Zahvala pripada Uzvišenom Allahu.
Brojni su prijestupi onih koji se bave liječenjem ljudi rukjom (učenjem Ku’ana), pa makar bili i od onih koji se pridržavaju vjere, jer je šejtan očito našao prostora da se umiješa, te da ih navede da učine ono što je zabranjeno, kroz njihova djela i njihov govor.
Od tih prijestupa je i samo potpomaganje sa džinima, bilo da se radi da ih u tome potpomažu karini ili neko drugi od džina, a sve ove stvari bivaju posljedicom šejtanovih spletki i njegovog uticaja na one koji se time bave.
O tome su pitani i učenjaci Stalne komisije za fetve: U slučajevima pojedinih bolesti gdje doktori nisu mogli pomoći, učimo ajete rukje po nekoliko puta, ali bez ikakve promjene. Međutim, otkrili smo način da putem karina stupimo u kontakt sa karinom bolesne osobe, i tako dolazimo do saznanja o kojoj se bolesti radi.

Ovim načinom je izliječen veliki broj ljudi. A on se ogleda u sljedećem: Da tražimo od bolesne osobe da ponavlja sljedeće riječi „Bismillahi evelihi ve ahirihi“, uvlačeći prilikom izgovora zrak u sebe, da bi nakon određenog vremena mogli da razgovaramo sa njegovim karinom.

Pitanje je: Uistinu su naša saznanja o karinu jako skromna zbog nedovoljno pisanih tragova koji govore o njima. Da li se on nalazi u tijelu ili izvan njega, koje je vrijeme njegovog boravka sa bolesnikom (čovjekom). Da li svaki čovjek ima svog karina ili je moguće da se oni smjenjuju s vremena na vrijeme. Da li je stalno vezan za čovjeka ili ima mogućnost da ode od njega pa da se opet njemu vrati ? I često puta on (karin) tvrdi da je njegova životna dob kraća od samog bolesnika.
I zato se nadam od našeg poštovanog šejha da će odgovoriti na ova pitanja, da bi Allah njime okoristio sve muslimane?
Pa su odgovorili sljedeće: „Učenje šerijatske rukje biva: učenjem ajeta Fatihe, Ajetul kursije, sure Ihlas (kuhuvallahu), sura Felek i Nas, kao i ostalih ku’anskih ajeta i dova vjerodostojno prenešenih od Allahovog poslanika, ﷺ., i nije dozvoljeno potpomagati se džinom, kojeg vi nazivate karinom, kao što nije dozvoljeno njega pitati o vrsti bolesti dotične osobe. Jer je traženje pomoći od džina širk-pripisivanje druga Allahu, dž.š. Zato je na vama je obaveza da se pokajete od toga što ste radili do sada Allahu, dž.š., i da to ostavite, a ostanete u okviru onoga što je Šerijatom dozvoljeno od liječenje i učenja rukje.
A Allaha molim da nas sve uputi na ono sa čim će On biti zadovoljan. Uputa je od Allaha, dž.š., i neka je salavat i selam na našeg Vjerovijesnika Muhammeda, njegovu časnu porodicu i plemenite ashabe.“
(Šejh Abdul Aziz bin Baz, šejh Abdul Aziz Alu-Šejh, šejh Abdullah ibn Gudejan, šejh Salih Fevzan, šejh Bekr ebu Zejd.) „Fetve stalne komisije“ (287-289/24).

Također su pitani za: Potpomaganje sa džinima u otkrivanju sihra ili uroka, kao i da li vjerovati džinu koji je vezan za bolesnika, da se radi o sihru ili uroku, te na osnovu toga kasnije djelovati?

Pa su odgovorili: „Nije dozvoljeno potpomagati se sa džinima, jer to predstavlja širk u, Allaha s.v.t.a. Kaže Uzvišeni Allah, dž.š.: „I bilo je ljudi koji su pomoć od džinnova tražili, pa su im tako obijest povećali“, i kaže: „A na Dan kada On sve sakupi: “O skupe šejtanski, vi ste mnoge ljude zaveli!” – “Gospodaru naš,” – reći će ljudi, štićenici njihovi – “mi smo jedni drugima bili od koristi i stigli smo da roka našeg koji si nam odredio Ti!” – “Vatra će biti prebivalište vaše” – reći će On – ” u njoj ćete vječno ostati, osim ako Allah drugačije ne odredi.” Gospodar tvoj je zaista mudar i svaznajući.“ (Sura An’am, 128 ajet) A značenje riječi „mi smo jedni drugima bili od koristi“ je da su ti ljudi veličali džine i bili im pokorni, tražeći od njih zaštitu, a džini su sa druge strane, ispunjavali neke njihove potrebe i pribavljali ono što su im tražili. Od tih stvari je da ih obavijeste o vrsti i razlogu bolesti, koje su njima dostupne za razliku od ljudi. Oni također mogu i da slažu, tako da se njima se ne smije vjerovati.
Uputa je od Allaha, dž.š., i neka je salavat i selam na našeg Vjerovjesnika Muhammeda, njegovu časnu porodicu i plemenite ashabe.“

(Šejh Abdul Aziz bin Baz, šejh Abdul Aziz Alu-Šejh, šejh Abdullah ibn Gudejan, šejh Salih Fevzan, šejh Bekr ebu Zejd) „Fetve stalne komisije“(92-93/1).

A Allah najbolje zna.

Preveo: Bekir Hodžić

Ako neko pri liječenju drugih postupa na gore navedeni način, nema sumnje da se takva osoba koristi radom džina i pri tome tvrdi da poznaje gajb (nepoznato). Kod takvih ljudi se nije dozvoljeno liječiti, niti se smiju pitati za kakav savjet. Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, govoreći o ovoj skupini ljudi, upozorava:
“Ko ode vračaru i pita ga o nečemu, neće mu se primiti namaz četrdeset noći (dana).”

Od Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, se prenosi velik broj vjerodostojnih hadisa kojima se zabranjuje odlazak vračarima i sihirbazima, postavljanje pitanja njima, a prije svega se zabranjuje vjerovanje u ono što oni govore. Rekao je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem:
“Ko ode vračaru, pa povjeruje u ono što on govori počinio je kufr (nevjerstvo) u ono što je objavljeno Muhammedu.”

Ko tvrdi da zna nešto od gajba, koristeći se bilo kojom metodom (bilo da se radi o ispitivanju imena oca, majke, rođaka i sl.), je vračar i on je od onih za koje vrijedi Poslanikova, sallallahu ‘alejhi ve sellem, zabrana o vjerovanju u ono što oni govore.

Takve ljude treba izbjegavati i oni se ni za šta ne smiju pitati. “Liječenje” je kod njih svakako zabranjeno; makar tvrdili da liječe Kur’anom.

Šejh Ibn Baz
Fetve učenjaka dvaju harema – 71. str

Žena koja u periodu mjesečnice doživi orgazam te postane džunub (bez obzira da li to bilo kao plod naslađivanja sa mužem ili se to desilo kao plod sanjarenja) nije obavezna da se kupa. Dok je periodu mjesečnice smatra se pravno nečistom i uklanjanjem džunupluka u tom stanju ona praktično skoro ništa ne dobija, pošto je i nakon kupanja i odstranjivanja džunupluka ona i dalje pravno nečista zbog mjesečnice. Tako da njoj ostaje da se obavezno okupa nakon prestanka mjesečnice i na taj će način jednim kupanjem od sebe odstraniti džunupluk i pravnu nečistoću mjesečnice.

Kazao je Ibn Kudama: “Ako se desi da žena u periodu mjesečnice bude u stanju džunupluka, nije obavezna da se kupa sve dok ne završi njena mjesečnica, to je ono što je jasno spomenuo imam Ahmed, a to je bio stav Ishaka, zato što kupanje (u toj situaciji) ne nosi sa sobom nikakve pravne propise, a ako bi se okupala u tom periodu, ona bi od sebe odstranila džunupluk, i to je također bio stav imama Ahmeda.” (El-Mugni, 1/154)

Prema mišljenju nekih učenjaka, što je prihvatljivo, žena koja u periodu mjesečnice postane džunub, ako se okupa želeći time da od sebe odstrani džunupluk, a i dalje ostaje u mjesečnici, time postiže korist dopuštenosti učenja Kur’ana napamet bez doticanja mushafa, pošto je, prema njihovom mišljenju, ženi u periodu mjesečnice dopušteno da uči Kur’an napamet bez doticanja mushafa, za razliku od žene koja je džunub (a isti je propis i za muškarca koji u stanju džunupluka) i koja kao takva, prema mišljenju četiri mezheba, ne može da uči Kur’an.

A Allah najbolje zna!

Odgovorio: Pezić Elvedin, prof

Alejkum selam. Ajša, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.w.s., rekao: „Sve što opija je haram. Ono što opija u velikoj količini – haram je i zabranjeno konzumirati ga i u maloj količini!“ (Sunen, Tirmizi, br.1866.; Musned, Ahmed, br.24468.; Sunen, Darekutni, br.4656-4659-4660-4661-4662.)

Ovaj hadis nas upućuje na to da sve što ne opija je halal (izuzev ako zbog nečeg drugog nije zabranjeno), i da sve ono što ne opija u velikoj količini – dozvoljeno je koristiti ga. Osnovno pravilo kada je jelo i piće u pitanju je HILL-DOZVOLJENOST, izuzev onoga što nam je Šeri’atom zabranjeno da jedemo ili pijemo. Svako piće koje ima alkohola u sebi i opija ono je zabranjeno, makar se mlijekom zvalo, i svako piće koje nema alkohola u sebi i ne opija, dozvoljeno ga je konzumirat,i pa makar se i pivom zvalo, a Allah, dž.š., najbolje zna.

Pogledaj: http://www.islamqa.com/ar/12557

Odgovorio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha

Alejkum selam ve rahmetullah. Hedija ili poklon je nešto što se daje bližnjem, rođaku, prijatelju, alimu (učenjaku) ili nekome prema kome gajimo lijepo mišljenje, s ciljem izražavanja ljubavi i prijateljstva prema njima, te radi sticanja sevaba, jer je davanje i primanje poklona pritvrđeni sunnet Allahovog Poslanika, s.a.w.s.. Hedija i poklon ima veliki utjecaj na ljudske duše, kako onoga kome se daje poklon, tako i onoga ko poklon daje. Pokloni i hedije uklanjaju neprijateljstvo i surovost od ljudi, srca se mekšaju poklonima, a i duše se time bistre i čiste. Zbog poklona se ljubav produbljava i povećava, i učvršćuju se veze prijateljstva i bliskosti. Enes, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.w.s., naređivao udjeljivanje poklona kao vid održavanja dobrih veza među ljudima, govoreći: „Ne treba ljudi koji su primili islam da međusobno udjeljuju poklone samo onda kada su gladni!“ (el-Mu’udžem el-Kebir, Taberani, br.756.)

Allahov Poslanik, s.a.w.s., je rekao:

„Dijelite hedije jedni drugima, jer doista hedija uklanja zlobu iz prsa, i nemoj da komšinka podcijeni od svoje komšinke poklon, pa makar bila u pitanju i ovčija potkoljenica!“ (Sunen, Tirmizi, br.2130.; Musned, el-Tajalisi, br.2453.)

„Dijelite poklone međusobno, jer doista hedija-poklon uklanja vatru (mržnju, neprijateljstvo, zavist), iz prsa čovjeka!“ (Musned, Ahmed, br.9239.)

„O skupino Ensarija, dijelite međusobno poklone, jer doista hedija i poklon liječi prsa i urađa ljubav. Kada bi mi papak poklonili ja bih ga primio, i kada bih na običnu potkoljenicu bio pozvan ja bih se odazvao!“ (Musned, Bezzar, br.7529.; el-Mu’udžem el-Evsat, Taberani, br.1526.)

„Dijelite poklone međusobno – voljećete se!“ (el-Edeb el-Mufred, Buharija, br.594.; Musned, Ebu Ja’ala, br.6148.; el-Sunen el-Kubra, Bejheki, br.12297.; el-Sunen el-Sugra, Bejheki, br.2195.)

„Dijelite poklone međusobno jer oni udvostručuju ljubav i otklanjaju zlobu iz prsa!“ (el-Mu’udžem el-Kebir, Taberani, br.20901.)

„Dijelite međusobno poklone – uvećaće vam se ljubav!“ (el-Mu’udžem el-Evsat, Taberani, br.5775.)

„O skupino prisutnih, dijelite međusobno poklone, jer doista poklon – mali ili veliki – otklanja zlobu iz prsa, i urađa ljubavlju!“ (Emsalul-Hadis, Asbehani, br.214.)

„Dijelite međusobno poklone voljećete se. Poklon je divan ključ za potrebu!“ (Emsalul-Hadis, Asbehani, br.215.)

„Dijelite međusobno poklone jer to otklanja cicijaštvo iz prsa čovjeka!“ (Emsalul-Hadis, Asbehani, br.216.)

„Dijelite međusobno poklone jer doista poklon otklanja zlobu iz srca ljudi!“ (Mu’udžem, Ibnul-Mukri’, br.460.)

Na osnovu svega navedenog da se zaključiti da udjeljivanjem poklona povećavamo međusobno prijateljstvo i ljubav, približavamo sebi voljene i drage osobe, otklanjamo surovost i neprijateljstvo, zlobu, brigu, zavist i mržnju. S poklonom na lijep način uzvraćamo na tuđu pažnju, na svaki način učvršćujemo međusobne veze, smirujemo ljutitog, otklanjamo nešto što nam nije milo i drago i čuvamo se tuđeg šerra i zla. Dijeljenjem poklona postižemo naše i tuđe želje, i uvećavamo društvenu ekonomiju, proizvodnju i potrošnju. Sa poklonima otvaramo nova prijateljstva, liječimo naša i tuđa srca, rješavamo brojne probleme, uklanjamo razna neprijateljstva i ubrzavamo lijek i ozdravljenje.

Kada se daje nekome poklon, treba ga propratiti sljedećim edebom i bontonom:

1. Imati iskren nijjet, i samo radi Allaha, dž.š., udjeljivati poklon.

2. Učiti dovu onome kome damo poklon, da mu, Allah dž.š., podari berićeta u njemu.

3. Da poklon odgovara onome kome se poklon udjeljuje – poklon za žensko nije što i poklon za muško, i poklon za dijete nije što i poklon za odraslog.

4. Da poklon bude na lijep način upakovan i dostavljen.

5. Da se hedija pokloni u odgovarajuće vrijeme i mjesto, pogotovu ako su u pitanju određene prigode poput vjenčanja, rođenja djeteta, stjecanje diplome ili unapređenja, ili useljenja u kuću itd.

6. Poklon udijeliti sa osmjehom na licu, lijepim čehretom i uz lijepe riječi, bez bilo kakvog prigovora ili vrijeđanja.

7. Poklon udijeliti u krugu porodice ili prijatelja kako bi osoba kojoj se poklon daje osjetila da je vrijedna i da je ono što joj se poklanja vrijedno, te kako bi se određena prigoda po nečemu lijepom zapamtila.

8. Ako se pokloni poklanjaju djeci, ili braći ili sestrama – ne praviti razliku među njima u poklonima.

9. Osobi koja je primila poklon od sunneta je da na poklon uzvrati poklonom, ili makar lijepom riječju i dovom.

10. Ne poklanjati nešto što je haram.

Dakle, s obzirom na sve navedeno, od sunneta je ponijeti poklon bratu muslimanu, s povodom ili bez povoda, u novcu ili u nečem drugom, i to će biti samo jedan od načina kojim ćemo potvrđivati naše islamsko bratstvo, a Allah, dž.š., najbolje zna.

Odgovor priredio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha