Cijenjeni brate, prije nego navedemo ocjenu hadisa o kojem pitate, neophodno je spomenuti da dozvoljenost ili zabranjenost određenog  pitanja treba argumentirati validnim dokazom. Ako su u pitanju riječi Allahovog Poslanika, nije dovoljno samo spomenuti hadis, već je uvjet i da taj hadis bude vjerodostojan.

Hadis za koji pitate, spomenuo je šejh Albani u svom poznatom djelu “Silsiletul-Ehadis-d-d’aife vel-mevdu’a / Zbirka slabih i apokrifnih hadisa’’, i ocijenio ga slabim – daif.
Tekst tog hadisa glasi:  من نام بعد العصر فاختلس عقله فلا يلومن إلا نفسه
”Ko zaspi nakon ikindije, pa se probudi lud, neka ne krivi nikoga osim sebe.”

Interesantno je spomenuti govor šejha Albanija o spomenutom hadisu: Rekao sam(Mervan) Lejsu ibn S’adu, a vidio sam ga da spava nakon ikindija-namaza u mjesecu ramazanu: O Ebul-Harise, kako to da spavaš nakon ikindije, a nas je obavijestio Ibn Lehija…. (pa je spomenuo hadis)? Kazao je Lejs: Ja neću ostaviti ono što mi koristi zbog predaje Ibn Lehije od Akila. Rekao sam (šejh Albani): Zaista mi se svidio Lejsov odgovor. Zaista njegov odgovor ukazuje na njegovo razumijevanje vjere – fikh, kao i njegovo znanje. A to nije ništa čudno, on je jedan veliki muslimanski imam, poznati islamski pravnik. Ja poznajem veliki broj učenjaka današnjice koji zabranjuju spavanje nakon ikindije, pa makar čovjek imao potrebu za spavanjem u tom periodu. Ako bi im neko i kazao da je hadis o tome daif – slab, oni bi odmah odgovorili: ”Dozvoljeno je postupati po slabom hadisu u podsticanju na dobra djela”! Razmisli o razlici shvatanja prvih generacija i znanju sadašnjih generacija! (Silsiletul-Ehadisd-D’aife vel-mevdu’a / Zbirka slabih i apokrifnih hadisa, 1 tom, str. 112)

Što se tiče drugog dijela pitanja: da li postoji određeno vrijeme u kojem je zabranjeno ili pokuđeno spavati, možemo kazati da u pogledu tog pitanja postoji hadis, koji su zabilježili Buharija, Muslim, Tirmizi, Ebu Davud i dr., od Ebu Berzeta, r.a., da je Allahov Poslanik smatrao pokuđenim (prezirao) spavanje prije jacije i govor poslije nje.

Islamski učenjaci su na osnovu spomenutog hadisa smatrali pokuđenim, a ne zabranjenim, spavanje prije jacije, iz razloga kako se ne bi desilo da čovjek prespava jacija-namaza. Također su spomenuli, komentarišući ovaj hadis, da ta pokuđenost prestaje u situacijama ako osoba, koja želi spavati prije jacije, ima nekoga ko će je sigurno probuditi kako bi klanjala jacija-namaz, ili ako zna da će se uobičajeno probuditi prije nego što završi (odabrano) vrijeme jacija-namaza. (Pogledaj: Fethul-Bari, 2 tom, str. 59, Avnul-M’abud, 2 tom, str. 45)
A Allah najbolje zna!

Odgovorio: mr. Pezić Elvedin

Preuzeto sa stranice n-um.com

Gusul se uzima na dva načina, jedan je potpun, a drugi dovoljan. Potpuni gusul jest da se sa namjerom gusula spomene Allahovo ime, a potom se operu ruke i otklone se eventualne nečistoće sa tijela i opere se stidno mjesto, nakon čega se abdesti kao što se abdesti za namaz, osim što se pranje nogu može odgoditi do završetka kupanja, a potom se opere glava i ostatak tijela. Ovakav gusul doslovno sadrži abdest i njime se ostvaruje mala i velika čistoća, tj. abdest i gusul.

Dovoljan gusul jest da se sa nijetom gusula spomene Allahovo ime, a potom se vodom obuhvati cijelo tijelo i isperu se usta i nos. Da li se uzimanjem gusula na takav način ostvaruje abdest ili ne, učenjaci imaju različita mišljenja. Prema mišljenju većine učenjaka, ako se radi o obaveznom gusulu, zbog džunupluka, hajza ili nifasa, takvim gusulom ostvaruje se abdest, jer otklanjanjem velike nečistoće istovremeno se otklanja i mala. Ako se radi o gusulu koji nije obavezan nego je pohvalan, poput kupanja petkom, ili se radi o kupanju radi čistoće, osvježenja i sl., takav gusul nije dovoljan za abdest, i nužno je prije namaza uzeti abdest. Malikijski učenjak Savi kaže: “Kupanje zbog džunupluka dovoljno je i za abdest, a ako kupanje nije obavezno, kao što je kupanje petkom ili za dva Bajrama, to neće nadomjestiti abdest, nego je nužno da, kada bude htio klanjati, uzme abdest.” (Hašijetus-Savi)

Ibn Usejmin kaže: “Ako bi se okupao sa nijetom abdesta, a da ne uzme abdest, to nije dovoljno za abdest, osim ako se kupao radi džunupluka. Ako se radi o kupanju radi džunupluka, gusul je dovoljan umjesto abdesta, a na to ukazuju riječi Uzvišenog Allaha: ‘A ako ste džunupi, onda se okupajte’ (El-Maida, 6), a abdest nije spomenut. Ako bi se okupao radi osvježenja, radi džuma-namaza ili nečeg drugog kada je kupanje pohvalno, to nije dovoljno za abdest, jer to kupanje nije zbog nečistoće. Dakle, može se izvesti pravilo: kada kupanje bude radi otklanjanja hadesa, tj. džunupluka ili po završetku hajza kod žena, to je dovoljno i za abdest, a u protivnom neće nadomjestiti abdest.” (Likaul-babil-meftuh).

Ibn Baz je rekao: “Ako se kupa radi nečeg drugog, kao što je kupanje petkom, radi osvježenja i čistoće, to nije dovoljno umjesto abdesta, pa i ako to nijeti, jer ne postoji redoslijed, a to je jedan od abdestkih farzova, kao što ne postoji veliko čišćenje koje bi obuhvatilo malo čišćenje kada se to nijeti, kao što je pri kupanju radi džunupluka.” (Medžmuul-fetava)

Dakle, kada se radi o obaveznom kupanju radi otklanjanja velike nečistoće poput džunupluka, takvo kupanje obuhvata i abdest, jer otklanjanjem velike nečistoće otklanja se i mala. Aiša, radijallahu anha, govorila je da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije uzimao abdest nakon gusula. (Tirmizi, hasen – sahih)

Kada se radi o kupanju koje nije obavezno, ono ne mijenja abdest, pa i ako ga nijeti, jer jedan od uvjeta ispravnosti abdesta jest da se dijelovi tijela koji se peru prilikom uzimanja abdestu peru po određenom redoslijedu, a prilikom kupanja taj se redoslijed ne ostvaruje. Allah najbolje zna!

dr. Hakija Kanurić – Islamski časopis “El-Asr”

Nakon što sklopi brak, mladoženji se trebaju proučiti sljedeće dove: BĀREKALLĀHU FÎKE VE BĀREKE ‘ALEJKE VE DŽEMEA‘ BEJNEKUMĀ FÎ HAJR – Blagoslovio te Allah, dao ti blagoslov i sastavio vas u dobru! (Ebu Davud); ALLĀHUMME BĀRIK FÎHIMĀ VE BĀRIK LEHUMĀ FÎ BINĀ’IHIMĀ – Allahu, blagoslovi ih i blagoslovi porod njihov! (Et-Taberani)

‘ALEL-HAJRI VEL-BEREKETI VE ‘ALĀ HAJRI TĀ’IR – Neka vam bude hairli, s blagoslovom i najsretnije kako može biti! (El-Buhari).

Kad se osami s mladom, mladoženja uči ovu dovu, stavivši ruku na prednji dio njezine glave: ALLĀHUMME INNÎ ES’ELUKE HAJREHĀ VE HAJRE MĀ DŽUBILET ‘ALEJHI. VE EŪ‘ZU BIKE MIN ŠERRIHĀ VE ŠERRI MĀ DŽUBILET ‘ALEJHI – Allahu, molim Ti se za njeno dobro i za dobro koje si u njoj stvorio! A utječem se Tebi od njenog zla i zla koje si u njoj stvorio!” (Ibn Madža).

Dova prije spolnog odnosa glasi: BISMILLĀHI ALLĀHUMME DŽENNIBNEŠ-ŠEJTĀNE VE DŽENNIBIŠ-ŠEJTĀNE MĀ REZAKTENĀ – U ime Allaha! Allahu, udalji od nas šejtana i udalji ga od djeteta koje nam daruješ! (El-Buhari i Muslim). A Allah najbolje zna.

prof. Abdurrahman Kuduzović

Preuzeto sa stranice n-um.com

Pod riječju “nasjedne” u našem narodu se podrazumijeva džinsko opsjedanje ljudskog tijela, tj. da džin uđe u čovjeka i da se zbog toga promijeni njegovo ponašanje, što bude očito i primjetno ljudima. Razlog ulaska džina u ljudsko tijelo i boravak u njemu uglavnom se vraća na dvije stvari: zbog želje za osvetom od strane poganih i loših džina ili zbog zaljubljivanja i ljubavi prema osobi u koju uđe. A često je razlog ulaska džina u ljudsko tijelo posljedica djelovanja sihra, mada ovo zadnje se ne ubraja u tzv. džinski dodir ili opsjednutost džinima nego u sihr.

Da je džinski dodir stvarnost i činjenica to je potvrđeno Kur’anom i Sunnetom. Kaže Uzvišeni: “Oni koji se kamatom bave podići će se (na Sudnjem danu) kao što se podiže onaj koga je dodirom šejtan izbezumio” (El-Bekara, 275). Ovim ajetom Uzvišeni potvrđuje da šejtan svojim dodirom (ulaskom u ljudsko tijelo) može čovjeka izbezumiti i promijeniti njegovo ponašanje.

Takođe, kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu kojeg bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima: “Zaista se šejtan kreće kroz vene sina Ademovog“. Kaže Ibn Hadžer: “Zaista je Allah, dželle še’nuhu, dao moć šejtanu da može ući u unutrašnjost čovjeka“. Nema razilaženja među imamima ovog Ummeta da džini mogu ući u ljudsko tijelo, odnosno da se desi džinski dodir ili opsjednutost džinima. Ovo su zanegirali samo neki pripadnici mu’atezila (jedna od poznatih islamskih sekti).

Razlozi ulaska džina u ljudsko tijelo su sljedeći:

Prvi: Ljubav džina prema ženi ili ljubav džinice prema muškarcu koji je rezultat strasti i pohote a šerijatski je zabranjeno.

Drugo: Činjenje zuluma džinu od strane insana i to na neki od sljedećih načina: prosipanjem vrele vode na džina, skakanjem sa visokog mjesta na njega, ubijanjem džina, mokrenjem na džina i slično, a sve ovo a da to čovjek nije svjesan i ne zna da to radi.

Treće: Činjenje zuluma insanu od strane džina poput toga da ga opsjedne. Džin ne može opsjednuti insana osim u nekim od sledećih stanja: u stanju jake srdžbe, velikog straha, prepuštenosti strastima i velikoj nemarnosti u spominjanju Allaha.

Postoji nekoliko vrsta džinskog dodira:

– Potpuno džinsko opsjedanje, a to je da džin opsjedne čitavo tijelo čovjeka.

– Djelimično džinsko opsjedanje, tj. da džin opsjedne neki organ tijela poput lakta, noge i slično.

– Dugotrajno džinsko opsjedanje, tj. da džin boravi u ljudskom tijelu dug vremenski period.

– Trenutno džinsko opsjedanje, tj. ono džinsko opsjedanje koje ne traje više od nekoliko minuta.

Simptomi džinskog djelovanja

Kako bi znali razlikovati džinsko opsjedanje čovječijeg tijela od neke druge bolesti neophodno je da znamo simptome džinskog dodira. Ti simptomi se mogu podijeliti na dvije vrste: simptomi koji se javljaju u snovima i simptomi koji se javljaju u budnom stanju.

Simptomi koji se javljaju u snovima:

– nesanica, tako da ne može da spava osim nakon dugog ležanja,

– nemir, koji se ogleda u čestim noćnim buđenjem,

– uznemiravajući snovi tako da vidi u njima stvari koje ga pritišću i ne daju mu mira i nastoji da traži pomoć ali ne može,

– viđenje životinja u snu, kao što su mačka, pas, deva, zmija, miš i slično.

– smijeh, plakanje i vikanje u snu,

– stenjanje u snu,

– da ustane i hoda u snu a da to ne osjeća,

– da vidi u snu kao da pada sa visokog mjesta,

– da vidi sebe u snu na groblju (mezarju), smetljištu ili na divljem putu,

– da vidi u snu ljude čudnih izgleda poput pretjerane visine, ili nizine ili crnine,

– da vidi u snu razne prikaze.

Simptomi koji se javljaju na javi:

– stalna glavobolja, uz uslov da ne bude razlog te glavobolje bolest očiju, ušiju, zubi, grla i slično.

– sprečavanje od spominjanja Allaha, dželle še’nuhu, namaza i od svih vrsta pokornosti.

– rastrešenost.

– lijenost i mrzovoljnost.

– epilepsija.

– osjećaj bola u nekom organu ili dijelu tijela, tako da ga medicina ne može izliječiti.

– opća zbunjenost, tako da ne upravlja svojim pokretima ili govorom, pa nije svjestan šta izgovara i nepovezanost u govoru.

Savjeti za zaštitu od džinskog dodira

– praktikovanje vjerodostojnih zikrova koji su prenešeni od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, posebno jutarnji i večernji zikr.

– ako skačeš sa uzvišenijeg mjesta spomeni Allaha, tj. reci Bismilu.

– ako prosipaš vrelu vodu kaži Bismilah.

– ako ulaziš u mračnu prostoriju spomeni Allaha, subhaneh, tj. reci Bismilah.

– nemoj uznemiravati psa ili mačku.

– nemoj da spavaš sam, a ako si primoran onda uzmi abdest i prouči zikr pred spavanje.

– nemoj putovati sam.

– nemoj obavljati malu ili veliku nuždu u zmijsku rupu.

– nemoj ubijati zmije koje su u kući, prije nego što u ime Allaha zatražiš od njih da napuste kuću, a ako ne napuste ubijte ih jer su to šejatani. Iz ovog se izuzima zmija koja ima dvije bijele ili crne pruge preko tijela, kao i ona koja je kratkog repa jer se one trebaju odmah ubiti.

– nemoj sam ići u pustinju noću.

– ako bacaš nešto teško na zemlju spomeni Allaha.

– prije ulaska u WC spomeni Allaha, tj reci Bismilah.

– čuvanje djece učenjem dove koju je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učio Hasanu i Husejnu (EIZUKUMA BIKELIMATILLAHITTAMME MIN KULLI ŠEJTANIN VE HAMMETIN VE MIN KULLI AJNIN LAMETIN), kao i sura Felek i Nas i šerijatske rukje.

– učenje zikra prije spavanja posebno Ajetul-kursija.

– učenje dove pred polni odnos (BISMILLAH ALLAHUMME DŽENIBNEŠŠEJTAN VE DŽENIBIŠŠEJTANE MA REZAKTENA).

– prije spavanje proučiti Bismilu.

– ostavljanje govora, pjevanja ili vikanja unutar kupatila i WC-ova. (Fethul-mugis, Mahir Ale Mubarek, str. 115-130)

Dr. Zijad Ljakić

Preuzeto sa stranice n-um.com

Alejkumusselam. Žena muslimanka mora voditi računa o svom oblačenju, tj. hidžabu, kako ne bi bila uvrštena u one koje su spomenute u hadisu. Naime, bilježi Muslim u svom Sahihu da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Dvije skupine stanovnika Vatre nisam ih vidio: ljudi sa bičevima poput kravljih repova sa kojima udaraju narod, i žene obučene a gole, koje se uvijaju kada hodaju, njihove glave su poput nagetih grba od deva, neće ući u Džennet niti osjetiti njegov miris, a njegov miris se osjeti na udaljenosti od toga do toga“.

Učenjaci navode tri tumačenja riječi “obučene a gole” a ono se može svesti pod sljedeće: da su to žene koje su obučene odjećom, međutim ta odjeća je providna ili kratka te ne pokriva stidno mjesto, ili je uska tako da se ispod nje oslikavaju izazovni dijelovi tijela, odnosno da ta odjeća ne pokriva ono što je vadžib pokriti ili pokriva dio tijela a dio je otkriven.

Imam Nevevi kaže da je ovaj hadis Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, mu’džiza (tj. opisao je ono što će se desiti) jer su se ove dvije skupine već pojavile u Ummetu. Ovo je on rekao za svoje vrijeme (631 – 676 po Hidžri), a šta bi se tek moglo reći za današnje vrijeme kada mnoge naše pokrivene sestre da im je rečeno: obucite se tako da istaknete najizazovnije dijelove tijela, ne bi to bolje izvele od načina kako se danas pokrivaju od hlača, lasterica, kratkih suknjica, kratkih a podignutih turban marama, bodi majica, štiklica, šminke, mirisa i ostalog na čemu bi im i najmodernije modne kreatorke imale pozavidjeti.

Džilbab (hidžab) je široka odjeća od jednog dijela koja pokriva cijelo tijelo žene, odnosno to je široki i gusti ogrtač, mantil ili haljina koji pokrivaju ženu od glave do stopala ili od ramena do stopala čime žena pokriva svoje tijelo i uobičajenu odjeću i ukrase koje nosi ispod njega.

A šartovi hidžaba su:

– da ne bude sam po sebi ukras
– da bude gust toliko da se ne vidi kroz njega
– da bude širok, odnosno da ne opisuje izgled tijela
– da ne bude namirisan
– da ne liči odjeći muškaraca i da ne bude od odjeće šuhreta
– da obuhvata cijelo tijelo. Sve ovo je zasnovano na argumentima.

A što se tiče boje hidžaba, treba znati da šerijatski tekstovi Kur’ana, Sunneta i rivajeta koji se prenose od selefa nisu posebno odredili boju i kroj džilbaba (hidžaba) koju je svaka muslimanka dužna nositi kada izađe iz svoje kuće. Nego ti šerijatski tekstovi pojašnjavaju da je ženi propisano da pokrije cijelo svoje tijelo i da ne pokazuje ništa od svojih ukrasa. A što se tiče boje, kroja i slično u tome je Šerijat ostavio širine i to se obično razlikuje od mjesta do mjesta, od naroda do naroda, klimatskih uslova, načina života, običaja i slično.
Ako se ovo ima u vidu, zaista je čudno da se tu i tamo govori i piše kako je ženi zabranjeno nositi određene boje hidžaba poput crvene, žute i slično.

A što se tiče nošenja pantalona, svejedno bile široke ili uske, samim time što razdvajaju jednu nogu od druge, i jer su same po sebi muška odjeća, potpada pod hadis u kojem se proklinju žene koje oponašaju muškarce a kojeg bilježe Buharija i ostali. Zato ženi nije dozvoljeno da ih nosi van kuće osim ispod hidžaba. Takođe iz ove zabrane se izdvaja nošenje pantalona od strane žene pred njenim mužem sa ciljem da mu se sredi, uljepša, da ga zavodi i slično.

Slično pantalonima se može reći i za široku dugu tuniku, jer tunika u osnovi nije hidžab (džilbab) i jer se nošenjem tunike ne ispunjava većina šartova hidžaba. Poput toga da hidžab nije sam po sebi ukras (a tunika je ukras sama po sebi), da hidžab bude širok i da ne oslikava izgled tijela (a tunika je obično uska i opisuje grudi i kukove, ili je od materijala koji se lijepi uz tijelo), da hidžab ne liči odjeći muškarca (a tunika liči odjeći muškaraca jer oni nose duge košulje do koljena, što je običaj u mnogim muslimanskim zemljama) i da hidžab obuhavata čitavo tijelo (a tunika ne obuhvata čitavo tijelo).

Prema tome, nema smetnje da žena nosi hidžab bilo koje boje, a nije joj dozvoljeno da nosi pantalone ili tuniku van kuće osim ispod hidžaba, dok je isto dozvoljeno da nosi pred svojim mužem kako hoće. Ve billahi tevfik.

Dr. Zijad Ljakić

Preuzeto sa stranice n-um.com