje s nevjernicima. A Allah najbolje zna, On je pokrovitelj uspjeha.

Odgovorio: Abdurrahman Kuduzović

Neka je hvala Svevišnjem Allahu, Koji je objavio časni Kur’an i u njemu nije ništa izostavio. Prisluškivanje bračnog druga ne priliči muslimanu. Allah, džellešanuhu, kaže: “O vjernici, klonite se mnogih sumnjičenja, nekâ sumnjičenja su, zaista, grijeh. I ne uhodite jedni druge…” (El-Hudžurat, 12). Bračni život počiva na slozi, ljubavi i povjerenju, i ako se ti temelji naruše, brak neumitno propada. Zar ima kakva dobra u braku čiji se supružnici međusobno uhode!? Zato je u tu svrhu zabranjeno prodavati uređaje za prisluškivanje. Onaj ko se bavi trgovinom takvih uređaja pomaže i sudjeluje u širenju grijeha i nepovjerenja među ljudima. Čovjek treba moliti Svemogućeg Allaha da mu dadne povjerenje u suprugu i da supruzi dadne povjerenje u njega. A Gospodar tvoj najbolje zna.

Odgovorio: Abdurrahman Kuduzović

Muslimanu je zabranjeno da brije svoju bradu, zbog vjerodostojnih argumenata koji ukazuju na zabranu brijanja brade. Isto tako nije dozvoljeno da mu je brije neko drugi, jer je to potpomaganje u grijesima i zlu, a Uzvišeni Allah nam je zabranio da se potpomažemo u zlu i grijesima: ”Ne potpomažite se u grijesima i neprijateljstvu.”

(Fetve Stalne komisije: fetva broj 3021, 5. tom, str. 165)