U pravu ste, ovo pitanje zbuni mnoge ljude, pa na njega sebi pokušavaju odgovoriti te se zapletu u nerazmrsiva pitanja i dileme. Svevišnji Allah počastio je čovječanstvo dini-islamom, u kojem je sve jednostavno, lahko i, nama možda najvažnije, sukladno zdravom razumu i neiskvarenoj prirodi. Pa, neka je dragom Allahu velika i vječna hvala zbog toga.

Pedeset hiljada godina prije nego što će stvoriti nebesa i Zemlju, Allah, džellešanuhu, odredio je sve šta će se dogoditi, pa i najstinije detalje u vezi sa svime. Sveznajući Allah rekao je: “Nema nevolje koja zadesi Zemlju i vas, a koja nije, prije nego što je damo, zapisana u Knjizi – to je Allahu uistinu lahko…” (El-Hadid, 22). Evo o predodređenju nekoliko predanja. Abdullah b. Amr b. el-As, radijallahu anhu, kaže: “Čuo sam Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, gdje govori: ‘Allah je zapisao sudbinu svih stvorenja pedeset hiljada godina prije stvaranja nebesa i Zemlje, dok je Arš, Njegov prijesto, bio na vodi’” (Muslim). Ubada b. Es-Samit, radijallahu anhu, pripovijedao je da je čuo Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da govori: “Allah je prvo stvorio pero i obratio mu se: ‘Zapiši!’ ‘Šta ću zapisati?’, pero je upitalo, a Allah mu je rekao: ‘Zapiši sudbinu!’, i pero je zapisalo sve šta će se dogoditi do Časa suđenog”(Ahmed, Et-Tirmizi, El-Bejheki i mnogi drugi muhadisi). Tu je i Ibn Abbasovo, radijallahu anhu, predanje u kojem stoji da ga je Poslanik islama, sallallahu alejhi ve sellem, posavjetovao:“O dječače, poučit ću te nekim stvarima! Čuvaj Allahove granice, i On će tebe čuvati; pazi na Allahove granice, naći ćeš ga uza se; znaj za Allaha u blagostanju, pa će On znati za tebe u poteškoći; kad moliš, moli od Allaha; kad tražiš pomoć, traži od Allaha! Znaj, kad bi se svi ljudi ujedinili radi neke tvoje koristi, ne bi mogli ništa učiniti, osim onoliko koliko je Allah već odredio! A kad bi se ujedinili da ti naštete, ne bi ti mogli ništa naštetiti, osim onoliko koliko je Allah već odredio! Pera su podignuta, a listovi su se osušili.” (Ahmed, Et-Tirmizi, El-Hakim). Dakle, nemoguće je da se dogodi ono šta Allah nije predodredio, niti je moguće da se ne dogodi ono šta je Allah odredio.

Odatle se i nameće logično pitanje, koje Vi ste naveli: ako je predodređeno da čovjek počini neki grijeh i ako taj isti grijeh nije mogao izbjeći – znano je da se sudbina ne može izbjeći – zbog čega će odgovarati pred Gospodarom svjetova za ono šta mu je bilo predoređeno i šta ni u kojem slučaju nije mogao izbjeći?! Isto ovo pitanje, jer je blisko zdravom razumu, ashabi su postavili Resulullahu, sallallahu alejhi ve sellem, koji ih nije osudio zbog njega, nego im je objasnio suštinu stvari. Imran b. Husajn, radijallahu anhu, pripovijeda: “Neko je upitao: ‘Božiji Poslaniče, je li određeno ko će ući u džennet a ko u džehennem?’ ‘Da, to je već određeno’, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovori. ‘Pa čemu onda ulaganje truda?’, upita onaj čovjek. Na ovo je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio: ‘Trudite se; a svako je upućen na činjenje djela koja će ga naposlijetku dovesti do konačnog staništa.’” (Et-Taberani. Ovaj su hadis preko Alije, radijallahu anhu, zabilježili El-Buhari i Muslim)

Kad je posrijedi pitanje slobodne volje, imamo dvije krajnosti i sredinu. Prva je krajnost vjerovanje džebrija, sekte koja se pripisuje islamu, a koje tvrdi da je čovjek prisiljen na sve šta čini, to jest, vele da čovjek nema nimalo udjela u svojim djelima i da se ni u kojem slučaju ne može oduprijeti sudbini. Druga je krajnost oličena u vjerovanju kaderija, sekte koja negira postojanje sudbine, tvrdeći da je ljudska volja iznad Allahove volje. A sredina je oličena u stavu ehli-sunneta, kojem, hvala našem Uzvišenom Allahu, mi pripadamo. Ehli-sunnet kaže da čovjek posjeduje slobodnu volju i da sâm se opredjeljuje za djela koja će činiti, ali ta njegova volja ni u kojem slučaju ne može izaći izvan okvira Allahove, džellešanuhu, volje. I to je zaista središnji put. Još jednom, hvala Ti Veliki Allahu što si nam ukazao Svoju milost!

O, kako je lijepo da se čovjek ne zamara sudbinom, i kako je lijepo da se trudi čineći dobra djela! Sudbinom se ne treba zamarati utoliko jer je ona nama nedokučiva. Imam Et-Tahavi, rahimehullah, u svojoj je poslanici zapisao: “Kader, predodređenje, u osnovi je Božija tajna koju ljudi ne mogu dokučiti. U kader ne može proniknuti ni melek čestiti ni poslanik bliski…” Na drugom mjestu kaže da će onaj ko se bavi istraživanjem sudbine na koncu upasti u velike neprilike, sumnju i da će neopisivo pogriješiti. Onaj koga zanima više datelja u vezi s ovim pitanjem neka čita komentar Et-Tahavijeve poslanice. A Allah, džellešanuhu, najbolje zna i On ukazuje kome hoće na Pravu stazu.

Odgovorio: Abdurrahman Kuduzović

Preuzeto sa stranice minber.ba

Džuma-namaz stroga je dužnost svakog muslimana; onaj ko izostavlja namaz smatra se velikim grešnikom, a neki učenjaci drže da je takav čovjek izašao iz okvira dini-islama. Ibn Omer i Ebu Hurejra, radijallahu anhum, kazuju da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ili će ljudi prestati izostavljati džuma-namaz, ili će Allah, zbilja, zapečatiti njihova srca, pa će potom biti nemarni!” (Muslim). U drugom hadisu stoji: “Ko, neopravdano, tri puta zaredom, propusti džuma-namaz, Allah će mu zapečatiti srce!” (Ebu Davud, Et-Tirmizi i En-Nesai. Prema šejhu El-Albaniju, ovaj je hadis prihvatljiv). A tu je i Poslanikovo, sallallahu alejhi ve sellem, upozorenje: “Ko, neopravdano, tri puta zaredom, propusti džuma-namaz bit će upisan u dvoličnjake!” (Et-Taberani. I ovaj je hadis prihvatio šejh El-Albani). A Ibn Abbas, radijallahu anhu, imao je običaj kazati: “Ko izostavi tri džume zaredom, takav je odbacio islam za leđa svoja!” (Ebu Ja‘la)

Ako se, plemeniti brate, ne mognete izboriti za slobodno vrijeme da obavite džuma-namaz, potražite na svom radnom mjestu još dvojicu ljudi i s njima obavite džuma-namaz, onako kako se obavlja u džamiji. Kažemo ovako, jer hanefijski učenjaci, imam El-Evzai i šejhul-islam Ibn Tejmijja smatraju da se džuma-namaz može uspostaviti s tri čovjeka. A šafijski pravnici i imam Ahmed te većina hanbelijskih autoriteta drže da je za uspostavljanje ovog namaza potrebno četrdeset ljudi.

Ako se čovjek ne može organizirati, pa da redovno obavlja džuma-namaz, tad treba potražiti novo radno mjesto, ono koje će mu omogućiti obavljanje džuma-namaza. I znajte da Vas Allah, džellešanuhu, neće ostaviti, dat će Vam Svoju pomoć, pružit će Vam podršku, na osnovu Resulullahovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Čovjek se neće odreći ničega radi Svevišnjeg Allaha a da mu Allah to neće nadomjestiti boljim i vrednijim” (Ahmed). No, ipak, “ako se firma u kojoj radite nalazi izvan grada i toliko daleko da ne biste mogli čuti ezan proučen bez pojačala, niste obavezni prisustvovati džuma-namazu i niste grešni, u to budite sigurni; a klanjat ćete podne-namaz…”, ističe šejh Ibn Usejmin, rahimehullah, odgovarajući na pitanje slično Vašem.

Trebalo bi izbjegavati oblačenje odjeće na kojoj se, kao zaštitni znak stanovite marke, nalaze likovi živih bića, jer se čovjek dovodi u položaj da u njegovu kuću ne ulaze meleki. Ebu Talha, radijallahu anhu, pripovijeda da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom rekao:“Meleki ne ulaze u kuću u kojoj se nalazi slika.” (El-Buhari i Muslim)

Zaštitne znakove u obliku likova živih bića treba ukloniti; dovoljno je ukloniti samo glavu, na osnovu hadisa koji je prenio Ibn Abbas:“Zabranjena slika jest ona na kojoj se nalazi glava, pa kad se sa slike ukloni glava, slika više nije zabranjena” (El-Ismaili. Šejh El-Albani je prihvatio ovaj hadis). A Svevišnji Allah, opet, najbolje zna i On je pokrovitelj uspjeha.

Odgovorio: Abdurrahman Kuduzović

Preuzeto sa stranice minber.ba

Prve, odabrane generacije nisu slavile rođendan. To je okoštali običaj koji su muslimani nedavno preuzeli od nevjernika. Allahov Poslanik, ﷺ, rekao je: “Ko oponaša jedan narod, on mu i pripada.” (Ebu Davud i Ahmed, s dobrim lancem prenosilaca, tvrdi šejhul-islam Ibn Tejmijje. Vidjeti: El-Iktida, 1/43 i 1/269.)

Zabranjeno je slaviti kako svoj, tako i rođendan drugih ljudi, čak i rođendan Poslanika, ﷺ, a Allah najbolje zna.

Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović

Što se tiče činjenice da muškarac raspolaže i upravlja razvodom braka to je, uistinu, pravda, jer je on taj koji odlučuje o sklapanju braka, pa je obaveza da on odlučuje o prekidanju te veze. Također je on taj koji se brine o ženi. Kaže Uzvišeni: ”Muškarci se brinu o ženama zato što je Allah dao prednost jednima nad drugima.” (Šejh Ibn Baz, Fetve o ženama, str.62)

Ako se čovjek brine o ženi logično je da on treba odlučiti o razvodu braka. Isto tako, čovjek je razumniji i dalekovidniji od žene i nećemo naći da poseže za razvodom braka, osim ako vidi da je neizbježan. Međutim, kada bi pitanje razvoda bilo u ženinim rukama, obzirom da joj se brže bude emocije, možda bi se samo zbog simpatije prema drugom muškarcu razvela sa svojim mužem. Postoje i druge mudrosti zbog kojih je razvod prepušten muškarcu, ali su ove tri koje smo naveli, najvažnije.

Islamski učenjaci kažu da je za razvod braka vezano pet šerijatskih propisa; odnosno, brak može biti obavezan, zabranjen, pohvalan, pokuđen i dozvoljen. U osnovi razvod braka nije poželjan čin, jer je to raskid bračne veze i ugovora na koji Šerijat podstiče, poziva i zbog toga što sa sobom može povući mnoge štetne posljedice. Tako, ako žena bude imala djece s mužem od kojeg se razvela, tim razvodom se cijepa porodica i pojavljaju se problemi. Ako ne postoji mogućnost uspostavljanja sretnog života između bračnih drugova, a postoji potreba za razvodom, tada je razvod dozvoljen. Allahova, dželle šanuhu, blagodat je što je u takvim situacijama razvod braka dozvoljen, jer ako bi bračni drugovi morali nastaviti nesretan i tegoban život, zagorčali bi sebi boravak na ovom svijetu.

Što se tiče traženja razvoda od strane žene, on je zabranjen, osim ako postoji kakva smetnja; npr.: da je muž manjkave vjere ili ponašanja, ili je ženi s njim život nepodnošljiv. Tada nema smetnje da žena zatraži razvod braka, kao što je to učinila žena Sabita b. Kajsa el – Šem’asa, radijallahu anhu, kada je došla Allahovom Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem i rekla: ”Allahov Poslaniče, Sabit b. Kajs nema mahane u ponašanju niti u vjeri, ali ja prezirem nezahvalnost u islamu.” Htjela je reći da se boji da će zanijekati muževo pravo nad njom po islamu, pa je tržila da se rastavi. Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, joj je rekao: ”Hoćeš li mu vratiti njegovu bašču?” (Tj. bašču koju joj je Sabit poklonio kao vjenčani dar.) ”Da”, odgovorila je ona. Na to je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao njenom mužu Sabitu, radijallahu anhu: ”Prihvati bašču i razvedi je!” (Buharija, poglavlje: “Razvod”, 5273.)

U drugom hadisu Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kaže da će onoj koja od svoga muža zatraži razvod braka bez razloga, biti zabranjen miris Dženneta. (Ebu Davud, poglavlje: “Razvod”, 2226; Tirmizi, 2055. i Ahmed, 5/277.) Ovaj hadis upućuje da se njeno traženje razvoda bez razloga ubraja u velike grijehe, jer je za taj čin nagoviještena prijetnja. (Šejh Ibn Usejmin, Fetve)

ŠEJH IBN USEJMIN