Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Šta se uči za umrle?
Alejkum selam. Dr. Halid el-Muslih kaže: „Dozvoljeno je učiti Kur’an i poklanjati sevab od toga učenja nekome od naših umrlih, po ispravnijem od dva mišljenja islamske uleme. Ovog stava su hanefije, hanbelije i neke šafije. Imam Malik i imam Šafija, u njegovom mešhur-mišljenju, kažu: Nije propisanoviše
Alejkum selam.
Dr. Halid el-Muslih kaže: „Dozvoljeno je učiti Kur’an i poklanjati sevab od toga učenja nekome od naših umrlih, po ispravnijem od dva mišljenja islamske uleme. Ovog stava su hanefije, hanbelije i neke šafije. Imam Malik i imam Šafija, u njegovom mešhur-mišljenju, kažu: Nije propisano poklanjanje sevaba od učenja Kur’ana. Ispravniji je stav onih koji smatraju da je ovaj postupak dozvoljen, te da umrli imaju koristi od toga, shodno hadisima koji nam ukazuju na to da se umrli okorištavaju od sadake i posta koji se učini za njih, nakon njihove smrti – pa se tome pridodaje i poklanjanje sevaba od svih ostalih dobrih djela, materijalne ili fizičke prirode, uz naznaku da treba znati da je ipak dova najvrijednije nešto što se za umrlog čovjeka može uputiti, shodno hadisu od Ebu Hurejre, r.a., u kojem Allahov Poslanik, ﷺ., kaže: „Kada sin Ademov umre prestaju mu teći sevapi izuzev u tri slučaja: u slučaju ostavljanja trajne sadake-hajrata, iza sebe, ili korisnog znanja, ili dobro odgojenog djeteta koje će mu dovu učiti!“ (Muslim, br.1631.)“
Šejhul-islam Ibnu Tejmijje, rhm., kaže: „Od jednog dijela Selefa se bilježi da su govorili da je kod svake hatme Kur’ana prisutan momenat kada se dova prima, pa ako čovjek, nakon hatme Kur’ana, bude dovio za sebe i roditelje svoje, i šejhove svoje, i ostalim vjernicima i vjernicama – to će se smatrati utemeljenim i propisanim postupkom. U navedeno će spadati i učenje dove za njih na noćnom namazu, kao i u drugim momentima kada se Allah, dž.š., odaziva na dovu. Od Poslanika, ﷺ., je sahih putem prenešeno i to da je naredio davanje sadake za umrlog, kao i da se isposte dani koje je umrli bio dužan napostiti. Sadaka za umrlog je jedno od dobrih djela, kao i post za njih, za što nam Sunnet potvrđuje da je u pitanju propisano djelo. Po osnovu navedenih dokaza, kao i ostalih, jedan dio islamske uleme je na stanovištu da je dozvoljeno poklanjati umrlim muslimanima imovinske i tjelesne ibadete, što je mezheb imama Ahmeda, Ebu Hanife, jednog dijela malikija i šafija. Dakle, ako se umrlom čovjeku poklone sevapi od posta ili namaza ili učenja Kur’ana – takvo postupanje je dozvoljeno. Većina malikija i šafija smatraju da je ovakvo postupanje dozvoljeno samo kada su u pitanju imovinski ibadeti.“ (Pogledaj: el-Fetava el-Kubra, 3/38.; Džami’ul-Mesa’il, 4/200.)
Šejhul-islam Ibnu Tejmijje, rhm., kaže: „Sevape od imovinskih ibadeta (el-‘ibadat el-malijje) je dozvoljeno poklanjati umrlima bez ikakvog sporenja među islamskom ulemom, ali što se tiče tjelesnih ibadeta (el-‘ibadat el-bedenijje), poput namaza, posta, učenja Kur’ana – među islamskom ulemom postoje dva čuvena stava po ovom pitanju: (1) Nije dozvoljeno umrlima poklanjati sevape od tjelesnih ibadeta – većina malikija i šafija. (2) Dozvoljeno je umrlima poklanjati sevape od tjelesnih ibadeta – hanbelije, hanefije i jedan dio malikija.“ (Pogledaj: Ikametul-Delil ‘ala Ibtalil-Tahlil, 3/357.)
Šejhul-islam Ibnu Tejmijje, rhm., je bio upitan o tome da li umrloj osobi stižu sevapi od učenja Kur’ana, i zikrullaha u vidu tesbiha, tahmida, tehlila i tekbira – ako mu se poklone, ili ne?
Odgovor: Učenje Kur’ana, od strane porodice umrlog, kao i njihov tesbih i tekbir i ostali zikrovi, stižu do mejta, ako mu se poklone, a Allah, dž.š., najbolje zna!“ (Pogledaj: el-Fetava el-Kubra, 3/38.)
*****
Ma’akil b. Jesar, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, ﷺ., rekao: „Učite (suru) „Ja-Sin“, vašim el-mevta (vašim umrlima ili ljudima koji su na samrti)!“ (Da’if. Sunen, Ebu Davud, br.3123.; Sunen, Ibnu Madždže, br.1448.; Musned Ahmed, br.20316.; Sahih Ibnu Hibban, br.3002.; Musned el-Tajalisi, br.973.; el-Sunen el-Kubra, el-Nesa’i, br.10846.; el-Sunen el-Kubra, el-Bejheki, br.6839.; Mustedrek, Hakim, br.2074.; el-Mu’udžem el-Kebir, Taberani, br.16904.; el-Sunen el-Sugra, Bejheki, br.792.)
Šejh Atijja b. Muhammed Salim, rhm., (umro 1420.h.g.), kaže: „Islamski učenjaci se razilaze povodom značenja riječi el-Mevta, spomenute u ovom hadisu, i na koga se ona odnosi:
-Da li će se sura „Ja-Sin“ učiti nakon smrti čovjeka.
-Da li će se sura „Ja-Sin“ učiti nakon ukopa čovjeka.
-Da li će se sura „Ja-Sin“ učiti prilikom umiranja čovjeka.
Imamo predaja koje idu u korist mišljenju da će se sura „Ja-Sin“ učiti čovjeku koji je na samrti, poput predaje: „Neće čovjek umrijeti a da mu Allah neće olakšati stanje ako se kod njega prouči sura „Ja-Sin“.“ (Ahbar Asbehan, br.657.) Mudrost od ovog postupka leži u tome što učenje Kur’ana čini dušu čilom i vedrom, i olakšava joj smrtne muke, i sigurno će joj lakše biti nego li da joj se ne uči ništa. Dakle riječ el-Mevta se razumijeva u metaforičkom značenju radi olakšavanja smrtnih muka, a što se tiče odlaska mrtvacu ili grobu, pa da se tada uči Kur’an, jedan dio uleme kaže da je imalo Selefa koji su voljeli da im se uči sura „Ja-Sin“, neki su voljeli suru „el-Ra’ad“, dok su treći voljeli suru „el-Bekara“. Sve se ovo bilježi u teoriji i praksi Selefa, stoga se, u najmanju ruku, ne treba zbog ovog pitanja svađati. Ako čovjek iznese svoje mišljenje po ovom pitanju i zadovolji se njime – to nam ne smije biti razlogom za svađu, prepirku i odbojnost! Takvo postupanje nije u skladu sa Sunnetom Allahovog Poslanika, ﷺ., kada je u pitanju bejan – pojašnjavanje propisa, i da’avet – pozivanje ljudi Allahu, dž.š., i Njegovom Poslaniku, ﷺ.“ (Pogledaj: Šerhu Bulugil-Meram, 7/113.)
Odgovorio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha
Vidi manjeJe li dovoljno da onaj koji obavlja hadž kiran obavi samo jedan sa’j?
Dovoljno je da onaj ko obavlja hadž kiran obavi jedan, hadžski, tavaf, i jedan, hadžski, sa’j; to će mu biti umranski tavaf i umranski sa’j. A ako želi, može sa’j obaviti i prije toga, to jest poslije obavljanja počasnog tavafa, kojem se pristupa po dolasku u Meku, kao što je to uradio Allahov Poslaviše
Dovoljno je da onaj ko obavlja hadž kiran obavi jedan, hadžski, tavaf, i jedan, hadžski, sa’j; to će mu biti umranski tavaf i umranski sa’j. A ako želi, može sa’j obaviti i prije toga, to jest poslije obavljanja počasnog tavafa, kojem se pristupa po dolasku u Meku, kao što je to uradio Allahov Poslanik, ﷺ; može ga odložiti do prvog dana Kurban-bajrama i obaviti poslije hadžskog tavafa. Pa ipak, bolje je da ga obavi prije jer je to sunnet. Dakle, prvog dana Kurbanskog bajrama obavit će samo hadžski tavaf, a neće obaviti sa’j jer ga je već obavio. Dokaz da su jedan tavaf i jedan sa’j dovoljni glede hadža i umre nalazimo u riječima koje je Božiji Poslanik, ﷺ, uputio Aiši, radijallahu anha, koja je obavljala hadž kiran. Rekao joj je ovo: “Tavaf oko Kabe i sa’j između Safe i Merve dovoljni su ti glede hadža i umre.” (Ebu Davud, 1897)
Šejh Muhammed b. Usejmin
Vidi manjeU kakvom je položaju čovjek koji na Mini provede do dvanaest sati noću, a zatim ode u Meku i ne vrati se prije zore?
Ako je u dvanaest sati pola noći, nema smetnje u tome da čovjek napusti Minu, mada je bolje da na njoj provede noć i dan. Ako, međutim, u dvanaest sati nije pola noći, ne treba Minu napustiti, tim više jer je uvjet, kako su to rekli islamski pravnici, da na njoj provede veći dio noći. Šejh Muhammedviše
Ako je u dvanaest sati pola noći, nema smetnje u tome da čovjek napusti Minu, mada je bolje da na njoj provede noć i dan. Ako, međutim, u dvanaest sati nije pola noći, ne treba Minu napustiti, tim više jer je uvjet, kako su to rekli islamski pravnici, da na njoj provede veći dio noći.
Šejh Muhammed b. Usejmin
Vidi manjeKako će postupiti hadžija?
Ni u tom slučaju nije dopušteno obaviti obredno bacanja kamenčića prije nego što nastupi podne-namaz, ali čovjeka koji se nalazi u toj situaciji, zato što se radi o vanrednim okolnostima, možemo osloboditi obaveze bacanja kamenčića i obavezati ga da klanjem kurbana, odnosno time da on nekog opunomoćviše
Ni u tom slučaju nije dopušteno obaviti obredno bacanja kamenčića prije nego što nastupi podne-namaz, ali čovjeka koji se nalazi u toj situaciji, zato što se radi o vanrednim okolnostima, možemo osloboditi obaveze bacanja kamenčića i obavezati ga da klanjem kurbana, odnosno time da on nekog opunomoći da zakolje kurban u Meki i da meso te žrtvene životinje podijeli mekanskim siromasima; on će obaviti oproštajni tavaf i napustiti Meku.
U vezi s vašim riječima: “Ako vi ovo ne dozvoljavate, postoje li islamski učenjaci koji to dozvoljavaju?”, reći ćemo da postoje islamski autoriteti koji dopuštaju bacanje kamenčića prije nastupanja podnevskog namaza, ali to njihovo mišljenje nije ispravno. Allahov Poslanik, ﷺ, rekao je: “Usvojite od mene način obavljanja obreda!” (el-Buhari, 83, i Muslim, 1306), a on je u trima danima poslije Kurban-bajrama kamenčiće bacao samo poslije nastupanja podne-namaza, pa ih prije toga nije dozvoljeno baciti.
Možda će neko reći: “To što je Vjerovjesnik, ﷺ, kamenčiće bacao poslije nastupanja podnevskog namaza ne ukazuje na to da se ovaj obred ne može obaviti prije tog vremena. Naime, ovdje je riječ o Poslanikovu činu, a čin ne iziskuje obavezu.” Evo odgovora na ovu dilemu: istina je da se ovdje radi o Poslanikovu činu, kao što je istina da Vjerovjesnik, ﷺ, nije naredio da se kamenčići bacaju nakon što sunce pređe zenit, odnosno nije zabranio da se ovaj obred obavi prije tog vremena. Usto, tačna je konstatacija da puki čin ne iziskuje obavezu, utoliko jer se obaveza može ustanoviti samo na temelju verbalne zapovijesti, odnosno na temelju verbalne zabrane da se nešto izostavi. Međutim, ovdje postoji indicija da ovaj Poslanikov, ﷺ, čin iziskuje obavezu. Drukčije rečeno, činjenica da je Božiji Poslanik obredno bacanja kamenčića odlagao sve do nastupanja podne-namaza dovoljan je pokazatelj da se tako mora postupiti. Naime, da je bilo dozvoljeno kamenčiće bacati prije tog vremena, Resulullah, ﷺ, bacao bi ih prije toga, tim prije jer bi time olakšaoumetu. Poslanik islamauvijek je birao lakšu i sretniju mogućnost ukoliko se ne bi radilo o grijehu, a budući da ovdje nije izabrao lakšu mogućnost, to znači da je bacanje kamenčića prije nastupanja podne-namaza grijeh.
Imamo još jednu indiciju da ovaj Poslanikov, ﷺ, čin iziskuje obavezu, a to je činjenica da je Resulullah, ﷺ, kamenčiće bacao odmah nakon što sunce pređe zenit, a prije nego što bi obavio podne-namaz – kao da je strpljivo čekao da sunce prevali sredinu neba, pa da obavi ovaj obred; zbog toga je odgađao obavljanje ponevskog namaza iako je vrednije namaz obaviti u njegovom prvom vremenu.
Šejh Muhammed b. Usejmin
Vidi manjeZašto je Allahov Poslanik, s.a.v.s, naredio da se odsiječe ruka el-Mahzumijji (ženi iz plemena Beni Mahzum)?
Allahov Poslanik, ﷺ., je naredio da se odsiječe ruka el-Mahzumijji (ženi iz plemena Beni Mahzum) zbog toga što je posuđivala stvari od ljudi, a onda je negirala da ih je uopće uzimala. Allahov Poslanik, ﷺ., je, dakle, naredio da joj se odsiječe ruka zbog toga što je to jedna vrsta krađe. Navodi se dviše
Allahov Poslanik, ﷺ., je naredio da se odsiječe ruka el-Mahzumijji (ženi iz plemena Beni Mahzum) zbog toga što je posuđivala stvari od ljudi, a onda je negirala da ih je uopće uzimala. Allahov Poslanik, ﷺ., je, dakle, naredio da joj se odsiječe ruka zbog toga što je to jedna vrsta krađe.
Navodi se da je njeno ime: Kulaba el-Mahzumijja.
Iz fetvi i predavanja šejha Muhammeda ibn Saliha el-Usejmina
Vidi manjeDa li su ashabi poznavali sva tedžvidska pravila?
Ashabi su bili najbolji učači Kur’ana nakon Poslanika, ﷺ. Islamski ummet nije zapamtio tečnije učenje Kur’ana od učenja ashaba. Posebno su se isticali: Ibn Mes’ud, Ubejj b. Ka‘b, Ebu Musa Ešari, Muaz b. Džebel i mnogi drugi. Ashabi su najbolje poznavali tedžvidska pravila, ali samo u praktičnom smisviše
Ashabi su bili najbolji učači Kur’ana nakon Poslanika, ﷺ. Islamski ummet nije zapamtio tečnije učenje Kur’ana od učenja ashaba. Posebno su se isticali: Ibn Mes’ud, Ubejj b. Ka‘b, Ebu Musa Ešari, Muaz b. Džebel i mnogi drugi.
Ashabi su najbolje poznavali tedžvidska pravila, ali samo u praktičnom smislu, budući da je teorija tedžvida nastala znatno kasnije. Slično tedžvidu slučaj je sa islamskom jurisprudencijom (usuli-fikhom, metodologijom islamskog prava) koja nije bila poznata na način kako su je poznavali učenjaci u kasnijim stoljećima, ali je bila poznata praktično.
Dakle, ashabi su praktično poznavali najpreciznije detalje tedžvida, ali ga nisu poznavali u klasičnom teoretskom smislu u kome je danas prisutan, a Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović
Vidi manjeDa li je tačna informacija da je jedan ashab naučio neki strani jezik za mjesec dana?
Ashabi su odabrana i nedostižna generacija, kako po svojim moralnim, fizičkim, tako i umnim sposobnostima. Dobro pamćenje bilo je svojstvo svih ashaba, koji su na najprecizniji i najpotpuniji način prenijeli Kur’an i sunnet naraštajima nakon njih. Nije mi poznato predanje o učenju stranog jezika zaviše
Ashabi su odabrana i nedostižna generacija, kako po svojim moralnim, fizičkim, tako i umnim sposobnostima. Dobro pamćenje bilo je svojstvo svih ashaba, koji su na najprecizniji i najpotpuniji način prenijeli Kur’an i sunnet naraštajima nakon njih.
Nije mi poznato predanje o učenju stranog jezika za mjesec dana. Znam da je Poslanik, ﷺ, podsticao Zejda b. Sabita na učenje hebrejskog jezika kako bi mu prevodio pisma s tog jezika, pa ga je naučio za sedamnaest dana, po drugim verzijama za petnaest dana. (Ahmed, Ibn Hibban, Hakim i Bejheki sa ispravnim lancem prenosilaca. Vidjeti: Es-Silsiletus-sahiha, 1/364.) A Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović
Vidi manjeJe li dozvoljeno ženi da prilikom odlaska u školu, bolnicu ili kada obilazi rodbinu i komšinice, izlazi iz kuće namirisana?
Dozvoljeno je ženi da koristi miris prilikom izlaska iz kuće ako u svom izlasku neće prolaziti pored muškaraca, dok nije dozvoljeno da izlazi namirisana iz kuće ako odlazi na pijacu ili na mjesta na kojima ima muškaraca, jer rekao je Allahov Poslanik: ”Koja god se žena namiriše, neka ne prisustvujeviše
Dozvoljeno je ženi da koristi miris prilikom izlaska iz kuće ako u svom izlasku neće prolaziti pored muškaraca, dok nije dozvoljeno da izlazi namirisana iz kuće ako odlazi na pijacu ili na mjesta na kojima ima muškaraca, jer rekao je Allahov Poslanik: ”Koja god se žena namiriše, neka ne prisustvuje jaciji sa nama.” Spomenuti su i drugi hadisi u istom značenju. Također, namirisana žena, svojim izlaskom iz kuće na mjesta na kojima se sakupljaju muškarci, uzrokovat će smutnju, a također joj je propisano da se prilikom izlaska iz kuće propisno pokrije i da se maksimalno čuva razgolićenosti, zbog riječi Uzvišenog Allaha: ”U kućama svojim boravite i ljepotu svoju, kao u davno pagansko doba, ne pokazujte.” (Saveznici, 33.)
(Fetve šejha Bin Baza, 10. tom, str. 40)
Vidi manjeJe li dozvoljeno ženi da nosi periku kako bi se uljepšala svome mužu?
Lijepo je da se bračni drugovi uljepšaju jedno drugome onako kako to vole i na način koji će ojačati njihove međusobne veze, ali pod uvjetom da to bude u granicama onoga što je propisano vjerom, bez korištenja onoga što je zabranjeno. Stavljanje perike počelo je kod nevjernika, i nevjernice su postaviše
Lijepo je da se bračni drugovi uljepšaju jedno drugome onako kako to vole i na način koji će ojačati njihove međusobne veze, ali pod uvjetom da to bude u granicama onoga što je propisano vjerom, bez korištenja onoga što je zabranjeno.
Stavljanje perike počelo je kod nevjernika, i nevjernice su postale poznate i prepoznatljive po tome, pa čak je to postalo jedna od njihovih osobenosti. Stavljanje perike, pa makar to bilo u želji da se uljepša svome mužu, je oponašanje nevjernica, a Poslanik je to zabranio riječima: ”Ko oponaša jedan narod, njemu i pripada.” Također, to je jednako propisu umetanja kose, pa čak i teže od toga, a Poslanik je to zabranio i prokleo onoga ko to čini.
(Fetve Stalne komisije: fetva broj 1332, 5 tom, str. 205-206)
Vidi manjeDa li je dozvoljeno davanje poklona za Bajram, rođendan, sunećenje?
Obilježavanje dana sunećenja nije utmeljeno Šerijatom. Hanbelijski autoritet El-Hirki rekao je: “Prvi muslimani nisu imali običaj oraganizirati veselje povodom sunećenja i na njega se ne mora odazvati onaj koga se pozove; prema hadisima, čovjek se mora odazvati samo na svadbeno veselje.” Imam Ahmedviše
Obilježavanje dana sunećenja nije utmeljeno Šerijatom. Hanbelijski autoritet El-Hirki rekao je: “Prvi muslimani nisu imali običaj oraganizirati veselje povodom sunećenja i na njega se ne mora odazvati onaj koga se pozove; prema hadisima, čovjek se mora odazvati samo na svadbeno veselje.” Imam Ahmed zabilježio je predanje u kojem stoji da je Osman b. Ebu el-As, radijallahu anhu, pozvan na veselje povodom sunećenja, pa se nije odazvao. Neko mu je prigovorio zbog toga, a on je rekao: “Niti smo za vrijeme Resulullaha sallallahu alejhi ve sellem, pozivani na veselje povodom sunećenja, a niti smo sami odlazili kući onog ko suneti svoje dijete.” Ibn Kudama, u svom djelu “El-Mugni”, zapisao je sljedeće: “Ne postoji šerijatski tekst koji dokazuje da čovjek postiže nagradu ako na veselje pozove prijatelje povodom sunećenja. Moglo bi se kazati da taj poziv ima status poziva na ono veselje koje čovjek upriliči tek onako, bez posebnog razloga. Ako onaj koji poziva na veselje povodom sunećenja djeteta, ima namjeru time iskazati zahvalnost Gospodaru na blagodati djeteta i ponuditi hranom svoje prijatelje, imat će za to nagradu, ako Bog da.”
Lijepo je i poželjno da se muslimani prilikom Ramazanskog i Kurban-bajrama međusobno darivaju, to je običaj koji se ne kosi s islamom. Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Darivajte se međusobno, i voljet ćete se” (El-Buhari, u zbirci “El-Edebul-mufred”. Hadiski stručnjaci Ibn Hadžer i El-Albani prihvatili su ovaj hadis, za razliku od nekih drugih muhadisa koji su ga odbacili). Dakle, navedeni je hadis dovoljan kao dokaz da je međusobno darivanje poželjno, pa je objektivnije da muslimani izmjenjuju poklone povodom Bajrama, tim više jer je Bajram dan veselja, međusobne saosjećajnosti i održavanja rodbinskih i prijateljskih veza. I u tome nije poistovjećivanje s nevjernicima. A Allah najbolje zna, On je pokrovitelj uspjeha.
Odgovorio: Abdurrahman Kuduzović
Vidi manje