Uvaženi brate, iz vašeg se pitanja dâ zaključiti da je vama jasno da je konzumiranje alkohola i svinjetine strogo zabranjeno. Stoga nećemo spominjati dokaze koji to potvrđuju.

S obzirom na to da se konzumiranje alkohola i svinjetine u islamu smatra velikim grijehom, na osnovu toga, nama muslimanima nije dopušteno učestvovati u bilo kojem poslu koji je vezan za alkohol i svinjetinu, pa makar to mi i ne konzumirali.

Kada je u pitanju alkohol, recimo, Allahov Poslanik prokleo je deset osoba vezanih za alkohol, što ukazuje da nije samo zabranjeno pijenje alkohola, već i svaki drugi postupak kojim se potpomaže njegovo konzumiranje.

Kazao je Enes b. Malik, radijallahu anhu: “Allahov Poslanik je u vezi s alkoholom prokleo deset ljudi: onoga ko ga cijedi, i onoga kome se cijedi, i onoga ko ga pije, i onoga ko ga nosi, i onoga kome se nosi, i onoga ko ga toči, i onoga ko ga prodaje, i onoga ko se hrani njegovom zaradom, i onoga ko ga kupuje, i onoga kome se kupuje.” (Tirmizi, i drugi, šejh Albani ocijenio ga je vjerodostojnim u više svojih djela)

Savjetujem ti, dragi brate, da se pokaješ Allahu zbog zapošljavanja u restoranu u kojem si bio u kontaktu s alkoholom i svinjetinom. Allahova je milost velika i ne treba sumnjati u oprost grijeha onda kada se čovjek istinski pokaje za počinjeni grijeh, pokajanjem u kojem su se ispunili uvjeti za primanje tevbe.

Zatim, savjetujem ti da se istinski osloniš na Allaha u traženju drugog halal – dozvoljenog posla. Budi ubijeđen da, ako nešto ostaviš iskreno radi Allaha, da će ti On to nadomjestiti onim što je bolje od toga.

Kazao je Uzvišeni Allah: “A onome koji se Allaha boji, On će izlaz naći i opskrbit će ga odakle se i ne nada; onome koji se u Allaha uzda, On mu je dosta. Allah će, zaista, ispuniti ono što je odlučio; Allah je svemu već rok odredio.” (Et-Talak, 2–3)

A Allah najbolje zna!

Odgovorio: Pezić Elvedin

Uvaženi brate u vjeri, kada islamski učenjaci govore o uvjetima obaveznosti hadža, spominju i materijalnu mogućnost, a što obuhvata i to da čovjek riješi osnovne potrebe egzistencije, a nakon toga, ako bude imao mogućnost, da je obavezan da ode na hadž.

U vašem slučaju, vi ste spomenuli dvije stvari zbog kojih vam je dozvoljeno, inšallah, da odgodite hadž, kako biste riješili ta dva velika životna pitanja: rješavanje stambenog pitanja i ženidba, koja se računaju u osnovne potrebe čovjekove egzistencije.

Što se tiče obezbjeđivanja stambenog pitanja, uopće ne treba da se raspravlja da je jedna od čovjekovih najosnovnijih potreba u životu rješavanje stambenog pitanja.

Govoreći o sredstvima koja treba da posjeduje čovjek kako bi mu hadž bio obavezan, poznati islamski enciklopedista Ibn Kudama kaže: “I da ta sredstva budu višak od onoga što je potrebno njemu i njegovoj porodici, kao što je stan, sluga i sve ono što je čovjeku neophodno, i da to bude višak u odnosu na eventualne dugove.” (El-Mugni, 3/213)

Nakon toga dolazi drugo pitanje, a to je osoba koja ima obezbijeđene osnove egzistencije i želi da se ženi da li mu je obaveza da ode na hadž ili da ženidbi dâ prednost nad obavljanjem hadža?

Islamski učenjaci kažu: Ako se radi o čovjeku koji nema veliku potrebu za brakom, ne boji se smutnje i grijeha koji mogu nastati kao posljedica nestupanja u brak, takav će dati prednost hadžu nad ženidbom.

Ali, ako se radi o osobi koja je mlada, u punoj snazi, boji se za sebe i svoju vjeru da bi, ako ne stupi u brak, mogla pasti u grijeh, kao posljedica odgađanja ženidbe, takva će osoba dati prednost ženidbi nad obavljanjem hadža, pošto joj je stupanje u brak postalo obaveza, i to se smatra jednom od osnovnih potreba, nakon koje je čovjeku obaveza da obavi hadž.

Govoreći o tom pitanju, Ibn Kudama je kazao: “Ako bude imao potrebu za brakom i bude se bojao padanja u grijeh, tada će dati prednost braku nad obavljanjem hadža, zato što je njemu brak postao obaveza, i on je postao ovisan o tome, pa je to njemu postalo kao izdržavanje. A ako se ne bude bojao padanja u grijeh, tada će dati prednost hadžu nad ženidbom, jer je stupanje u brak tada za njega pohvalan čin, kojem se ne može dati predost nad obaveznim obavljanjem hadža.” (El-Mugni, 3/213)

(Vidjeti: Islam-qa.com, broj fetve: 27120; islamweb.net, broj fetve: 34374)

A Allah najbolje zna!

Odgovorio: Pezić Elvedin

Uvažena sestro, što se tiče tog postupka, on, iako je u osnovi pokrenut s lijepom namjerom, smatram da je prioritetnije da se prekine.

Zašto?

Islamski je ummet i prije ovog vremena prolazio kroz teška vremena i mnogo teža negoli je to trenutno stanje, i nije zapamćeno da je neko od muslimana pokretao slične inicijative. A, bez imalo sumnje, oni su bili predaniji od nas u pogledu brige za ummetom, a i bolje su shvatali vjeru nego mi.

Poznato je mišljenje, i ja ga zagovaram i našem narodu spominjam kao alternativu za plaćanje hatmi, da nagrada proučenog Kur’ana stiže do onoga kome se nanijeti. To su mišljenje najjače branili šejhul-islam Ibn Tejmijja i njegov učenik Ibn Kajjim.

Oni sami spominju da prve generacije muslimana nisu prakticirale da uče Kur’an i nisu poklanjali sevap tog kiraeta nekom drugome, i sami su spominjali da je prioritetnije da čovjek, ako želi da koristi svome mrtvome, da to čini na način kako je to odobrio i potvrdio Allahov Poslanik: dovom, sadakom i obavljanjem hadža.

Na osnovu toga, ako bi čovjek proučio nešto od Kur’ana i nekome svome poklonio taj sevap, to bi bilo uredu, po odabranom mišljenju. Ali, spomenuta opcija u pitanju daleko je do toga, zato što se radi o grupnom učenju i poklanjanju sevapa ummetu ili nekome koga čovjek i ne poznaje.

Stoga savjetujem da, ako hoćete da pomognete ummetu, onda je ispravan način za to upućivanje dove Allahu, i na tome vam niko neće prigovoriti.

A Allah najbolje zna!

Odgovor: Pezić Elvedin

Pregrada paravanom nije dovoljna, mora biti nešto što fizički odvaja dvije prostorije, poput zida. Međutim, ako se u dotičnoj prostoriji ne obavljaju dnevni namazi redovno, već se sestre sastaju tu nekoliko puta sedmično, više ili manje, ali se ne obavlja pet dnevnih namaza, onda nema smetnje ulaziti u tu prostoriju u bilo kojem stanju.

Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović

Uvažena sestro, mnogo toga trebali bismo kazati da odgovor na vaše pitanje bude potpun, ali ovom prilikom spomenut ćemo samo nekoliko najbitnijih stvari:

Vašem budućem mužu dozvoljeno je da od vas zahtijeva da, nakon udaje za njega, prestanete s radom, i vi, ako pristanete na taj uvjet, onda se trebate držati onoga što ste dogovorili.

Ali, da li vam je obaveza to prihvatiti i da li i vi imate pravo na uvjetovanje?

Kao što muž ima pravo da od vas zahtijeva da nakon stupanja u brak prestanete s radom, i vama je također dozvoljeno da njemu uvjetujete da i nakon stupanja u brak ostane u radnom odnosu, i ako on prihvati vaš uvjet, onda mu nakon stupanja u brak nije dozvoljeno da vam to ospori, i ako bi to osporio nakon stupanja u brak, to je dovoljan razlog da žena od muža traži razvod braka.

Sve spomenuto, mislimo na obostrano uvjetovanje supružnika onoga u čemu je korist za njih, učenjaci su dopustili na osnovu riječi Allahovog Poslanika u kojima se muževima obraća sljedećim riječima: “Najprioritetnije je da se držite onih uvjeta na osnovu kojih vam je žena postala dopuštenom.” (Buhari i Muslim, od Ukbe b. Amira, radijallahu anhu); “Muslimani se pridržavaju uvjeta koje su prihvatili.” (Ebu Davud, od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, a vjerodostojnim ga je ocijenio šejh Albani)

Poznati enciklopedista Ibn Kudama, rahimehullah, kazao je: “Bračni uvjeti dijele se u tri kategorije, a u jednoj od spomenutih kategorija obaveza je pridržavati postavljenih uvjeta, a to je onaj uvjet čija se korist vraća supruzi, kao u slučaju kada budući muž uvjetuje supruzi da je ne izvodi iz njene kuće, ili njenog grada, ili da neće putovati s njom, ili da se uvjetuje njemu da se neće ženiti drugi put dok je u braku sa njom, niti da će imati robinja dok je s njom u braku. Mužu je obaveza da se pridržava spomenutih uvjeta, a ako se on ne bi pridržavao postavljanih mu uvjeta, ona ima pravo da traži razvod braka (ar. fesh). Ovaj stav zabilježen je od Omera, Sa‘da b. Ebu Vekkasa, Muavije, Amra b. El-Āsa, radijallahu anhum, a tog stava bili su i Šurejh, Omer b. Abdulaziz, Džabir b. Zejd, Tavus, Evzai i Ishak.” (El-Mugni, 7/93)

Stoga, savjetujem da se oko tog pitanja dogovorite prije samog stupanja u brak, na taj način riješit ćete mnoge dileme koje se mogu pojaviti nakon stupanja u brak. Ako se ništa ne dogovorite i niko nikome ne postavi uvjete, onda je u osnovi mužu dopušteno da nakon stupanja u brak uskrati ženi odlazak na posao, jer je jedan od uvjeta dopuštenosti zapošljavanja udate žene dozvola muža.

Isto tako, savjetujem, ako se doista nalazite u situaciji da prilikom obavljanja svoga posla niste primorani da činite nešto što je islamom zabranjeno, kao što je osamljivanje s muškarcima, doticanje tijela muškarca, ostavljanje namaza i sl., da se maksimalo potrudite da uvjerite vašeg budućeg muža, a ako nikako drugačije, onda putem spomenutog uvjetovanja, da ostanete na svome radnom mjestu.

Nama, muslimanima ovog podneblja, danas kao nikada prije, potrebno je da imamo zaposlene vjernike koji će odgovorno obavljati svoj posao u svim sferama društva, a pogotovo u bolnicama, koje su, nažalost, već poodavno postale mjesta na kojima se veoma često čini ono što vjera strogo zabranjuje: uzimanje mita, ucjenjivanje ljudi, bespotrebno miješanje muškaraca i žena u noćnim dežurstvima, bespotrebno pregledanje osoba suprotnog spola i gledanje u njihova stidna mjesta i sl., i to su samo neke od islamom zabranjenih stvari.

Teško je očekivati da se spomenuta situacija promijeni sama po sebi. Ispravan način popravljanja spomenutog stanja jeste da se povjerljivi i kompetentni ljudi zapošljavaju u spomenute ustanove i da ličnim primjerom pokažu kako se treba ponašati na radnom mjestu.

A Allah najbolje zna!

Odgovorio: Elvedin Pezić, prof.