Ve alejkumus-Selam ve rahmetullah! Pitanje muzike je stvar oko koje se nisu razišle prve generacije ovoga ummeta. Svi se slažu da je muzika haram. Prvi ko je dozvolio slušanje i korištenje muzičkih instrumenata bio je veliki islamski pravnik Ebu-Muhammed Ibn-Hazm El-Endelusi koji je umro (456 god. po H.) Allah mu se smilovao i uveo ga u Džennetska prostranstva. Međutim, pored velikog ugleda koje uživa imam Ibn-Hazm kod muslimana, neke hadise koji zabranjuju koristenje muzičkih instrumenata vjerodostojnim smatraju učenjaci koji su kud i kamo bili učeniji u hadiskim znanostima od Ibn-Hazma.

Npr. hadis Ebu-Musaa el-Esarija koga bilježi imam Buhari u kome Poslanik, s.a.v.s., kaze: “Zaista će se pojaviti ljudi iz moga ummeta koji će dozvoljavati nemoral, svilu, alkohol i muzičke instrumente…” , najveći imami ovoga ummeta smatraju vjerodostojnim, kao: Buhari, Ibn-Hibban, Nevevi, Ibn-Salah, Ibn-Tejmijje, Ibn-Kesir, Ibn-Kajjim, Ibn-Hadžer i brojni drugi učenjaci.

Obaveza je svakom muslimanu da poznaje Allahove dž.š.. granice, da zna šta mora, a šta ne smije činiti. Samo tako se može odazvati riječima Allahovog miljenika, s.a.v.s., koji kaže: “Kada vam nešto naredim učinite od toga koliko možete, a kada vam nešto zabranim ostavite to.” (Muttefekun alejhi). Iz citiranog hadisa zaključujemo da je činjenje naređenog djela uslovljeno mogućnošću, dok zabranjenu stvar treba ostaviti u svakom slučaju, jer je ostavljanje zabranjenog lakše od praktikovanja naređenog.

Jedan od brojnih poroka koga su muslimani naslijedili od nevjernika je upotreba muzičkih instrumenata i slušanje muzike. Danas možemo vidjeti brojne muslimane koji klanjaju pet dnevnih namaza kako slušaju muziku, te razvratne šejtanske glasove i još razvratnije stihove u kojima se najčešće spominju žena, preljuba, vino, nemoral itd. U nešto manjem zlu su oni koji slušaju nekakve islamske ilahije sa muzikom. Međutim, u islamu nema tzv. “islamske muzike”, kao što nema tkz. “islamske filozofije”, “islamske demokratije”, “islamske kamate” i sl. Sve je to haram i zabluda, strogo zabranjena jasnim kur’ansko-hadiskim tekstovima. Nije ispravno pakovati nečiju tradiciju ili (ne)kulturu u islamsku ambalažu, pokazujući time kako smi i mi muslimani, također, napredni, civilizovani i da idemo u trend sa vremenom. Vjernik je ponosan i napredan sa islamom pred kojim padaju svi sistemi i uređenja koja nisu ustrojena po Allahovoj vjeri. Neka se Uzvišeni smiluje Omeru, r.a., kada je kazao: “Bili smo ponižen narod. Allah nas je uzvisio sa islamom i kada budemo tražili ponos mimo islama poniziće nas Allah.” (Vjerodostojna predaja, Hakim).

Uzvišeni Allah u Kur’anu je zabranio muziku riječima: “Ima ljudi koji kupuju lehvel hadis, da bi neznajući (koliki je to grijeh) s Allhova puta odvodili.” (Prijevod značenja Kur’ana, Lukman, 6.) Od Ebu el-Bekerija se prenosi da je rekao: “Upitan je Ibn-Mesud za ovaj ajet, pa je odgovorio: “Tako mi Onoga, osim kojeg drugog boga nema, (ovu zakletvu je poniovio tri puta), lehvel hadis to je muzika.” (Taberi i Hakim). Ovu predaju vjerodostojnom smatraju imam Hakim, Zehebi i Ibn-Kajjim. Nema dvojbe da je Ibn-Mesud najučeniji ashab i da je najbolje poznavao komentare Allahovih ajeta. On se ne zaklinje Allahom osim kada je uistini ubijeđen u ono što govori.

Od Seida Ibn-Džubejra se prenosi da je Ibn-Abbas r.a.; za ajet: “Ima ljudi koji kupuju lehvel-hadis …” rekao: “To je muzika. (Vjerodostojna predaja, Bejheki i Ibn-Ebi-Šejbe). Poznato je da je Ibn-Abbas tumač Kur’ana, kojeg je Poslanik s.a.w.s. jedne prilike privio na svoje grudi i rekao: “Allahu moj, poduči ga mudrosti (Sunnetu) i tumačenju Kur’ana.” (Muttefekun alejhi). Dakle, ovo je tumačenje citiranog ajeta od dva najučenija ashaba koji su prisustvovali spuštanju Objave.

Od oca Ebi-Zabijana se prenosi da je poznati ashab Džabir za ajet: “Ima ljudi koji kupuji lehvel-hadis…” rekao: “To je muzika i slušanje muzike.” (Taberi). Ibn-Omer, također, kaže: “lehvel-hadis, to je muzika.” (Tefsir Kurtubija). Brojni tabiini smatraju da se ovaj hadis odnosi na muziku, kao: Mudžahid, Ikrime, Ataa, Hasan el-Basri, Seid Ibn-Džubejr, Mekhul, Amr b. Šuajb i drugi. (Taberi, Ibn-Ebi-Hatim i Ibn-Kesir).

Šta kazati nakon ovih dokaza i mišljenja najučenijih ljudi u ovome ummetu, ashaba Poslanika, s.a.v.s. Da li je ispravno hvatati se za iznimno mišljenje nekog pravnika, a ostavljati jednoglasni stav ashaba, tabiina i tabitabiina?! Molim Allaha da nam omili našu vjeru sačuva nas zla naših duša i naših strasti. Amin. Ko želi opširnije o muzici neka se vrati na knjigu “Stav islama o brijanju brade, pušenju i muzici” str. 56-78. autora Safeta Kuduzovića u kojoj su iznešeni jasni argumenti o zabrani muzike (muzickih instrumenta), kao i odgovori na neke sumnje koje koriste oni koji dozvoljavaju slušanje muzičkih instrumenata.

Odgovorio mr. Safet Kuduzović!

Preuzeto sa stranice n-um.com

Esselamu alejkum, Nema nikakve smetnje da se sura koja je proučena na prvom rekatu ponovi i na drugom rekatu. Dokaz je opće značenje ajeta:

فَاقْرَأُوا مَا تَيَسَّرَ مِنَ الْقُرْآنِ

„… a vi iz Kur’ana učite ono što je lako…“ (Al-Muzzammil, 20)

Ebu Davud bilježi hadis da je Poslanik s.a.w.s. na dva sabahska rekata učio „Iza zulziletil ardu zilzaleha“. Prenosioc hadisa Muaz ibn Abdullah El-Džuhenij zatim kaže: „Ne znam da li je Poslanik s.a.w.s. ovo učinio iz zaborava, ili je to uradio namjerno.“ (Hadis je pod brojem 816, a Albani kaže da je sened hadisa dobar)

Čak nema smetnje da se ista sura ili ajet ponavlja u jednm rekatu (više puta). Prenosi se od Ebu Zerra El-Gafarija da je rekao: „Ustao je Poslanik s.a.w.s. pa je ponavljao ajet (na namazu) sve do zore, a ajet je bio: „Ako ih kazniš, robovi su Tvoji, a ako im oprostiš, Silan i Mudar Ti si.” (Al-Maide, 118.) (Hadis bilježe Nesai i Ibn Madže, a šejh Albani kaže da je sened hadisa dobar)

Fetva prevedena sa stranice http://islamqa.info od uvaženog šejha Muhameda Saliha El-Munedžida

Preuzeto sa stranice n-um.com

Obzirom da ste tražili islamski stav o vještačkoj oplodnji dopustite mi da ovo pitanje u potpunosti obradim. Postoji unutrašnja i vanjska vještačka oplodnja

Unutrašnja vještačka oplodnja

Koristi se u svrhu liječenja sterilnosti u sljedećim slučajevima:

• Ako muž ima vrlo mali broj spermatozoida u spermi. Sperma se sakuplja i koncentrira, a zatim se u vrijeme ovulacije unese u matericu supruge.
• Ako je kiselost sluzi rodnice prejaka i zbog toga ubija spermatozoide.
• Ukoliko postoji imunitet između muževih i ženinih ćelija.
• Ako muž pati od prebrze erekcije i nemogućnosti unošenja spolnog uda u rodnicu.
• Ako muž boluje od zloćudne bolesti (rak) na, naprimjer, testisu te je neophodno liječenje zračenjem ili je nužno odstraniti testise. U tom slučaju se uzima određena količina njegove sperme, koja se pohrani, a onda u odgovarajućem vremenu unese u matericu supruge.

Vanjska vještačka oplodnja

Sastoji se u tome da se jajna ćelija žene oplodi spermom muškarca izvan njenog genitalnog aparata. Ako oplodnja uspije, oplođene jajne ćelije (zigoti) se vraćaju u njenu matericu ili u matericu druge žene. Ovaj način je poznat pod nazivom “beba iz epruvete”. U procesu liječenja neplodnosti a nakon što smo iscrpili sve druge načine liječenja, prilazimo projektu “beba iz epruvete” koju islamski pravnici dozvoljavaju pod određenim uvjetima.

Islamski pravnici su dozvolili unutrašnju i vanjsku vještačku oplodnju pod sljedećim uvjetima:

• Da bude primijenjena na bračnom paru u vrijeme punovažnosti braka bez miješanja treće osobe. Ukoliko bude primijenjena na trećem licu, ustvari ako sperma bude uzeta od drugog muškarca, dijete iz takvog braka ima status tuđeg djeteta prema hadisu: “Dijete pripada onome u čijoj postelji je rođeno”. Dijete rođeno kao posljedica ovakve vještačke oplodnje ima status djeteta rođenog u postelji muškarca koji nije legalan muž žene.
• Da se pri liječenju žene od privremene neplodnosti (izostale ovulacije) koja zahtijeva otkrivanje stidnih mjesta liječnici biraju po slijedećem redosljedu: liječnica muslimanka, ako takve nema – onda pouzdana liječnica nemuslimanka, ako takva ne postoji – onda pouzdan liječnik musliman, a u nedostatku takvog – pouzdan liječnik nemusliman.
• Zabranjeno je čuvanje suprugove sperme, i to zato da se njegovom spermom ne bi oplodila jajna ćelija tuđe žene.
• Strogo je zabranjeno osnivanje banki sperme, bez obzira na razlog.
• Operacija vještačke oplodnje mora se vršiti u prisustvu muža. Ako se ne mogu ispuniti svi ovi uvjeti, ovakva vrsta oplodnje nije dozvoljena.

Hfz.  Senaid Zaimović

Preuzeto sa stranice n-um.com

Džuma-namaz obaveza je svakom punoljetnom i razumnom muškarcu koji živi u naseljenom mjestu u kojem se taj namaz obavlja. Nije dozvoljeno muslimanu koji ispunjava ove uvjete da izostavi džuma-namaz bez šerijatski prihvatljivog opravdanja. Svevišnji Allah kaže: “O vjernici, kada se u petak na molitvu pozove, kupoprodaju ostavite i pođite molitvu obaviti; to vam je bolje, neka znate!” (El-Džumua, 9). Ovim ajetom Svevišnji Allah poziva da se ostavi kupoprodaja i da se na molitvu pođe. U značenju kupoprodaje je posao i sve drugo što ljude namaza od odvraća.

Ibn Mesud, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao onima koji izostaju sa džuma-namaza: “Bio sam naumio da naredim jednom čovjek da predvodi ljude u namazu, a potom da muškarcima koji nisu došli na džuma-namaz zapalim kuće.” (Muslim)

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govorio: “Ili će ti ljudi prestati da izostaju sa džume ili će Allah njihova srca zapečatiti, a potom će nemarni biti.” (Muslim)

Ebu Dža’d ed-Damri, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko iz nemara i bez razloga izostavi tri džume, Allah će mu zapečatiti srce.” (Ahmed i Ebu Davud. Hadis je hasen-sahih, po ocjeni šejha Albanija.)

U ovim hadisima upućena je velika prijetnja onome ko izostavlja džuma-namaz. Musliman je dužan svoje radno vrijeme uskladiti sa ovom obavezom i organizirati se tako da može prisustvovati ovom ibadetu. Dužan je odabrati posao i službu koji mu to omogućava pa i ako je zarada na tom poslu manja. Svevišnji Allah kaže: “A onome koji se Allaha boji, On će izlaz naći i opskrbit će ga odakle se i ne nada.” (Et-Talak, 2–3)

Ipak, postoje vanredne situacije u kojima je dozvoljeno izostaviti džumu. Učenjaci su, kazujući o posebnim okolnostima usljed kojih je dozvoljeno izostaviti džumu, istakli da je to stanje u kojem čovjek biva izložen neugodnosti i velikoj, neprirodnoj teškoći ili se izlaže sigurnoj šteti po život, zdravlje ili imovinu. Malikijski učenjak Ibn Abdulberr kaže: “Govor o razlozima izostavljanja džume je širok, ali se načelno može kazati da sve ono što sprečava čovjeka da dođe na džumu tako da mu pričinjava neugodnost, izlaže ga strahu od neprijatelja ili se time poništava nužna obaveza, validan je razlog izostanka…” (Et-Temhid)

To se odnosi na povremeno izostavljanje džume, dok je kontinuiran izostanak teži i opasniji, kao što na to ukazuju prethodno spomenute riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Ko iz nemara i bez razloga izostavi tri džume, Allah će mu zapečatiti srce.”

Posao i služba nisu prihvatljiv razlog za izostanak sa džume, izuzev u dva slučaja:

● Prvi je da se radi o poslu za kojim postoji velika potreba i nužda, a iziskuje kontinuirano prisustvo radnika i službenika, koji ako bi napustili posao i otišli na džumu, nastala bi velika šteta ili bi izložili sebe i druge ljude velikoj opasnosti, a nema mogućnosti da ih neko drugi u tom poslu zamijeni. Kao, naprimjer, dežurni ljekari u hitnoj pomoći, čuvari i policajci za vrijeme dežurstva na mjestima gdje postoji opasnost da bude ugrožena sigurnost ljudi ili imovine, nadzornici u pogonima koji se ne mogu zaustaviti i sl.

● Drugo stanje jeste kada posao nekom bude jedini izvor prihoda tako da nema drugog načina da pokrije svoje elementarne potrebe u hrani, piću, odjeći, smještaju i sličnim potrepštinama koje su nužno potrebne njemu i njegovoj porodici. Takvo stanje je nužda u kojoj je dozvoljeno izostati sa džume sve dok ne osigura ono što je neophodno potrebno njemu i onom ko je u njegovom skrbništvu, uz nastojanje da čim prije pronađe izvor prihoda uz koji može obavljati džuma-namaz. Hanbelijski učenjak Merdavi kaže: “Jedan od razloga koji izostanak sa džume i džemata čine legitimnim jeste opasnost po životnu opskrbu za kojom je čovjek u potrebi.” (El-Insaf) Allah najbolje zna!

Preuzeto od “El-Asr – Islamski informativni časopis”
Uredništvo: https://el-asr.com/autori/

Alejkumusselam.
Ako se u pitanju misli na stanovnike Mekke kako klanjaju, onda je odgovor da većina njih klanjaju po hanbelijskom mezhebu jer tako uče u školama. Dok ostali uglavnom klanjaju onako kako su naučili od učenjaka koje smatraju svojim autoritetima poput Bin Baza, Usejmina i slično. Uglavnom, zajednička karakteristika i jednih i drugih je da dižu ruke u namazu i mimo početnog tekbira, izgovaraju glasno Amin za imamom i da raširenost nogu u namazu nije striktno određen.

A ako misliš u svom pitanju na to kako se klanja u samom Haremu, tj. mesdžidu oko Kabe, to zavisi od samih ljudi koji su došli da obave Umru ili ako je za vrijeme obreda Hadždža da obave Hadždž, jer većina klanjača u Haremu budu muslimani koji su van Saudije. Pa pošto su klanjači u Haremu iz različitih muslimanskih zemalja, a u njima se slijede različiti fikhski mezhebi od četiri poznata, pa tako način klanjanja tih ljudi je ovisan od onoga kako su naučili od svojih učenjaka u svojim državama i shodno mezhebima koje slijede. Pa se tako može vidjeti jedno veliko šarenilo u načinu klanjanja: jedni vežu ruku na grudima, drugi na pojasu, treći ispod pupka a četvrti klanjaju spuštenih ruku, jedni dižu ruke na četiri poznata mjesta u namazu a drugi prilikom samo početnog tekbira, i tome slično u ostalim propisima. Sve ovo što sam spomenuo se može vidjeti i pratiti na satelitskim programima koji direktno prenose namaze iz Mekke i Medine.

Ono što je najbitnije u odgovoru na tvoje pitanje je da trebaš znati da nije ibret u načinu klanjanja to kako se klanja u Mekki i Medini, Kairu ili Bagdadu ili nekom drugom mjestu gdje žive muslimani. Ibret je u tome kako je klanjao Allahov Poslanik, sallallahu lejhi ve sellem, on je naš uzor i njega smo obavezni slijediti u načinu klanjanja. Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu kojeg bilježi Buharija u svom Sahihu: “Klanjajte kao što ste vidjeli mene da klanjam”. A njega su vidjeli kakao klanja njegovi ashabi pa su nam to prenijeli i opisali u detalje i to je prenešeno u vjerodostojnim hadisima. Uzvišeni Allaha i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nisu nas muslimane obavezali da slijedimo u načinu klanjanja ni Ebu Hanifu, ni Malika, ni Šafiju, niti Ahmeda, iako se mi koristimo njihovim znanjem u pojašnjavanju načina klanjanja, a kamoli da su nam naredili da slijedimo to kako se klanja u Mekki, Medini ili bilo kom drugom gradu. Izvori Šerijata iz kojih se crpe islamski propisi su Kur’an, Sunnet, idžma i kijas (oko ostalih izvora je veliko razilaženje) a ne običaji muslimana u nekim mjestima i sredinama. Zato je na svim musliamnima da usklade svoje praktikovanje vjere shodno tome kakao je došlo u Kur’anu i Sunnetu a što su nam pojasnili imami ovog Ummeta. Ve billahi tevfik.

mr. Zijad Ljakić!

Preuzeto sa stranice n-um.com