Uvaženi brate u vjeri, u vašem pitanju niste spomenuli najbitniju stvar vezanu za vaše pitanje, a to je koliko je mjeseci bebi. To je najbitnija stvar u pitanju i od nje zavisi odgovor.

Ali, pošto se radi o dijagnozi da kičma djeteta nije uredu, onda to ukazuje da su se organi vašeg djeteta već formirali i da je ono oživjelo u utrobi svoje majke.

Ako je tačno to što smo zaključili, da je dijete oživjelo u utrobi majke, a to se najčešće dešava nakon 120 dana od početka trudnoće, ili nakon prolaska četiri mjeseca od početka trudnoće, onda se na abortiranje tog djeteta u islamu gleda kao na ubistvo odrasle osobe.

Islamski učenjaci imaju jednoglasan stav o tome da u osnovi nije dozvoljeno abortirati dijete nakon što u njega bude udahnuta duša, a to je nakon 120 dana od početka trudoće, i da se to smatra njegovim ubistvom.

U pravnoj enciklopediji El-Mevsuatul-fikhijje, 2/57, navodi se: “Nije poznato da postoji razilaženje među učenjacima da nije dopušteno abortirati nakon što dijete oživi u majčinoj utrobi. Islamski su učenjaci jasno rekli da postoji konsenzus da nije dozvoljno abortirati nakon što djetetu bude udahnuta duša. Također su jednoglasno potvrdili da se abortus u tom periodu smatra ubistvom.”

Neki savremeni učenjaci iz spomenute situacije izdvojili su slučaj kada nakon udahnuća duše u dijete daljnji nastavak trudnoće, po mišljenju povjerljivih doktora, dovodi u pitanje život majke koja ga nosi, pa je većina učenjaka kazala da će se dati prednost životu majke nad životom djeteta, dok su drugi branili stav, koji je veoma jak, da se daje prednost životu djeteta nad životom majke.

Pošto život majke nije ugrožen, a s druge strane stav doktora koji se zasniva na prethodnim iskustvima nije nepogrješiv, jer koliko se puta desi da doktori kažu da je dijete deformirano, a ono se rodi zdravo, ili kažu da majka nosi muško, a ono bude žensko, ili kažu da majka nosi dvojke, a ispostavi se da je jedno, mi kažemo da u vašoj situaciji nije dopušteno da se počini abortus, i da se činjenje abortusa u periodu nakon oživljenja djeteta smatra ravnim njegovom ubistvu.

Islamske su knjige prepune fetvi (odgovora) islamskih učenjaka koji su smatrali zabranjenim abortiranje ploda nakon udahnjivanja duše u njega, pa makar doktori tvrdili da postoje određene deformacije na djetetu.

Ovakav je propis ako smo tačno konstatirali da je dijete starije od četiri mjeseca, a ako to nije tačno i ako dijete još nije oživjelo, onda se propis razlikuje, ali opet shodno dobi djeteta, a dodatno pojašnjenje možete dobiti ako nas ponovno kontaktirate.

(Savjetujem da pročitate sljedeći tekst o propisima abortusa: http://minber.ba.dedi474.your-server.de/fetve//index.php?option=com_content&task=view&id=2064&Itemid=66 )

A Allah najbolje zna!

Odgovorio: Pezić Elvedin

Uvažena sestro u vjeri, ako je stanje takvo kakvim ste ga opisali, onda je vama obaveza da onaj dio namaza koji doista možete klanjati stojeći, tako i klanjate.

Kada islamski učenjaci govore o namazu bolesnika, spominju jedno veoma korisno pravilo, a koje važi za osobe koje zbog bolesti i stanja u kojem se nalaze ne mogu da obave samo jedan (temeljni) dio namaza, a ostali dio namaza mogu klanjati normalno, a koje glasi: Oni ruknovi (temelji) namaza koji se ne mogu činiti zbog bolesti, činit će se shodno mogućnosti, a ostali ruknovi će se činiti onako kako je i propisano.

Poznati islamski enciklopedista Ibn Kudama, Allah mu se smilovao, kazao je: “Osoba koja može stajati u namazu, a onemogućena je da čini ruku ili sedždu, obaveznost stajanja ne pada s nje, pa će klanjati stojeći, a ruku obavljati išaretom, potom će sjesti i išaretom obaviti sedždu. Ovo je još stav i imama Šafije.” (El-Mugni, 2/107)

Dakle, ovakav je propis ako vam, kao što ste konstatirali, stajanje u namazu ne šteti.

Savjetujem vam da se konsultirate s doktoricom i da pojasnite propis vjere o spomenutom pitanju, pa ako potvrdi vašu tvrdnju da vam to ne šteti, onda nastavite da činite onako kako smo pojasnili u odgovoru.

A Allah najbolje zna!

Odgovorio: Pezić Elvedin

Uvažena sestro, u vašem pitanju nedostaju određene stvari koje su veoma bitne za odgovor, a to je da li ste vi nakon saznanja da ste dobili mjesečnicu svjesno nastavili spolni odnos ili ne, i da li ste uopće u toku spolnog odnosa znali za to?

Ako se radi o tome da ste nakon spolnog odnosa shvatili da ste tokom spolnog odnosa dobili mjesečnicu, onda vi nemate zašto da se brinete jer ste to učinili iz neznanja, greškom, a mnogo je argumenata koji potvrđuju da će ovom ummetu biti oprošteno ono što urade iz neznanja, zaborava ili greškom.

Kazao je Allahov Poslanik: “Mom je ummetu oprošteno ono što urade iz greške, zaborava i ono na što budu prisiljeni.” (Ibn Madža, od Ibn Abbasa, radijallahu anhu, a šejh Albani potvrdio je vjerodostojnost ovog hadisa u više svojih knjiga)

Ako se radi o situaciji da ste nakon spoznaje da ste dobili mjesečnicu svjesno nastavili sa spolnim činom, tada je odgovor drugačiji.

Prvo, to je grijeh, zbog jasne zabrane da se spolno opći u toku mjesečnice.

U Islamskom priručniku bračne intime, str. 35, navodi se:

Islam strogo zabranjuje spolni odnos sa ženom dok je u menstruaciji (hajzu) ili u postporođajnom periodu (nifasu). Uzvišeni Allah kaže: “I pitaju te o mjesečnom pranju. Reci: ‘To je neprijatnost.’ Zato ne općite sa ženama za vrijeme mjesečnog pranja i ne prilazite im dok se ne okupaju. A kada se okupaju, onda im prilazite onako kako vam je Allah naredio. Allah zaista voli one koji se često kaju i voli one koji se mnogo čiste.“ (El-Bekara, 222)

Islamski učenjaci o zabranjenosti spolnog općenja sa ženom u mjesečnom ciklusu imaju jednoglasan stav.

Imam Ševkani tvrdi: “Ne postoji razilaženje među učenjacima o zabranjenosti spolnog općenja sa ženom za vrijeme menstruacije.” (Fethul-Kadir, 1/343)

Imam Nevevi zapisao je: “Znaj da naslađivanje ženinim tijelom u hajzu možemo podijeliti na nekoliko vrsta: da čovjek spolno opći sa ženom u tom periodu, što je zabranjeno po jednoglasnom stavu muslimana, a dokaz za to jesu kur’anski ajeti i vjerodostojni hadisi…” (Sahihu Muslim bi šerhil-imam En-Nevevi, 1/474).

Nakon konstatacije da je spolni akt u toku mjesečnice zabranjen, postavlja se pitanje, da li onaj ko to prekrši (učini jasan grijeh) treba da se iskupi posebnim iskupom?

Većina učenjaka smatra da za to ne postoji keffaret – iskup, i da hadisi koji govore o tome nisu vjerodostojni. Čovjek koji počini spomenuti grijeh, po ovom mišljenju, “samo” će se pokajati Allahu zbog prekršaja koji je počinio.

Jedan dio učenjaka smatrao je da je izdvajanje keffareta – iskupa za spomenuti grijeh pohvalno, a ne obavezujuće.

Jedan dio učenjaka smatrao je da je keffaret za spomenuti grijeh obavezan (većina učenjaka hanbelijske pravne škole zastupala je ovaj stav. Od učenjaka današnjice ovaj je stav preferirao šejh Usejmin, kao i Stalna komisija za fetve u Saudijskoj Arabiji. Vidjeti: El-Mugni, 1/243; Eš-Šerh el-mumti, 1/ 479; Fetava el-ledžne ed-daime, 6/93–112)

Smatram da osoba koja svjesno počini ovaj grijeh treba da se iskupi za počinjeni grijeh, i na taj način će izaći iz razilaženja učenjaka, a isto tako, to mišljenje će ostalima (koliko-toliko) zatvoriti vrata za činjenje spomenutog grijeha, pošto živimo u vremenu kada su ljudi u pogledu prekršaja vezanih za poglavlje intime veoma neobazrivi.

Šta je keffaret i koliko iznosi?

U hadisima koji govore o keffaretu – iskupu za spomenuti grijeh Allahov Poslanik je kazao: “Neka udijeli sadaku dinar (zlatnik) ili pola dinara.” (Ebu Davud, Tirmizi, Nesai, Ibn Madža, Ahmed, od Ibn Abbasa, radijallahu anhu, a šejh Albani ocijenio ga je vjerodostojnim u više svojih djela)

Težina dinara (zlatnika) iznosi približno 4,25 gr zlata.

Rezime: Ako ste za mjesečnicu saznali tek nakon spolnog akta, niste grješni i ne postoji nikakav iskup. Ako ste nastavili spolno općiti i nakon spoznaje da ste dobili mjesečnicu, onda iz predostrožnosti izdvojite sadaku u vrijednost od 4,25 grama zlata kao keffaret – iskup za spomenuti grijeh, uz obavezno pokajanje Uzvišenom Allahu.

A Allah najbolje zna!

Odgovorio: Pezić Elvedin

Treba znati da je, po islamskom učenju, pitanje razvoda braka u domenu muškarca. Tako da, ako muškarac ne voli suprugu, u osnovi nema smetnje u tome da je razvede, kako bi olakšao i sebi i njoj. Normalno, to nikako ne znači odobravanje poigravanja s razvodom braka. Štaviše, mi kroz kontakte s ljudima koji imaju bračnih trzavica uvijek prvo pokušavamo da sačuvamo brak i savjetujemo supružnike da dobro preispitaju odluku prije razvoda.

Što se tiče žene, ona, po islamu, ne smije tražiti razvod braka izuzev ako za to postoji šerijatski validan razlog. Allahov Poslanik je kazao: “Koja žena zatraži od muža razvod braka bez razloga, njoj je zabranjen miris Dženneta.” (Hadis su zabilježili imami Ahmed, Tirmizi, Ebu Davud, Ibn Madža od Sevbana, radijallahu anhu, a njegovu vjerodostojnost potvrdio je šejh Albani)

Da li je nepostojanje ljubavi dovoljan i validan razlog da žena traži razvod i da ne potpadne pod prethodno spomenuti hadis?

Kada islamski učenjaci govore o razlozima zbog kojih je supruzi dozvoljeno da traži razvod braka od muža, između ostalog spominju i slučaj kada žena ne voli svoga muža i boji se da će taj prezir i nepostojanje ljubavi uzrokovati nepokornost njenom mužu, što je svakako grijeh. To su argumentirali poznatim hadisom Ibn Abbasa, radijallahu anhu, u kojem se navodi da je supruga Sabita b. Kajsa, radijallahu anhu, došla Allahovom Poslaniku i kazala: “Allahov Poslaniče, ja ne zamjerim Sabitu na moralu niti na njegovom pridržavanju vjere, ali mrzim nepokornost u islamu’’, pa joj je rekao Allahov Poslanik: ‘’Hoćeš li mu vratiti baštu koju ti je darovao kao vjenčani dar?’’ ‘’Da’’, odgovorila je. Tada je Allahov Poslanik rekao Sabitu b. Kajsu: ‘’Prihvati baštu i razvedi je.” (Buhari)

Mnogi komentatori spomenutog hadisa u zaključcima izvedenim iz ovog hadisa navode i to da je ženi dopušteno da traži razvod braka od muža ako ga ne voli i boji se da to može biti razlogom njene nepokornosti njemu. (Vidjeti: Ibn Hadžer, Fethul-Bari, 9/400)

Savjetujem svakog brata i sestru koji imaju određenih neslaganja u braku da ne požuruju s donošenjem odluke za razvod braka.

Često se desi da ljudi, nakon što to odluče i nakon što razvod padne, obostrano shvate da su požurili i da su pogriješili, a ponekada bude kasno za novi početak, jer se dozvoljeni broj razvoda istrošio.

A Allah najbolje zna!

Odgovorio: Pezić Elvedin

Prvo, učenje ezana prilikom nastupanja namaskog vremena kolektivnaje obaveza muslimana jednog mjesta (ar. fard kifaje).

Drugo, puštanje ezana putem CD-a ili onoga što mu sliči smatra se novotarijom i zabranjenom stvari u kojoj muslimanu nije dopušteno da učestvuje.

Treće, kao mujezin, treba da se podučiš ispravnom izgovaranju riječi ezana, kako bi ezan koji učiš bio validan, a što se tiče ljepote glasa, to ne treba da te brine, pošto ljepota glasa nije uvjet za ispravnost ezana. Nažalost, muslimani su se toliko udaljili od vjere da ne znaju šta znače riječi kojima mujezin poziva ljude na namaz, ali su zato pitanje ljepote mujezinovog glasa toliko isforsirali kao da je to najbitnije pitanje vezano za ezan. Toliko tome pridaju pažnje da su spremni i na grijeh i na novotariju, samo kako bi se ispunio taj nepostojeći “uvjet” ljepote mujezinovog glasa, pa ezan puštaju putem CD-a.

– Oni koji puštaju ezan putem CD-a prave nekoliko prijestupa: Uskraćuju muslimanima, a i sebi, veliku nagradu koja je obećana za učenje ezana, ali i za sve ostale ibadete koji se vezuju za ezan, kao što je ponavljanje za mujezinom i sl.

– Na taj način uzrokovali su da u mjestu kojem se to čini ljudi ostaju bez validno proučenog ezana, što je grijeh, jer je ispravno mišljenje da je učenje ezana kolektivna obaveza. Što znači, ako neko od njih to učini, niko neće biti grješan, a ako to niko ne učini, onda su svi grješni.

– Takav postupak otvara vrata novim novotarijama u vjeri i novim prekršajima, naročito kada dolazi od onih koji bi trebali da ljudima budu uzori u prakticiranju islama.

Čudno je da su najveće pravne institucije, kolegiji koji se bave savremenim pitanjima i koji okupljaju najveće alime svijeta, već poodavno govorili o tome, i da se veliki broj mujezina i imama tako jednostavno oglušuje o njihove stavove.

Islamski pravni kolegij pri Rabiti, na zasjedanju održanom u Mekki daleke 1406. (sada je 1435. h.g.), raspravljao je o tom pitanju, pa su zaključili sljedeće:

“Prilikom nastupanja namaskog vremena nije dozvoljeno zadovoljiti se puštanjem ezana u mesdžidu putem kasetofona i sličnih aparata, i time se ne ispunjavaju uvjeti ovog ibadeta i to nije propisani ezan. Muslimanima je obaveza da lično prouče ezan prilikom nastupanja namaskog vremena, u svakoj džamiji, baš kako su to naslijedili iz vremena Allahovog Poslanika pa sve do današnjih dana.”

A Allah najbolje zna!

Odgovorio: Pezić Elvedin