Hvala pripada Allahu!

Prvo, obaveza vjernika je da, kad naiđu teška vremena i iskušenja, bude strpljiv u vezi s Allahovim određenjem, onako kako to i Allah u Kur’anu kaže: “…moguće je da je baš u onome prema čemu odvratnost osjećate Allah veliko dobro dao.” (En-Nisa, 19)

Drugo, potomstvo je ukras ovog svijeta, i predstavlja čovjeku veliku Allahovu blagodat, te čovjeku nije dozvoljeno da na ovu blagodat uzvraća mržnjom, proklinjanjem za uništenje. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je da čovjek proklinje svoju djecu.

Treće, u vezi s tim što je tvoja majka molila Allaha protiv onog što joj je Allah dao u utrobi, ibn Kajjim, Allah mu se smilovao, spomenuo je da se ova vrsta dove može primiti, a može i odbiti.

Ako je trudnica dovila u stanju srdžbe, a ona, ustvari, ne želi to, takvu vrstu dove Allah neće primiti; te će smrt djeteta biti Allahovo određenje, a ne posljedica dove majke, zato što Uzvišeni kaže: “Da Allah ljudima daje zlo onako brzo kao što im se odaziva kad traže dobro, oni bi, uistinu, stradali. A Mi ipak ostavljamo da u zabludi svojoj lutaju oni koji ne vjeruju da će pred Nas stati (Junus, 11). Mudžahid kaže: “To je kad ljut čovjek upućuje dovu protiv svog djeteta ili nafake, i kaže: ‘O Gospodaru moj, ne daj mu bereketa!’, ili ga proklinje; da Allah ljudima daje zlo tako brzo kao što im se odaziva kad traže dobro – oni bi stradali.”

Ibn Kajjim kaže: “Milost Silnog i Mudrog učinila je da ga ne kori za to niti mu se u toj dovi odaziva, jer on ne želi to što izgovara, jer je u stanju srdžbe, koja je od šejtana.”

Ali ako je upućivala svjesna i zaista to želi, može dova biti upućena u vrijeme kad se dove primaju, kao što je to u hadisu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Nemojte u dovi proklinjati sebe, svoju djecu, niti svoj imetak, da ne pogodite vrijeme kad Allah prima dove onih koji od Njega nešto traže, pa da i vašu usliši.” (Muslim 3014)

U ovom je hadisu dokaz da postoje vremenski periodi u kojima Allah ne odbija dovu, te može čovjek upućivati dovu protiv nekoga ko to ne zaslužuje, a On mu se odazove. Pogledaj:Igasa El-Lihfan (1/32-34)

U svakom slučaju, ova dova je greška. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je to zabranio, zato tvoja majka mora moliti za oprost i da joj se više takvo nešto ne ponovi, i time će izbrisati svoj grijeh, za nju nema kefareta, otkupa.

Allah najbolje zna!

 
Odgovor preuzet sa stranice islamqa, pod nadzorom šejha Saliha Munedžida

https://islamqa.info

Preuzeto sa stranice http://www.minber.ba

1- Neki kažu da Ibn Ubej ibn Selul nije bičevan zbog toga što je bio jako zao, podal, lukav i prepreden, tako da nikada to nije javno izgovorio i jasno rekao, nego je među ljudima širio glasine tipa: „Jeste li čuli šta se priča o Aiši? Priča se da je tako i tako učinila.“

2- Neki kažu da je šerijatska kazna bičevanjem propisana radi čišćenja onoga koji je pogriješio, a Abdullah ibn Ubej ibn Selul svakako nije bio dostojan da ga se očisti od toga velikoga grijeha, jer je to bio jedan jako prljav podlac.

3- Postoji mišljenje da on nije bičevan iz razloga što nikada nije jasno ustanovljeno kako je i šta konkretno rekao.

4- Neki kažu da je za izvršenje šerijatske kazne za lažnu potvoru neophodno da onaj koji je potvoren traži da se onaj koji je potvorio kazni, a Aiša, r. a., nije tražila da kazne tog podlaca.

5- Neki, pak, smatraju da kazna nije izvršena kako bi se na taj način malo pridobilo njegove sunarodnjake.

6- Moguće je da ta kazna nije izvršena zbog svih ovih razloga koji su nabrojani, jer su oni međusobno korespondentni i jedni druge ne isključuju.

Iz fetvi i predavanja šejha Muhammeda ibn Saliha el-Usejmina

Postoji veliko razilaženje oko tačnog datuma i godine rođenja Allahovog miljenika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem

A što se tiče dana njegovog rođenja, nema razilaženja između biografičara i učenjaka hadisa da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rođen u ponedjeljak.

Takođe, lijepo je znati da je početak poslanstva Poslanika, sallallahu alejhi vesellem, bio u ponedjeljak, isto tako njegov dolazak u Medinu prilikom hidžre je bio u ponedjeljak, kao i dan kada je preselio na bolji svijet je bio u ponedjeljak.

Bilježi Muslim u svom Sahihu da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitan o postu ponedjeljkom pa je rekao: “To je dan u kojem sam rođen i dan u kojem je počelo moje vjerovjesništvo – počela mi je objava”.

Bilježi Buharija u svom Sahihu hadis u kojem se navodi kako su muslimani Medine čuli da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, izašao iz Mekke (krenuo na Hidžru) … Pa su sreli Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u mjestu zvanom El-Harre, pa je sa njima otišao desno tako da je odsjeo kod Beni Amra ibn Avfa, a to je bilo u ponedjeljak.

Takođe, bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Enesa, radijallahu anhu, da je dan preseljenja Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bio ponedjeljak.

A što se tiče mjeseca rođenja, većina biografičara je na stavu da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rođen u mjesecu Rebi'u-evel, a što je i tačno. Dok Es-Suhejli u svojoj knjizi “Er-revdu el-enif” (1/282) pripisuje Zubejru ibn Bekkaru stav sa kojim se on izdvojio od svih ostalih da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rođen u mjesecu Ramazanu.

A što se tiče datuma, Ibn Kesir u njegovoj siri “El-Fusul” navodi četiri mišljenja: prvo da je rođen drugog Rebi'u-evela, drugo da je rođen osmog, treće desetog i četvrto dvanaestog Rebi'ul-evela. Nema nekog vjerodostojnog elementa koji presuđuje po ovom pitanju.

A što se tiče godine rođenja, takođe Ibn Kesir u svojoj siri “El-Fusul” navodi tri mišljenja:

Prvo – da je rođen Godine slona (po većini istoričara je to 571. po Miladiju), odnosno u godini kada je Ebreha, namjesnik Jemena došao u Mekku da sruši Ka'bu, prilikom čega je sa sobom imao slonove. Zatim oni koji zauzimaju ovaj stav se međusobno razilaze kojeg dana je to bilo. Pa jedni kažu da je to bilo baš na dan napada Ebrehe i njegove vojske na Mekku i Ka'bu. Drugi kažu da je to bilo pedeset dana nakon tog napada. A treći da je to bilo nakon pedeset osam dana od napada.

Drugo mišljenje je da je rođen deset godina nakon Godine slona.

Treće mišljenje je da je rođen trideset godina nakon Godine slona.

Četvrto mišljenje je da je rođen četrdeset godina nakon Godine slona.

Ispravno je da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rođen one godine kada je bila Godina slona, tj. prvo mišljenje.Navode Ibrahim ibn El-Munzir El-Hizami šejh od Buharije, Halifa ibn Hajjat i mnogi drugi da je po idžmau godina rođenja Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, Godina slona. A što se tiče dana kada je rođen te godine, oni koji zauzimaju stav da je rođen istog dana kada je bio napad potvrđuju to sa rivajetom u kojem je došlo da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rođen na dan napada slonovima. Ovo bilježe Hakim u svom “Mustedreku”, Bejheki u svom “Delailu”, Dijau Makdisi u “El-Muhtare” i Ibn S'ad u “Tabekat”, a isti rivajet Zehebi u svojoj “Siri” prenosi od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, i ocjenjuje ga vjerodostojnim. Međutim, u jednom od rivajeta je umjesto riječi dan došla riječ godina, tj. u Godini napada sa slonom a ne u danu napada sa slonom.

Prema tome, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rođen u ponedjeljak oko čega nema razilaženja, rođen je u mjesecu Rebi'ul-evel, pri čemu nije tačno utvrđen datum, takođe rođen je u Godine napada sa slonom.

Treba napomenuti da muslimanima sa strane vjere i vjerskih propisa nije bitno kada je rođen Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, osim kao istorijski podatak. Jer im nije propisano da obilježavaju dan njegovog rođenja, da ga veličaju ili u njemu čine posebne ibadete i organizuju posebne priredbe i prigode zbog tog dana. I ne samo to, nego oni koji obilježavaju taj dan sa mevludom i sličnim, čine ono što im je taj isti Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jasnim riječima zabranio. A to je unošenje novotarija u vjeru. To što rade je haram, griješni su zbog toga, trebaju to ostaviti i pokajati se zbog toga. A da bi apsurd bio veći, oni prave mevlud 12. Rebi'ul-evela, a to nije utvrđen datum njegovog rođenja ali je sigurno i pouzdano da je tog datuma umro, sallallahu alejhi ve sellem.

Ve billahi tevfik.

Preuzeto sa zvanične stranice dr.Zijad Ljakić ( zijad-ljakic.com )

Alejkumusselam.

Oko pitanja boravka duša životinja nakon njihove smrti do Sudnjeg dana nije poznato niti sam našao ijedan šerijatski tekst koji govori o tome, niti direktno niti indirektno. Takođe, nisam našao govor nekog učenjaka o toj temi osim kod nekih savremenih koji kažu da im nije poznat govor učenjaka o tome.
A što se tiče toga gdje će završiti životinje na Sudnjem danu, u vjerodostojnom hadisu je došlo da će životinje biti proživljene i da će međusobno izmiriti račune jedna prema drugoj i da će poslije toga biti pretvorene u prašinu.

Argument da će životinje biti proživljene na Sudnjem danu je hadis kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Na Sudnjem danu će se dati prava onima koji ih zaslužuju čak da će izvršiti odmazdu ovca bez rogova nad ovcom sa rogovima”.

U komentaru ovog hadisa kaže imam Nevevi: “Ovo je jasan tekst da će životinje biti vraćene i proživljene na Sudnjem danu kao što će biti proživljeni ljudi i kao što će biti vraćena djeca, luđaci i oni do kojih nije doprla dava. Na ovo ukazuju jasni argumenti Kur'ana i Sunneta, kaže Uzvišeni: “I kada divlje životinje budu sakupljene” (Et-Tekvir, 5)...

Kažu učenjaci: ‘Nije šart proživljavanja i vraćanja na Sudnjem danu da će biti kažnjene i nagrađivane, a što se tiče odmazde nad ovcom koja ima rogove od strane one koja nema rogove ta odmazda nije odmazda onih koji su bili Šerijatom zaduženi, jer životinje nisu bile zadužene slijeđenjem Šerijata nego je to odmazda izravnavanja računa”.

A dokaz da će životinje na Sudnjem danu biti pretvorene u prašinu nakon odmazde jednih prema drugima je hadis od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je rekao: “Biće proživljena sva stvorenja na Sudnjem danu i životinje, one koje hodaju po zemlji i one koje lete i sve živo, pa će od Allahove pravde biti to da će ovca bez rogova uzeti svoje pravo od ovce koja ima rogove, a zatim će biti rečeno: ‘Budi prašina’, a to će biti kada će reći kjafir: “Kamo sreće da sam prašina ostao” (En-Nebe, 40).

Hadis bilježe Abdurrezak u svom “Musanefu”, Ibn Džerir, Ebu Ubejd, Ibnul-Munzir, Ibn Ebi Hatim i Hakim, vjerodostojnim ga ocjenjuje Hakim, a dobrim šejh Albani. Iako su ovo riječi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, ovako nešto se ne može reći po svom mišljenju nego ovo spomenuto, tj. da će biti pretvorene u prašinu, ima propis kao da ga je rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naravno kod onih učenjaka koji prihvataju predaju kao vjerodostojnu.

A Ibn Kesir u svom Tefsiru (6/380) nakon navođenja ovog značenja ajeta “Kamo sreće da sam prašina ostao” kaže: “To jest, (kamo sreće) da sam bio životinja pa da budem pretvoren u prašinu”.

Neki učenjaci Ehlu Kelama, poput Gazalija, odbacuju mogućnost oživljavanja bilo kojih stvorenja mimo ljudi i džina jer stvorenja mimo njih nisu bila zadužena slijeđenjem Šerijata niti im se pridaje ikakav keramet, počast i važnost.

Ovaj stav je oprečan jasnom ajetu i vjerodostojnim hadisima te je s toga neprihvatljiv. Ve billahi tevfik.

Preuzeto sa zvanične stranice dr.Zijad Ljakić ( zijad-ljakic.com )

Alejkumusselam.

Ovo je jako opsežna i bitna tema, ona potpada pod poznatu akidetsku temu El-Vela’ vel-bera’, a što znači: ljubav i prijateljstvo prema mu'minima a mržnja i neprijateljstvo prema kjafirima (a ne kao što se kod nas pogrešno prevodi sa: ljubav prema dobru i mržnja prema zlu). Prijateljovanje sa kjafirima ima razne vrste i ispoljava se u raznoraznim oblicima, a može biti kufr (otpadništvo od vjere), haram, mekruh ili mubah (dozvoljeno) shodno vrsti i obliku tog prijateljstva.

Detaljnije o ophođenju muslimana prema kjafirima se može pročitati pod ovim linkom:

http://www.zijadljakic.com/index.php?option=com_content&view=article&id=467:ophoenje-sa-nevjernicima&catid=93:razno&Itemid=44

A ono što ima smisla u ovoj prilici reći je sljedeće:

Prijateljovanje muslimana sa kjafirima u osnovi nije dozovljeno našto ukazuju mnogi kur'anski ajeti:

– “Neka vjernici ne uzimaju za prijatelje nevjernike kad ima vjernika; a onoga ko to čini – Allah neće štititi. To učinite jedino da biste se od njih sačuvali. Allah vas podsjeća na Sebe i Allahu se vraća sve!” (Ali Imran, 28)

– “Ne treba da ljudi koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju budu u ljubavi sa onima koji se Allahu i Poslaniku Njegovu suprotstavljaju, makar im oni bili očevi njihovi, ili sinovi njihovi, ili braća njihova, ili rođaci njihovi”. (El-Mudzadele, 22)

“O vjernici, ako ste pošli da se na putu Mome borite i da naklonost Moju steknete, s Mojim i svojim neprijateljima ne prijateljujte i ljubav im ne poklanjajte – oni poriču Istinu koja vam dolazi i izgone Poslanika i vas samo zato što u Allaha, Gospodara vašeg, vjerujete. Vi im krišom ljubav poklanjate, a Ja znam i ono što tajite i ono što javno činite. Onaj od vas koji to bude činio s Pravog puta je skrenuo”. (El-Hašr, 1)

“O vjernici, ne uzimajte za zaštitnike jevreje i kršćane! Oni su sami sebi zaštitnici! A njihov je onaj među vama koji ih za zaštitnike prihvati; Allah uistinu neće ukazati na Pravi put ljudima koji sami sebi nepravdu čine”. (El-Maide, 51)

“Vaši zaštitnici su samo Allah i Poslanik Njegov i vjernici koji ponizno molitvu obavljaju i zekat daju. Onaj ko za zaštitnika uzme Allaha i Poslanika Njegova i vjernike – pa, Allahova strana će svakako pobijediti. O vjernici, ne prijateljujte s onima koji vjeru vašu za podsmijeh i zabavu uzimaju, bili to oni kojima je data Knjiga prije vas, ili bili mnogobošci – i Allaha se bojte ako ste vjernici –i kad pozivate na molitvu i to za podsmijeh i zabavu uzimaju, zato što su oni ljudi koji ne shvaćaju”. (El-Maide, 55-58)

Takođe, ne samo da nije dozovljeno prijateljovati sa kjafirima nego je propisano mrziti ih i prezirati. Kaže Uzvišeni: “Divan uzor za vas je Ibrahim i oni koji su uz njega bili kada su narodu svome rekli: “Mi s vama nemamo ništa, a ni sa onima kojima se, umjesto Allahu, klanjate; mi vas se odričemo, i neprijateljstvo i mržnja će između nas ostati sve dok ne budete u Allaha, Njega jedinog, vjerovali!” (El-Mumtehine, 4)

S tim da je dozovljeno činiti dobročinstvo, biti blag i lijepo se ophoditi prema kjefirima koji protiv muslimana ne ratuju i koji ih iz njihovih domova ne protjeruju ili u tome pomažu druge. Kaže Uzvišeni: “Allah vam ne zabranjuje da činite dobro i da budete pravedni prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja vašeg ne izgone – Allah, zaista, voli one koji su pravični – Ali vam zabranjuje da prijateljujete sa onima koji ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja vašeg izgone i koji pomažu da budete prognani. Oni koji s njima prijateljuju sami sebi čine nepravdu”. (El-Mumtehine, 9)

Neprijateljovanje sa kjafirima i razdvajanje između ova dva tabora ljudi je zasnovano na četiri šerijatska pravila:

Prvo: Obaveza ljubavi prema Allahu i slijeđenju Njegovih zahtjeva (naredbi i zabrana), takođe ljubavi prema Posalniku, sallallahu alejhi ve sellem, i slijeđenja onoga sa čime je došao. A nespojivo je da musliman prijateljuje i voli onog (kjafira) koji ne priznaje njegovog Gospodara niti vjeruje u njegovog Vjerovjesnika.

Drugo: Čovjek je sa onim koga voli, što je tekst vjerodostojnog hadisa. Pa ko zavoli kjafira veže se za nega i padne pod njegov uticaj.

Treće: Istina i batil (laž) su oprečni i suprotni, te se ne mogu nikako sastati i spojiti a kamoli voljeti. Pa kako da se vole i prijateljuju mu'min koji je na istini i kjafir koji je na batilu.

Četvrto: Ljubav prema Milostivom zahtijeva mržnju prema šejtanu, a prijatelji šejtana su kjafiri, ateisti, mušrici i zalimi.
Ve billahi tevfik.

Preuzeto sa zvanične stranice dr.Zijad Ljakić ( zijad-ljakic.com )