Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Prvo: Nije ispravno nazivati te ljude niti bilo koje druge vehabijama, jer ne postoji skupina ljudi koja sebe danas nazivaju vehabijama. To je pogrdan termin kojim se danas svugdje u svijetu obilježavaju ljudi koji nastoje da se vrate na izvorni Islam na kojem je bio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, njegovi ashabi i prve generacije ovog Ummeta. Ovim nazivom šije, sufije i ostali novotari unutar muslimana kao i britanci, amerikanci i ostali neprijatelji Islama i muslimana žele da omraze i ocrne među muslimanima one muslimane koji nastoje uskladiti sve sfere svoga života sa propisima Islama zasnovanim na Kur'anu i Sunnetu onako su ga razumjele prve generacije ovog Ummeta.

Pitanje termina vehabija, njegove upotrebe i zloupotrebe, ko stoji iza toga i ko se najviše okoristi od plasiranja i plašenja muslimana tim imenom, izmišljena vehabijska sekta o kojoj se piše u udžbenicima, poput Povijest Islama od M. Spahića itd., je tema za sebe o kojoj se mogu knjige pisati.

Drugo: A to da oni kažu da je Allah, subahanehu ve te'ala, ograničen, manjkav i da je tjelesan? Reči za Allah da je manjkav je riječ kufra koja teško može izači iz usta muslimana. Ne priliči njima sličnim (onima koje zovu vehabijama) da barataju takvim pojmovima. Ali bojim se da je ovdje riječ u tome da oni opisuju Allaha imenima i svojstvima kojima je On sam sebe opisao u Kur'anu ili Ga je njima opisao Njegov Poslanik,sallallahu alejhi ve sellem, u vjerodostojnom Sunnetu. Poput toga da Allah ima oči, ruke, lice, stopalo i slično, da Allah dž.š. voli, mrzi, srdi se, raduje se i slično.

Kao i to da se Allah uzdigao iznad Arša, da silazi u zadnjoj trećini noći na zemaljsko nebo i slično. Ako oni ovako opisuju Allaha dž.š. onda je to što govore hak. I to je akida Ehli sunne vel džema'a na kojo je bio selef ovog Ummeta sve dok se nisu pojavile džehmije, mua'tezile, a zatim eš'arije i maturidije. Nije ispravno da se nazove ono (svojsatva) sa čime se Allah sam sebe opisao u Kur'anu ili kako Ga je opisao Njegov

Poslanik,sallallahu alejhi ve sellem, u vjerodostojnom Sunnetu, da se to nazove govorom o Allahu da je ograničen i manjkav. Kako to da Allah sam sebe opiše manjkavim osobinama. Naravno ovdje je u pitanju pogrešno tumačenje tih svojstava, gdje ihmaturidije i eš'arije takvim nazivaju.

Treće: Tvoje riječi: “Ja vjerujem da je Allah dž.s. neograničen, nema manjkavosti i da nije tjelesan, jer on je iznad svega i nije se nigdje opisao da je tjelesan”, se mogu dvojako razumjeti.

Terminom (svojstvom) “neograničen” nije opisan Allah ni u Kur'anu ni u Sunnetu, pa ako misliš pod “neograničan” da je Allah pomiješan sa svojim stvorenjima, tj. da su stvorenja unutar Allahovog bića, to je čisti dalalet.

Takođe ako misliš pod “neograničan” da Allah nije na nebesima iznad Arša, to je negiranje onog što je došlo u sedam ajeta: “Milostivi se iznad Arša uzdigao”, a ne kako je Besim Korkut preveo da je Milostivi Aršom zagospodario. A ako misliš pod “neograničan” da Allahovo biće ne može dokučiti ljudski razum, to je tačno.

Tačno je da Allah nema manjkavosti, kur'anska riječ SUBHANALLAH znači da je Allah savršen i da je čist od svih mahana i nedostataka. Međutim ako podrazumijevaš pod “nema manjkavosti” da se ne smije za Allah reči da ima oči, ruke, lice, stopalo i slično, da voli, mrzi, srdi se, raduje se i slično, kao i da se uzdigao iznad Arša, te da silazi u zadnjoj trećini noći na zemaljsko nebo, a sve ovo je došlo u Kur'anu i Sunnetu, onda je to pogrešno razumijevanje ovog akidetskog poglavlja, a koje je uzeto od eš'arija i maturidija.

Takođe, riječ “tjelesan” nije došla ni u Kur'anu ni u Sunnetu, pa se i na nju odnosi isto što je i gore rečeno. Ako se njome žele  negirati Allahova svojstva gore spomenuta, onda je taj termin batil. A ako se tim terminom “tjelesan” želi reči da Allah ne liči

Njegovim stvorenjima, onda je to tačno, jer Uzvišeni kaže: “Njemu ništa slično nije, a On sve čuje i vidi”.

Ve billahi tevfik.

Preuzeto sa zvanične stranice dr.Zijad Ljakić ( zijad-ljakic.com )

U ime Allaha kažem: Nafaka je od Allaha određena kao što stoji u hadisu od Ibn Mes’uda, r.a., kada je Allahov Poslanik, ﷺ., govorio o čovjekovom stvaranju i udahnjivanju duše, pa je, između ostalog, rekao: ‘’Zatim melek upita: ‘A nafaka, muško ili žensko, sretan ili nesretan i do kada će živjeti?’’’
Buharija, 3208, Muslim, 2634, Ahmed, 1/382, Ebu Davud, 4708, Tirmizi, 2137, Ibn Madže, 76, Ibn Hiban, 6174.

Dakle, shodno ovom hadisu moguće je zaključiti da je nafaka fiksno određena. Također, naći sebi posao je uspjeh od Allaha, s.v.t., koji On daruje kome hoće. Sve što postoji, čovjek mora biti uvjeren, to pripada Allahu. Zakone koji postavljaju ljudi, ako se kose sa šerijatskim propisima, smatraju se paganskim zakonima bez obzira o čemu da se radi. Allah, s.v.t., kaže: ‘’Je li oni žele da im se sudi kao u pagansko doba?’’ (El-Maide, 50.) Također, Allah, s.v.t., kaže: ‘’Namaz je vjernicima bio propisan da ga obavljaju u određeno vrijeme.’’ (En-Nisa, 103 ) Sve ovo ukazuje da je hadis Allahovog Poslanika, ﷺ., potvrda da se u ovakvim stvarima čovjek ne može i ne smije pokoravati stvorenjima bez obzira o kome da se radi. Poslanik, ﷺ., rekao je: ‘’Nema pokornosti stvorenju u nepokornosti Stvoritelju.’’ Allah, s.v.t., kaže: ‘’Čuvajte namaz, a posebno onaj namaz u sredini.’’ Mufesiri kažu da se pod ovim namazom misli na ikindiju. Ako uzmemo u obzir sve spomenute dokaze, jasno će nam se pokazati da je namaz stub vjere kao što je Allahov Poslanik, ﷺ., rekao u hadisu: ‘’Islam se gradi na pet stubova ili temelja’’, pa je nabrojao: šehadet, namaz, post, zekat i hadž. Također Allahov Poslanik, ﷺ., govoreći o namazu, rekao je: ‘’Između čovjeka i kufra je ostavljanje namaza.’’ (Muslim, 82.)
Allahov Poslanik, ﷺ., kaže: ‘’Ko nešto ostavi radi Allaha, Allah će mu dati bolju zamjenu.’’

Nije dozvoljeno odgađati namaz izvan njegovog vremena niti je dozvoljeno pokoravati se poslodavcima. Jer, čovjekovo potpuno pravo, po njihovim tzv. konvencionim zakonima, jeste da se ima potpuna sloboda kod izbora vjere i ispoljavanja vjerskih obilježja. Posao koji neće biti oštećen radi onih pet ili deset minuta namaza, ne zahtijeva posebne iznimke ili dozvole, kao što je slučaj recimo kod hirurga koji se može zadržati u u operacionoj sali te na taj način propustiti namaz da bi nekome spasio život. Osobe koje se zapošljavaju u firmama gdje su ova pitanja osjetljiva, u samom startu trebaju postaviti svoje zahtjeve. Jer kada bi se naša borba okrenula u ovom smjeru, za veoma kratko vrijeme muslimani ne bi imali problema glede obavljanja namaza u firmama.
Također, naklanjavanje namaza nije dozvoljeno u ovoj situaciji. Firmu nećeš napustiti dok ti za to ne dođe odluka odbora odgovornih ljudi, a ja savjetujem da se uloži žalba. Jer svaka firma ima svoj statut ili pravilnik rada. Nije se mogla registrovati ako nije dala obećanje i potpisala ugovor na zaštitu prava radnika. Od čovjekovih osnovnih prava je pravo na vjeru i vjersku slobodu izražavanja. Tako da je najpotrebnije porazgovarati sa pretpostavljenim u poslu, a ako nema drugog rješenja, pa Allahovo je ono što je na nebesima i na Zemlji. Allahova Zemlja je široka, pa i nafaka je negdje smještena i treba je potražiti. Allah najbolje zna.

Odgovorio:Harmin Suljić, prof.

Na početku, prije samog odgovora, osjećam potrebu da vam spomenem nekoliko veoma bitnih stvari, koje se direktno ili indirektno vezuju za postavljeno pitanje.

-Namaz je najbitniji stub islama, nakon što čovjek uđe u vjeru izgovaranjem šehadeta. Allahov Poslanik kazao je Muazu ibn Džebelu, r.a, kada ga je slao u Jemen: ”Neka prvo u što ćeš ih pozivati bude da posvjedoče da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov rob i poslanik, pa ako ti se odazovu, obavijesti ih da im je Allah propisao klanjanje pet namaza u toku dana i noći.” (Buharija i Muslim) Mnogo je drugih argumenata koji nam ukazuju koliko mjesto u islamu ima namaz.

-Namaz je vremenski ograničena obaveza. Kazao je Uzvišeni Allah: ”A kada molitvu završite, Allaha spominjite, i stojeći, i sjedeći, i ležeći. A u sigurnosti obavljajte molitvu u potpunosti, jer vjernicima je propisano da u određeno vrijeme molitvu obavljaju.“ (En-Nisa, 103) Islamski učenjaci kazali su da kao što nije dozvoljeno klanjati namaz prije nastupanja namaskog vremena, tako isto ga nije dozvoljeno odgađati i klanjati nakon isticanja namaskog vremena.
-Odgađanje klanjanja namaza, izvan njegovog propisanog vremena, smatra se velikim grijehom (osim situacija koje su izuzete vjerodostojnim argumentima, kao što je stanje putnika kada je dozvoljeno kraćenje i spajanje namaza, ako za tim postoji potreba). Kazao je Uzvišeni Allah: ”Teško se klanjačima, koji su nemarni prema namazu.“ (El-Ma’un , 4-5) Islamski tumači Kur’ana, u komentaru riječi ”nemarni”, rekli su da to znači da ”odgađaju klanjanje namaza, izvan propisanog vremena. Također, Uzvišeni Allah je kazao: ”A njih smijeniše zli potomci, koji molitvu napustiše i za požudama pođoše; oni će sigurno zlo proći.“ (Merjem, 59) Ibn Mes’ud, r.a., komentarišući riječi ”koji molitvu napustiše”, kazao je da to znači da su ”odgađali namaz i klanjali ga izvan propisanog namaskog vremena”.

-Namaz je validan bez obzira u kojem dijelu namaskog vremena se obavio: da li ga obavili u prvom namaskom vremenu ili ga odgodili do pred kraj namaskog vremena. Međutim, učenjaci su za većinu namaza kazali da ih je najbolje klanjati u prvom namaskom vremenu, ali to ne znači da se namaz ne može odgoditi i klanjati poslije, bitno je da se klanjanje namaza ne odgađa izvan propisanog namaskog vremena. Jednog dana Džibril je došao Allahovom Poslaniku i tog dana klanjali su svaki namaz u prvom namaskom vremenu, a narednog dana opet mu je došao i tog dana klanjali su svaki namaz na isteku namaskog vremena, pa mu je nakon toga kazao: ”Namasko vrijeme je između ova dva” (Muslim). To znači da je čovjeku dozvoljeno, naročito ako ima potrebu, da odgodi klanjanje namaza i nije obavezan da ga klanja na samom početku namaskog vremena, bitno je da ga ne odgodi izvan vremena koje je propisano za taj namaz.
-Čovjek treba da se potrudi u stjecanju nafake i osiguravanju egzistencije za svoju porodicu sve dok to nije nauštrb vjerskih obaveza. Čovjek treba da zna da je stvoren da robuje Allahu i da Mu bude pokoran u onome što od njega traži, a ne da ga trka za dunjalukom toliko okupira da zaboravi na Stvoritelja i na obaveze prema Njemu. Kazao je Uzvišeni Allah: ”A onome ko se Allaha boji, On će sve što mu treba učiniti dostupnim.“ (Et-Talak, 4 ) Kazao je Allahov Poslanik: ”Ako nekome od vas nafaka malo zakasni, neka je ne traži na zabranjen način, Allahova nagrada ne može se postići na zabranjen način.“ (Hakim, od Abdullaha ibn Mes’uda, r.a., vjerodostojnim ga je ocijenio šejh Albani)

-Mnogo je ljudi koji ostavljaju klanjanje namaza iz razloga što ne poznaju šta je to nečistoća, a šta nije, tako da mnogi smatraju da čovjek ne može da klanja u radnom odijelu koje je ”uprljano” prašinom, cementom, zemljom, malterom, farbom, krečom, uljem, tovatnom mašću, a sve spomenute stvari, po vjerskom shvatanju, su čiste i ne utječu na validnost namaza. Ako čovjek može da klanja u posebnoj odjeći – ona koja je čista i od spomenutih stvari, naravno da je to bolje, ali to ni u kom slučaju ne znači da, ako to nije u mogućnosti, treba dozvoliti da propusti klanjati namaz u njegovom propisanom vremenu. Slična situacija je i sa pitanjem mjesta klanjanja namaza. Mnogo je onih koji misle da se namaz striktno mora klanjati u kući ili džamiji, na tepihu, sedžadi i sl., dok je istina opet na drugoj strani. Dozvoljeno je klanjati na svakom čistom predmetu kao što je: daska, beton, karton, kao što je dozvoljeno, u osnovi, klanjati na zemlji koja nije uprljana, bez da se na nju prostire bilo šta.

U pogledu vašeg pitanja možemo kazati sljedeće:

Živimo u teškim vremenima, kada je teško naći halal posao, posao u kojem će čovjek moći da prakticira minimum onoga što od njega traži vjera islam –da obavlja namaz u njegovom propisanom vremenu. Međutim, to ne bi trebalo da bude razlog da čovjek posustane u pridržavanju načela vjere, naročito kada je u pitanju najbitniji stub islama – namaz, i da dozvoli da prihvati ponudu za posao u kojem neće moći da obavlja namaze u njihovom propisanom vremenu.

Mi živimo u vremenu kada mnogi od onih u koje se prstom pokazuje zbog njihovog ”znanja” , dozvoljavaju da čovjek svakodnevno propušta namaz, pod izgovorom da će on to naklanjati ili da su teška vremena, te da je radna obaveza validan razlog za odgađanje klanjanja namaza izvan propisanog vremena, što je svakako daleko od onoga što su kazali islamski klasici u svojim djelima.

Eminentni islamski učenjaci današnjeg doba (poput uvaženog šejha Muhammeda Saliha Munedžida, supervizora poznatog web sajta islam-qa.com, i Komisija za pravne odgovore na islamskom web sajtu islamweb.net-centar za fetve) u određenim situacijama, onda kada čovjek poduzme sve što je u njegovoj mogućnosti da nađe halal posao i ne mogne to naći, dozvoljavali su da čovjek prihvati posao u kojem će spajati namaze: podne i ikindiju u jednom od ta dva namaska vremena, spajajući ih bez kraćenja, akšam i jaciju u jednom od ta dva vremena, također spajajući ih bez kraćenja. Meni nije poznato da je neko dozvolio nešto više od toga – da čovjek svjesno propusti dnevno tri ili četiri namaza i da ih klanja zajedno nakon povratka kući.

A Allah najbolje zna.

Odgovor priredio: Elvedin Pezić, prof.

Alejkums-selam!
Cijenjeni brate u islamu, da bi čovjek činio određeni ibadet, mora da za taj postupak imati validan dokaz iz Kur’ana ili sunneta Allahovog Poslanika.
Koliko je meni poznato, ne postoji dokaz koji potvrđuje spomenutu praksu, odnosno učenje dove i mevluda godinu dana po preseljenju mejjita, a ako na to pridodamo činjenicu uzimanja novca za to, stvar postaje još gora. U tome su se ujednile dvije stvari: novotarija i dodatni harami.

U pogledu mejjita, vama je propisano da Allahu upućujete dovu za vašeg mejjita, bez posebnih način i posebnih dana, bez okupljanja i učenja mevluda, bez plaćanja nekome da uputi dovu za vašeg mejjita.

Kazao je Allahov Poslanik: “Kada čovjek preseli, njegova dobra djela prestaju osim u tri slučaja: trajna sadaka, znanje kojim se ljudi koriste nakon njegove smrti i dobro dijete koje dovi za njega.”

A Allah najbolje zna!

Odgovorio: Elvedin Pezić, prof.