Onaj ko želi da se riješi pretvaranja treba da ide sljedećim putevima kako bi izliječio svoju dušu. Evo nekih:

1. Da srcem bude svjestan da Allah bdi nad robom.

To je stepen ihsana koji Poslanik, ﷺ. spominje u hadisu Džibrila, ﷺ.: “Da obožavaš Allaha kao da Ga vidiš, jer ako Ga ne vidiš On tebe vidi.” (Muslim, 97.)

Ko bude tražio osjećaj Allahovog bdijenja nad njim u djelima svi ostali će mu biti nebitni, a to će nužno uzrokovati veličanje Allaha i bojazan od Njega.

2. Tražiti pomoć od Allaha kako bi otklonio pretvaranje od nas.

Uzvišeni o vjernicima kaže: “Tebe obožavamo i od Tebe pomoć tražimo.” (El-Fatiha, 5.)

Od stvari koje koriste je i traženje pomoći od Allaha u dovi. Poslanik, ﷺ. kaže: “O ljudi, bojte se ovog širka jer je on skriveniji od topota mravljeg koraka.”

Pa mu je neko rekao, a Allah je htio da on to kaže: “Kako ćemo ga se čuvati kad je on skriveniji od zvuka mravljeg koračanja, Allahov Poslaniče?” On reče: “Recite: ‘Allahu naš, Tebi se utječemo da Ti pripisujemo nešto što znamo i tražimo od Tebe oprosta za ono što ne znamo.'” (Ahmed, 4/403; Šejh Albani kaže da je Sahih u Sahihul-Džami’u, 3731.)

3. Poznavanje znakova rijaluka i njegovih posljedica na ahiretu.

Neznanje o rijaluku vodi u zapadanje u njega i ustrajavanje u njemu. Stoga, znaj da rijaluk upropaštava djela, uzrok je Allahove srdžbe. Razumni se neće zamarati djelima koja nemaju nagradu. Šta je tek onda s djelima koja su uzrok Allahovog prezira i Allahove srdžbe.

Od najvećih hadisa o kazni na ahiretu za one koji se pretvaraju jeste hadis Poslanika, ﷺ. u kojem se kaže: “Kad dođe Sudnji dan, Allah će se spustiti među robove  da im presudi. Svaki narod će klečati, a prvi koji će biti pozvani su čovjek koji je poznavao Kur’an, čovjek koji se borio na Allahovom putu i čovjek koji je posjedovao mnogo imetka. Tada će Allah reći učaču: ‘Zar te nisam poučio onome što sam  objavio Mom Poslaniku, ﷺ.?’ Odgovorit će: ‘Dakako, moj Gospodaru!’ Upitat će ga: ‘Šta si uradio s onim  čemu si bio podučen?’ Reći će: ‘Radio sam po Kur’anu danju i noću.’ Allah će mu reći: ‘Slagao si!’, a i meleki će reći: ‘Slagao si!’ Reći će Allah: ‘Nego si htio da se kaže kako si učač, a tako je i govoreno.’ Zatim će se dovesti vlasnik imetka, pa će ga Allah upitati: ‘Zar ti nisam dao opskrbu, tako da nisi  ni o kome bio ovisan?’ Reći će: ‘Svakako, moj Gospodaru.’ Upitat će ga: ‘Šta si radio sa onim što sam ti dao?’ Odgovorit će: ‘Održavao sam rodbinske odnose i dijelio milostinju.’ Allah će mu reći: ‘Slagao si!’, a i meleki će reći: ‘Slagao si!’ Allah Uzvišeni će reći: ‘Naprotiv, htio si da se kaže kako si darežljiv, a tako se i pričalo.’ Zatim će se dovesti čovjek koji je ubijen na Allahovom putu, pa će ga Allah upitati: ‘U ime čega si ubijen?’ Odgovorit će: ‘Naređen mi je džihad na Tvom putu i ja sam se borio sve dok nisam ubijen.’ Uzvišeni Allah će reći: ‘Slagao si!’, a i meleki će mu reći: ‘Slagao si!’ Allah će reći: ‘Naprotiv, htio si da se kaže da si odvažan, a to se o tebi i pričalo.’

Zatim je Poslanik, ﷺ. udario po mojim koljenima  i rekao: ‘O Ebu Hurejre, ta trojica su prva tri Allahova stvorenja s kojima će se na Sudnjem danu potpaliti vatra.'” (Tirmizi, 2382 i kaže da je hasen – dobar. Ibn Hibban ga je ovjerodostojio, 408; Ibn Huzejme, 2482.)

4. Pogledati dunjalučku kaznu za pretvaranje (rijaluk)

Kao što pretvaranje ima ahiretsku kaznu, tako ima i dunjalučku. To se ogleda u tome da Allah osobu koja se pretvara obruka i pred ljude iznese njegove loše namjere. To je jedno od tumačenja riječi Poslanika, ﷺ.: “Ko  sebe bude isticao Allah će mu mahane na vidjelo iznijeti, a ko se bude pretvarao Allah će pred ljude iznijeti njegove stvarne namjere.”

Ibn Hadžer kaže: “El-Hattabi kaže: ‘Ko bude radio djela bez iskrenosti (ihlasa), već želi da ga ljudi vide i čuju, zato će biti kažnjen tako što će Allah iznijeti i obznaniti ono što je bilo u dubini njegove duše te ga obrukati.'”

Rečeno je: “Ko svojim djelom želi postići poziciju i ugled kod ljudi, a ne želi Allahovo Lice, Allah će dati da o tom čovjeku loše pričaju oni kod kojih je htio postići stepen. Za to neće imati nagrade na Sudnjem danu.”

5. Sakriti ibadet i ne pokazivati ga drugima

Kad god se čovjek udalji od situacija gdje iskazuje svoj ibadet Allahu, dž.š., utoliko je sačuvaniji od pretvaranja. Ko bude hrlio za mjestima gdje se ljudi sastaju, kako bi pokazao svoj ibadet, šejtan će nastojati da taj čovjek pokaže svoj ibadet, kako bi ga drugi pohvalili i dali mu renome.

Ibadeti koje treba sakriti su oni čije činjenje se može obaviti u tajnosti, kao što su noćni namaz, sadaka i sl. To se ne odnosi na ezan, namaz u džematu i druge ibadete koji se ne mogu sakriti niti je propisano njihovo skrivanje.

Molimo Allah za iskrenost u riječima i djelima i da nam oprosti ono što smo iz pretvaranja uradili i neka je salavat i selam na našeg poslanika, Muhammeda.

Muhammed Salih el-Munedždžid

Zahvala pripada Uzvišenom Allahu, dž.š. Duševni mir, smirenost, radost srca, iščeznuće briga i tuge su cilj i težnja svakog čovjeka sa kojima postiže ugodan život i upotpunjuje radost i zadovoljstvo. Sve to ima svoje vjerske, prirodne i praktične predispozicije. Sve skupa se može naći samo kod vjernika muslimana. Što se tiče drugih, oni, djelomično, mogu zadovoljiti te predispozicije, dok ih, na drugoj strani, mimoilaze mnogi njihovi fragmenti.

Pred tobom je, dragi čitaoče, nekoliko uvjeta za postizanje ovog najvišeg cilja kome teži i stremi svaki pojedinac. Neki od njih ispunjavaju mnoge od njih, te žive ugodnim i lijepim životom, dok drugi doživljavaju neuspjeh i ne uspijevaju ostvariti te uvjete, te žive životom bijednika i nesrećnika, punog muka. Neki se, opet, nalaze tu negdje između ove dvije skupine, shodno tome koliko su imali sreće i koliko im je to pošlo za rukom. Sada ćemo nabrojati neke od tih uvjeta:

1- Vjerovanje (iman) i činjenje dobrih djela.

Ovo je najvažniji uzrok, osnova i temelj. Uzvišeni Allah, dž.š., kaže: “Onome ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da poživi lijep život i, doista, ćemo ih nagraditi boljom nagradom nego što su zaslužili.” (En-Nahl, 97.)

U ovom ajetu je Uzvišeni Allah, dž.š., obećao da će onima koji budu spojili vjerovanje i dobro djelo dati dobar život i lijepu nagradu i na dunjaluku i na ahiretu.

Razlog tome je jasan: Iskreni mu’mini u Allaha, dž.š., vjeruju ispravnim vjerovanjem koje je plodonosno jer  rezultira dobrim djelima koja poboljšavaju aktivnosti srca, lijepo ponašanje, te njihov položaj na dunjaluku i ahiretu. Jedino oni posjeduju temelje na osnovu kojih mogu adekvatno prosuđivati sve uzroke radosti i veselja sa kojima se susreću, kao i uzroke nemira, briga i tuge.

Oni dočekuju radost i sreću sa prihvatanjem, na njima su zahvalni i iskorištavaju ih u onome što će koristiti. Ako je prihvate i iskoriste na ovaj način, ona će im donijeti užitak i težnju za njenim trajanjem i blagostanjem, nadu za nagradom koja je obećana onima koji su zahvalni, odnosno divne stvari koje svojim dobrom i blagodatima nadmašuju ove radosti koje je polučila kao svoje plodove. Na taj način se oni suprotstavljaju neugodnostima, štetnim utjecajima, brigama i tuzi, ako su u prilici i mogućnosti da se odupru, ili barem ublažavaju njihove posljedice, ako su to u stanju. Ako ništa od toga ne mogu ostvariti, onda im na kraju ostaje strpljivost u situacijama gdje se moraju strpiti. Iskoristivši posljedice neugodnosti, oni će steći predispozicije za odbranu, iskustvo, snagu, strpljenje, iščekivanje nagrade i sevapa, odnosno vrlo bitne stvari sa kojima će tih neugodnosti nestati. Na njihovo mjesto dolazi radost, dobra  nada i želja za postizanjem Allahove, dž.š., milosti i Njegove nagrade, kao što je to izrazio i izrekao Allahov Poslanik, ﷺ. u vjerodostojnom hadisu: “Čudan li je primjer vjernika! U svakoj situaciji on dobija – a to ne važi nikom drugom osim vjerniku; ako ga zadesi kakva radost, on zahvaljuje Allahu, dž.š., što mu donosi korist, a ako ga, pak, pogodi kakvo zlo i šteta, on se strpi, pa mu i to donosi nagradu od Allaha, dž.š.” (Muslim u Sahihu, hadis br. 2999.)

Ovdje je Allahov Poslanik, ﷺ. obavijestio da se vjerniku udvostručava njegov dobitak, dobro i plodovi njegovih djela kroz ono što ga snalazi u životu, bez obzira da li se radi o radosti ili neugodnosti.

2- Dobročinstvo prema stvorenjima, riječju, djelom i činjenjem raznih oblika dobra. Ovo je jedan od razloga zbog kojih se otklanjaju brige, tuga i nemir. Sa njim Allah, dž.š., otklanja brige i tugu i od dobrih ljudi i od griješnika, shodno njihovim učinjenim dobročinstvima. Međutim, vjerniku pripada njen najveći i najpotpuniji  udio. On se odlikuje time što njegovo dobročinstvo proizilazi iz iskrenosti i iščekivanja nagrade i sevapa za učinjeno djelo. Zbog takvog odnosa, Allah, dž.š., mu olakšava činjenje raznih oblika dobrih djela, zbog njegovog stremljenja ka dobru. On, također, otklanja od njega neugodnosti zbog njegove iskrenosti i očekivanja nagrade. Uzvišeni Allah, dž.š., kaže: “Nema kakva dobra u mnogim njihovim tajnim razgovorima, osim kada traže da se milostinja udjeljuje ili da se dobra djela čine ili da se uspostavlja sloga među ljudima. A ko to čini iz želje da Allahovu naklonost stekne, Mi ćemo mu, sigurno, veliku nagradu dati.” (En-Nisa, 114.)

U sklopu ove velike nagrade je i otklanjanje briga, tuge, žalosti i sl.

3- Od razloga otklanjanja briga i zabrinutosti koje nastaju iz napetosti živaca i zaokupljenosti srca nekim oblicima sjete i mrzovolje jeste i: Zaokupljenost i bavljenje nekim korisnim poslom ili korisnom naukom. Ove aktivnosti će odvratiti pažnju srca od preokupiranosti stvarima koje mu donose brigu i tugu. Možda će zbog toga potpuno zaboraviti uzročnike koji su ih izazvali, pa će mu se duša razveseliti, a njegova aktivnost će se povećati. Ovaj razlog je, također,  zajednički vjerniku i nevjerniku. Međutim, vjernik se u odnosu na njega odlikuje svojim vjerovanjem, iskrenim nijetom i iščekivanjem nagrade za svoje bavljenje naukom koju stiče ili druge podučava, i za činjenje dobrih djela. Posao ili zanimanje kojim se vjernik bavi trebao bi da bude takav da ga duša voli i žudi za njim. U tom slučaju će biti lakše postići željeni cilj. Allah, dž.š., najbolje zna.

4- U stvari koje otklanjaju brigu i zabrinutost spada i fokusiranje svojih misli na zanimanje i interes za svakodnevne aktivnosti, a prestanak razmišljanja o brizi za budućnost i tugovanja za prošlim vremenom. Zbog ovoga je Allahov Poslanik, ﷺ. tražio utočište kod Allaha, dž.š., od brige i tuge. Od tuge za stvarima koje su prošle i koje nije moguće vratiti, niti popraviti i od brige koja nastaje usljed straha za budućnost. Čovjek tako treba živjeti od danas do sutra (ne smije se puno brinuti), akumulirajući i čuvajući svoj trud i zalaganje za popravljanje tekućeg dana i aktuelnog trenutka. Angažman srca na tom polju rezultira blagovremenim završavanjem poslova, a čovjekova briga i tuga sa njim će nestati. Kada Allahov Poslanik, ﷺ. uči neku dovu ili, pak, upućuje svoj ummet na određenu dovu, on na taj način ukazuje, uz traženje pomoći od Allaha, dž.š., i žudnju za postizanjem Njegove dobrote i milosti, na neophodnost ulaganja truda i napora da bi se ostvarilo i postiglo ono što se traži u dovi. Isto tako, on podstiče na napuštanje i ostavljanje onoga što u dovi traži da se odbaci, pošto je dova združena sa djelom. Čovjek vjernik se trudi samo u onome što će mu koristiti u vjeri i ovozemaljskom životu. On moli svog Gospodara da njegove nakane i stremljenja uspiju, i od Njega traži pomoć u tome, kao što je Allahov Poslanik, ﷺ. rekao: “Žudi i teži za onim što će ti koristiti, a od Allaha, dž.š., traži pomoć i nemoj biti slabić i nemoćan! Ako te što neprijatno zadesi, nemoj reći: “Da sam uradio drugačije ne bi do ovoga došlo, nego reci: ‘Allah je odredio ono što je htio, i to i uradio.’ Zaista riječi ‘da sam’ otvaraju vrata i posao šejtanu.” (Muslim u Sahihu.)

U ovom hadisu je Allahov Poslanik, ﷺ. spojio naredbu da se teži za korisnim stvarima u svim situacijama, traži pomoć od Allaha, dž.š., neprepušta slabosti, koja je, u stvari, štetna lijenost, i predavanje prošlim stvarima koje su se dogodile i promatranja sudbine i odredbe koju je Allah, dž.š., propisao. Allahov Poslanik, ﷺ. je stvari podijelio u dvije kategorije:

a) Kategorija u koju spadaju stvari koje čovjek može nastojati postići u cjelosti ili djelomično ili ih, pak, odbaciti u potpunosti ili ublažiti njihove posljedice. Kod ovih stvari on ulaže svoj trud i traži pomoć od svog Gospodara.

b) Kategorija u koju spadaju stvari kod kojih čovjek nema udjela i utjecaja. Kod ovih stvari čovjek se treba pokoriti i biti zadovoljan sa odredbom.

Nema nikakve sumnje da je pridržavanje ovog načela i pravila uzrok sreće i razlog za otklanjanje brige i tuge.

5- Jedan od najvećih razloga radosti duše i njene smirenosti je učenje zikra i spominjanje Allaha, dž.š., u što većem obimu. Zikr ima čudesno djelovanje na radost i smirenost duše, kao i na otklanjanje brige i tuge. Uzvišeni Allah, dž.š., kaže: “A srca se, doista, kad se Allah pomene smiruju.” (Er-Ra’d, 28.)

Spominjanje Allaha, dž.š, ima veliki utjecaj i djelotvornost u postizanju ovog cilja zbog svoje svojstvenosti i zbog toga što čovjek vjernik očekuje nagradu i sevap za taj zikr.

6- Od razloga koji izazivaju radost i otklanjaju brigu i tugu jeste i nastojanje otklanjanja uzroka koji dovode do brige, a na drugoj strani, postizanje uzroka koji donose radost. To će postići ako zaboravi neprijatnosti koje su mu se dogodile, a koje ne može nadoknaditi, te spoznajom da je svaki angažman misli povodom njih apsurd i gubljenje vremena. On se treba truditi da ne razmišlja o takvim stvarima. Treba se, također, truditi i boriti sa svojim mislima  da se ne brine i ne uznemirava u vezi onoga što ga očekuje u budućnosti i što je na razini pretpostavki i mašte, kao što su siromaštvo, strah i slične neugodnosti koje predočava da mu se mogu dogoditi  u budućnosti. On  je svjestan da su buduće stvari  u domenu nepoznatog i da se ne zna šta će se dogoditi, dobro ili zlo, odnosno, ne zna se da li će ostvariti svoje nade ili će mu se desiti bol. On zna da su one u ruci Moćnog i Mudrog, a da u ruci Njegovih robova nije ništa do nastojanje da se postigne njihovo dobro, a odbace njihove štetne posljedice. Čovjek vjernik je svjestan i zna da će se u slučaju odvraćanja misli od brige za događaje u budućnosti, zatim oslonjanja na svog Gospodara u njenom poboljšavanju, i pouzdavanja i pokoravanja Njemu u svemu tome, njegovo srce smiriti, a njegovo stanje poboljšati, dok će njegova tuga i zabrinutost iščeznuti. Od najkorisnijih stvari za promatranje i odnos prema budućnosti jeste korištenje slijedeće dove koju je učio Allahov Poslanik, ﷺ.: “Gospodaru moj, popravi mi vjeru koja je moja zaštita! Popravi mi dunjaluk na kome traje moj život! Popravi mi ahiret koji je mjesto mog povratka! Život mi učini ispunjenim što većim brojem dobrih djela, a smrt smirajem od svakog zla!” (Muslim u Sahihu, hadis br. 2720.)

(Allāhumme aslih lī dīnil-lezī huve ismetu emrī, ve aslih lī dunjājel-letī fīhā me’āšī, ve aslih lī āhiretil-letī ilejhā me’ādī, ve-dž’alil-hajāte zijādeten lī fī kulli hajrin, vel-mevte rāhaten lī min kulli šerr! )

Tu su, također, riječi Allahovog Poslanika, ﷺ.: “Moj Gospodaru, molim za Tvoju milost i nemoj me prepustiti samom sebi ni koliko je period treptaja oka! Popravi mi svo moje stanje! Nema boga osim Tebe!” (Ebu Davud u Sunenu sa vjerodostojnim lancem prenosilaca (sa sahih senedom), hadis br. 5090. Albani za njega, u djelu Sahihul-kelimit-tajjibi, kaže da je hasen (dobar), str. 49.)

(Allāhumme rahmeteke erdžū felā tekilnī ilā nefsī tarfete ajnin ve aslih lī š’eni kullehu, lā ilāhe illā Ente!)

Ako bi vjernik bio ustrajan u učenju ove dove koja sadržava ispravnost njegove budućnosti, dunjalučke i ahiretske, sa prisutnim duhom i iskrenim nijetom, uz njegovo nastojanje i zalaganje da čini ono što će to ostvariti i realizirati, Allah, dž.š., će mu obistiniti ono što je u dovi tražio i molio, i za što se trudi. Njegova briga će se tako preobratiti u radost i sreću.

7-Ako se čovjeku dogodi i desi zabrinutost i tuga usljed određenih nevolja, onda je jedan od najkorisnijih metoda njihovog otklanjanja nastojanje čovjeka da ih sam sebi olakša na taj način što će pretpostaviti najgoru moguću soluciju na kojoj se neka stvar može završiti, a zatim se duhovno pripremati za takve pretpostavke. Kada to učini, neka nastoji da ublaži, shodno mogućnostima, ono što se može ublažiti. Sa ovom duhovnom pripremom i sa ovakvim korisnim nastojanjem otkloniće svoje brige i tugu. Njihovo mjesto će zauzeti nastojanje postizanja koristi i otklanjanje štetnosti koje čovjek sa malo truda može ostvariti. Ako ga tako snađu i obuzmu uzroci straha, slabosti ili siromaštva, neka ih primi i prihvati sa smirenošću i duhovnom spremnošću za hvatanje u koštac sa njima, čak i sa njihovim najekstremnijim primjerima. Duhovno pripremanje za podnošenje neugodnosti  prikazuje ih lahkim i tupi njihovu oštricu, posebno ako se, shodno mogućnostima, zauzme da im se suprotstavi i odupre. Tako će se, što se njega tiče, spojiti duhovna priprema sa korisnim nastojanjem koje odvraća pažnju od zanimanja i brige za nevolje. On treba da se bori protiv svog nefsa kako bi obnovio snagu za suprotstavljanje protiv nedaća, uz oslanjanje na Allaha, dž.š., u svemu tome i iskreno pouzdanje u Njega. Nema sumnje da ove stvari imaju veliku zaslugu u postizanju radosti i veselja, uz čovjekovo nadanje i iščekivanje nagrade na ovom i budućem životu. Ovakva iskustva su  viđena i provjerena, a broj slučajeva onih koji su to iskusili je veoma velik.

8- Slijedeći razlog je snaga duha, neuznemiravanje srca i njegova nepodložnost  utjecaju iluzija i mašte koje uzrokuju pokvarene i loše misli. Čim se čovjek preda i prepusti mašti, duša mu postaje podložna utjecaju okolnosti i faktora koji djeluju na njega, kao što su strah od bolesti, nastup srdžbe i nastanak zbrke i pometnje izazvane bolnim povodima, kao i pribojavanje od dešavanja neprijatnih i gubitka voljenih stvari. U slučaju da se preda nabrojanim stvarima, one će ga baciti u brige, tugu, duševne i tjelesne bolesti, a na kraju će doživjeti živčani slom koji ima veoma negativne i štetne posljedice, u što su se mnogi ljudi osvjedočili. Kada  god se srce osloni na Allaha, dž.š., iskrenim tevekulom, ne predajući se mašti i ne dozvoljavajući da fantazije ovladaju njime, postići će pouzdanje u Allaha, dž.š., i žudjeće da postigne što više od Njegove dobrote. Na taj način će iščeznuti briga i tuga, riješiće se, također, mnogih duševnih i tjelesnih bolesti, a srce će postići takvu snagu, zadovoljstvo i  radost, da se to riječima ne može izraziti. Koliko je samo bolnica ispunjeno ljudima bolesnim od pokvarenih  iluzija i fantazija? Koliko su samo ove stvari utjecale na srca i duše mnogih jakih ličnosti, a da o slabim i ne govorimo? Koliko su samo doveli do šizofrenije  i ludila?

Moraš znati da tvoj život slijedi tvoje misli i razmišljanja i da je sa njima povezan. Ako se misli budu kretale u domenu onoga što će ti donijeti korist u vjeri ili u nekoj ovodunjalučkoj stvari, onda je tvoj život sretan. Ako tako ne bude, onda će situacija biti suprotna ovom stanju.

Sačuvan će biti samo onaj koga Allah, dž.š., sačuva i uputi na borbu protiv svog nefsa kako bi postigao predispozicije za ojačavanje srca i otklanjanje njegove zabrinutosti. Allah, dž.š., kaže: “Onome koji se u Allaha uzda, On mu je dostatan.” (Et-Talak, 3.)

Tj. dosta mu je u svemu onome što ga se tiče u domenu vjere i ovodunjalučkih stvari. Onaj ko se uzda i osloni  na Allaha, dž.š., imaće jaku volju tako da iluzije neće imati utjecaja na njega, a događaji ga neće moći uznemiriti, pošto zna da je to znak duševne slabosti i jedan vid nemoći i straha koji nema stvarne osnove. On je svjestan, pored toga, da je Uzvišeni Allah, dž.š., zajamčio svima onima koji se uzdaju i oslonjaju na Njega da im je On u potpunosti dovoljan, pa se oslanjaju na Njega i nalaze smiraja u Njegovom obećanju. Na taj način prestaje njihova tuga i zabrinutost, teškoća im se mijenja olakšanjem, tugu radošću, a strah sigurnošću. Molimo Uzvišenog Allaha, dž.š., za oprost grijeha. Tražimo od Njega da nam ukaže Svoju milost darujući nam snagu srca i njegovu čvrstinu, zatim potpuno oslanjanje na Njega za koje je zajamčio, onima koji ga budu praktikovali, svako dobro i otklanjanje svake neprijatnosti i nesreće. On treba, također, kada ga pogodi neka neprijatnost ili se bude plašio da mu se može dogoditi, da napravi usporedbu između ostalih blagodati u kojima uživa, a vezane su za njegovu vjeru i svakodnevni život, i između neprijatnosti što su ga zadesile. Kod te usporedbe postaće mu kristalno jasno koliko samo blagodati uživa i koliko su, na drugoj strani, minorne i slabe neprijatnosti koje su ga zadesile. (El-Vesa’ilul-mufideti lil-hajatis-se’ideti od Šejha Abdu-r-Rahmana ibn Sa’dija, rahimehullah.)

Ibn el-Kajjim je ukratko spomenuo petnaest stvari koje otklanjaju brigu i tugu, a te stvari su:
1. Et-tevhidu er-rububijje;
2. Et-tevhidu el-uluhijje;
3. Tevhidul-esma ves-sifat;
4. Uvjerenje da Gospodar, dž.š., nikada neće nanijeti nepravdu Svome robu, ili neku štetu ako to on prethodno nije zaslužio;
5. Da čovjek prizna da je on taj koji čini nepravdu;
6. Da se Gospodaru približavamo i umiljavamo na Njemu najdraži način, a to je posredstvom Njegovih lijepih imena i sifata. Najsadržanija Allahova imena su: el-Hajj (Živi) i el-Kajjum (Saoopstojeći Održavatelj);
7. Traženje pomoći samo od Njega;
8. Čovjekovo potvrđivanje da se uzda i nada samo Allahu;
9. Istinsko oslanjanje na Allaha, predavanje Njemu i čovjekovo očitovanje da je u Allahovoj vlasti, da je njegova kika u Allahovoj Ruci, i da On upravlja njime onako kako želi. Da bude siguran da će Allah prosuditi o njegovoj prošlosti, i da će ta presuda biti pravedna;
10. Da svoje srce napaja Kur’anom, da u njemu nađe utjehu pri svakoj nesreći, da u njemu nađe lijek protiv svega što mu stvara tjeskobu. Znači, da mu Kur’an bude otkrovenje i spas od njegove tuge i lijek od svake brige i jada;
11. Traženje oprosta;
12. Činjenje pokajanja;
13. Trud i borba na Allahovom putu;
14. Namaz;
15. Da bude svjestan da je svaka snaga i moć kod Allaha;

Molimo Allaha da nas izbavi iz svake brige, da nam da izlaz iz svake nedaće i da otkloni od nas sve što nas muči. Doista On sve čuje i uslišava molbe. On je Živi i Vječni.

Opširnije na ovu temu, pogledaj djelo Iladžul-humum, koja se nalazi na našem sajtu, pod linkom “knjige”.

Ipak, Allah najbolje zna, i neka je Allahov blagoslov na našeg vjerovjesnika, Muhammeda, ﷺ.

Muhammed Salih el-Munedždžid

Ispravno mišljenje je da je ženi dozvoljeno u iznimnim situacijama, npr. kada je na putovanju ili kada joj skidanje mahrame predstavlja poteškoću, da potare po mahrami bez skidanja mahrame sa glave i bez podvlačenja ruke pod mahramu kako bi potrala kosu.

Veliki broj islamskih učenjaka današnjice dozvolio je spomenutu stvar. Uvaženom i cijenjenom učenjaku današnjice Muhammedu Salihu Usejminu postavljeno je sljedeće pitanje: ”Je li dozvoljeno ženi da potire po mahrami prilikom uzimanja abdesta?”

Pa je Šejh Usejmin odgovorio:Poznato je u mezhebu imam Ahmeda da je dozvoljeno potirati po mahrami, ako je omotana oko vrata. Takav postupak je zabilježen u praksi nekih žena iz prve generacije – ashabijki. U svakom slučaju, ako bi skidanje mahrame predstavljalo ženi poteškoću prilikom abdesta, da li zbog hladnoće, teškoće prilikom skidanja –odmotavanja mahrame i njenog ponovnog stavljanja, u tim situacijama žena može potirati po mahrami prilikom uzimanja abdesta, u suprotnom preče je da ne potire po mahrami.
(Fetava El-mereti el-muslime 1 tom, str. 208, odgovorio šejh Muhammed Salih Usejmin)

Molim Allaha da nam omili i olakša prakticiranje Njegove vjere. Amin!
A Allah najbolje zna.

Odgovorio: Pezić Elvedin

Što se tiče vaše konstatacije da sve predaje koje govore o Poslanikovom abdestu ne spominju da je Allahov Poslanik potirao vrat, ona je diskutabilna.
Ispravnije je kazati da ne postoji vjerodostojna predaja koja potvrðuje da je Allahov Poslanik potirao vrat prilikom uzimanja abdesta.

Na osnovu toga, lahko je shvatiti zbog čega su se razišli učenjaci u tom pitanju.
Oni koji su kazali da je to novotarija, kazali su to na osnovu uvjerenja da ne postoji vjerodostojna predaja koja to potvrðuje (što je svakako ispravno).
A što se tiče onih koji su to smatrali pohvalnim (imajući lijepo mišljenje o njima jer nam je to obaveza), kažemo da oni nisu pozivali tome iz uvjerenja da je to novotarija (a svaka novotarija vodi u zabludu), već kažemo da su oni pozivali tome smatrajući validnim hadise koji govore o tome.

Na osnovu spomenutog, možemo kazati: Pranje vrata prilikom uzimanja abdesta je ibadet za čije je prakticiranje potrebno donijeti validan dokaz. Ako ne postoji dokaz koji to potvrðuje, mi kažemo da je to novotarija. Ali to ni u kom slučaju ne znači da smo svakog onoga ko je to smatrao pohvalnim nazvali novotarom, jer, kao što smo prethodno konstatirali, nadamo se da su to kazali iz uvjerenja da su hadisi o tome vjerodostojni i da do njih nije došla ocjena spomenutih hadisa, tj. da nisu vjerodostojni ili iz razloga što su mukallidi – oni koji slijepo oponašaju nekog od imama mezheba ili nekog drugog mudžtehida ne pitajući o dokazima.
Allah najbolje zna.

Odgovorio: Pezić Elvedin

Puštanje vjetra kvari abdest po konsenzusu – jednoglasnom stavu islamskih učenjaka. Kome se desi da pusti vjetar, obavezan je da uzme abdest kada htjedne da klanja namaz, dok nije propisano čišćenje –pranje nakon puštanja vjetra.

(Fetve Stalne komisije: fetva broj 7371, 5 tom, str.122-123)