Dragi Allah kaže: “Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite. Kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: ‘Uh!’ – i ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima poštovanja punim. Budi prema njima pažljiv i ponizan i reci: ‘Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kad sam bio dijete, njegovali!’” (El-Isra, 23, 24).

Ashab po imenu Muavija es-Sulemi, radijallahu anhu, ispričao je: “Došao sam Poslaniku, ﷺ, i obratio mu se: ‘Allahov Poslaniče, želim poći s tobom u borbu na Božijem putu, zarad Allahova lica i nagrade na budućem svijetu!’ ‘Teško tebi! Je li živa tvoja majka?’, upitao me Poslanik pa sam odgovorio da jest, i on mi tad kaza: ‘Vrati se kući i čini joj dobročinstvo!’ Prišao sam Poslaniku s druge strane te ga isto to upitao, a Resulullah mi je isto odgovorio. Zatim sam mu prišao sprijeda, a Poslanik mi je tad, treći put, rekao: ‘Teško tebi! Ne odvajaj se od majčinih nogu, tako ćeš džennet zaslužiti!’” (Ibn Madža).

Ovaj hadis često navodimo zato što je veoma važan i sadržajan. Istina je da postoje neki roditelji koji nisu zadovoljni dobročinstvom koje im čine njihova djeca, ali, jesmo li se ponekad zapitali jesu li roditelji možda s pravom nezadovoljni i je li naše dobročinstvo spram njih dovoljno? Dijete se treba truditi i učiniti onoliko koliko može, a Allah, džellešanuhu, dat će rezultate i taj se isti trud mora vidjeti, na ovom ili na budućem svijetu. Vaša majka nije nezahvalnija od majke Sa‘da b. Ebu Vekkasa, radijallahu anhu, koja se zaklela da neće jesti i piti sve dok se on ne odmetne od islama, pa je unatoč tome Allah, džellešanuhu, povodom ovog ashaba objavio: “Mi smo svakog čovjeka zadužili da bude dobar prema roditeljima svojim. Ali, ako te oni budu nagovarali da Meni nekoga ravnim smatraš, o kome ti ništa ne znaš, onda ih ne slušaj…” (El-Ankebut, 8).

Neka dijete čini dobročinstvo majci, i zaslužit će Allahovu naklonost, i nagradu, i džennet, i obilnu nafaku na ovom svijetu! I neka se ne obazire na to je li majka zahvalna ili nije. Ta majka je dovoljno učinila za svoje dijete što ga je s mukom nosila i s mukom rodila pa zatim se o njemu brinula i odgajala ga. Ne treba dozvoliti da čovjeka obuzme očaj (a ima li očaj gore ime) ako mu neko ne uzvrati na dobročinstvo! Treba znati da je u Allaha golema nagrada i da je Njegovo zadovoljstvo veće od svega. Molim Allaha, pomoću Njegovih lijepih imena i savršenih svojstava, da nas učini jednima od onih koji ugađaju svojim roditeljima i čine im dobročinstvo. A Uzvišeni Allah, opet, najbolje zna.

Odgovorio: Abdurrahman Kuduzović

Tvrdnja koja je došla od dotične osobe je zabluda i može biti djelo koje ga je izvelo iz islama, zato što je Allah, dželle šanuhu, u Svojoj Knjizi jasno rekao da su oni nevjernici.

”Jevreji govore: ‘Uzejr je Allahov sin’, a kršćani govore: ’Mesih je Allahov sin.’ To su riječi njihove, iz usta njihovih, oponašaju riječi nevjernika prijašnjih, – ubio ih Allah! Kuda se odmeću? Oni, pored Allaha, bogovima smatraju svećenike svoje i monahe svoje i Mesiha, sina Merjemina, a naredio im je da se samo jednom Bogu klanjaju – nema boga osim Njega. On je vrlo visoko iznad onih koje oni Njemu ravnim smatraju.” (Et – Tevbe, 30.-31.)

Ovi ajeti jasno upućuju da su oni nevjernici – kafiri, a pored njih ima i drugih ajeta koji to potvrđuju.

”Nevjernici su oni koji govore: ”Bog je – Mesih, sin Merjemin.” (El – Ma’ide, 72.)

”Nevjernici su oni koji govore: ”Allah je jedan od trojice.” (El – Ma’ide, 73.)

”Jezikom Davuda i Isaa, sina Merjemina – prokleti su oni od sinova Israilovih koji nisu vjerovali.” (El – Ma’ide, 78.)

”Oni koji ne vjeruju između sljedbenika Knjige i mnogobošci bit će sigurno u vatri džehennemskoj.” (El – Bejjine, 6.)

Ima mnogo ajeta i hadisa koji govore o ovoj temi. Onaj ko bude nijekao kufr Židova i kršćana koji nisu povjerovali u Muhammeda, sallallahu ‘alejhi ve sellem, utjeruje Allaha, dželle šanuhu u laž, a utjerivanje Allaha, dželle šanuhu, u laž je nevjerovanje. Znači, ko bude sumnjao u nevjerstvo Židova i kršćana nema sumnje da je i on sam nevjernik. SubhanAllah! Kako taj čovjek može kazati da nije dozvoljeno reći da su oni nevjernici, a oni govore da je Allah jedan od trojice!? Njihov Gospodar, Allah dželle šanuhu, proglasio ih je nevjernicima. Kako ih taj čovjek ne smatra nevjernicima, a oni govore:

”Mesih je sin Allahov”, “Allahova ruka je škrta”,

kao i: ”Allah je siromašan, a mi smo bogati.” !?

Kako ih ne smatra kafirima, a oni su Allaha, dželle šanuhu, opisali ovako ružnim svojstvima punih manjkavosti, omalovažavanja i pogrde!? Taj predavač se treba pokajati Allahu, dželle šanuhu, da ne popusti pred kufrom ovih nevjernika, te da pročita riječi Uzvišenog:

”Oni bi jedva dočekali da ti popustiš, a oni ionako popuštaju.” (El – Kalem, 9.)

Kao i da objasni svakome da su Židovi i kršćani nevjernici i da su oni zasigurno stanovnici vatre.

Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem:

”Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, neće čuti za mene niti jedan židov ni kršćanin, a zatim ne bude slijedio ono sa čime sam ja došao, “- (ili po drugom rivajetu ”zatim ne bude povjerovao u ono sa čime sam ja došao”) ,- “a da neće biti od stanovnika vatre.” (Muslim, 153.)

Neka Židovi i kršćani budu od onih koji će uzeti dvostruku nagradu, kako je to rekao Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem:

”Trojica imaju dvije nagrade: čovjek, sljedbenik Knjige, koji je povjerovao u svog poslanika i povjerovao u Muhammeda…“ ( Buharija, 97.)

Obaveza im je slijediti Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, koji je opisan u njihovom Tevratu i Indžilu. Rekao je Uzvišeni:

”Onima koji će slijediti Poslanika, Vjerovjesnika koji neće znati čitati ni pisati, kojeg oni kod sebe, u Tevratu i Indžilu, zapisana nalaze, koji će od njih tražiti da čine dobra djela, a od odvratnih odvraćati ih, koji će im lijepa jela dozvoliti, a ružna zabraniti, koji će ih tereta i teškoća koje su oni imali osloboditi. Zato će oni koji u njega budu vjerovali, koji ga budu podržavali i pomagali i svjetlo po njemu poslano slijedili – postići ono što budu željeli.” (El – E’ araf,157.)

Treba da slijede Poslanika, sallallahu ’alejhi ve sellem, koji je radosna vijest nagoviještena od Isaa, sina Merjemina, neka je selam na njega. Rekao je Isa, ’alejhi selam, onako kako nas je Allah, dželle šanuhu, obavijestio:

”I kada Isa, sin Merjemin, reče: ‘O sinovi Israilovi, ja sam vam Allahov poslanik, da vam potvrdim prije mene objavljeni Tevrat i da vam donesem radosnu vijest o poslaniku čije je ime Ahmed, koji će poslije mene doći’, i kad im je došao sa jasnim dokazima oni rekoše: ’Ovo je prava vradžbina’.” (Es – Saff, 6.)

Kada im je došao? Ko je taj što im je došao? To je onaj koji je nagoviješten – Ahmed. Kada im je došao sa jasnim dokazima rekli su: ”Ovo je prava vradžbina!” Odgovor kršćanima koji kažu da je onaj koga je nagovijestio Isa, ’alejhi selam, Ahmed, a ne Muhammed je sljedeći: Allah, dželle šanuhu, je rekao:

”Kada im je došao sa jasnim dokazima”, znači da je onaj koji im je došao bio nakon Isa, ’alejhi selam, a poslije Isa, ’alejhi selam, nije došao niko drugi osim Muhammeda, sallallahu ’alejhi ve sellem. Muhammed je Ahmed.

Allah, dželle šanuhu, je nadahnuo Isaa, ’alejhi selam, da nazove Muhammeda, sallallahu ’alejhi ve sellem, Ahmedom zato što je Ahmed superlativ od “hamd” (hvala), pa je on čovjek koji najviše zahvaljuje Allahu, dželle šanuhu, što znači da je ovaj superlativ u značenju participa aktivnog. Tumačenje istoga znači da je on najhvaljeniji čovjek, što ukazuje da je ovaj oblik superlativa došao u značenju i participa pasivnog. Tako on biva onaj koji hvali Allaha, džele šanuhu, ali i onaj koji je hvaljen, na što oblik riječi upućuje.

Želim naglasiti da je onaj ko bude tvrdio da kod Allaha, dželle šanuhu, postoji neka druga vjera, mimo vjere islama, nevjernik u čije nevjerovanje nema sumnje. Uzvišeni Allah kaže: ”A onaj ko želi neku drugu vjeru osim islama, neće mu biti primljena, i on će na onome svijetu nastradati.” (Ali ‘Imran, 85.)

Uzvišeni Allah, također, kaže: ”Sada sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera.” (El – Ma’ ide, 3.)

Na osnovu ovoga, po treći put opominjem ovu osobu da se pokaje Allahu, dželle šanuhu, zbog svojih riječi i objasni ljudima da su Židovi i kršćani nevjernici, jer je do njih došla Objava, ali su je oni iz inata zanijekali.

Allah, dželle šanuhu, je Židove opisao kao narod na koji se On rasrdio, zato što su znali istinu, ali su prelazili preko nje; dok je kršćane opisao kao zabludjeli narod, zato što su htjeli istinu, ali su od nje zalutali.

Međutim, Židovi i kršćani su saznali istinu, ali joj se suprotstavljaju. Zato su zaslužili da budu oni na koje se Allah, dželle šanuhu, rasrdio. Pozivam sve Židove i kršćane da povjeruju u Allaha, subhanehu ve te’ala, kao i sve Njegove poslanike; da slijede Muhammeda, sallallahu ‘alejhi ve sellem, jer je on taj za kojeg im je u njihovim knjigama naređeno da ga slijede. Kaže Uzvišeni: ”A milost moja obuhvaća sve; dat ću je onima koji se budu grijeha klonili i zekat davali i onima koji u dokaze naše budu vjerovali, onima koji će slijediti Poslanika, Vjerovjesnika, koji neće znati ni čitati ni pisati, kojeg oni kod sebe, u Tevratu i Indžilu, zapisana nalaze, koji će od njih tražiti da čine dobra djela, a od odvratnih odvraćati ih, koji će im lijepa jela dozvoliti, a ružna im zabraniti, koji će ih tereta i teškoća koje su oni imali osloboditi, zato će oni koji u njega budu vjerovali, koji ga budu podržavali i pomagali, i svjetlo po njemu poslano slijedili – postići ono što budu željeli.” (El – E’ araf, 156.-157.)

Kaže Uzvišeni: ”Reci: ‘O ljudi, ja sam svima vama Allahov Poslanik, Njegova vlast je i na nebesima i na Zemlji, nema drugog Boga osim Njega, On život i smrt daje, i zato vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova, Vjerovjesnika, koji ne zna čitati ni pisati, koji vjeruje u Allaha i riječi Njegove, njega slijedite – da biste upućeni bili.” (El – E’ araf, 158.)

Ovi ajeti potvrđuju ono što smo spomenuli na samom početku našeg odgovora. Ovo je potpuno jasno u što nema nikakve sumnje.

Molim Allaha, dželle šanuhu, da vam bude na pomoći. (Šejh Ibn Usejmin,“Zbirka fetvi i pisama šejha Ibn Usejmina”, tom 3, str. 18-23)

ŠEJH IBN USEJMIN

Preuzeto sa stranice minber.ba

Zabranjeno je ženi tavafiti oko Kabe, bio taj tavaf obavezan ili dobrovoljan, i ne bi joj bio ispravan ako bi ga učinila u vrijeme hajza, na osnovu riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, upućenih Aiši, r.a., kada je dobila hajz: “Radi što rade hadžije, osim tavafa oko Allahove kuće, dok se ne očistiš.”

Što se tiče ostalih radnji i drugih obreda hadždža i umre, kao što je s’aj između Saffe i Merve, boravak na Arefatu, na Muzdelifi i Mini, bacanje kamenčića i drugo, nisu joj zabranjeni (haram). Ne smeta ako žena obavi tavaf dok je čista, a zatim dobije hajz odmah nakon što je obavila tavaf ili u toku obavljanja s’aja.

Oprosni tavaf: Ako žena upotpuni obrede hadža i umre, a zatim dobije hajz prije odlaska iz Mekke i hajz joj se nastavi sve do odlaska, ona će otići (iz Mekke) bez obavljenog tavafa, na osnovu izreke Ibn- ’Abbasa, r.a., koji je rekao: “Naređeno je ljudima da njihov zadnji susret sa Kabom bude oprosni tawaf, osim što data olakšica ženama u hajzu.” (Muttefekun alejhi)

Ženi u hajzu nije mustehab da prilikom napuštanja Mekke dođe do vrata Harema i da uči dovu, jer se to ne navodi od Allahovog Poslanika , a ibadeti se temelje na onome što se od njega navodi. Ono što se navodi od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ukazuje na suprotno. Naime, pošto mu je rečeno da je Safija dobila hajz nakon obavljenog tavaful-ifade, rekao je: “Neka ide.” (Muttefekun alejhi) On nije naredio dolazak do vrata Harema, a daje to naređeno, bilo bi i obznanjeno.

Muhammed ibn Salih el-Usejmin

Preuzeto sa stranice minber.ba

Hvala pripada Allahu!

Čestitam ti na Allahovoj uputi, molim Allaha da učvrsti nas i vas u ovoj vjeri sve do susreta s Njim, a da On bude zadovoljan nama. Čestitam ti također na brizi koju imaš u vezi s ispravnim vaspitanjem svoje djece.

Što se odgovora na tvoje pitanje tiče, mogu spomenuti neke bitne stvari koje će ti, uz Božiju pomoć, pomoći.

Prvo: trebaš biti svjesna da loše vaspitanje obično ide zajedno s pohlepama duše i strastima, zato dijete brzo reaguje na njih i pada pod njihov utjecaj, suprotna osobina je dobar moral, to podrazumijeva čistu dušu, njeno sprečavanje da se ne povodi za svojim pohlepama, lijep moral znači kretati se suprotnim putem od povođenja za pohlepama, to je proces izgradnje, strpljenja i truda.

Ispravno vaspitanje znači snažno usaditi lijep moral kod djeteta, što će ga učiniti da uspije savladati svoje pohlepe do mjere da se čovjek ne osjeća smirenim, osim uz stvari koje su mu od koristi i izbjegava sve ono što se suprotstavlja lijepom ahlaku.

Da bi dijete prihvatilo lijepe moralne vrline, moraš raditi na tome da ih zavoli, ali to ne ide silom i strogošću, već su ti potrebne određene mjere osobine.

Nježnost i blagost
Došlo je nekoliko hadisa koji govore o blagosti. Prenosi se od Aiše, radijallahu anha, žene Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekla: “Rekao je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem: ‘Allah voli blagost u svim stvarima.’” (Bilježi El-Buhari, 6024)

Prenosi Džerir ibn Abdullah, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kome je uskraćena blagost, uskraćeno mu je sve dobro!” (Muslim, 2592)

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao, a prenosi majka vjernika Aiša radijallahu anha, sljedeće: ”U čemu se god nađe blagost (ljubaznost), ona to i ukrasi, a odakle se god blagost ukloni, to bude unakaženo (izobličeno).” (Muslim, 2094)

Prenosi se od Aiše, žene Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekla: “Rekao je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem: ‘Ako Allah ukućanima želi dobro, on ubaci u njih blagost.’” (Prenosi ga Ahmed u Musnedu, 24427, verofikovao ga je Albani u djelu Sahihul-Džamius-Sagir, 303)

Prirodno je da dijete voli kad je otac prema njemu blag, ili onaj koji brine o njemu bez ljutne i vike, koliko to može, već mudro i strpljivo.

Dijete je u godinama kad mu je potrebna razonoda i igra, a i vaspitanje i odgoj, zato je potrebno dati djetetu svega upravo onoliko koliko i treba, jer ako djeca zavole svog oca, to će ih jako podstaći da budu njemu poslušni. I suprotno, kad nedostaje blagost, već su prisutni strogost i nasilje, to dovodi do neposlušnosti, a sve to ima za rezultat i strah, što tjera dijete da laže i vara.

Biti blag ne znači ne biti i strog kad ima za to potrebe, ali trebaš biti svjestan da se strogost kao vaspitna metoda mora koristiti mudro. Nije ispravno kažnjavati dijete za svaku sitnicu, treba kažnjavati kad blagost, savjet i upućivanje na dobro i odvraćanje od zla ne koriste.
Također treba kažnjavanje biti od koristi, recimo ovaj tvoj problem koji imaš u vezi s pretjeranim sjedenjem djece ispred televizora. Možeš, recimo, da im odrediš šta će i koliko gledati, nešto što će im koristiti, a ne učiniti štetu, maksimalno izbjeći nevaljale stvari, možeš ih kazniti ako prekorače ograničeno vrijeme tako što ćeš ih lišiti gledanja televizora jedan dan, ako se s njihove strane to ponovi, možeš ih lišiti gledanja televizora duže vremena u cilju postizanja željenog cilja i biti od koristi u ponašanju djeteta.

Lijep uzor
Roditelji se moraju predržavati lijepog ahlaka, da bi nakon toga mogli odgajati djecu na ispravan način, ne dolikuje ocu da zabranjuje sinu da puši cigarete, a on sam puši.

Zato je jedan čovjek iz prvih generacija rekao, savjetovajući odgajatelja: “Nek ti bude prvo što ćeš popraviti kod djeteta to što ćeš prvo popraviti sebe, jer njihovo nevaljalo ponašanje je tvoje nevaljalo, dobro za njih je ono što uradiš, a loše ono što ostaviš.” (Tarih Dimeški, 38/271-272)

Zdrava sredina
Zdrava sredina jeste ona sredina koja hvali dobar postupak i poštuje počinioca, a loša je ona koja kudi zlo i počinioca. U današna vremena puno nedostaje zdrave sredine, ali možemo uz puno uloženog tjelesnog, duševnog i materijalnog truda, doći do nje, inšallah.

Recimo npr. da muslimanska porodica živi u naselju gdje nema muslimana, neka se ova porodica trudi da preseli u naselje gdje ima puno muslimana, ili u naselje gdje ima džamija, islamskih centara koji vode brigu o muslimaskoj djeci.

Ili, recimo, ako djete pokaže zaiteresiranost za neki određeni sport, neka se potrudi porodica da ga upiše u neki klub ili kulturni centar koji drže vjernici muslimani, koji upisuju vjerske porodice koje brinu o svojoj djeci da ih zdravo vaspitaju. Kako si rekla, miješanje s drugima vrlo negatvno utječe na njih, te pokušaj riješiti svoj problem tako što ćeš ih dati da se druže s djecom muslimana, jer korisno druženje jeste druženje s muslimanskom porodicom.

Kao što otac ulaže novac u kupovinu lijepe odjeće, ukusne hrane i želi imati udoban smještaj, također treba ulagati u lijep odgoj, nadajući se Allahovoj nagradi.

Moraš doviti pogotovo u vremenskim periodima kad se dova prima, kao što je posljednja trećina noći, u toku sedžde, petkom, puno upućuj dove, da Allah poboljša stanje tvoje djece, da ih uputi na Pravi put, jer je dova za djecu osobina čestitih. Uzvišeni kaže: “…i oni koji govore: ‘Gospodaru naš, podari nam u ženama našim i djeci našoj radost i učini da se čestiti na nas ugledaju!’” (El-Furkan, 74)

Šejh Es-Sadi, rahimehillah, kaže: “Ako upoznamo njihovo stanje i osobine, naći ćemo brigu i visoke ciljeve koje su imali, nisu zbog toga radosni sve dok ih ne vide da su Gospodaru pokorni, puni znanja i praktikovanja, ovo predstavlja i dova upućena za djecu i porodicu, a ujedno i za njega, jer i on ima koristi od toga. Oni kažu: (‘Podari nam…’). Ova se dova odnosi i na muslimane općenito, jer ako se poprave spomenuti, popravit će se i ostali oko njih.” (Iz tefsira šejha Es-Sadija, 587)

Allah najbolje zna!

 
Odgovor preuzet sa stranice islamqa, pod nadzorom šejha Saliha Munedžida

https://islamqa.info

Hvala i zahvala pripadaju Svevišnjem Allahu! Na vaše pitanje možemo odgovoriti s nekoliko aspekata.

Prvo, musliman je dužan da izvrši Božije zapovijedi u onoj mjeri u kojoj to može, od njega se ne traži da izvrši ono što nije u mogućnosti. Svevišnji Allah rekao je: “…zato se Allaha bojte koliko god možete…” (et-Tegabun, 16). Tumačeći ovaj ajet, šejh Abdurrahman es-Sa‘di zapisao je: “Allah, dželle šanuhu, naredio je da se ljudi boje Njega, to jest da izvršavaju vjerske naredbe i da se sustežu od vjerskih zabrana onoliko koliko to mogu. Ovaj uzvišeni ajet dokazuje da s čovjeka spada obaveza koju nije kadar izvršiti, i da od određene obaveze mora izvršiti onoliko koliko je u mogućnosti, a ono što ne može izvršiti, time nije ni zadužen. Na sve to ukazuje hadis u kojem Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: ‘Od onog što vam zapovjedim izvršite onoliko koliko možete…’” (Tejsirul-Kerimir-Rahman, str. 868)

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, kazuje da je čuo Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da kaže: “Sustegnite se od onog što vam zabranim, a od onog što vam zapovjedim izvršite onoliko koliko možete” (el-Buhari, 7288, i Muslim, 1337). Ibn Redžeb veli: “Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: ‘Od onog što vam zapovjedim izvršite onoliko koliko možete’ dovoljne su kao dokaz da od određene obaveze čovjek mora izvršiti onoliko koliko je u mogućnosti, a za ono što ne može, to nije ni dužan niti mu se to stavlja u obavezu. Ovo je nepromjenljivo pravilo i ono se odnosi i na uzmanje abdesta. Naprimjer, ako zbog manjka vode ili bolesti nekih dijelova tijela koji se peru prilikom abdesta nije kadar oprati sve te dijelove, oprat će samo one dijelove tijela koje može, a za ostale će uzeti tejemum. Da će čovjek ovako postupiti prilikom uzimanja abdesta i gusula, stav je mnogih naših autoriteta.” (Džamiul-ulumi vel-hikem, 1/256)

Ukoliko se ne možete sagnuti radi pranja nogu, sasvim je dovoljno da noge oprete polijevajući po njima vodu sve dok ne budete sigurnu da ste ih oprali u potpunosti; to, nadam se, možete učiniti. Kad je riječ o pranju nogu, ne morate ih oprati tri puta i ne morate trljati rukom, to više jer trljanje prilikom uzimanja abdesta i gusula, prema mišljenju većine učenjaka, nije obavezno. Kad se radi o prostoru između prstiju, on se ne mora trljati ako se opere vodom, i to je stav većine islamskih autoriteta. Isto tako, dovoljno vam je da prilikom uzimanja abdesta ili gusula zamočite noge u posudu s vodom. A nije ni nedolično da zatražite od majke ili nekog drugog da vam pomogne u pranju nogu, bez obzira na to prala ta osoba vaše noge svojim rukama ili vam pripremila posudu s vodom u koju ćete zamočiti noge. Kažem ovako, jer se nalazite u vanrednom prolaznom stanju koje iziskuje da vam neko pomogne u uzimanju abdesta. Onda kad ništa od ovog što smo spomenuli ne mognete izvršiti, uzet ćete abdest, odnosno gusul, a za noge ćete uzeti tejemum.

Drugo, utemeljeno je da prihvati olakšicu onaj ko za njome ima potrebu; to Allah, dželle šanuhu, voli. Ibn Omer, radijallahu anhu, prenosi sljedeće Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Uistinu Allah voli da ljudi prihvataju olakšice, a mrzi da čine grijehe.” (Ahmed, 10/107. El-Albani je ovaj hadis, u djelu Irvaul-galil, 3/9, ocijenio ispravnim.)

Kad je o tome riječ, zanimljivo je sljedeće zapažanje šejhul-islama Ibn Tejmijje: “Svevišnji Allah nagradit će čovjeka ako se sustegne od celibata, otežavanja vjere i samokažnjavanja, jer to On ne voli, ako istodobno prihvati olakšicu, koju On voli.”

Treće, Šerijat je, bez imalo sumnje, zabranio da čovjek nanosi štetu sebi ili nekom drugom čovjeku, na osnovi ajeta: “…i sami sebe u propast ne dovodite…” (el-Bekara, 195). Evo kako ove Božije riječi tumači mufesir es-Sa‘di: “Dovesti sam sebe u propast znači izostaviti ono što je obaveza, i to onda kad to ima za posljedicu neposredno uništenje tijela ili duše, odnosno činiti ono što tijelo ili dušu neposredno uništava. Ovaj kur’anski ajet odnosi se na mnoge situacije, pa obuhvata izazivanje problema koji čovjeka mogu koštati života, riskantno putovanje ondje gdje ima divljih zvijeri ili opasnih gmizavaca, penjanje na visoko mjesto s kojeg čovjek može pasti i tako dalje. Onaj ko učini nešto od toga ili nešto tome slično jedan je od onih koji sami sebe dovode u propast.” (Tejsirul-Kerimir-Rahman, str. 90)

Tu je i sljedeći ajet: “…i jedni druge ne ubijajte! Allah je, doista, prema vama milostiv” (en-Nisa, 29), u kojem je Mudri Allah zabranio da ljudi ubijaju jedni druge, kao što je zabranio i to da čovjek sebi oduzme život.

Kao zaključak možemo reći da vam nije dozvoljeno da učinite bilo šta što bi moglo naštetiti vama ili fetusu. Ako vam je ljekar preporučio strogo mirovanje i upozorio da bi kupanje moglo imati teške posljedice za plod, možete uzimati tejemum. A Allah, opet, najbolje zna.

 
Odgovor preuzet sa stranice islamqa, pod nadzorom šejha Saliha Munedžida

https://islamqa.info